Izvorni kôd stranice Sunčev sistem

[[Datoteka:Solar System true color.jpg|mini|upright=1.5|Sunčev sistem]]

'''Sunčev''' ili '''solarni sistem''' čine [[Sunce]], kao njegov centralni dio, planete i sva druga nebeska tijela koja se uslijed [[Gravitacija|gravitacije]] kreću po određenoj [[Planetarna putanja|orbiti]] oko Sunca. Od objekata koji su u direktnoj Sunčevoj orbiti najveće su [[Planeta|planete]], kojih je osam, a ostatak su [[Patuljasta planeta|patuljaste planete]] i [[mala tijela Sunčevog sistema]].<ref>{{Cite web|url=http://solarviews.com/eng/solarsys.htm|title=The Solar System|website=solarviews.com|access-date=28. 12. 2018}}</ref><ref>{{Cite web|url=https://www.space.com/56-our-solar-system-facts-formation-and-discovery.html|title=Solar System Facts: A Guide to Things Orbiting Our Sun|last=Choi|first=Charles Q.|last2=November 14|first2=Space com Contributor {{!}} |website= Space.com |access-date= 28. 12. 2018 |last3= ET|first3=2017 11:39am}}</ref>

Objekti koji su u indirektnoj orbiti oko Sunca jesu [[Prirodni satelit|mjeseci]]. U direktnoj su orbiti oko pojedinih planeta, a dva najveća satelita u Sunčevom sistemu veća su od najmanje planete, [[Merkur]]a.

Sunčev sistem nastao je prije 4,6 milijardi godina, i to gravitacijskim kolapsom divovskog međuzvjezdanog [[Molekularni oblak|molekularnog oblaka]]. Većinu mase Sunčevog sistema čini Sunce, dok je najveći preostali dio mase sadržan u [[Jupiter]]u, najvećoj planeti sistema. Četiri najmanje unutrašnje planete sistema – Merkur, [[Venera]], [[Zemlja (planeta)|Zemlja]] i [[Mars]] – jesu [[Terestrički planet|terestričke planete]], prvenstveno sastavljene od kamena i metala. Četiri vanjske planete u sistemu jesu [[divovske planete]], znatno masivnije od terestričkih.

Dvije najveće planete, Jupiter i [[Saturn]], su [[plinoviti div]]ovi i sastoje se uglavnom od [[vodik]]a i [[helij]]a. Dvije najstarije planete, [[Uran]] i [[Neptun]], su [[ledeni div]]ovi i sastoje se uglavnom od materija s višom [[Talište|tačkom topljenja]], kao što su [[voda]], [[amonijak]] i [[metan]]. Svih osam planeta ima gotovo kružne orbite, koje gotovo leže u ravni zamišljenog diska, nazvanoj [[ekliptika]].

Ti objekti mogu biti: [[asteroidi]], [[kometa|komete]] i [[prirodni satelit]]i. Izraz se obično koristi za naš sistem, u kojem je [[Zemlja (planeta)|Zemlja]]. Da se izbjegne zabuna, drugi solarni sistemi nazivaju se ''planetarni sistemi''. <br /> U većini drugih jezika naziv je izveden iz riječi Sol, što je [[Latinski jezik|latinsko]] ime za [[Sunce]].

== Otkriće i istraživanje Sunčevog sistema ==
Tokom većeg dijela historije čovječanstvo nije prepoznavalo ili razumijevalo koncept Sunčevog sistema. Većina ljudi do kasnog srednjeg vijeka ([[renesansa|renesanse]]) vjerovala je da je Zemlja nepomična u centru svemira i da se kategorički razlikuje od božanskih ili eteričnih objekata koji su se kretali nebom. Iako je grčki filozof [[Aristarh sa Samosa]] nagađao o heliocentričnom uređenju svemira, [[Nikola Kopernik]] prvi je razvio matematički predvidiv [[heliocentrični sistem]].

U 17. stoljeću [[Galileo Galilei]] otkrio je da Sunce ima [[Sunčeve pjege|pjege]] i da Jupiter ima [[Jupiterovi prirodni sateliti|četiri satelita]] u orbiti oko njega. [[Christiaan Huygens]] slijedio je Galileov rad, otkrivši Saturnov satelit [[Titan (satelit)|Titan]] i oblik [[Saturnovi prstenovi|Saturnovih prstenova]]. [[Edmond Halley]] shvatio je 1705. da se ponovljena viđenja [[Halleyjeva kometa|jedne komete]] odnose na isti objekt, koji se redovno vraća svakih 75–76 godina. To je bio prvi dokaz da sve osim planeta kruži oko Sunca. Otprilike u to vrijeme (1704) pojam "Sunčev sistem" prvi se put pojavio na engleskom jeziku. Godine 1838. [[Friedrich Bessel]] izmjerio je [[Zvjezdana paralaksa|zvjezdanu paralaksu]], prividni pomak u položaju [[Zvijezda|zvijezde]] stvoren kretanjem Zemlje oko Sunca, pružajući prvi direktan, eksperimentalni dokaz za heliocentričnu teoriju. Poboljšanja u posmatračkoj astronomiji i upotreba [[Bespilotna svemirska letjelica|bespilotnih letjelica]] omogućili su detaljnu istragu ostalih tijela u orbiti oko Sunca.

== Tijela koja čine Sunčev sistem ==
[[Sunce]] pripada zvijezdama spektralne klase G2, gdje 99,86% mase sistema otpada na [[masa|masu]] zvijezde.

* [[Planeta|Planete]] su osam tijela u Sunčevom sistemu. Navodimo ih prema udaljenosti od Sunca, od najbližeg do najdaljeg: [[Merkur]], [[Venera]], [[Zemlja (planeta)|Zemlja]], [[Mars]], [[Jupiter]], [[Saturn]], [[Uran]] i [[Neptun]].
** Poveća tijela koja kruže oko planeta su [[prirodni satelit]]i ili mjeseci.
** [[Prašina]] i druga sitna tijela kruže oko planete, od čega nastaju [[planetarni prsten]]ovi.
** [[Svemirski otpad]] su komadi ili tijela koja su ljudskog porijekla i većinom se nalaze u orbiti oko planeta Zemlje.
** [[Planetisimali]].
* [[Asteroidi]]
* [[Kometa|Komete]]
* [[Kentauri]] su ledena nebeska tijela nalik na komete koja imaju nešto manje ekscentričnu orbitu, koja im omogućava da se zadrže u području između Jupitera i Neptuna.
* [[Transneptunsko tijelo|Transneptunska tijela]]
** [[Kuiperov pojas]] je pojas u obliku diska koji se prostire iza planete Neptuna u širini od 30 AU do 50 AU od Sunca. 
** [[Oortov oblak]] je hipotetični pojas koji se prostire od 50.000 do 100.000 [[Astronomska jedinica|AJ]] od Sunca. Vjeruje se da je ova oblast izvor kometa s dugim periodima.
* [[Zodijačka svjetlost]]
* [[Svemirska prašina]]

== Formacija i evolucija ==
Sunčev sistem je nastao prije 4,568 milijardi godina gravitacionim kolapsom područja unutar velikog molekularnog oblaka.{{Refn |group=lower-alpha |Datum je zasnovan na najstarijim analizama minerala pronađenim do danas u [[meteorit]]ima, {{Val|4568.2|+0.2|-0.4}} miliona godina, i smatra se da je to datum formiranja prvog čvrstog materijala u maglini koja kolabira.<ref>{{Cite journal |last1=Bouvier |first1=A. |last2=Wadhwa |first2=M. |author-link2=Meenakshi Wadhwa |year=2010 |title=The age of the Solar System redefined by the oldest Pb–Pb age of a meteoritic inclusion |journal=Nature Geoscience |volume=3 |issue=9 |pages=637–641 |bibcode=2010NatGe...3..637B |doi=10.1038/NGEO941 |s2cid=56092512}}</ref>}} Ovaj početni oblak je vjerovatno bio nekoliko svjetlosnih godina u prečniku i vjerovatno je rodio nekoliko zvijezda.<ref name="Arizona">{{Cite web |last=Zabludoff |first=Ann |title=Lecture 13: The Nebular Theory of the origin of the Solar System |url=http://atropos.as.arizona.edu/aiz/teaching/nats102/mario/solar_system.html |url-status=live |archive-url=https://www.webcitation.org/617GeDn2a?url=http://atropos.as.arizona.edu/aiz/teaching/nats102/mario/solar_system.html |archive-date=22. 8. 2011 |access-date=27. 12. 2006 |website=NATS 102: The Physical Universe |publisher=University of Arizona}}</ref> Kao što je tipično za molekularne oblake, ovaj se uglavnom sastojao od [[Vodik]]a, sa nešto [[Helij]]a i male količine težih elemenata spojenih od strane prethodnih generacija zvijezda.<ref name=":3" />

Kako je pretsolarna [[maglina]]<ref name=":3">{{Cite conference |last=Irvine |first=W. M. |date=1983 |title=The chemical composition of the pre-solar nebula |volume=1 |pages=3 |bibcode=1983coex....1....3I |book-title=Cometary exploration; Proceedings of the International Conference}}</ref> kolabirala, očuvanje ugaonog momenta dovelo je do bržeg rotiranja. Centar, gdje se skupila većina mase, postajao je sve topliji od okolnog diska.<ref name="Arizona" /> Kako se skupljajuća maglina brže rotirala, počela je da se spljoštava u protoplanetarni disk prečnika od otprilike 200 AJ (30 milijardi km)<ref name="Arizona" /> i vruću, gustu [[protozvijezda|protozvijezdu]] u centru.<ref>{{Cite journal |last=Greaves |first=Jane S. |date=7. 1. 2005 |title=Disks Around Stars and the Growth of Planetary Systems |url=https://archive.org/details/sim_science_2005-01-07_307_5706/page/68 |journal=[[Science (journal)|Science]] |volume=307 |issue=5706 |pages=68–71 |bibcode=2005Sci...307...68G |doi=10.1126/science.1101979 |pmid=15637266 |s2cid=27720602}}</ref><ref>{{Cite book |last1=National Research Council, Division on Engineering and Physical Sciences |title=Strategy for the Detection and Study of Other Planetary Systems and Extrasolar Planetary Materials: 1990–2000 |last2=Space Studies Board, Committee on Planetary and Lunar Exploration |date=1990 |publisher=National Academies Press |isbn=978-0309041935 |publication-place=Washington D.C. |pages=21–33 |chapter=3. Present Understanding of the Origin of Planetary Systems |access-date=9. 4. 2022 |chapter-url=https://books.google.com/books?id=y56pS7SJs_8C&pg=PT29 |archive-url=https://web.archive.org/web/20220409211803/https://books.google.com/books?id=y56pS7SJs_8C&pg=PT29&lpg=PT29 |archive-date=9. 4. 2022 |url-status=live}}</ref> Planete nastale [[Akrecija (astrofizika)|akrecijom]] iz ovog diska,<ref>{{Cite journal |last1=Boss |first1=A. P. |last2=Durisen |first2=R. H. |date=2005 |title=Chondrule-forming Shock Fronts in the Solar Nebula: A Possible Unified Scenario for Planet and Chondrite Formation |journal=[[The Astrophysical Journal]] |volume=621 |issue=2 |page=L137 |arxiv=astro-ph/0501592 |bibcode=2005ApJ...621L.137B |doi=10.1086/429160 |s2cid=15244154}}</ref> u kojem su se prašina i plin gravitacijski privlačili, spajajući se u sve veća tijela. Stotine protoplaneta su možda postojale u ranom Sunčevom sistemu, ali su se ili spojile ili su bile uništene ili izbačene, ostavljajući planete, patuljaste planete i ostatke manjih tijela.<ref name="bennett_8.2" /><ref>{{Cite book |last1=Nagasawa |first1=M. |title=Protostars and Planets V |last2=Thommes |first2=E. W. |last3=Kenyon |first3=S. J. |last4=Bromley |first4=B. C. |last5=Lin |first5=D. N. C. |date=2007 |publisher=University of Arizona Press |editor-last=Reipurth |editor-first=B. |publication-place=Tucson |pages=639–654 |chapter=The Diverse Origins of Terrestrial-Planet Systems |bibcode=2007prpl.conf..639N |access-date=10. 4. 2022 |editor-last2=Jewitt |editor-first2=D. |editor-last3=Keil |editor-first3=K. |chapter-url=https://jila.colorado.edu/~pja/astr5820/nagasawa.pdf |archive-url=https://web.archive.org/web/20220412010025/https://jila.colorado.edu/~pja/astr5820/nagasawa.pdf |archive-date=12. 4. 2022 |url-status=live}}</ref>

[[File:Soot-line1.jpg|center|thumb|400x400px|Dijagram [[protoplanetni disk]] ranog Sunčevog sistema, od kojeg su nastala [[Zemlja (planeta)|Zemlja]] i druga tijela Sunčevog sistema]]

Zbog svojih viših tačaka ključanja, samo [[Metal (hemija)|metali]] i [[silikat]]i mogu postojati u čvrstom obliku u toplom unutrašnjem Sunčevom sistemu blizu [[Sunce|Sunca]] (unutar linije mraza). Oni su na kraju formirali kamenite planete [[Merkur]], [[Venera|Veneru]], [[Zemlja (planeta)|Zemlju]] i [[Mars]]. Budući da su metalni elementi sadržavali samo vrlo mali dio solarne magline, [[terestrički planet]]i nisu mogle narasti tako veliki.<ref name="bennett_8.2" />

Džinovske planete ([[Jupiter]], [[Saturn]], [[Uran]] i [[Neptun]]) formirale su dalje, iza linije mraza, tačku između orbite Marsa i Jupitera gde je materijal dovoljno hladan da isparljiva ledena jedinjenja ostanu čvrsta. Leda koji su formirali ove planete bilo je više od metala i silikata koji su formirali terestričke unutrašnje planete, što im je omogućilo da postanu dovoljno masivni da zahvate velike atmosfere [[vodik]]a i [[helij]]a, najlakših i najzastupljenijih elemenata.<ref name="bennett_8.2" />

Ostaci krhotina koji nikada nisu postali planete skupljeni su u regijama kao što su [[asteroidni pojas]], [[Kuiperov pojas]] i [[Oortov oblak]].<ref name="bennett_8.2">{{Cite book |last=Bennett |first=Jeffrey O. |title=The cosmic perspective |url=https://archive.org/details/isbn_9780134874364_9 |date=2020 |publisher=Pearson |isbn=978-0-134-87436-4 |edition=9th |location=Hoboken, NJ |chapter=Chapter 8.2}}</ref> [[Nica model]] je objašnjenje za stvaranje ovih regija i kako su se vanjske planete mogle formirati u različitim položajima i migrirati u svoje trenutne orbite kroz različite gravitacione interakcije.<ref>{{Cite journal |last1=Batygin |first1=Konstantin |last2=Brown |first2=Michael E. |date=20. 6. 2010 |title=Early Dynamical Evolution of the Solar System: Pinning Down the Initial Conditions of the Nice Model |journal=The Astrophysical Journal |volume=716 |issue=2 |pages=1323–1331 |arxiv=1004.5414 |bibcode=2010ApJ...716.1323B |doi=10.1088/0004-637X/716/2/1323 |s2cid=7609851}}</ref>

Unutar 50 miliona godina, pritisak i gustoća vodika u centru [[Protozvijezda|protozvijezde]] postali su dovoljno veliki da započne [[Nuklearna fuzija|termonuklearnu fuziju]].<ref name="Yi2001">{{Cite journal |last1=Yi |first1=Sukyoung |last2=Demarque |first2=Pierre |last3=Kim |first3=Yong-Cheol |last4=Lee |first4=Young-Wook |last5=Ree |first5=Chang H. |last6=Lejeune |first6=Thibault |last7=Barnes |first7=Sydney |date=2001 |title=Toward Better Age Estimates for Stellar Populations: The ''Y''<sup>2</sup> Isochrones for Solar Mixture |journal=[[Astrophysical Journal Supplement]] |volume=136 |issue=2 |pages=417–437 |arxiv=astro-ph/0104292 |bibcode=2001ApJS..136..417Y |doi=10.1086/321795 |s2cid=118940644}}</ref> Kako se [[helij]] akumulira u svom jezgru, Sunce postaje sve sjajnije;<ref name=":4">{{Cite journal |last=Gough |first=D. O. |date=novembar 1981 |title=Solar Interior Structure and Luminosity Variations |journal=Solar Physics |volume=74 |issue=1 |pages=21–34 |bibcode=1981SoPh...74...21G |doi=10.1007/BF00151270 |s2cid=120541081}}</ref> na početku njegovog života glavne sekvence njegova sjaja je bila 70% od današnjeg.<ref>{{Cite journal |last=Shaviv |first=Nir J. |date=2003 |title=Towards a Solution to the Early Faint Sun Paradox: A Lower Cosmic Ray Flux from a Stronger Solar Wind |journal=[[Journal of Geophysical Research]] |volume=108 |issue=A12 |page=1437 |arxiv=astroph/0306477 |bibcode=2003JGRA..108.1437S |doi=10.1029/2003JA009997 |s2cid=11148141}}</ref> Temperatura, brzina reakcije, pritisak i gustoća su se povećavali sve dok se nije postigla hidrostatska ravnoteža: toplotni pritisak koji je uravnotežio silu gravitacije. U ovom trenutku, Sunce je postalo zvijezda glavne sekvence.<ref>{{Cite journal |last1=Chrysostomou |first1=A. |last2=Lucas |first2=P. W. |date=2005 |title=The Formation of Stars |journal=[[Contemporary Physics]] |volume=46 |issue=1 |pages=29–40 |bibcode=2005ConPh..46...29C |doi=10.1080/0010751042000275277 |s2cid=120275197}}</ref>

Faza glavne sekvence, od početka do kraja, trajala je oko 10 milijardi godina za Sunce u poređenju sa oko dvije milijarde godina za sve ostale naredne faze Sunčevog pre-reminentnog života zajedno.<ref name="mnras386_1">{{Cite journal |last1=Schröder |first1=K.-P. |last2=Connon Smith |first2=Robert |date=maj 2008 |title=Distant future of the Sun and Earth revisited |journal=Monthly Notices of the Royal Astronomical Society |volume=386 |issue=1 |pages=155–163 |arxiv=0801.4031 |bibcode=2008MNRAS.386..155S |doi=10.1111/j.1365-2966.2008.13022.x |s2cid=10073988}}</ref> Solarni vjetar sa Sunca stvorio je [[Heliosfera|heliosferu]] i odnio preostali plin i prašinu sa protoplanetarnog diska u međuzvjezdani prostor.<ref name=":4" />

Sunčev sistem će ostati otprilike onakav kakav je danas sve dok se vodik u jezgri Sunca u potpunosti ne pretvori u helij, što će se dogoditi za otprilike 5 milijardi godina. Ovo će označiti kraj glavne sekvence Sunčevog života. U to vrijeme, jezgro Sunca će se kontrahirati fuzijom vodika koja se odvija duž ljuske koja okružuje inertni helij, a izlazna energija će biti veća nego sada. Spoljni slojevi Sunca će se proširiti do otprilike 260 puta svog trenutnog prečnika, a Sunce će postati [[crveni div]]. Zbog svoje povećane površine, površina Sunca će biti hladnija (2.330&nbsp;°C) nego što je na glavnoj sekvenci.<ref name="mnras386_1"/>

[[File:Solar Life Cycle.svg|center|thumb|500x500px|Pregled evolucije Sunca, [[G-tip zvijezde glavne sekvence]]. Otprilike 11 milijardi godina nakon što ga je formirao [[protoplanetarni disk]] Sunčevog sistema, Sunce će se proširiti i postati [[crveni div]]; Merkur, Venera i eventualno Zemlja će biti progutani.]]

Očekuje se da će Sunce u ekspanziji ispariti Merkur kao i Veneru, i učiniti Zemlju nenastanjivom (možda će je i uništiti). Na kraju, jezgro će biti dovoljno vruće za fuziju helija; Sunce će sagorjevati helij za djelić vremena nego što je sagorjevao vodik u jezgri. Sunce nije dovoljno masivno da započne fuziju težih elemenata, a nuklearne reakcije u jezgri će se smanjiti. Njegovi vanjski slojevi će biti izbačeni u svemir, ostavljajući za sobom gusti [[bijeli patuljak]], polovinu originalne mase Sunca, ali samo veličine Zemlje.<ref>{{Cite web |last=Pogge |first=Richard W. |date=1997 |title=The Once & Future Sun |url=http://www.astronomy.ohio-state.edu/~pogge/Lectures/vistas97.html |url-status=dead |archive-url=https://web.archive.org/web/20050527094435/http://www-astronomy.mps.ohio-state.edu/Vistas |archive-date=27. 5. 2005 |access-date=7. 12. 2005 |website=New Vistas in Astronomy}}</ref> Izbačeni vanjski slojevi će formirati ono što je poznato kao [[planetarna maglina]], vraćajući dio materijala koji je formirao Sunce – ali sada obogaćen težim elementima poput ugljika – u međuzvjezdani medij.<ref>{{Cite web |last=Wendel |first=JoAnna |date=8. 1. 2022 |title=When will the Sun die? |url=https://www.space.com/14732-sun-burns-star-death.html |url-status=live |archive-url=https://web.archive.org/web/20220309172649/https://www.space.com/14732-sun-burns-star-death.html |archive-date=9. 3. 2022 |access-date=10. 3. 2022 |website=Space.com}}</ref>

== Sunčev sistem i ostali planetarni sistemi ==
Krajem 1990-ih čovjek je uspio pronaći dokaze o postojanju planeta izvan Sunčevog sistema. Otkriće drugih planetarnih sistema postalo je moguće nakon izgradnje moćnih optičkih [[teleskop]]a na Zemlji i razvoja posebnih elektronskih naprava ([[digitalna kamera|digitalnih kamera]]), komjuterskih tehnika [[obrada podataka|obrade podataka]], i razvoja dostupnih i jeftinih [[Računarska mreža|računarskih mreža]]. Kroz posmatranje [[Dopplerov efekt|Dopplerovog efekta]] u sjaju dalekih zvijezda [[astronom]]i su uspjeli dokazati postojanje drugih planetarnih sistema. Pri tome su prilikom posmatranja uspjeli ustanoviti i masu kao i osobine orbite planeta izvan Sunčeva sistema.

[[Datoteka:Solar system scale-2.jpg|mini|desno|325p|Odnos veličine planeta]]

== Osobine glavnih planeta ==

Sve osobine i mjere u donjoj tablici su relativne u odnosu na planetu Zemlju:

{| {{prettytable}}
|-----
! Planet
! Promjer<br />ekvatora
! Masa
! Promjer<br />orbite
! Godina
! Dan
|-----
| [[Merkur]] || align="center" | 0,382
| align="center" | 0,06
| align="center" | 0,38 || align="center" | 0,241
| align="center" | 58,6
|-----
| [[Venera]] || align="center" | 0,949
| align="center" | 0,82
| align="center" | 0,72 || align="center" | 0,615
| align="center" | -243
|-----
| [[Zemlja (planeta)|Zemlja]] || align="center" | 1,00 || align="center" | 1,00
| align="center" | 1,00 || align="center" | 1,00
| align="center" | 1,00
|-----
| [[Mars]] || align="center" | 0,53 || align="center" | 0,11
| align="center" | 1,52 || align="center" | 1,88
| align="center" | 1,03
|-----
| [[Jupiter]] || align="center" | 11,2
| align="center" | 318
| align="center" | 5,20 || align="center" | 11,86
| align="center" | 0,414
|-----
| [[Saturn]] || align="center" | 9,41 || align="center" | 95
| align="center" | 9,54 || align="center" | 29,46
| align="center" | 0,426
|-----
| [[Uran]] || align="center" | 3,98 || align="center" | 14,6
| align="center" | 19,22 || align="center" | 84,01
| align="center" | 0,718
|-----
| [[Neptun]] || align="center" | 3,81 || align="center" | 17,2
| align="center" | 30,06 || align="center" | 164,79
| align="center" | 0,671
|}

== Također pogledajte ==
* [[Vansolarna planeta]]

== Bilješke ==
{{Reflist|group=lower-alpha}}

== Reference ==
{{Refspisak|}}

== Vanjski linkovi ==
{{Commonscat|Solar System}}
* [http://www.michaelschultz.de/index_en.html Solar System] interaktivna animacija planeta (145 zoom nivoa i vremenskih efekata)
* [http://www.solarviews.com Solarviews]

{{Fizičke osobine Zemlje}}
{{Sunčev sistem}}
{{Zemljina lokacija}}

[[Kategorija:Sunčev sistem]]