Proza
Proza (od latinske riječi prosus što znači direktno) [1] je vrsta književnosti koja se uobličava slobodnim stilom pisanja i ne slijedi principe metrike i rime i ostala pravila poezije. Umjesto toga, proza prati prirodne obrasce govora, a sastoji se od uobičajenih gramatičkih struktura kao što su rečenice, koje su grupisane i ugrađene u pasuse, odjeljke/paragrafe i sl.[2] Kao takav, prozni način pisanja ima široku primjenu i može se primijeniti za pisanje knjiga, enciklopedija, biografija, novina i drugih oblika komunikacije. Na osnovu toga, proza se može podijeliti i na slijedeće kategorije:
- pripovjedačka
- historiografska
- obrazovno-naučna
- kritička
- prozna poezija
- dramaturška itd.
Proza je danas usvojena od većine pisaca zbog njene labavo definirane strukture, koja je pogodna prilikom izražavaja njihovih ideja i misli. To je standardni stil pisanja koji se koristi za većinu govornih dijaloga, fiktivnih, kao i aktuelnih i činjeničnih pisanja i diskursa. Proza je također zajednički jezik koji se koristi u novinama, časopisima, književnosti, enciklopedijama, radiodifuziji, filozofiji, pravu, historiji, nauci i mnogim drugim oblicima komunikacije.[3]
Razvoj proze kroz historiju
urediKorijeni proznog pisanja potječu još iz vremena prije antike i mogu se naći u mnogim tadašnjim civilizacijama. Djela antičke književnosti a i ona starija, poput Ilijade, Odiseje, Mahabharate, Eneida, ili Kalevale pisana su u stihovima. To su uglavnom epske poeme ili spjevovi. Unatoč bogatstvu mogućih oblika pisanja proze, ona je dugo bila prepuštena slobodnom eksperimentiranju. U latinskoj kulturi proza nije bila vezana za narativne žanrove, već za govorništvo, koje čini njen vrhunski model. Marco Tullio Ciceron u svom djelu "Orator" razlikuje tri nivoa stila: niski, srednji i visoki, te istražuje muzičke karakteristike proze uspostavljanjem pravila koja se tiču rasporeda dijelova u rečenici, ritma i prije svega klauzule perioda, ili njegov završni dio, raspoređen prema metričkim mjerama analognim onom u poeziji.
Ciceronova teorija nastavlja se preko Marka Fabija Kvintilijana i dopire do srednjeg vijeka utječući na mnoge retorike škole tog vremena kao i na renesansne pisce. Giovanni di Garlandia je u 13. vijeku opisao i klasifikovao neke vrste proznog stila, a u tom periodu je razrađena naučna i filozofska latinska proza koja je učinila da strogost logičko-demonstrativnih shema prevlada nad ukusom za govorništvo. Sve do 18. vijeka književnošću su dominirali stihovi, jer je prozna fikcija smatrana "nižom" vrstom umjetnosti. To je vidljivo u Shakespeareovim dramama, gdje njegovi likovi iz više klase često govore u stihovima, a likovi iz niže klase često govore u prozi. Kod Shakespeara se proza koristila i za neobavezne razgovore, dok je stih bio rezervisan za uzvišenije izreke. I prije Shakespeara u Engleskoj je postojala veoma razvijena tradicija proznog pisanja koja seže u vrijeme prije normanskog osvajanja ovog ostrva. Najznačajniji sačuvani primjer proznog pisanja iz tog vremena su "Anglosaksonske hronike".
Renesansna civilizacija oživjela je širi spektar žanrova u prozi pri čemu je poetika klasicizma težila da predstavi uzore koje treba oponašati u različitim književnim žanrovima. Preokret trenda dešava se u 17. vijeku za vrijeme baroka, tokom kojeg pisci uklanjaju iz upotrebe imitaciju proznih uzora iz prošlosti. U 18. vijeku proza je postala važno oruđe za širenje narativne, filozofske i satirične polemike. Međutim, u 19. vijeku produbila se razlika između proze i poezije, stvarajući razliku između proze s teorijsko-narativnom funkcijom i poezije s lirikom. Ova razlika se poziva za razumijevanje dominacije proze u naturalizmu. Značajno je napomenuti razvijenu proznu tradiciju arapskog svijeta prije i tokom srednjeg vijeka. Posebno su značajne književne karijere tri činovnika kasnog Omajadskog Carstva; naime, Salima Abū-l-ʿAlāʾa, ʿAbd-al-Ḥamīda al-Kātiba, i Ibn-al-Muqaffaʿ, koji je nakratko također služio ranoj dinastiji Abbasida. Njihovi doprinosi, kroz prijevode djela drugih autora, kao i njihovih originalnih djela, postavili su temelje islamske imperijalne kulture i "adab" književnosti – novog stila arapske pisane proze koja je putem prijevoda postala dio predmoderne svjetske književnosti. Književne vrste poput pripovijetki i novela spadaju u prozu kao i roman koji je najopsežniji i najsloženiji prozni oblik. U romanu autor daje opis brojnih likova i događaja. Jedan od prvih primjera romana u Evropi je "Don Kihot" (El ingenioso hidalgo Don Quijote de la Mancha), španskog pisca Migela de Servantesa (Migel de Servantes Saavedra) objavljen 1605. godine. Jedan od veoma značajnih doprinosa razvoju proze na evropskom kontinentu ostvarila je engleska književnost predvođena Shakespearom. Puno ranije, oko 9-10 vijeka, na Bliskom Istoku se pojavljuju "Priče iz hiljadu i jedne noći", a u Kini, je zapisana priča o "Tri Kraljevstva" zasnovana na stvarnim događajima iz 2. i 3. vijeka. Danas prozu nalazimo u različitim oblicima. kao naprimjer, prozna poezija koja kombinira stih i prozu unatoč njihovoj različitosti. Pjesme u ovom smislu sadrže poetske elemente kao što su: slike, razmak, figurativni jezik, zvučni uređaji, aliteracija, rima, ritam, ponavljanje i pojačane emocije. Međutim, napisana je u proznom obliku – rečenicama i paragrafima – umjesto strofama. Savremeni filozofski, historijski i novinarski radovi se također predstavljaju u proznom obliku.[4][5][6][7][8]
Također pogledajte
urediReference
uredi- ^ "Prose". encyclopedia.com. Pristupljeno 2. 2. 2023.
- ^ "Prose in Literature". supersummary.com. Arhivirano s originala, 2. 2. 2023. Pristupljeno 2. 2. 2023.
- ^ "Prose". englishliterature.net. Pristupljeno 2. 2. 2023.
- ^ "Arabic Literary Prose, Adab Literature, and the Formation of Islamicate Imperial Culture". cambridge.org. Pristupljeno 24. 1. 2023.
- ^ "What Is Prose? Learn About the Differences Between Prose and Poetry With Examples". masterclass.com. Pristupljeno 24. 1. 2023.
- ^ "World History Encyclopedia: Literature". worldhistory.org. Pristupljeno 24. 1. 2023.
- ^ "Prose". studysmarter.com. Arhivirano s originala, 2. 2. 2023. Pristupljeno 2. 2. 2023.
- ^ "Prose". britannica.com. Pristupljeno 2. 2. 2023.