Staklo: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
(Nisu prikazane 34 međuinačice 20 suradnika) | |||
Redak 1:
[[Datoteka:Glass-Ball.jpg|minijatura|desno|250px|Staklo]]'''Staklo''' je uglavnom amorfni [[silicijev dioksid]]. Zbog svojih karakteristika da je relativno [[čvrstoća|čvrsto]], [[inertnost|inertno]], prozirno i biološki neaktivno, ima vrlo široku upotrebu u današnjem vremenu.
Line 14 ⟶ 13:
*Kvarcni pijesak (SiO<sub>2</sub>; [[silicijev dioksid]]).
Dodavanjem sode snižava se talište na oko 1000˚ C, no time staklo postaje topljivo u [[voda|vodi]] (vodeno staklo), pa se to
Kemijski proces u proizvodnji običnog ili natrijeva stakla prikazujemo jednadžbom:
Line 24 ⟶ 23:
==Vrste i uporaba==
Staklo se upotrebljava u mnogim područjima: [[građevinarstvo|građevinarstvu]], [[prehrana|prehrambenoj]] i [[elektronika|elektroničkoj]] industriji, za izradu instrumenata i ukrasnih predmeta, itd. Iako se staklo proizvodilo od vremena starih [[sumerani|Sumerana]] i [[stari Egipat|Egipćana]], bilo je skupocjeno do početka [[20. stoljeće|20. stoljeća]], dok Michael Owens nije izumio stroj za automatsku proizvodnju.
Osim osnovnih sirovina, u proizvodnji stakla često se rabe i sredstva za bojanje. To su najčešće metalni oksidi ili karbonati. Primjerice: kobaltno staklo je plave boje jer sadrži kobaltov(II) oksid (CoO), zelena boja boce je od željezova(III) oksida (koji je crvenkaste boje), a smeđa boja od barijeva oksida (koji je žute boje).
*'''Obično staklo''' rabi se za izradu prozorskih stakala, zatim kao staklo za ogledala i razno stakleno posuđe. Sastav mu približno određuje formula Na<sub>2</sub>O x CaO x 6 SiO<sub>2</sub>. Takvo prozorsko staklo se rabi od 18. stoljeća.
*'''Kristalno staklo''' je najpoznatije i dobije se ako se kalcijev oksid djelomično zamjeni olovnim(II) oksidom (PbO). Teško olovno staklo ima veliki indeks loma svjetlosti, pa se rabi za izradu leća, kristalnih čaša, vaza i drugog.
*'''Vatrostalno''' (natrijevo borosilikatno) staklo se rabi u kemijskom laboratoriju, neosjetljivo na promjene temperature i kemijske reagense.
*'''Kvarcno''' je staklo otporno na brze promjene temperature, a izrađeno od čistog silicijeva dioksida. Upotrebljava se za izradu kemijskog pribora koji mora podnijeti nagle promjene temperature (npr. lončići koji su otporni na brze promjene temperature), a kako propušta ultraljubičasto zračenje, upotrebljava se i u kvarcnim svjetiljkama. Napravljeno je od čistog SiO<sub>2</sub>.
Line 47 ⟶ 43:
Energija koja se uštedi recikliranjem jedne staklene boce dovoljna je da žarulja od 100W svijetli 4 sata. Staklo proizvedeno od recikliranog stakla smanjuje onečišćenje zraka u procesu proizvodnje za 20%, a onečišćenje vode za 50%.
Iskorištenu staklenu ambalažu valja skupljati jer je pogodna za recikliranje. Može se u potpunosti reciklirati i koristiti kao isključiva sirovina za proizvodnju novih predmeta od stakla i time se smanjuje onečišćenje [[zrak
== Povijest staklarstva ==
Line 59 ⟶ 55:
Izum lule za puhanje stakla (duga željezna šipka kojoj se jedan kraj zagrijavao do žarenja i potom umakao u žitku staklenu masu u staklarskoj peći) dva stoljeća prije Krista omogućio je tehnološki napredak, masovniju i jeftiniju proizvodnju. Staklo se puhalo slobodno (što je omogućavalo stvaranje velikog broja različitih i unikatnih oblika) i u kalup (što je omogućavalo stvaranje reljefnih ukrasa i žigova). U doba cara [[August]]a gradile su se brojne radionice i staklo je postalo dostupno svim slojevima društva. Koristilo se u domaćinstvu: šalice, plitice, tanjuri, zdjelice, boce, vrčevi, čaše raznih oblika i veličina. Usporedno s razvojem tehnike izrade stakla razvile su se i tehnike slikanja [[emajl]]om, [[graviranje|graviranja]], [[brušenje|brušenja]], aplicirane dekoracije i reljefne aplikacije te dekoracije s uleknućima i granuliranjem.
Propašću Rimskog Carstva propale su i staklarske radionice. U bivšim rimskim kolonijama [[Galija (rimska provincija)|Galiji]] i [[Germanija|Germaniji]] staklo se proizvodilo i dalje, ali mu je kvaliteta bila skromna.
Staklarske radionice na prostoru Hrvatske arheološki su dokumentirane u antičkoj [[Siscia|Sisciji]] i [[Salona|Saloni]]. U Sisciji je otkrivena je staklača (sirovina za izradu stakla) i staklarska peć a u Saloni su poznata i imena staklara. Pretpostavlja da su postojale (obilje antičkih staklenih izrađevina raznih tipova i oblika) staklarske radionice u Iaderu ([[Zadar|Zadru]]), Aneoni ([[Nin]]u) i Asseriji ([[Podgrađe (Benkovac)|Podgrađu kod Benkovca]]). Na brodu potonulom kod [[Mljet]]a pronađena je staklena sirovina.
=== Srednji vijek ===
Line 67 ⟶ 63:
[[Datoteka:Murano - Museo del vetro.JPG|desno|thumb|350px|Muransko staklo]]
U srednjem vijeku cijenjene su bile samostanske radionice širom Europe u kojima se izrađivalo šareno staklo za crkvene prozore i staklo koje imitira drago kamenje za ukrašavanje zlatarskih proizvoda. Padom [[Istanbul|Carigrada]] 1204. bizantski proizvođači stakla našli su azil u [[Venecija|Veneciji]], do tada skromnom središtu europskog staklarstva. Uveli su monopol u proizvodnji luksuznog stakla koji se sve do danas štiti strogim zakonima.
=== Novi vijek ===
Od 14. stoljeća počelo se izrađivati i obično prozorsko staklo. Oko 1600. središte staklarske proizvodnje preselilo se u [[Prag]] gdje se obnovila i dalje i razvijala tehnika dvostrukog stakla. Pojavili su se masivni [[barok]]ni oblici i potisnuli sve dotadašnje. Proizvodnja potpuno prozirnog stakla (bez mjehurića i vlakanaca) omogućila je izradu [[leća (optika)|leća]] i izume [[mikroskop]]a i [[teleskop]]a.
Proizvodnja i primjena stakla naglo je porasla potkraj 18. stoljeća kada je pronađen jeftin postupak za dobivanje važne sirovine ([[natrijev karbonat|natrijeva karbonata]]).
Friedrich Siemens, 1867. na svjetskoj izložbi u [[Pariz]]u dobio zlatnu medalju za svoju staklarsku peć. Michael Joseph Owens je 1903. izumio prvi automatski stroj za puhanje stakla (proizvodio je 9 boca u minuti). Zahvaljujući Owensovu izumu, počele su se graditi automatizirane staklane.
Line 79 ⟶ 75:
U Hrvatskoj je prva poznata manufaktura stakla radila 1728–1735. nedaleko od Crnoga Luga u [[Gorski kotar|Gorskom kotaru]], a 1764. osnovana je staklana u Sušici kraj Ravne Gore. U 18. i 19. stoljeću radile su staklane u Mrzloj Vodici u Gorskom kotaru, u Zvečevu, Ivanovu Polju kraj [[Daruvar]]a, [[Hum na Sutli|Humu na Sutli]] ,Osredku kod Samobora i dr.
Danas se
Pulska tvornica Boral i danas proizvodi borosilikatno staklo.▼
Samoborska tvornica stakla Kristal također nakon duljeg prekida ponovo radi,no bavi se samo doradom uvezenog materijala.
==Dodatna literatura==▼
* Vogel, Werner. ''Chemistry of Glass''. Wiley, 1985. ISBN 978-0-916094-73-7▼
▲Pulska tvornica
==Vanjske poveznice==▼
*[http://www.mas-zadar.hr/ Muzej antičkog stakla,Zadar]▼
Staklo se kod nas proizvodi i u Lipiku( ravno staklo).
==Staklo u hrvatskim muzejima==
Najveću zbirku staklenih predmeta u Hrvatskoj ima zagrebački [[Muzej za umjetnost i obrt]].Značajna je i zbirka stakla Muzeja Mimara.
== Staklasto stanje ==
Staklasto stanje (eng. glassy state) je stanje [[amorfna tvar|amorfne tvari]] ispod njezina [[staklište|staklišta]].<ref>[https://pierre.fkit.hr/hdki/kui/vol64/broj5-6/263.pdf Fakultet kemijskog inženjerstva i tehnologije - Sveučilište u Zagrebu] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20171202050503/http://pierre.fkit.hr/hdki/kui/vol64/broj5-6/263.pdf |date=2. prosinca 2017. }} Pripravila radna skupina u sastavu: Michael Hess, Giuseppe Allegra, Jiasong He, Kazuyuki Horie, Joon-Seop Kim, Stefano V. Meille, Val Metanomski, Graeme Moad, Robert F. T. Stepto, Michel Vert i Jiří Vohlídali. Prevela: Jelena Macan. '' Međunarodna unija za čistu i primijenjenu kemiju - Odjel za polimere: Nomenklatura i terminologija iz područja polimera i polimernih materijala - Glosar naziva vezanih uz toplinska i termomehanička svojstva polimera (IUPAC-ove preporuke 2013.) Preporuke HDKI i HKD 2015.'', Hrvatsko društvo kemijskih inženjera i tehnologa, [[Kemija u industriji]] 64 (5-6), str. 266., 2015. (pristupljeno 15. veljače 2019.)</ref>
== Vidite i: ==
*[[Polimerno staklo]], [[staklasti polimer]]
== Izvori ==
{{izvori}}
*Udžbenik za treći razred gimnazije „Anorganska kemija“, Sandra Habuš – Dubravka Stričević – Vera Tomašić. Izdavač:
[[Kategorija:Materijali]]
▲==Dodatna literatura==
▲==Vanjske poveznice==
▲*[http://www.mas-zadar.hr/ Muzej antičkog stakla,Zadar]
* {{HTE|duran-d-d|Duran d. d.}}
* {{HTE|staklo|Staklo}}
[[Kategorija:Materijali]]
|