Idi na sadržaj

Razlika između verzija stranice "Jakov Baltić"

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Pregled historije
[nepregledana izmjena][nepregledana izmjena]
← Starija izmjenaNovija izmjena →
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
VizualnoWikitekst
m AnToni premjestio je stranicu Fra Jakov Baltić na Jakov Baltić
Red 8: Red 8:
| datum_smrti = 5. januar 1887.
| datum_smrti = 5. januar 1887.
| mjesto_smrti = Ovčarevo kod Travnika
| mjesto_smrti = Ovčarevo kod Travnika
| nacionalnost = Bošnjak
| nacionalnost =
| zanimanje = Franjevac, ljetopisac
| zanimanje = Franjevac, ljetopisac
| značajna_djela = Godišnjak od Dogadjajah Cerkvenih, Svetskih, i promine vrimenah u Bosni
| značajna_djela = Godišnjak od Dogadjajah Cerkvenih, Svetskih, i promine vrimenah u Bosni
}}
}}
           Fra Jakov Baltić (rođ. Juro) je rođen u selu Bukovica kod Travnika 30. marta 1813. godine od oca Ante (um. 1835.) i majke Mande r. Stipić. Osnovnu školu je pohađao u [[Guča Gora|Gučoj Gori]] kod župnika [[Jakov Križanac|Jakova Križanca]]. Godine 1828. Baltić odlazi na dalje školovanje u [[Franjevački samostan u Fojnici|Franjevački samostan u Fojnicu]], gdje 1832. godine stupa u [[novicijat]] i uzima ime Jako (Jakov). Nakon toga, odlazi na studij [[Filozofija|filozofije]] u [[Mađarska|Mađarsku]]. Nakon završetka studija, Baltić se zajedno sa svojim kolegama [[Ivan Franjo Jukić|Ivan Franjom Jukićem]], [[Blaž Josić|Blažom Josićem]] i [[Bartol Kovačević|Bartolom Kovačevićem]] vratio u [[Bosna i Hercegovina|Bosnu]] sa namjerom, da tu priprema i podigne ustanak protiv [[Osmanlijsko Carstvo|Osmanlija]]. Njihove namjere nisu uspjele. <ref>Baltić, fra Jakov, (2003), ''Godišnjak od Događaja crkvenih, svietskih, i promine vrimena u Bosni'', Synopsis, str. 21-22</ref>
Fra Jakov Baltić (rođ. Juro) je rođen u selu Bukovica kod Travnika 30. marta 1813. godine od oca Ante (um. 1835.) i majke Mande r. Stipić. Osnovnu školu je pohađao u [[Guča Gora|Gučoj Gori]] kod župnika [[Jakov Križanac|Jakova Križanca]]. Godine 1828. Baltić odlazi na dalje školovanje u [[Franjevački samostan u Fojnici|Franjevački samostan u Fojnicu]], gdje 1832. godine stupa u [[novicijat]] i uzima ime Jako (Jakov). Nakon toga, odlazi na studij [[Filozofija|filozofije]] u [[Mađarska|Mađarsku]]. Nakon završetka studija, Baltić se zajedno sa svojim kolegama [[Ivan Franjo Jukić|Ivan Franjom Jukićem]], [[Blaž Josić|Blažom Josićem]] i [[Bartol Kovačević|Bartolom Kovačevićem]] vratio u [[Bosna i Hercegovina|Bosnu]] sa namjerom, da tu priprema i podigne ustanak protiv [[Osmanlijsko Carstvo|Osmanlija]]. Njihove namjere nisu uspjele. <ref>Baltić, fra Jakov, (2003), ''Godišnjak od Događaja crkvenih, svietskih, i promine vrimena u Bosni'', Synopsis, str. 21-22</ref>


Baltića je 24.9.1840. god. za [[Svećenik|svećenika]] zaredio [[Kotor|kotorski]] [[biskup]] [[Stjepan Pavlović-Lučić]]. Poslije toga je obavljao funkciju [[Kapelan|kapelana]] i učitelja u Ovčarevu. Godine 1847. odlazi u [[Carigrad]] za dušobrižnika tamošnjih [[Slaveni|Slavena]] i ondje ostaje dvije godine. U Carigradu je naučio [[turski jezik]] i kasnije će kao [[župnik]] u Docu, napisati gramatiku turskog jezika za osnovne škole. Nakon povratka iz osmanske prijestolnice (1849.) službovao je u [[Fojnica|Fojnici]]. Tri godina nakon toga je imenovan samostalnim [[Vikar|vikarom]] u Fojnici, a potom [[Gvardijan|gvardijanom]]. U [[Kraljeva Sutjeska|Kraljevoj Sutjesci]] je 1857. godine izabran za [[Definitor|definitora]] (vijećnika), a 1872. godine za [[Kustos|kustosa]]. Godine 1882. ponovo je izabran župnikom u Ovčarevu i dekanom za travnički kraj, gdje je ostao do svoje smrti, 05. januara 1887. godine. Sahranjen je u ovčarevskoj crkvi. Njegova rukopisna djela “''Turska slovnica''”, “''Život biskupa Marijana Šunjića''” i “''Putopis u Carigrad''” su izgorjela u požaru samostana 1945. godine. <ref>Baltić, fra Jakov, (2003), ''Godišnjak od Događaja crkvenih, svietskih, i promine vrimena u Bosni'', Synopsis, str. 22-26</ref>
Baltića je 24. 9. 1840. god. za [[Svećenik|svećenika]] zaredio [[Kotor|kotorski]] [[biskup]] [[Stjepan Pavlović-Lučić]]. Poslije toga je obavljao funkciju [[Kapelan|kapelana]] i učitelja u Ovčarevu. Godine 1847. odlazi u [[Carigrad]] za dušobrižnika tamošnjih [[Slaveni|Slavena]] i ondje ostaje dvije godine. U Carigradu je naučio [[turski jezik]] i kasnije će kao [[župnik]] u Docu, napisati gramatiku turskog jezika za osnovne škole. Nakon povratka iz osmanske prijestolnice (1849.) službovao je u [[Fojnica|Fojnici]]. Tri godina nakon toga je imenovan samostalnim [[Vikar|vikarom]] u Fojnici, a potom [[Gvardijan|gvardijanom]]. U [[Kraljeva Sutjeska|Kraljevoj Sutjesci]] je 1857. godine izabran za [[Definitor|definitora]] (vijećnika), a 1872. godine za [[Kustos|kustosa]]. Godine 1882. ponovo je izabran župnikom u Ovčarevu i dekanom za travnički kraj, gdje je ostao do svoje smrti, 05. januara 1887. godine. Sahranjen je u ovčarevskoj crkvi. Njegova rukopisna djela “''Turska slovnica''”, “''Život biskupa Marijana Šunjića''” i “''Putopis u Carigrad''” su izgorjela u požaru samostana 1945. godine. <ref>Baltić, fra Jakov, (2003), ''Godišnjak od Događaja crkvenih, svietskih, i promine vrimena u Bosni'', Synopsis, str. 22-26</ref>


Fra Jakov Baltić je, kao i mnogi drugi bosanski franjevci ([[Ivan Franjo Jukić]], [[Antun Knežević]] i dr.) isticao svoj bošnjački nacionalni identitet što je ostalo zabilježeno u njegovom ljetopisu: “''Nas je Bošnjake Bog Slavljanim hotijo biti, ne Osmanlijam''”; “''U jesen, kad se školski razred svrši, digoše nas Bošnjake''”; “…''svima nama Bošnjacim služiti može''”. <ref>Baltić, fra Jakov, (2003), ''Godišnjak od Događaja crkvenih, svietskih, i promine vrimena u Bosni'', Synopsis, str. 312, 127, 439</ref>
Fra Jakov Baltić je, kao i mnogi drugi bosanski franjevci ([[Ivan Franjo Jukić]], [[Antun Knežević]] i dr.) isticao svoj bošnjački nacionalni identitet što je ostalo zabilježeno u njegovom ljetopisu: “''Nas je Bošnjake Bog Slavljanim hotijo biti, ne Osmanlijam''”; “''U jesen, kad se školski razred svrši, digoše nas Bošnjake''”; “…''svima nama Bošnjacim služiti može''”. <ref>Baltić, fra Jakov, (2003), ''Godišnjak od Događaja crkvenih, svietskih, i promine vrimena u Bosni'', Synopsis, str. 312, 127, 439</ref>

Verzija na dan 28 mart 2022 u 16:53

Fra Jakov Baltić (Bukovica kod Travnika, 30.marta 1813. – Ovčarevo, 5. januara 1887. godine) je bio bosanski franjevac i ljetopisac. [1] [2] [3]

Biografija

Fra Jakov Baltić
Rođenje30. mart 1813.
Bukovica kod Travnika
Smrt5. januar 1887.
Ovčarevo kod Travnika
ZanimanjeFranjevac, ljetopisac
Značajna djela
Godišnjak od Dogadjajah Cerkvenih, Svetskih, i promine vrimenah u Bosni

Fra Jakov Baltić (rođ. Juro) je rođen u selu Bukovica kod Travnika 30. marta 1813. godine od oca Ante (um. 1835.) i majke Mande r. Stipić. Osnovnu školu je pohađao u Gučoj Gori kod župnika Jakova Križanca. Godine 1828. Baltić odlazi na dalje školovanje u Franjevački samostan u Fojnicu, gdje 1832. godine stupa u novicijat i uzima ime Jako (Jakov). Nakon toga, odlazi na studij filozofije u Mađarsku. Nakon završetka studija, Baltić se zajedno sa svojim kolegama Ivan Franjom Jukićem, Blažom Josićem i Bartolom Kovačevićem vratio u Bosnu sa namjerom, da tu priprema i podigne ustanak protiv Osmanlija. Njihove namjere nisu uspjele. [4]

Baltića je 24. 9. 1840. god. za svećenika zaredio kotorski biskup Stjepan Pavlović-Lučić. Poslije toga je obavljao funkciju kapelana i učitelja u Ovčarevu. Godine 1847. odlazi u Carigrad za dušobrižnika tamošnjih Slavena i ondje ostaje dvije godine. U Carigradu je naučio turski jezik i kasnije će kao župnik u Docu, napisati gramatiku turskog jezika za osnovne škole. Nakon povratka iz osmanske prijestolnice (1849.) službovao je u Fojnici. Tri godina nakon toga je imenovan samostalnim vikarom u Fojnici, a potom gvardijanom. U Kraljevoj Sutjesci je 1857. godine izabran za definitora (vijećnika), a 1872. godine za kustosa. Godine 1882. ponovo je izabran župnikom u Ovčarevu i dekanom za travnički kraj, gdje je ostao do svoje smrti, 05. januara 1887. godine. Sahranjen je u ovčarevskoj crkvi. Njegova rukopisna djela “Turska slovnica”, “Život biskupa Marijana Šunjića” i “Putopis u Carigrad” su izgorjela u požaru samostana 1945. godine. [5]

Fra Jakov Baltić je, kao i mnogi drugi bosanski franjevci (Ivan Franjo Jukić, Antun Knežević i dr.) isticao svoj bošnjački nacionalni identitet što je ostalo zabilježeno u njegovom ljetopisu: “Nas je Bošnjake Bog Slavljanim hotijo biti, ne Osmanlijam”; “U jesen, kad se školski razred svrši, digoše nas Bošnjake”; “…svima nama Bošnjacim služiti može”. [6]

Jedino je ostao sačuvan njegov ljetopis “Godišnjak od Dogadjajah Cerkvenih, Svetskih, i promine vrimenah u Bosni” u kojem je zapisivao događaje od 1754. godine do svoje smrti 1887. godine. U ovome ljetopisu Baltić je opisivao društveno-političke prilike i crkvene događaje u Bosni i Hercegovini u 19. stoljeću. Ljetopis je pisan uglavnom italijanskim i latinskim jezikom, te sadrži velik broj turcizama, arhaizama i regionalizama.

“Godišnjak od Dogadjajah Cerkvenih, Svetskih, i promine vrimenah u Bosni” je preveo i priredio Andrija Zirdum 2003. godine u izdanju Synopsis, Sarajevo - Zagreb.

Reference

  1. ^ Imamović, prof. dr. Mustafa, (1999), Historija države i prava Bosne i Hercegovine, str. 59
  2. ^ Mandić, dr. Dominik, (1982), Sabrana djela Dr. O. Dominika Mandića: Bosna i Hercegovina : Sv. 3. Etnička povijest Bosne i Hercegovine, str. 493, Ziral
  3. ^ Nikić, prof. dr. Andrija, (1996), Iz hercegovačke povjesnice, str. 108, Franjevačka knjižnica
  4. ^ Baltić, fra Jakov, (2003), Godišnjak od Događaja crkvenih, svietskih, i promine vrimena u Bosni, Synopsis, str. 21-22
  5. ^ Baltić, fra Jakov, (2003), Godišnjak od Događaja crkvenih, svietskih, i promine vrimena u Bosni, Synopsis, str. 22-26
  6. ^ Baltić, fra Jakov, (2003), Godišnjak od Događaja crkvenih, svietskih, i promine vrimena u Bosni, Synopsis, str. 312, 127, 439
Preuzeto iz "https://bs.wikipedia.org/w/index.php?title=Jakov_Baltić&oldid=3406011"