Wikipedia

KOS

Kontraobaveštajna služba (KOS) je bila vojna obavještajna služba JNA nastala 1946 od trećeg odsjeka OZNA-e pri Ministarstvu narodne odbrane. Za vrijeme SFRJ KOS je sprovodio likvidacije iseljenika i stvaranje opozicije. Nakon smrti Josipa Broza Tita, KOS se bacio u službu Slobodana Miloševića i politike Velike Srbije. KOS je proveo niz prikrivenih akcija u službi te politike prije i poslije osamostaljenja Bosne i Hercegovine, psihološko-propagandnih aktivnosti pa sve do vojnih djelovanja. U tu svrhu ubačeni su agenti u sam vrh SDB BiH. Na čelu KOS-a je do 1992. bio general Aleksandar Vasiljević, a poslije odlukom Živote Panića, taj zadatak preuzima Nedeljko Bošković. Od 1993. na čelu KOS-a je Aleksandar Dimitrijević.[1]

Načelnici[2]

uredi

Poznati operativci

uredi

Historija

uredi

Osnivanje

uredi

KOS je nastao iz Trećeg odsjeka OZNE koji je štitio Oružane snage Jugoslavije, radio kontraobavještanje zadatke i stvarao obavještajnu mrežu u JNA.[7] Naziv KOS je, prema Čandiću, inače nekorektan jer je službeno glasio Služba vojne bezbjednosti u JNA ali je ipak ostao u upotrebi.

Reforma UDBE

uredi
 
Aleksandar Ranković oko 1960.

Nakon što se 1966. Aleksandru Rankoviću, šefu UDBE, predbacilo da je prisluškivao Tita KOS pomaže kod transformacije službe. Tito je prepustio KOS-u da udalji nepodobne kadrove, odane Rankoviću, iz UDBE čime je značaj i utjecaj KOS-a znatno porastao.[8] Alibabić smatra da je obezbjeđenje sahrane Rankovića 1983., od strane KOS-a i SDB-a Srbije, bila indikacija da ove službe nisu više konkurenti.[9] Reforma u KOS-i nije urađena po uzoru na UDBU. Raif Dizdarević, bivši predsjednik predsjedništva SFRJ, smatra da to nije bilo moguće jer su tada na čelu vojske bili utjecajni generali Ivan Gošnjak i Jeftimije Šašić "Jefto". Također navodi da se KOS od 1982., kada je Tito već bio umro, odupirao svakoj kontroli od strane Skupštine SFRJ.[10]

Jugoslavenska kriza

uredi

Mustafa Čandić bivši operativac KOS-a je, tokom svjedočenja u Hagu, naveo da je KOS u početku pokušao da parira Miloševiću, SDB-u Srbije kao i promiloševićskim kadrovima JNA. Istu tezu podržava Muslimović.[11] Glavni cilj KOS-a, , prema Čandiću, bio je postići samoodrživost, infiltirirajući svoje saradnike u politički, medijski, finansijski i obavještajni vrh novih država. U SR Bosni i Hercegovini u 80-tim izbija nekoliko afera (Moševac, Neum, Jole Musa, Agrokomerc) koja su prema nekim mišljenjima imala cilj slabljenja BiH-a.[12] Pripadnici KOS-a su, još prije izbijanja afere Agrokomerc, bili ubačeni u postrojenja Agrokomerca.[13] Samu aferu pripremao je KOS u saradnji s Duškom Zgonjaninom načelnikom SDB RBiH, koji je istraživao taj slučaj i odabirao podobne srpske kadrove iz MUP-a. Na kraju je s političke scene uklonjen Hamdija Pozderac.[14] Bivši SDB-ovac Munir Alibabić navodi da je KOS operaciju obaranja Pozderaca (Hakije, Hamdije i Sakiba) nazvao "Zetra" 1 i "Zetra 2".[15] Mada je Zgonjanin u početku pokušao da se suprostavi KOS-u, Alibabić navodi da je zavrbovan i preokrenut tokom posjete u Beogradu, gdje je zvanično došao da protestuje zbog pritisaka na SDB BiH. Borba protiv albanskog separatizma vođena je u akcijama "Zlatar 1", "Zlatar 2", "Zlatar 3", prilikom toga uhapšeno je preko 200 vojnika albanske nacionalnosti. Ovu akciju su vodili Aleksandar Vasiljević, Fikret Muslimović i Enver Mujezinović.[9] Slovenački časopis "Mladina" objavljivao je 80-tih u sedmičnom izdanju tajne bilješke sjednica vrhovnih oficira JNA. KOS je, u vezi toga, 1988. optužio bivšeg referenta JNA Janšu da radi za strane obavještajne službe. Pukovnik KOS-a Vasiljević naređuje njegovo hapšenje. U Janšinom birou pronađene su kopije strogo povjerljivih naređenja vrhovnih komandanata 9. armije JNA. Janša je osuđen od vojnog suda na 18 mjeseci zatvora, što je dovelo do velikih protesta u Ljubljani i širom Slovenije. Kasnije je Janša tokom svjedočenja izjavio da su oficiri KOS-a tačno znali u kojoj se ladici nalaze dotični dokumenti, jer su neposredno nakon njihovog ulaska pronađeni.[16] KOS je tokom perioda demokratkih izbora, u akciji "Proljeće" pokušao uspostaviti kontrolu nad strankama.[17]

Rat u Sloveniji

uredi
Glavni članak: Rat u Sloveniji

Obaranje helikoptera JNA 1991., dok je prevozio namirnice, snimao je KOS. Radio-veza s pilotom, koji je bio Slovenac, bila je ometana te nije primio upozorenje TO-Slovenije da će biti oboren ako se ne vrati. Snimci su kasnije bili prikazani u SR Srbiji[18]

Rat u Hrvatskoj

uredi

Operacija "Opera" i "Labrador"

uredi

KOS je u vrijeme rata u Hrvatskoj sproveo dvije značajne operacije koje su trebale kompromitovati hrvatsko rukovodstvo: "Opera" i "Labrador".

Operacija Labrador je prva izvedena, naziv potječe od pasmine pasa poznatih po istančanom njuhu koji se koriste za traženje eksploziva, sastojala se između ostalog u miniranju jevrejskog groblja u Zagrebu. To je, prema mišljenju Čandića, trebalo predstaviti hrvatsko rukovodstvo u svjetskoj javnosti kao fašističko. U ovoj opercijaciji su učestvovali Čedo Knežević i Ivan Sabolović.

Opera (Odjeljenje za propagandni rat) se sastojala u nizu akcija. Bacane su bombe u dvorišta vojvođanskih Hrvata. Po Srbiji su šešeljovci provocirali hrvatsko stanovništvo. Između ostalog snimljeni su leševi u Srpskoj krajini koji su prikazani kao civili srpske nacionalnosti. Mustafa Čandić je u svojem haškom izkazu naveo da mu nije poznato da li se eventualno radilo o žrtvama hrvatske nacionalnosti. Također prenosi da je u navodnom snimku dvojice HDZ-ovaca, koji je pušten na TV Beogradu, prepoznao glasove kosovaca Radojka Radojičića i Ivana Sabolovića. U tom razgovoru je navodno traženo da se mobiliše hrvatska manjina u Srbiji.[4]

Operacije "Proboj" i "Štit"

uredi

Još prije izbijanja rata u SR Hrvatskoj, posebno na području Banije i Korduna, KOS je u akciji "Proboj" naoružavao lokalno srpsko stanovništvo. To oružje je bilo prethodno oduzeto od TO-a Hrvatske. Istovremeno KOS-ova akcija "Štit" imala je za cilj sprečavanje ponovnog naoružavanja Hrvatske. Tom prilikom je praćena nabavka naoružanja u inostranstvu.[19] Sastanak Martina Špegelja 19. januara 1991, ministra odbrane SR Hrvatske, s trgovcima oružjem snimljen je u kući Vladimira Jagara doušnika KOS-a.[20] Zahvaljujući špijunima u hrvatskoj vladi KOS je saznao da će se 7. oktobra 1991 predsjednik Hrvatske Tuđman, predsjednik SIV-a Marković i predsjednik Predsjedništva SFRJ Mesić susresti na ručku u Banskim dvorima. Ova informacija je dosljeđena vrhu JNA i Ratno vazduhovplovstvo je donijelo odluku da bombardovanjen (uz upotrebu dva Super Galeba) eliminiše svu trojicu, što nije uspjelo jer su ranije napustili prostoriju koja je pogođena.[21]

Rat u BiH

uredi
Glavni članak: Rat u Bosni i Hercegovini

Još prije rata operacijom "Skok" je KOS vrbovao antikomuniste u SK BiH.[22] U akciji "Konfrontacija" KOS je, u saradnji s SDB-om Srbije, širio dezinformacije o prisilnom iseljavanju Srba iz Bratunca i Srebrenice.[23] Plan opsade Sarajeva je, prema Alibabiću, finansiran od SSNO-a a izrađen od KOS-a gdje se navodi da će tokom blokade (bez snabdijevanja) Sarajevo izdržati maksimalno 60 dana.[24] KOS je imao prije svega imao zadatak da spriječi, nakon sličnih iskustava u Hrvatskoj, organizovanje odbrane preko MUP-a BiH. Ideja je bila rasturiti rezervni sastav MUP-a po nacionalnoj osnovi na tri naroda. TO BiH je dotle već bila uveliko razoružana, imala je u posjedu još oko 10% oružja, te nije predstavljala prijetnju.[25] No organizacija odbrane i osnivanje Patriotske lige (PL) se nije odvijala preko MUP-a. Sefer Halilović, jedan od osnivača koji je tokom organizovanja odbrane posjetio Vukovar, smatrao je da će KOS ubaciti špijune u MUP. Prema Haliloviću su Alija Delimustafić, Fikret Muslimović i Sead Rekić bili saradnici KOS-a dok su radili u MUPu. Muslimović je također naveo da je Rekić ubačen u MUP, međutim smatrao je da ga treba pridobiti za korist odbrane BiH.[26] Isto tako Muslimović, kojeg Halilović smatra dvostrukim igračem, navodi da su Sefer Halilović i Fahrudin Radončić pod kodnim imenima "Boris" i "Šćepo" također ubačeni u cilju subverzije odbrane BiH.[27] Međusobne optužbe Halilovića i Muslimovića su dovele 2013. do sudskih sporova. Čandić je u svom haškom iskazu naveo da mu je poznat Muslimović ali da nije bio učesnik važnijih operacija[4], nasuprot tvrdnjama Halilovića. John R. Schindler, agent ANB-e smatra da je kosovcima olakšana infiltriracija da bi se tako slale dezinformacije vrhu KOS-a, SDB Srbije i JNA. Schindler navodi da je zahvaljujuću upravo Delimustafiću uspješno obavljena operacija "Brana" kojom je KOS spriječio sarajevske vlasti da se domognu oružja iz magacina TO-BIH-a[28] KOS je, prema bivšem načelniku Vasiljeviću, trebao izvršiti državni udar u BiH i odstraniti Aliju Izetbegovića, Radovana Karadžića i Stjepana Kljujića, a umjesto njih da se postave Fikret Abdić, Josip Pejaković i Nenad Kecmanović. BiH bi nakon toga ostala i skraćenoj Jugoslaviji sa Srbijom s pokrajinama i Crnom Gorom.[20]

Također pogledajte

uredi

Literatura

uredi
  • Weiss, Benedict (2012). Teorija raspada - Jugoslavija država po potrebi. Sarajevo. ISBN 9781466496477. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link) CS1 održavanje: ref=harv (link)
  • Muslimović, Fikret (2013). Lažovi i ubice. Sarajevo: Udruženje za zaštitu tekovina borbe za Bosnu i Hercegovinu. ISBN 978-9958-819-12-4. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link) CS1 održavanje: ref=harv (link)
  • Alibabić, Munir (2014). Tajni rat za Bosnu i Hercegovinu između SDB BiH i KOS-a JNA. Sarajevo: Nacionalna i univerzitetska biblioteka Bosne i Hercegovine. ISBN 978-9958-0321-0-3. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link) CS1 održavanje: ref=harv (link)

Reference

uredi
  1. ^ Counterintelligence Service Kontraobavještajna Služba KOSglobalsecurity.org, pristupljeno: 7.11.2014 (en)
  2. ^ "Sve tajne službe" (jezik: srpski). NIN. 28. 3. 2002. Arhivirano s originala, 11. 7. 2016. Pristupljeno 5. 2. 2017.
  3. ^ "Revolucija jede svoju djecu". Jugoslavenske tajne službe (jezik: hrvatski) (6. epizoda). HRT. 2012.
  4. ^ a b c "Transcripts Mustafa Čandić The Trial of Slobodan Milosevic (IT-02-54)". ICTY (jezik: engleski). 11. 11. 2002. Pristupljeno 2. 2. 2017.
  5. ^ "Transcripts Slobodan Lazarević The Trial of Slobodan Milosevic (IT-02-54)". ICTY (jezik: engleski). 29. 10. 2002. Pristupljeno 9. 8. 2016.
  6. ^ (Muslimović i str. 70)
  7. ^ (Alibabić i str. 25)
  8. ^ (Alibabić i str. 33)
  9. ^ a b (Alibabić i str. 66)
  10. ^ Pećanin, Senad (5. 11. 1999). "ČUVAM DOKUMENTE O BOSNI". arhiva Dani broj 127. BH Dani. Pristupljeno 8. 2. 2017.[mrtav link]
  11. ^ (Muslimović i str. 437)
  12. ^ Čabaravdić, Sabina (27. 1. 2008). "Nijaz Duraković: Milošević je bio rigidni boljševik operiran od nacionalizma". Svjedoci raspada. Radio Slobodna Evropa. Pristupljeno 5. 2. 2017.
  13. ^ Radio Slobodna Evropa, Da li je afera Agrokomerc bila namještena? (2. dio) iz Nezavisne novine,objavljeno 13. 3.2012, pristupljeno 5.12.2014
  14. ^ Munir Alibabić Munja Izbor tekstova iz knjige Arhivirano 16. 11. 2016. na Wayback Machine Bosna u raljama KOSa pristupljeno 12.4.2015
  15. ^ (Alibabić i str. 82-83)
  16. ^ (Weiss i str. 100)
  17. ^ (Alibabić i str. 93)
  18. ^ (Weiss i str. 102)
  19. ^ (Weiss i str. 95-96)
  20. ^ a b DRŽAVNE TAJNE: TAJNI ISKAZ ŠEFA KOS-a ALEKSANDRA VASILJEVIĆA Arhivirano 10. 10. 2014. na Wayback Machine iz knjige Semira Halilovića Državna tajna objavljeno 21. 1.2013 u bhmagazin.com, pristupljeno 10. 1.2015 (bs) (sr)
  21. ^ Miroslav Lazanski, Ratno vazduhoplovstvo SFRJ pokušalo je 1991. godine da ubije Mesića, Tuđmana i Markovićaintermagazin.rs, objavljeno 12.10.2013, pristupljeno 12.4.2015 (sr)
  22. ^ (Alibabić i str. 79)
  23. ^ (Alibabić i str. 92)
  24. ^ (Alibabić i str. 80-81)
  25. ^ Ko je i kako započeo rat[mrtav link]nin.co.rs,objavljeno 29. 8.2008;pristupljeno: 7.11.2014 (sr)
  26. ^ (Muslimović i str. 427)
  27. ^ (Muslimović i str. 19)
  28. ^ Bosanski rat i teror-Bosna Al Kaida i uspon globalnog džihada iz magazin-tabloid.com pristupljeno 10. 1.2015

Vanjski linkovi

uredi

9. 3. 2016 The Bosnia Times

Preuzeto iz "https://bs.wikipedia.org/w/index.php?title=KOS&oldid=3625563"