Idi na sadržaj

Svemirski teleskop Hubble

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Svemirski teleskop Hubble

Svemirski teleskop Hubble (HST)[1][2][3][4][5] je projekt nastao saradnjom NASA-e i Evropske svemirske agencije. Teleskop se nalazi u orbiti oko Zemlje i snima 5 puta kvalitetnije slike svemirskih tijela i pojava, kao i mnoštvo naučnih informacija. Posmatranja se mogu izvoditi u vidljivom, infracrvenom i ultraljubičastom dijelu spektra. Hubble je na mnoge načine izmijenio našu predodžbu o svemiru – donio je revoluciju u modernu astronomiju i to ne samo kao vrlo dobar instrument, već i kao stalan poticaj novim istraživanjima.

Položaj

[uredi | uredi izvor]

Smješten je na 600 km visine uz pomoć Space Shuttlea. Zemlju obilazi pod nagibom od 28,5 stepeni a obiđe je za prosječno 96 minuta.

Troškovi misije

[uredi | uredi izvor]

Jedna je od najskupljih svemirskih misija, troškovi iznose oko 6,5 milijardi dolara, 15% plaća ESA ostalo NASA koja je i zadužena za pogon.[6]

Historija

[uredi | uredi izvor]
Slika prije popravke (lijevo) i poslije popravke (desno).

Slanje teleskopa u orbitu je bila zamišljeno puno prije lansiranja Hubbleovog teleskopa u svemir. Pa ipak, nauka i tehnologija su napredovali toliko da su ljudi mogli poslati teleskop u orbitu. Gradnja je započela 1977. godine a odlučeno je da se teleskop nazove po Edwinu Hubbleu. Telekop je završen 1985., a nakon odgode zbog katastrofe Challengera 1986., teleskop je lansiran 1990. godine.

Uskoro, nakon prvih snimaka, bilo je jasno da s Hubbleom nije nešto u redu. Slike su bile mutne i nisu se mogle fokusirati. One su mogle doduše pomoću kompjutera biti korigovane, ali time se ne bi postigao planirani kvalitet i oštrina snimaka. Sa sljedećim letom shutllea, tri godine (1993.)[7] kasnije greška je popravljena pomoću korigujuće optike. Zatim slike koje su uslijedile bile su bolje od i kojih do tada.[8]

Uslijedile su još misije servisiranja SM2 u 1997. godini, instalirani su novi instrumenti. SM3 u 1999. godini donijela je novi žiroskope, nakon što je jedan od četiri postojeća zakazao. 2002. ugrađuju se nove solarne ćelije. 2005. NASA najavljuje kraj finansiranja ali 2006. se situacija mijenja i odlučuje se dodatnim komponentama (akumulatori, žiroskopi) produžiti rok trajanja za 5 godina. To je i zadnja servisna misija.[7]

Javna upotreba

[uredi | uredi izvor]

Proces predlaganja

[uredi | uredi izvor]
Zvjezdano jato Pismis 24 sa maglinom.

Svako se može prijaviti za dodjelu vremena na teleskopu; ne postoje ograničenja u pogledu nacionalnosti ili akademske pripadnosti, ali finansiranje za analizu dostupno je samo institucijama SAD-a. Konkurencija za vrijeme na teleskopu je intenzivna, sa oko jednom petinom odobrenih prijedloga tokom svakog ciklusa.

Pozivi za podnošenje prijedloga se objavljuju otprilike jednom godišnje, s vremenom dodijeljenim za ciklus koji traje oko godinu dana. Prijedlozi su podijeljeni u nekoliko kategorija; Prijedlozi "općeg posmatranja" su najčešći, i pokrivaju rutinska zapažanja. Druga grupa su kratka (snapshot) posmatranja, za koja je potrebno samo 45 minuta ili manje vremena teleskopa, uključujući i vrijeme potrebno za pronalaženje mete. Ona se koriste za popunjavanje praznina u rasporedu teleskopa koje se ne mogu popuniti redovnim opštim programima posmatrača.

Astronomi mogu da daju predloge da teleskop „iskoristi priliku“, u kojima su zapažanja zakazana ako se prolazni događaj obuhvaćen prijedlogom dogodi tokom ciklusa planiranja. Osim toga, do 10% vremena teleskopa je označeno kao "direktorovo diskreciono" (DD) vrijeme. Astronomi se mogu prijaviti za korištenje DD vremena u bilo koje doba godine, i obično se dodjeljuje za proučavanje neočekivanih prolaznih fenomena kao što su supernove.

Druge upotrebe DD vremena uključivale su posmatranja koja su dovela do pogleda na Hubble Deep Field i Hubble Ultra Deep Field, a u prva četiri ciklusa vremena teleskopa, posmatranja koja su izveli astronomi amateri [9][10].

U 2012. godini, ESA je održala takmičenje za obradu javnih slika Hubble podataka kako bi podstakla otkrivanje "skrivenog blaga" u sirovim Hubble podacima [11].

Korištenje od strane astronoma amatera

[uredi | uredi izvor]
HST je ponekad vidljiv sa zemlje, kao u ovoj ekspoziciji od 39 sekundi kada je u Orionu. Maksimalni sjaj je oko 1 magnitude.

Prvi direktor STScI-ja, Riccardo Giacconi, objavio je 1986. da namjerava posvetiti dio vremena koje direktor može diskreciono rasporediti kako bi dozvolio astronomima amaterima da koriste teleskop. Ukupno vrijeme koje je trebalo dodijeliti bilo je samo nekoliko sati po ciklusu, ali je izazvalo veliko interesovanje među astronomima amaterima [12][13].

Prijedlozi za amatersko vrijeme strogo su razmatrani od strane Odbora astronoma amatera, a vrijeme je dodjeljivano samo prijedlozima za koje se smatralo da imaju istinsku naučnu vrijednost, Odbor nije duplirao prijedloge profesionalaca i zahtijevao je jedinstvene mogućnosti svemirskog teleskopa. Trinaest astronoma amatera dobilo je vrijeme na teleskopu, a posmatranja su vršena između 1990. i 1997. godine. Jedna takva studija bila je "Tranzicione komete—UV traženje OH". Prvi prijedlog, "Studija Hablovog svemirskog teleskopa o posvjetljenju i promjenama albeda na Io-u", objavljen je u Icarusu [14], časopisu posvećenom proučavanju solarnog sistema. Druga studija druge grupe amatera također je objavljena u Icarusu [15]. Nakon tog vremena, međutim, smanjenje budžeta u STScI učinilo je podršku radu astronoma amatera neodrživom, a dodatni amaterski programi nisu sprovedeni.

Naučni rezultati

[uredi | uredi izvor]

Ključni projekti

[uredi | uredi izvor]

Početkom 1980-ih, NASA i STScI sazvali su četiri panela kako bi se diskutovalo o ključnim projektima. To su bili projekti koji su bili i naučno važni i zahtijevali bi značajno vrijeme teleskopa, koje bi bilo eksplicitno posvećeno svakom od njih. To je garantovalo da će ovi konkretni projekti biti završeni ranije, u slučaju da se teleskop pokvari prije predviđenog vijeka trajanja. Paneli su identifikovali tri takva projekta:

  • 1) proučavanje obližnjeg međugalaktičkog medijuma korištenjem apsorpcionih linija kvazara za određivanje karakteristika međugalaktičkog medija i gasovitog sadržaja galaksija i grupa galaksija [16];
  • 2) srednje duboko istraživanje korištenjem kamera širokog polja koja uzima podatke kad god se koristi neki od drugih instrumenata [17] i
  • 3) projekt za određivanje Hubbleove konstante unutar deset posto smanjenjem grešaka, vanjskih i unutrašnjih, kalibracijom skale udaljenosti.

Karakteristike

[uredi | uredi izvor]

Hubbleov svemirski teleskop je postavljen u kružnu orbitu oko Zemlje (za jedan krug treba mu prosječno 96 minuta) na visini od 600 km. Srce teleskopa čini 2,4 metarsko ogledalo. Težak je 14 tona a veličine kao manji autobus.[6] Energiju dobija iz solarnih ploča dimenzija 2,6 x 7,1 metara koje mu daju energiju koja mu je potrebna za rad. Dio energije se sprema u 6 nikl-vodonikovih baterija koje mu daju energiju dok je u Zemljinoj sjeni.

Ima dvije antene. Jednu za primanje naredbi sa Zemlje a drugu za slanje podataka na Zemlju]].

Hubble, naravno, ima sistem za ispravljanje položaja, te precizne žiroskope koji pomažu u vrlo preciznim mjerenjima.[18][19]

Hubble može pomoću 4 instrumenta snimati u rasponu od infracrvenog pa sve do ultraljubičastog dijela spektra. Uz jednu kameru ima dva kombinirana uređaja spektrograf kombiniran s kamerom. Lako se može popraviti u svemiru, bez potrebe vraćanja na Zemlju. Sastoji se od puno odvojenih modula koji se mogu lako zamijeniti i odvojiti.

Budućnost

[uredi | uredi izvor]

Mjesečno pošaje 670 GB na Zemlju. Teleskop Hubble je u svemiru više od 25 godina, i poslao je oko 1 000.000 fotografija.[20]

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. ^ "Hubble Space Telescope (HST) | History, Discoveries, & Facts | Britannica". www.britannica.com (jezik: engleski). 30. 6. 2023. Pristupljeno 3. 7. 2023.
  2. ^ Belleville, Michelle (24. 9. 2019). "Hubble Space Telescope". NASA. Pristupljeno 3. 7. 2023.
  3. ^ "Hubble Space Telescope". STScI (jezik: engleski). Pristupljeno 3. 7. 2023.
  4. ^ "hubblesite".
  5. ^ information@eso.org. "ESA/Hubble Space Telescope". esahubble.org (jezik: engleski). Pristupljeno 3. 7. 2023.
  6. ^ a b Hubble 2005: 15 Jahre Hubble Space Telescope und ein Rückblick auf die Kosmologie des 20. Jahrhunderts Arhivirano 6. 7. 2014. na Wayback Machinelexikon.astronomie.info, pristupljeno 26.4.2015 (de)
  7. ^ a b Hubble ist längst Teil der Popkultur Arhivirano 4. 1. 2016. na Wayback Machine Handelsblatt objalvjeno 22.4.2015 (de)
  8. ^ Weltraum-Dino feiert Geburtstag Arhivirano 26. 4. 2015. na Wayback Machine Handelsblatt objavljeno 22. 4.2015 (de)
  9. ^ O'Meara, Stephen James (June 1997). Aguirre, Edwin L. (ed.). "The Demise of the HST Amateur Program". Sky & Telescope. 96 (6): 97. Bibcode:1997S&T....93f..97O.
  10. ^ Walthert, Matthew (April 24, 2015). "Open Mic Night at the Hubble Telescope". Motherboard.
  11. ^ Goddard, Louis (August 27, 2012). "Hubble image processing competition creates stunning new views from old data". The Verge.
  12. ^ O'Meara, Stephen James (June 1997). Aguirre, Edwin L. (ed.). "The Demise of the HST Amateur Program". Sky & Telescope. 96 (6): 97. Bibcode:1997S&T....93f..97O. Archived from the original on February 9, 2019. Retrieved February 9, 2019.
  13. ^ Walthert, Matthew (April 24, 2015). "Open Mic Night at the Hubble Telescope". Motherboard. Archived from the original on April 7, 2022. Retrieved April 6, 2022.
  14. ^ Secosky, James J.; Potter, Michael (September 1994). "A Hubble Space Telescope Study of Posteclipse Brightening and Albedo Changes on Io". Icarus. 111 (1): 73–78. Bibcode:1994Icar..111...73S. doi:10.1006/icar.1994.1134.
  15. ^ Storrs, Alex; Weiss, Ben; Zellner, Ben; Burleson, Win; et al. (February 1999). "Imaging Observations of Asteroids with Hubble Space Telescope" (PDF). Icarus. 137 (2): 260–268. Bibcode:1999Icar..137..260S. doi:10.1006/icar.1999.6047.
  16. ^ Bahcall, J. N.; Bergeron, J.; Boksenberg, A.; Hartig, G. F.; Jannuzi, B. T.; Kirhakos, S.; Sargent, W. L. W.; Savage, B. D.; et al. (1993). "The Hubble Space Telescope Quasar Absorption Line Key Project. I. First Observational Results, Including Lyman-Alpha and Lyman-Limit Systems". The Astrophysical Journal Supplement Series. 87: 1–43. Bibcode:1993ApJS...87....1B. doi:10.1086/191797. ISSN 0067-0049.
  17. ^ Ostrander, E. J.; Nichol, R. C.; Ratnatunga, K. U.; Griffiths, R. E. (1998). "The Hubble Space Telescope Medium Deep Survey Cluster Sample: Methodology and Data". The Astronomical Journal. 116 (6): 2644–2658. arXiv:astro-ph/9808304. Bibcode:1998AJ....116.2644O. doi:10.1086/300627. S2CID 11338445.
  18. ^ "Članak na portalu HEISE ([[Njemački jezik|njem.]])". Arhivirano s originala, 18. 12. 2013. Pristupljeno 24. 12. 2013.
  19. ^ Portal o astronomiji, astrofizici i astronautici (njem.)
  20. ^ Unser Auge im All Heise Technology Review, objavljeno 24.4.2015, pristupljeno 26.4.2015 (de)

Vanjski linkovi

[uredi | uredi izvor]


Commons logo
Commons logo
Commons ima datoteke na temu: Svemirski teleskop Hubble
Preuzeto iz "https://bs.wikipedia.org/w/index.php?title=Svemirski_teleskop_Hubble&oldid=3642678"