Hasan Kikić
Hasan Kikić (20. august 1905. Gradačac - 6. maj 1942. Čemernica), bosanskohercegovački književnik koji je pisao i poeziju i prozu. Zajedno sa Skenderom Kulenovićem i Safetom Krupićem osnovao je časopis Putokaz, u osvit kulturalnog i političkog uzdizanja Bošnjaka.[1][2] Časopis je izlazio u periodu od 1937. do 1939. godine.
| Hasan Kikić | |
|---|---|
| Rođenje | 20. august 1905. Gradačac, Austro-Ugarska |
| Smrt | 6. maj 1942 (36 godina) planina Čemernica, Kraljevina Jugoslavija |
| Zanimanje | pisac |
| Jezik | bosanski |
| Nacionalnost | Bošnjak |
| Obrazovanje | Pravni fakultet Univerziteta u Beogradu |
Poznata djela | |
Poginuo je kao partizan 6. maja 1942. u četničkoj zasjedi kod sela Rapta, na planini Čemernici.
Biografija
urediRođen u osiromašenoj begovskoj porodici, kao jedan od sedam sinova roditelja Hase i Munire (rođene Đulbegović).[3] Po završetku osnovne škole u Gradačcu, Kikić odlazi u Derventu, gdje nastavlja školovanje. U Derventi završava Višu dječačku školu i, zahvaljujući ujakovoj potpori, upisuje se u Učiteljsku školu. Iz Dervente, ne završivši školu, odlazi u Zagreb, gdje završava Učiteljsku školu - maturirao je 19. juna 1926. godine. Prve literarne radove objavljuje iste godine u zagrebačkom časopisu Vijenac. Medu prvima, Kikića je zapazio književni kritičar Jovan Kršić.
Nakon završene škole zaposlio se kao učitelj. Najprije je učiteljevao u Hajdarevićima kod Zavidovića, a potom u Rogatici i Ustiprači. Oženio se kolegicom Ankom Jovanović, a zbog nerazumijevanja ženine, ali i vlastite familije odlazi u Hrvatsku. Najprije kao učitelj radi u Gornjem Sjeničaku kraj Vrginmosta, a potom u Pisarevini.[4] 1937. godine zajedno sa Skenderom Kulenovićem i Safetom Krupićem u Zagrebu pokrenuo je bošnjački časopis Putokaz. U vrijeme učiteljevanja privatno je položio gimnaziju, a zatim vanredno upisao Pravni fakultet u Beogradu, na kojem je diplomirao 31. oktobara 1938. godine.
Sa početkom Drugog svjetskog rata odlazi u partizane u februaru 1942. i kao komesar I krajiškog proleterskog bataljona bataljona gine tri mjeseca kasnije - 6. maja 1942. u četničkoj zasjedi kod sela Rapta na planini Čemernici.
Po njemu je nazvana Nagrada za prosvjetne radnike u Socijalističkoj Republici Bosni i Hercegovini.
Bibliografija
uredi- Provincija u pozadini, Epoha. Zagreb, 1935;
- Ho-ruk, roman, Slob, Zagreb 1936.
- Šta se događa u Španiji, Koprivnica, 1937. Objavljeno pod imenom Alija Korjenić.
- Bukve, roman, Hrvatska naklada. Zagreb, 1938;
- Lole i hrsuzi, Svjetlost. Sarajevo, 1947;
- Zgode o nasušnom hljebu, Nakladni zavod Hrvatske, Zagreb, 1949.
- Djela, Knjiga I-III, Svjetlost, Sarajevo, 1952-53.
- Carska goveda, Prosveta. Beograd, 1952;
- Dedija, Pripovijetke. Seljacka knjiga. Sarajevo, 1953.
- Proza, Prosveta; Svjetlost; Mladost. Beograd: Sarajevo: Zagreb, 1967 (Srpskohrvatski pisci XX veka).
- Izabrana djela Knjiga I-III, Priredili Rizo Ramić i Miroslav Vaupotić. Svjetlost Sarajevo, 1969.
- Pripovijetke - Provincija u pozadini - Bukve - Lole i hrsuzi, Matica hrvatska; Zora. Zagreb, 1969.
- Sabrana djela, Knjiga I-V Univerzal Tuzla, 1987.
Reference
uredi- ^ "Bošnjačke i bosanske književne neminovnosti" Google Books, 2003. Pristupljeno 7.4.2016.
- ^ "Godišnjak Odjeljenja za književnost". Google Books, 1974. Pristupljeno 7.4.2016.
- ^ "Hasan Kikić, književnik i revolucionar: Zaštitnik obespravljenih". Nezavisne novine, 25. novembar 2007. Pristupljeno 7.4.2016.
- ^ "Hasan Kikić - pjesnik sirotinje". www.gracanickiglasnik.ba Pristupljeno 21.2.2020.
Vanjski linkovi
uredi
- Kitabhana
- "Hasan Kikić – revolucionar koga su zaklali četnici", Jasmin Agić, Al Jazeera Balkans, 8. 6. 2018.