Razlika između verzija stranice "Pluća"

*Pluća*
Pluća
	Dijagram ljudskih pluća sa vidljivom dišnim traktom i različito obojenim režnjevima
	Ljudska pluća okružuju srce i velike sudove u grudnoj šupljini
Detalji
Latinski	Pulmo
Grčki jezik	πνεύμων (pneumon)
Sistem	Respiratorni sistem
Identifikatori
TA	A06.5.01.001
	Anatomska terminologija

Pregled historije

[pregledana izmjena]

← Starija izmjena

Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj

VizualnoWikitekst

U redovima

Trenutna verzija na dan 5 april 2023 u 18:22

Pluća su primarni organi respiratornog sistema u ljudi i mnogih drugih životinja, uključujući nekoliko riba i neke puževe. Kod sisara i većine drugih kičmenjaka, dva plućna krila nalaze se u blizini kičmenog stuba s obje strane srca. Njihova funkcija u respiratornom sistemu je da izdvajaju kisik iz atmosfere i prebacuju ga u krvotok, a oslobađaju ugljik-dioksid iz krvotoka u atmosferu, u procesu razmjene plinova. Disanje pokreću različiti mišićni sistemi kod različitih vrsta. Sisari, gmizavci i ptice koriste različite mišiće za podršku i podsticanje disanja. Početkom evolucije tetrapoda, ždrijelni mišići su, uz usno pumpanje, stvarali mehanizam za podsticanje dotoka zraka u pluća, koji je još uvijek pisutan kod vodozemaca. Kod ljudi, glavni mišić koji pokreće disanje je dijafragma. Pluća također pružaju protok zraka, koji omogućava vokalne zvukove, uključujući ljudski govor.^[1]^[2]

Ljudi imaju dva plućna krila, desno i lijevo. Smještena su unutar grudne šupljine grudnog koša. Desno plućno krilo je veće od lijevog, koje u grudima dijeli prostor sa srcem. Pluća zajedno teže približno 1,3 kg, a desno je teže. Pluća su dio donjeg respiratornog trakta koji počinje na dušniku i grana se u bronhije i bronhiole, a koji primaju zrak udisanjem kroz provodnu zonu. Provodna zona završava na terminalnim bronhiolama. One se dijele na respiratorne bronhiole respiratorne zone, koji se dijele na alveolske kanaliće koji stvaraju alveolne kesice koje sadrže alveole, gdje se odvija razmjena plinova. Alveole su također rijetko prisutne na zidovima respiratornih bronhiola i alveolskih kanala. Zajedno, pluća sadrže približno 2.400 km disajnih puteva i 300 do 500 miliona alveola. Sva pluća su zatvorena unutar pleurskee vrećice koja sadrži pleursku tečnost, da omogući da unutrašnji i vanjski zidovi klize jedno preko drugog dok traje disanje, bez većeg trenja. Ova vrećica takođe dijeli svako pluće na dijelove koji se nazivaju režnjevi. Desno pluće ima tri režnja, a lijevo dva. Režnjevi su dalje podijeljeni na bronhoplućne segmente i plućne režnjiće (lobule). Pluća imaju jedinstvenu opskrbu krvlju, koja prima deoksigeniranu krv iz srca u plućnu cirkulaciju u cilju primanja kisika i oslobađanja ugljik-dioksida, te odvojenu opskrbu kisikom krvi u plućnom tkivu, u bronhijskoj cirkulaciji.

Na plućno tkivo može uticati niz respiratornih bolesti, uključujući takve kao što su u rasponu upala pluća i rak pluća. Hronična opstruktivna plućna bolest uključuje hronični bronhitis i emfizem, a mogu se povezati sa pušenjem ili izloženošću štetnim supstancama. Niz profesionalnih bolesti pluća mogu izazvati supstance kao što su ugljena prašina, azbestna vlakna i kristali linija silicij-dioksid silicijska prašina . Bolesti poput bronhitisa mogu također uticati na respiratorni trakt. Medicinski izrazi povezani s plućima često počinju sa pulmo-, od latinski pulmonarius (=pluća) kao u pulmonologija, ili sa pneumo- (iz grčki πνεύμων – pneuman = pluća) kao u upala pluća.

U embrionskom razvoju, pluća se počinju razvijati kao evaginacije (izbočenja) prednjeg crijeva, cijevi koja nastavlja da čini gornji dio probavnog sistema. Kada se formiraju pluća, fetus se drži u tečnost napunjenom amnionskoj vrećici i tako ne funkcioniraju za disanje. Krv se takođe preusmjerava iz pluća kroz ductus arteriosus. Rođenjem međutim, vazduh počinje da prolazi kroz pluća, a diverzijski kanal se zatvara, tako da pluća mogu početi da se odmaraju. Pluća se u potpunosti razvijaju tek u ranom djetinjstvu

Anatomija

"Upoznajte pluća", Khan Academy

Pulmonološki video

Lijevo pluće dijeli prostor sa srcem i na rubu ima udubljenje nazvano srčani zarez lijevog pluća da to međusobno prilagodi.^[2] Prednja i vanjska strana pluća okrenuta su prema rebrima koja na njihovim površinama čine lagana udubljenja. Medijalne površine pluća okrenute su prema centru grudnog koša i leže uz srce, velike krvne sudove i raskršće dušnika, gdje se dušnik dijeli na dvije glavne bronhije.

Vrh pluća proteže se u korijenu vrata, dosežući malo iznad nivoa kraja grudne kosti i prvog rebra. Pluća se protežu od blizu kičme u grudnom košu do prednjeg dijela grudnogkoša i prema dolje od donjeg dijela dušnika do dijafragme.^[1]^[2]Srčani otisak je udubljenje nastalo na površinama pluća gdje se oslanjaju na srce.

Oba pluća imaju centralnu recesiju koja se naziva hilum na korijenu pluća, gdje krvni sudovi dišni putevi prelaze u pluća. Na hilumu postoje i bronhopulmoni limfni čvorovi.

Pluća su okružena plućnim pleurama. Pleure su dvije serozne opne; vanjska parijetalna pleura postavlja unutarnji zid rebara, a unutrašnja utrobna pleura direktno postavlja površinu pluća. Između pleura nalazi se potencijalni prostor nazvan pleurna šupljina koja sadrži tanak sloj maziva zvanog pleurska tečnost.

Režnjevi i segmenti

Režnjevi I bronhoplućni segmenti
Desno krilo	Lijevo krilo
Gornji Apikalni Prednji Stražnji Srednji Medjialni Bočni Donji Apikalni Prednji bazni Stražnji bazni Medijalni bazni Bočni bazni	Gornji Prednji Apikalni Stražnji Donji Apikalni Prednji bazni Stražnji bazni Medijalni bazni Bočni bazni Lingula Gornji Stražnji

Svako pluće/krilo je podijeljeno na režnjeve pomoću pletiva u obliku pukotina. Pukotine su dvostruki nabori pleure koji presijecaju pluća i pomažu u njihovom širenju.^[3]

Glavne ili primarne bronhije ulaze u pluća na hilumu i u početku se granaju u sekundarne bronhije također poznate kao režanjske bronhije, koje dovode zrak u svaki režanj pluća. Režanjske bronhije granaju se u tercijarne bronhije poznate i kao segmentne bronhije i dovode zrak u dalje dijelove režnja poznatog kao bronhoplućni segment. Svaki bronhoplućni segment ima svoju sopstvenu (segmentnu) bronhiju i opskrbnu arteriju.^[4] Segmenti lijevog i desnog plućnog krila prikazani su u tabeli.^[5] Segmentna anatomija je klinički korisna za lokalizaciju procesa bolesti pluća. Segment je diskretna jedinica koja se može hirurški ukloniti. bez ozbiljnog uticaja na okolno tkivo.^[6]

Trodimenzijska anatomija plućnih režnjeva i procjepa/pukotina.

Pluća su paran organ za disanje. Prava pluća se pojavljuju gotovo kod svih kopnenih kičemnjaka. Najjednostavnija pluća su kod vodozemaca. Njihova pluća su u obliku vreće i slabo diferencirana. Kod gmizavaca sreću se više diferencirana pluća. Kod ptica su pluća dosta manja, ali i zbog dodatnih zračnih kesa, znatno složenije građena. Pluća kičmenjaka su slična onim kod gmizavaca. Kod čovjeka se sastoje iz lijevog i desnog plućnog krila, koji je na lijevoj strani podijeljen u dva, a na desnoj u tri režnja. Pluća nemaju nikakvu muskulaturu. Zrak se usisava pomoću aktivnosti mišića grudnog koša i dijafragme.

Pluća kičmenjaka

Oba pluća kičmenjaka, nazvana još i plućnim krilima, su smještena u grudnom košu (Thorax). Manje ili više duboki rezovi dijele pluća na plućne režnjeve. Površina pluća je prekrivena glatkom opnom tzv. plućna maramica. Između dvije plućne maramice, od kojih je jedna srasla s plućima a druga sa zidom grudnog koša, nalazi se međuprostor, koji je presudan u aktu disanja, jer uzrokuje razliku u pritiscima. Pri povredi pluća, može doći do probijanja plućne maramice, razlika u pritiscima nestaje i pluća prestaju sa radom.

Građa ljudskih pluća

Ljudska pluća se sastoje od desnog pluća, desno plućno krilo, i lijevog pluća, lijevo plućno krilo. Oba plućna krila su podijeljena na više dijelova pomoću plućnih režnjeva. Desno plućno krilo je tako podijeljeno na tri dijela, a lijevo na dva. Lijevo plućno krilo je nešto manje od desnog jer nešto prostora zauzima i srce.

Anatomija pluća čovjeka

Pluća se nalaze unutar prsne šupljine zauzimajući njen najveći dio, zaštićena rebrima. Sastoje se od lijevog (lat. plumo sinister) i desnog (lat. plumo dexter) plućnog krila. Lijevo plućno krilo ima dva, a desno tri režnja (lat. lobus) koji se dalje dijele u režnjiće (lat. lobulus), izvana su obavijeni opnom koja se naziva pleura (porebrica). Unutrašnji dio te opne koji prekriva plućna krila zove se visceralna pleura (poplućnica), a vanjski dio koji oblaže stijenku prsnog koša (rebra) parijetalna pleura (stjenčana porebrica). Pluća su donjim dijelom naslonjena na ošit, mišićnu pregradu koja se nalazi između prsne i trbušne šupljine.

Dušnice (lat. bronchus) nastaju na donjem kraju dušnika (lat. trachea) koji se dijeli na lijevi glavni bronh koji vodi u lijevo plućno krilo i desni glavni bronh koji vodi u desno plućno krilo. Svaki glavni bronh ulazi u plućno krilo, gdje se dalje grana u lobarne bronhe (bronhi 2. reda). Glavni lijevi bronh se dijeli u dva lobarna bronha, a desni glavni bronh u tri lobarna bronha, svaki za jedan režanj. Dalje se svaki lobarni bronh unutar svog režnja se dijeli u segmentalne bronhe (bronhi 2. režnja), koji se dalje dijele u bronhe 3. reda, od kojih nastaju bronhiole (lat. bronchioli), te dalje terminalne bronhiole (lat. bronchiole termianles). Bronhi se razlikuju od bronhiola po tome što bronhiole ne sadrže hrskavica i žlijezda u svojim stijenkama. Daljnjim grananjem bronhiola dolazi se do duktalnih vodova (lat. ductuli alveolares) čije stijenke se sastoje od alveola. Osnovna građevna jedinica pluća je acinus, u koji ulazi po jedan terminalni bronhiol koji se dalje grana u manje segmente koji sadrže alveole u kojima se odvija izmjena plinova. Svaki plućni režnjić (lat. lobulus) sastoji se od 15-ak acinusa.

Histologija

Dušnice, bronhi i bronhioli, iznutra su obloženim cilindričnim epitelom koji sadrže trepetljike i vrčastim ćelijama koje izlučuju sekret. U većim bronhima cilindrični je višeredan, te se postupno smanjuje do jednoslojnog cilindričnog, i na kraju postaje jednoredan kubičan epitel, a smanjuje se i broj vrčastih ćelija. Trepetljike epitela u dišnim putevima svojim kretanjem djeluju tako da pomiču sekret vrčastih ćelija prema gore do grkljana gdje ga osoba proguta ili iskašlje. Stijenka u alveolarnim vodovima i alveolama je građena od pločastih ćelija (pneumocita tip 1 i tip 2) kroz koje se odvija izmjena plinova. Uz same alveole nalaze se i kapilare plućnog krvotoka u koje dovode ugljik dioksid koji se otpušta i preuzimaju i odvode kisik ostalim organima. Stijenka bronha sadrži i glatke mišićne ćelije i elastične niti. Mišićne ćelije svojom kontrakcijom mijenjaju promjer bronha, te tako utječu na protok zraka prilikom faza disanja. Bronhi sadrže i hrskavicu koja kao prsten obavija bronh, dok je bronhioli ne sadrže.

Također pogledajte

Reference

^ ^a ^b Drake, Richard L.; Vogl, Wayne; Mitchell, Adam W.M. (2014). Gray's anatomy for students (3rd izd.). Edinburgh: Churchill Livingstone/Elsevier. str. 167–174. ISBN 978-0-7020-5131-9.
^ ^a ^b ^c Betts, J. Gordon (2013). Anatomy & physiology. str. 787–846. ISBN 978-1-938168-13-0. Pristupljeno 11. 8. 2014.
^ Hacking, Craig; Knipe, Henry. "Lung fissures". Radiopaedia. Pristupljeno 8. 2. 2016.
^ Jones, Jeremy. "Bronchopulmonary segmental anatomy | Radiology Reference Article | Radiopaedia.org". radiopaedia.org (jezik: engleski).
^ Arakawa, H; Niimi, H; Kurihara, Y; Nakajima, Y; Webb, WR (decembar 2000). "Expiratory high-resolution CT: diagnostic value in diffuse lung diseases". American Journal of Roentgenology. 175 (6): 1537–1543. doi:10.2214/ajr.175.6.1751537. PMID 11090370.
^ Tortora, Gerard (1987). Principles of anatomy and physiology (5th izd.). New York: Harper and Row. str. 564. ISBN 978-0-06-350729-6.

Vanjski linkovi

Logo Commonsa

Pluća na Wikimedia Commonsu.

[GRAYS-1] Drake, Richard L.; Vogl, Wayne; Mitchell, Adam W.M. (2014). Gray's anatomy for students (3rd izd.). Edinburgh: Churchill Livingstone/Elsevier. str. 167–174. ISBN 978-0-7020-5131-9.

[Betts-2] Betts, J. Gordon (2013). Anatomy & physiology. str. 787–846. ISBN 978-1-938168-13-0. Pristupljeno 11. 8. 2014.

[Lung_fissures-3] Hacking, Craig; Knipe, Henry. "Lung fissures". Radiopaedia. Pristupljeno 8. 2. 2016.

[4] Jones, Jeremy. "Bronchopulmonary segmental anatomy | Radiology Reference Article | Radiopaedia.org". radiopaedia.org (jezik: engleski).

[pmid1-5] Arakawa, H; Niimi, H; Kurihara, Y; Nakajima, Y; Webb, WR (decembar 2000). "Expiratory high-resolution CT: diagnostic value in diffuse lung diseases". American Journal of Roentgenology. 175 (6): 1537–1543. doi:10.2214/ajr.175.6.1751537. PMID 11090370.

[Harper-6] Tortora, Gerard (1987). Principles of anatomy and physiology (5th izd.). New York: Harper and Row. str. 564. ISBN 978-0-06-350729-6.

[1]

[2]

[3]

[4]

[5]

[6]