Idi na sadržaj

Poslanikova džamija

Koordinate: 24°28′06″N 39°36′39″E / 24.468333°N 39.610833°E / 24.468333; 39.610833
S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Datum izmjene: 26 august 2024 u 14:11; autor: Panasko (razgovor | doprinosi)
(razl) ← Starija izmjena | Trenutna verzija (razl) | Novija izmjena → (razl)
Pregledana verzija ove stranice, odobrena dana 26 august 2024, zasnovana je na ovoj izmjeni.
Poslanikova džamija
Poslanikova džamija nalazi se u Saudijska Arabija
Poslanikova džamija
Prikazano na karti (Saudijska Arabija)
Osnovne informacije
LokacijaSaudijska Arabija Medina
Geografske koordinate24°28′06″N 39°36′39″E / 24.468333°N 39.610833°E / 24.468333; 39.610833
ReligijaIslam
PokrajinaMedina
AdministracijaVlada Saudijske Arabije
Arhitektonski opis
Arhitektonski tipDžamija
Arhitektonski stilKlasični i savremeni islamski; osmanlijski; memlučki
Specifikacije
Kapacitet600.000 (1.000.000 za vrijeme hadždža)
Munare10
Visina munare105 m

Poslanikova džamija (arapski: المسجد النبوي‎‎; El-Mesdžidun-nebevi) jest džamija u Medini koju je ustanovio i prvobitno sagradio Božiji poslanik Muhammed, To je druga sagrađena džamija u historiji islama, a danas jedna od najvećih džamija na svijetu. Također je drugo najsvetije mjesto u islamu, odmah nakon Mesdžidul-harama u Mekki.[1] Uvijek je otvorena, bez obzira na doba dana i godine.

Džamija je najprije bila spojena s Muhammedovom kućom, u kojoj je on živio nakon preseljenja iz Mekke. I sam je učestvovao u fizičkim radovima na njenoj izgradnji. Džamija u početku nije imala krov (u današnjem smislu). Služila je kao centar zajednice, sud i vjerska škola. U njoj je postojala izdignuta platforma za ljude koji su učili i izučavali Kur'an. Kasniji islamski vladari uveliko su proširili i ukrasili džamiju. Godine 1909. postala je prvo mjesto na Arapskom poluostrvu s električnim osvjetljenjem. Pod kontrolom je Čuvara dviju svetih džamija. Nalazi se na lokaciji koja se smatra tradicionalnim centrom Medine, a u njenoj blizini su mnogi hoteli i stare tržnice. Jedno je od glavnih mjesta hodočašća. Mnogi ljudi koji odu na hadždž posjete Poslanikovu džamiju zbog njene povezanosti s Muhammedovim životom.

Nakon proširenja džamije za vrijeme vladavine emevijskog halife El-Velida I, u njen sklop ušlo je posljednje počivalište Muhammeda, Ebu-Bekra i Omera, dvojice prvih pravednih halifa.[2] Jedna od najpoznatijih karakteristika Poslanikove džamije jest Zelena kupola u njenom jugoistočnom uglu,[3] prvobitno Aišina kuća,[2] u kojoj se nalazi Muhammedov grob. Godine 1279. iznad groba je izgrađena drvena kupola, koja je dograđivana i renovirana više puta krajem 15. stoljeća i još jednom 1817. Trenutna kupola potječe iz 1818, vremena vladavine osmanlijskog sultana Mahmuda II,[3] a prvi je put obojena u zeleno 1837, po čemu je i dobila ime.[2]

Historija

[uredi | uredi izvor]

Rani period

[uredi | uredi izvor]

Džamiju je sagradio Muhammed 622. godine nakon dolaska u Medinu.[4] Jašući na devi zvanoj Qaswa, stigao je na mjesto na kojem je kasnije izgrađena ova džamija. Vlasnici zemljišta bili su Sahal i Suhejl. Jedan njegov dio korišten je kao mjesto za sušenje hurmi, a drugi je još ranije služio kao groblje.[5] Odbivši prihvatiti zemljište kao poklon, Muhammed kupio ga je, a izgradnja džamije trajala je 7 mjeseci. Prvobitne dimenzije bile su 30,5 × 35,62 m.[5] Krov, koji su podupirala debla palmi, bio je napravljen od sabijene gline i palminog lišća, a bio je visok 3,60 m. Džamija je imala troja vrata: Vrata milosti (Bab-er-rahmeh) na jugu, Džibrilova vrata (Bab-el-Džibril) na zapadu i Ženska vrata (Bab-en-nisā) na istoku.[5]

Nakon Bitke kod Hajbera džamija je "povećana"[6] na 47,32 m na svakoj strani, a tri reda stubova sagrađena su pored zapadnog zida, što je postalo mjesto za obavljanje molitve.[7] Ostala je nepromijenjena za vrijeme vladavine prvog pravednog halife, Ebu-Bekra.[7] Drugi halifa, Omer, srušio je sve kuće oko džamije osim kuća Muhammedovih supruga da bi je proširio.[8] Nove dimenzije džamije iznosile su 57,49 × 66,14 m. Na suncu sušene zemljane cigle korištene su za izgradnju zidova unutrašnjeg zatvorenog prostora. Osim toga što je po podu posuto kamenje, visina krova povećana je na 5,6 m. Omer je izgradio i još troja vrata, kao i El-Butejhu, mjesto za recitatore poezije.[9]

Treći pravedni halifa, Osman, srušio je džamiju 649. Gradnja nove džamije pravougaonog oblika trajala je 10 mjeseci, a licem je bila okrenuta prema Mekki. Dimenzije su joj bile 81,4 × 62,58 m. Broj vrata i njihova imena ostali su isti.[10] Unutrašnji zidovi napravljeni su od kamenja položenog u malter. Stubovi od palminih debala zamijenjeni su kamenim stubovima, koji su bili spojeni željeznim klinovima. Pri rekonstrukciji plafona korištena je tikovina.[11]

Srednji period

[uredi | uredi izvor]
Poslanikova džamija u 19. stoljeću za vrijeme osmanlijske ere

Tokom 707. godine emevijski halifa El-Velid I obnovio je džamiju. Radovi su trajali tri godine. Materijal je dopremljen iz Bizantije.[12] Površina džamije povećana je sa 5094 m² tokom Osmanovog perioda na 8672 m². Izgrađen je zid koji je odvajao džamiju od kuća Muhammedovih supruga. Džamija je izgrađena u trapezoidnom obliku sa dužinom od 101,76 m. Prvi put u džamiji su izgrađeni portici (trijemovi), spajajući sjeverni dio građevine sa svetilištem. Prvi put u Medini su izgrađene i munare s obzirom na to da je El-Velid I podigao četiri munare oko džamije.[13]

Abasidski halifa El-Mehdi proširio je džamiju ka sjevernoj strani za 50 m. Njegovo je ime uklesano u zidove džamije. Također je planirao ukloniti šest stepenika ka minberu, ali je odustao od ove ideje jer bi time uništio drvene osnove na kojima su izgrađeni.[14] Prema zapisima Ibn-Kutejbea, i halifa El-Me'mun izvršio je "nespecificirane radove" na džamiji. El-Mutevekkil je izravnao unutrašnjost Muhammedove grobnice mramorom.[15] El-Ešref Kansuh el-Gavri, pretposljednji memlučki sultan, izgradio je kamenu kupolu iznad grobnice tokom 1476.[16]

Zelena kupola oko 1850.

U jugoistočnom dijelu džamije nalazi se sveta staza,[3] Revda, koja je pokrivena kupolom, a izgradio ju je sultan Mahmud II. Kupola je ofarbana u zeleno 1837. i otad je poznata kao Zelena kupola.[2]

Sultan Abdulmedžid I obnavljao je džamiju 13 godina, počevši od 1849.[17] Kao glavni materijal za rekonstrukciju džamije korištena je crvena cigla. Površina popločanog šetališta povećana je za 1293 m². Na zidovima su islamskom kaligrafijom uklesani ajeti iz Kur'ana. Na sjevernoj strani džamije izgrađena je medresa za "davanje lekcija o Kur'anu".[18]

Saudijski period

[uredi | uredi izvor]

Kad je Ibn-Saud zauzeo Medinu 1905, njegovi sljedbenici, vehabisti, uništili su gotovo sva turbeta u Medini kako bi spriječili da postanu mjesta obožavanja[19] i za Zelenu kupolu rečeno je da je zamalo izbjegla istu sudbinu.[20] S Muhammedovog groba skinuti su ukrasi od zlata i dragulja, ali je kupola sačuvana, bilo zbog neuspješnog pokušaja da se uništi njena ojačana struktura, bilo zato što je prije nekog vremena Muhammed ibn Abdul-Vehhab napisao da nije želio vidjeti da kupola bude uništena uprkos svojoj averziji prema tome što su se ljudi molili kod groba.[19] Slično se desilo i 1925, kad su saudijske ihvanije ponovo zauzele – i ovog puta uspjele zadržati – Medinu.[21][22][23][24] Po vehabističkoj interpretaciji islama, obožavanje grobova i mjesta za koja se vjeruje da imaju natprirodna svojstva kosi se s tevhidom.[25]

Nakon osnivanja Kraljevine Saudijske Arabije 1932, na džamiji je urađeno nekoliko većih izmjena. Godine 1951. kralj Abdulaziz ibn Saud naredio je rušenje objekata oko džamije da bi se napravio prostor za nova krila istočno i zapadno od molitvenog prostora, koja su se sastojala od betonskih stubova sa šiljatim lukovima. Stariji stubovi ojačani su betonom, a na vrhu krugovima od bakra. Munare Sulejmanija i Medžidija zamijenjene su dvjema munarama u neomemlučkom stilu. Podignute su i još dvije munare na sjeveroistočnoj i sjeverozapadnoj strani. Uzduž zapadnog zida izgrađena je biblioteka, u kojoj se čuvaju historijski primjerci Kur'ana i drugih vjerskih tekstova.[18][26]

Godine 1974. kralj Fejsal dodao je džamiji 40.440 m².[27] Površina džamije proširena je i 1985. za vrijeme vladavine kralja Fahda. Za rušenje zgrada oko džamije korišteni su buldožeri.[28] Godine 1992, kad je sve završeno, površina džamije iznosila je 157.935 m². Između ostalog, džamija je dobila eskalatore i 27 dvorišta.

U septembru 2012. najavljen je projekt za novo povećanje površine džamije vrijedan 6 milijardi $. RT je izvijestio da će džamija po završetku radova moći primiti 1,6 miliona ljudi.[29] U martu sljedeće godine Saudi Gazette objavio je da je "završeno 95% radova na rušenju objekata. Desetak hotela na istočnoj strani sravnjeno je sa zemljom, kao i brojne kuće i drugi objekti kako bi se napravio prostor za proširenje."[30]

Arhitektura

[uredi | uredi izvor]

Džamija ima dva sprata i pravougaoni tlocrt. Osmanlijska molitvena sala zauzima cijeli prvi sprat i licem je okrenuta prema jugu.[31] Ima ravni popločani krov sa 27 kliznih kupola na kvadratnim bazama.[32] Rupe u bazi svake kupole osvjetljavaju unutrašnjost džamije. Krov se također koristi za molitve za vrijeme najvećih gužvi i tada se kupole pomjere po metalnim klizačima da bi se napravila sjena po dijelovima krova, stvarajući ujedno izvore svjetla za molitvenu salu. U ovim prilikama dvorište džamije također je zasjenjeno suncobranima pričvršćenim za samostalne stubove.[33] Na krov se dolazi stepenicama i eskalatorima. Popločana površina oko džamije također se koristi za molitve i zasjenjena je većim suncobranima.[34] Klizne kupole i uvlačive nadstrešnice nalik na suncobran dizajnirali su njemački arhitekt Mahmoud Bodo Rasch i njegova firma SL Rasch GmbH i Buro Happold.[35]

Džennetski vrtovi

[uredi | uredi izvor]

U srcu džamije nalazi se mala, ali vrlo posebna površina zvana Džennetski vrtovi (Rijadul-dženneh). Proteže se od Muhammedovog groba (Revde) do njegovog minbera. Hodočasnici pokušavaju posjetiti ovaj dio jer se namazi i dove u njemu nikad ne odbijaju. Ulazak ovdje nije uvijek moguć, naročito za vrijeme hadždža, zato što ovaj prostor može primiti samo nekoliko stotina ljudi.

Ovaj dio džamije smatra se dijelom Dženneta. Ebu-Hurejre prenosi hadis od Muhammeda, : "Prostor između moje kuće i mog minbera jedan je od džennetskih vrtova, a moj minber je na mom vrelu (u Džennetu)".[36]

Revda

[uredi | uredi izvor]
Glavni članak: Zelena kupola

Prema Muhammedu Revda je također u džennetu, ista Revda koja je trenutno u džamiji. Tu je prostrt zeleni tepih samo kako bi bila identificirana, a u cijeloj džamiji prostrti su crveni tepisi. U Revdi se nalaze grobovi Muhammeda i dvojice njegovih ashaba i prvih halifa: Ebu-Bekra i Omera ibn el-Hattaba. Četvrti grob rezerviran je za Isaa, jer se vjeruje da će se on vratiti i biti sahranjen na ovom mjestu. Revdu natkriva Zelena kupola. Sagrađena je 1817. za vrijeme vladavine osmanlijskog sultana Mahmuda II, a obojena u zeleno 1837.[2]

Mihrab

[uredi | uredi izvor]

Džamija ima dva mihraba. Jedan je napravio Muhammed a drugi Osman, treći pravedni halifa. Osmanov je bio veći i služio je kao funkcionalni mihrab, dok je Muhammedov bio "komemorativni".[37] Osim mihraba, džamija ima i druge niše, koje služe kao indikatori za namaz. Ovo uključuje mihrabul-tehedždžud, koji je napravio Muhammed za noćni namaz (tehedždžud), poznat kao Fatimin mihrab.[38]

Minber

[uredi | uredi izvor]

Originalni minber, koji je koristio Muhammed bio je "drveni blok od palminog stabla". Kasnije ga je zamijenio blokom od tamarisa. Godine 629. minberu su dodana tri stepenika. Prva dvojica halifa, Ebu-Bekr i Omer, nisu koristili treći stepenik "iz poštovanja prema Poslaniku", ali treći halifa Osman stavio je preko njega platnenu kupolu, a ostali stepenici pokriveni su slonovačom. Ovaj minber zamijenio je najprije Bajbars 1395, a kasnije šejh El-Mahmudi 1417. Krajem 15. stoljeća Kaitbej je zamijenio i ovaj minber mramornim, koji se još uvijek koristi (zaključno s augustom 2013).[38]

Munare

[uredi | uredi izvor]

Prve munare (njih 4) visine 7,9 m, sagradio je Omer. Godine 1307. Muhammad ibn Kalavun dodao je munaru nazvanu Vrata mira (Bab es-selam), koju je renovirao Mehmed IV. Nakon projekta renovacije iz 1994. bilo je 10 munara visokih 104 m. Gornji, donji i srednji dijelovi munara imaju cilindrični, osmougaoni i kvadratni oblik (tim redoslijedom).[38]

Također pogledajte

[uredi | uredi izvor]

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. ^ Trofimov, Jaroslav (2008), The Siege of Mecca: The 1979 Uprising at Islam's Holiest Shrine, New York City, str. 79, ISBN 0-307-47290-6
  2. ^ a b c d e Ariffin, Syed Ahmad Iskandar Syed (2005). Architectural Conservation in Islam: Case Study of the Prophet's Mosque. Penerbit UTM. str. 88–89, 109. ISBN 978-983-52-0373-2.
  3. ^ a b c Petersen, Andrew (11. 3. 2002). Dictionary of Islamic Architecture. Routledge. str. 183. ISBN 978-0-203-20387-3.
  4. ^ "The Prophet's Mosque [Al-Masjid An-Nabawi]". Islam Web. Pristupljeno 17. 6. 2015.
  5. ^ a b c Ariffin, str. 49.
  6. ^ Ariffin, str. 50.
  7. ^ a b Ariffin, str. 51.
  8. ^ Atiqur Rahman. Umar Bin Khattab: The Man of Distinction. Adam Publishers. str. 53. ISBN 978-81-7435-329-0.
  9. ^ Ariffin, str. 54.
  10. ^ Ariffin, str. 55.
  11. ^ Ariffin, str. 56.
  12. ^ McMillan, NE. Fathers and Sons: The Rise and Fall of Political Dynasty in the Middle East. Palgrave Macmillan. str. 33. ISBN 9781137297891.
  13. ^ Arrifin, str. 62.
  14. ^ Munt, str. 116.
  15. ^ Munt, str. 118.
  16. ^ Wahbi Hariri-Rifai, Mokhless Hariri-Rifai. The Heritage of the Kingdom of Saudi Arabia. GDG Exhibits Trust. str. 161. ISBN 9780962448300.
  17. ^ Ariffin, str. 64.
  18. ^ a b Ariffin, str. 65.
  19. ^ a b Mark Weston (2008). Prophets and princes: Saudi Arabia from Muhammad to the present. John Wiley and Sons. str. 102–103. ISBN 978-0-470-18257-4.
  20. ^ Doris Behrens-Abouseif; Stephen Vernoit (2006). Islamic art in the 19th century: tradition, innovation, and eclecticism. BRILL. str. 22. ISBN 978-90-04-14442-2.
  21. ^ "History of the Cemetery Of Jannat Al-Baqi". Al-Islam.org.
  22. ^ Mark Weston (2008). Prophets and princes: Saudi Arabia from Muhammad to the present. John Wiley and Sons. str. 136. ISBN 978-0-470-18257-4.
  23. ^ Vincent J. Cornell (2007). Voices of Islam: Voices of the spirit. Greenwood Publishing Group. str. 84. ISBN 978-0-275-98734-3.
  24. ^ Carl W. Ernst (2004). Following Muhammad: Rethinking Islam in the Contemporary World. Štamparija Univerziteta Sjeverne Karoline. str. 173–174. ISBN 978-0-8078-5577-5.
  25. ^ Peskes, Esther (2000). "Wahhābiyya". Enciklopedija islama. 11 (2. izd.). Brill Academic Publishers. str. 40, 42. ISBN 90-04-12756-9.
  26. ^ "New expansion of Prophet's Mosque ordered by king". Arab News. Pristupljeno 19. 6. 2015.
  27. ^ "Prophet's Mosque to accommodate two million worshippers after expansion". Arab News. Pristupljeno 19. 6. 2015.
  28. ^ "Expansion of the Prophet's Mosque in Madinah (3 of 8)". King Fahd Abdulaziz. Arhivirano s originala, 4. 3. 2016. Pristupljeno 19. 6. 2015.
  29. ^ "Saudi Arabia plans $6bln makeover for second holiest site in Islam". RT. Pristupljeno 19. 6. 2015.
  30. ^ "Prophet's Mosque to house 1.6m after expansion". Saudi Gazette. Pristupljeno 19. 6. 2015.
  31. ^ "Holy places: The Prophet's Mosque, Medina". Daily Monitor. Arhivirano s originala, 19. 6. 2015. Pristupljeno 19. 6. 2015.
  32. ^ Frei Otto, Bodo Rasch: Finding Form: Towards an Architecture of the Minimal, 1996; ISBN 3-930698-66-8
  33. ^ "Archnet". archnet.org.
  34. ^ MakMax (Taiyo Kogyo Group). "Large scale umbrellas (250 units) completed, covering the pilgrims worldwide with membrane architecture: MakMax". makmax.com. Arhivirano s originala, 26. 10. 2015. Pristupljeno 17. 6. 2016.
  35. ^ Walker, Derek (1998). The Confidence to Build. Taylor & Francis. str. 176. ISBN 0-419-24060-8.
  36. ^ "Islam-QA: "Islamic Guidelines for Visitors to the Prophet's Mosque"". Arhivirano s originala, 9. 7. 2013. Pristupljeno 18. 6. 2016., sajt Islam-QA, sekcija 5 – Propisano je onome ko posjeti Poslanikovu džamiju da klanja dva rekata u Revdi ili šta god želi od dobrovoljnih namaza jer je to veoma pohvalno. Ebu-Hurejre prenosi da je Muhammed, s. a. v. s., rekao: "Prostor između moje kuće i mog minbera jedan je od džennetskih vrtova, a moj minber je na mom vrelu." Bilježe Buharija (1196) i Muslim (1391).
  37. ^ Ariffin, str. 57.
  38. ^ a b c "The Prophet's Mosque". Last Prophet. Arhivirano s originala, 15. 9. 2019. Pristupljeno 19. 6. 2015.

Bilješke

[uredi | uredi izvor]
  • Ariffin, Syed Ahmad Iskandar Syed. Architectural Conservation in Islam: Case Study of the Prophet's Mosque. Penerbit UTM. ISBN 978-983-52-0373-2.CS1 održavanje: ref=harv (link)
  • Munt, Harry. The Holy City of Medina: Sacred Space in Early Islamic Arabia. Štamparija Univerziteta u Cambridgeu. ISBN 978-1-107-04213-1.CS1 održavanje: ref=harv (link)

Bibliografija i dodatna literatura

[uredi | uredi izvor]

Vanjski linkovi

[uredi | uredi izvor]
Commons logo
Commons logo
Commons ima datoteke na temu: Poslanikova džamija
Preuzeto iz "https://bs.wikipedia.org/w/index.php?title=Poslanikova_džamija&oldid=3644118"