Keratitis (grč. keratos = rog) je zbirni naziv za grupu veoma različitih upalnih oboljenja pojedinih slojeva rožnjače. Keratitis se obično ispoljava crvenilom i suzenjem oka, stiskanjem kapaka, nepodnošenjem svjetla, te slabijim ili jačim bolovima u oku. Također se može pojavljivati maglovit i smanjen vid.

Keratitis kod psa

Prema lokaciji u dubini, upale rožnjače se mogu podijeliti na upale epitela (keratitis superfitialis), strome (keratitis parenchimatosa) i endotela, a nekada se radi o difuznoj upali svih slojeva. Posebne upale su ulkusi rožnjače (ulcus corneae), upale koje dovode do defekta tkiva rožnjače.

Po etiologiji upale mogu biti rezultat infekcije, alergije ili posljedica nekih drugih stanja u oku. Infekcije mogu biti uzrokovane virusima, bakterijama i gljivicama. Posebna vrsta infekcije je trahom, koji je uzrokovan hlamidijom. Alergije mogu biti posljedica primarnih alergijskih reakcija (obično epitel) ili kao rezultat kasne preosjetljivosti (obično zahvaćena stroma). Operacije oka i povrede oka mogu dovesti do upale tkiva rožnjače.

Većina upala rožnjače dovodi do trajnih posljedica u vidu stvaranja mutnina u rožnjači (leukom, macula). Zbog toga su upale rožnjače izuzetno ozbiljne i opasne po vid. Pri tome je od velikog značaja lokalizacija upale kako po dubini tako i po širini. Upale epitela ostavljaju male ili nikakve posljedice, a upale strome ako zauzimaju njenu cijelu dubinu i ako su smještene u centru, mogu u najtežim slučajevima dovesti do praktičkog sljepila.

Ranije su preovladavale bakterijske upale sa stvaranjem ulkusa koji su nekada čak i penetrirali (probijali) cijelu debljinu ročnjače, pa je dolazilo u pitanje ne samo vid, nego i opstanak oka. Danas su ove upale rijetke, mnogo češće su virusne upale. Od virusnih upala najčešće su one izazvane virusom herpes simplex-a, zatim adenovirusima, virusom herpes zostera itd. Gljivične infekcije su također u porastu i mogu biti veoma opasne.

Također pogledajte

uredi

Reference

uredi
  • General Ophtalmology. Appleton&Lange, 1999