Suncokret

Suncokret
Suncokret u cvatu
Sistematika
Carstvo	Plantae
Divizija	Magnoliophyta
Razred	Magnoliopsida
Red	Asterales
Porodica	Asteraceae
Rod	Helianthus
Vrsta	H. annuus
Dvojno ime
Helianthus annuus L.

Suncokret (Helianthus annuus) ili podunac, đirasol, tornizol, čije botaničko ime Helianthus potječe od grčkih riječi helios (sunce) i anthos (cvijet) je jednogodišnja zeljasta biljka iz porodice glavočika.

Opis biljke

Suncokret je najveća i jedna od omiljenijih biljaka iz porodice glavočika i roda (Helianthus). Korijen mu je čupav i vlaknast, koji u tvori mnoštvo prostranih korjenčića, a može prodrijeti u dubinu do 3 m. Zbog dubokog korijenja i sposobnosti da upije vodu i štetne tvari, suncokret se često koristi za isušivanje močvarnog tla i čišćenje zagađenog tla (otpadnih voda, olova, radioaktivnih tvari).

Stabljika izrasta iz korijena kao razgranata ili jednostavna, svijetlozelena, ispunjena prozirnom srčikom. Suncokret cvate od juna do septembra, a veliki glavičasti cvatovi razvijaju se pojedinačno na vrhovima stabljike i ogranaka. Središte glavice čine sitni žutosmeđi ili crvenosmeđi cjevasti cvjetovi, a okružuju ih žute jezičaste latice, duge i do 10 cm.

Iz središnjih cvjetova suncokreta razvijaju se ovalni i pljosnati, crni ili prošarani plodovi. Unutar svakog ploda nalazi se po jedna svjetlosiva sjemenka, bogata biljnim mastima, vitaminima, bjelančevinama, mineralima, balastnim tvarima.

Porijeklo

Suncokret potječe s jugozapada Sjeverne Amerike, iz Perua i Meksika. Još 1.000 godina p. n. e. suncokret su uzgajali sjevenoamerički Indijanci, mljeli sjemenke u brašno, dodavali u hljeb, radili ulje.

Maje su poštovale suncokret kao simbol svjetlosti i plodnosti, pile čaj od latica, jele sjemenke, peteljke, listove i latice.

Suncokret već hiljadu godina uzgajaju i Kinezi, stari Grci su suncokret posvetili bogu Heliosu (grčki bog Sunca), a rimski pjesnik Ovidije u Preobražajima spominje mit po kojem je djevojka zaljubljena u boga Apolona bila pretvorena u suncokret.

Astečke svećenice boga Sunca su u 15. vijekz bile krunjene suncokretima, a početkom 16. vijeka španski kršćanski misionari su ga donijeli u Evropu. Već u 17. vijeku suncokret se proširio Evropom, a masovni uzgoj suncokreta počeo je u 18. vijeku, najprije u Njemačkoj i Rusiji, a zatim i na zapadu i prema Sredozemlju.

Rasprostranjenost

Sjemenke suncokreta

U Njemačkoj se suncokret najviše počeo uzgajati tokom 2. svjetskog rata, a do 1970. godine bio je iza soje druga glavna sirovina za hranu i ulje.

Danas se suncokret uzgaja po cijelom svijetu, najviše u Rusiji, Francuskoj i južnoj Evropi, kao stočna hrana, za proizvodnju biljnog ulja, ali i kao ukrasna biljka.

Ljekoviti dijelovi

Latice suncokreta u narodnoj se medicini priprema čaj i tinktura, imaju gorkast i sluzav okus i blago mirišu na med, a sadrže antocijanske glikozide, ksantofil, kolin, betain, karotenoide, fitosterine, sapogenine, suncokretovu kiselinu. Sjemenke suncokreta imaju veliku hranjivu vrijednost i izuzetno su bogate uljem. Sjemenke suncokreta sadrže 30-50% ulja, već 25 grama sjemenki zadovoljava dnevne potrebe organizma za vitaminom E. Osim sirovih sjemenki upotrebljavaju se pripravci od osušenih i prženih sjemenki.

U kulinarstvu ima također značajnu ulogu, a sjemenke su bogate bjelančevinama gotovo jednako kao i odrezak mesa. Od sjemenki se pripremaju i razni namazi s tofuom ili nekim povrćem.

Proizvodnja

Proizvodnja suncokretovog sjemena u 2020.
Zemlja	(Milioni tona)
Rusija	13,3
Ukrajina	13,1
Argentina	3,2
Kina	2,4
Rumunija	2,2
Turska	2,1
SAD	1,4
Svijet	50,2
Izvor: : FAOSTAT Ujedinjenih nacija

U 2020. svjetska proizvodnja sjemena suncokreta iznosila je 50 miliona tona, predvođena Rusijom i Ukrajinom sa 53% ukupno (tabela).