Staklo: razlika između inačica

Pregledaj povijest

← Starija izmjena

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj

VizualnoWikitekst

Inačica od 6. srpanj 2016. u 15:00 uredi 213.147.112.6 (razgovor) →‎Staklarstvo u Hrvatskoj ← Starija izmjena		Posljednja izmjena od 16. prosinac 2023. u 20:47 uredi ukloni ovu izmjenu Fraxinus (razgovor \| doprinosi) Birokrati, Administratori sučelja, IP blok iznimke, Ophoditelji, Administratori 52.570 edits →‎Izvori
(Nije prikazano 30 međuinačica 20 suradnika)
Redak 1: ~~{{Uklopi s razgovora}}~~ [[Datoteka:Glass-Ball.jpg\|minijatura\|desno\|250px\|Staklo]]'''Staklo''' je uglavnom amorfni [[silicijev dioksid]]. Zbog svojih karakteristika da je relativno [[čvrstoća\|čvrsto]], [[inertnost\|inertno]], prozirno i biološki neaktivno, ima vrlo široku upotrebu u današnjem vremenu. Line 14 ⟶ 13: Kvarcni pijesak (SiO<sub>2</sub>; [[silicijev dioksid]]). Dodavanjem sode snižava se talište na oko 1000˚ C, no time staklo postaje topljivo u [[voda\|vodi]] (vodeno staklo), pa se to ~~spriječava~~sprječava dodavanjem vapnenca (koji otpuštanjem [[ugljikov dioksid\|ugljikovog dioksida]] prelazi u [[kalcijev oksid]] - CaO). Kemijski proces u proizvodnji običnog ili natrijeva stakla prikazujemo jednadžbom: Line 24 ⟶ 23: ==Vrste i uporaba== Staklo se upotrebljava u mnogim područjima: [[građevinarstvo\|građevinarstvu]], [[prehrana\|prehrambenoj]] i [[elektronika\|elektroničkoj]] industriji, za izradu instrumenata i ukrasnih predmeta, itd. Iako se staklo proizvodilo od vremena starih [[sumerani\|Sumerana]] i [[stari Egipat\|Egipćana]], bilo je skupocjeno do početka [[20. stoljeće\|20. stoljeća]], dok Michael Owens nije izumio stroj za automatsku proizvodnju. ,<ref>{{Citiranje časopisa \|url=http://www.glassonline.com/infoserv/history.html#1900-1925 \|title=Arhivirana kopija \|archive-url=https://web.archive.org/web/20111024000436/http://www.glassonline.com/infoserv/history.html#1900-1925 \|archive-date=24. listopada 2011. \|access-date=26. studenoga 2009.}}</ref>, nakon čega se široko upotrebljava. Osim osnovnih sirovina, u proizvodnji stakla često se rabe i sredstva za bojanje. To su najčešće metalni oksidi ili karbonati. Primjerice: kobaltno staklo je plave boje jer sadrži kobaltov(II) oksid (CoO), zelena boja boce je od željezova(III) oksida (koji je crvenkaste boje), a smeđa boja od barijeva oksida (koji je žute boje). '''Obično staklo''' rabi se za izradu prozorskih stakala, zatim kao staklo za ogledala i razno stakleno posuđe. Sastav mu približno određuje formula Na<sub>2</sub>O x CaO x 6 SiO<sub>2</sub>. Takvo prozorsko staklo se rabi od 18. stoljeća. '''Kristalno staklo''' je najpoznatije i dobije se ako se kalcijev oksid djelomično zamjeni olovnim(II) oksidom (PbO). Teško olovno staklo ima veliki indeks loma svjetlosti, pa se rabi za izradu leća, kristalnih čaša, vaza i drugog. '''Vatrostalno''' (natrijevo borosilikatno) staklo se rabi u kemijskom laboratoriju, neosjetljivo na promjene temperature i kemijske reagense. '''Kvarcno''' je staklo otporno na brze promjene temperature, a izrađeno od čistog silicijeva dioksida. Upotrebljava se za izradu kemijskog pribora koji mora podnijeti nagle promjene temperature (npr. lončići koji su otporni na brze promjene temperature), a kako propušta ultraljubičasto zračenje, upotrebljava se i u kvarcnim svjetiljkama. Napravljeno je od čistog SiO<sub>2</sub>. Line 47 ⟶ 43: Energija koja se uštedi recikliranjem jedne staklene boce dovoljna je da žarulja od 100W svijetli 4 sata. Staklo proizvedeno od recikliranog stakla smanjuje onečišćenje zraka u procesu proizvodnje za 20%, a onečišćenje vode za 50%. Iskorištenu staklenu ambalažu valja skupljati jer je pogodna za recikliranje. Može se u potpunosti reciklirati i koristiti kao isključiva sirovina za proizvodnju novih predmeta od stakla i time se smanjuje onečišćenje [[zrak~~\|zraka~~]]a u procesu proizvodnje za 20%, a onečišćenje [[voda\|vode]] za 50%. == Povijest staklarstva == Line 59 ⟶ 55: Izum lule za puhanje stakla (duga željezna šipka kojoj se jedan kraj zagrijavao do žarenja i potom umakao u žitku staklenu masu u staklarskoj peći) dva stoljeća prije Krista omogućio je tehnološki napredak, masovniju i jeftiniju proizvodnju. Staklo se puhalo slobodno (što je omogućavalo stvaranje velikog broja različitih i unikatnih oblika) i u kalup (što je omogućavalo stvaranje reljefnih ukrasa i žigova). U doba cara [[August]]a gradile su se brojne radionice i staklo je postalo dostupno svim slojevima društva. Koristilo se u domaćinstvu: šalice, plitice, tanjuri, zdjelice, boce, vrčevi, čaše raznih oblika i veličina. Usporedno s razvojem tehnike izrade stakla razvile su se i tehnike slikanja [[emajl]]om, [[graviranje\|graviranja]], [[brušenje\|brušenja]], aplicirane dekoracije i reljefne aplikacije te dekoracije s uleknućima i granuliranjem. Propašću Rimskog Carstva propale su i staklarske radionice. U bivšim rimskim kolonijama [[Galija (rimska provincija)\|Galiji]] i [[Germanija\|Germaniji]] staklo se proizvodilo i dalje, ali mu je kvaliteta bila skromna. Staklarske radionice na prostoru Hrvatske arheološki su dokumentirane u antičkoj [[Siscia\|Sisciji]] i [[Salona\|Saloni]]. U Sisciji je otkrivena je staklača (sirovina za izradu stakla) i staklarska peć a u Saloni su poznata i imena staklara. Pretpostavlja da su postojale (obilje antičkih staklenih izrađevina raznih tipova i oblika) staklarske radionice u Iaderu ([[Zadar\|Zadru]]), Aneoni ([[Nin]]u) i Asseriji ([[Podgrađe (Benkovac)\|Podgrađu kod Benkovca]]). Na brodu potonulom kod [[Mljet]]a pronađena je staklena sirovina. <ref>Muzej antičkog stakla, Zadar</ref> === Srednji vijek === Line 67 ⟶ 63: [[Datoteka:Murano - Museo del vetro.JPG\|desno\|thumb\|350px\|Muransko staklo]] U srednjem vijeku cijenjene su bile samostanske radionice širom Europe u kojima se izrađivalo šareno staklo za crkvene prozore i staklo koje imitira drago kamenje za ukrašavanje zlatarskih proizvoda. Padom [[Istanbul\|Carigrada]] 1204. bizantski proizvođači stakla našli su azil u [[Venecija\|Veneciji]], do tada skromnom središtu europskog staklarstva. Uveli su monopol u proizvodnji luksuznog stakla koji se sve do danas štiti strogim zakonima. === Novi vijek === Od 14. stoljeća počelo se izrađivati i obično prozorsko staklo. Oko 1600. središte staklarske proizvodnje preselilo se u [[Prag]] gdje se obnovila i dalje i razvijala tehnika dvostrukog stakla. Pojavili su se masivni [[barok]]ni oblici i potisnuli sve dotadašnje. Proizvodnja potpuno prozirnog stakla (bez mjehurića i vlakanaca) omogućila je izradu [[leća (optika)\|leća]] i izume [[mikroskop]]a i [[teleskop]]a. Proizvodnja i primjena stakla naglo je porasla potkraj 18. stoljeća kada je pronađen jeftin postupak za dobivanje važne sirovine ([[natrijev karbonat\|natrijeva karbonata]]). Friedrich Siemens, 1867. na svjetskoj izložbi u [[Pariz]]u dobio zlatnu medalju za svoju staklarsku peć. Michael Joseph Owens je 1903. izumio prvi automatski stroj za puhanje stakla (proizvodio je 9 boca u minuti). Zahvaljujući Owensovu izumu, počele su se graditi automatizirane staklane. Line 79 ⟶ 75: U Hrvatskoj je prva poznata manufaktura stakla radila 1728–1735. nedaleko od Crnoga Luga u [[Gorski kotar\|Gorskom kotaru]], a 1764. osnovana je staklana u Sušici kraj Ravne Gore. U 18. i 19. stoljeću radile su staklane u Mrzloj Vodici u Gorskom kotaru, u Zvečevu, Ivanovu Polju kraj [[Daruvar]]a, [[Hum na Sutli\|Humu na Sutli]] ,Osredku kod Samobora i dr. Danas se u Hrvatskoj staklo proizvodi u tvornici Straža u Humu na Sutli(Vetropack). Samoborska tvornica stakla Kristal također nakon duljeg prekida ponovo radi,no bavi se samo doradom uvezenog materijala. Pulska tvornica Boral ~~i danas~~ proizvodi borosilikatno staklo,kao dio Schott grupe(danas Duran D.D.). Staklo se kod nas proizvodi i u Lipiku( ravno staklo).▼ ▲Staklo se kod nas proizvodi i u Lipiku. ==Staklo u hrvatskim muzejima== Najveću zbirku staklenih predmeta u Hrvatskoj ima zagrebački [[Muzej za umjetnost i obrt]].Značajna je i zbirka stakla Muzeja Mimara. == Staklasto stanje == ==Dodatna literatura==▼ Staklasto stanje (eng. glassy state) je stanje [[amorfna tvar\|amorfne tvari]] ispod njezina [[staklište\|staklišta]].<ref>[https://pierre.fkit.hr/hdki/kui/vol64/broj5-6/263.pdf Fakultet kemijskog inženjerstva i tehnologije - Sveučilište u Zagrebu] {{Webarchive\|url=https://web.archive.org/web/20171202050503/http://pierre.fkit.hr/hdki/kui/vol64/broj5-6/263.pdf \|date=2. prosinca 2017. }} Pripravila radna skupina u sastavu: Michael Hess, Giuseppe Allegra, Jiasong He, Kazuyuki Horie, Joon-Seop Kim, Stefano V. Meille, Val Metanomski, Graeme Moad, Robert F. T. Stepto, Michel Vert i Jiří Vohlídali. Prevela: Jelena Macan. '' Međunarodna unija za čistu i primijenjenu kemiju - Odjel za polimere: Nomenklatura i terminologija iz područja polimera i polimernih materijala - Glosar naziva vezanih uz toplinska i termomehanička svojstva polimera (IUPAC-ove preporuke 2013.) Preporuke HDKI i HKD 2015.'', Hrvatsko društvo kemijskih inženjera i tehnologa, [[Kemija u industriji]] 64 (5-6), str. 266., 2015. (pristupljeno 15. veljače 2019.)</ref> Vogel, Werner. ''Chemistry of Glass''. Wiley, 1985. ISBN 978-0-916094-73-7▼ ==~~Vanjske~~ ~~poveznice~~Vidite i: == [[Polimerno staklo]], [[staklasti polimer]] [http://www.mas-zadar.hr/ Muzej antičkog stakla,Zadar]▼ == Izvori == {{izvori}} Udžbenik za treći razred gimnazije „Anorganska kemija“, Sandra Habuš – Dubravka Stričević – Vera Tomašić. Izdavač: ~~PROFIL~~Profil ~~INTERNATIONAL~~International, tisak: tiskara Meić, Uporabu udžbenika odobrilo je Ministarstvo prosvjete i športa Republike Hrvatske rješenjem ~~KLASA~~Klasa: , od 3. ~~Srpnja~~srpnja 1998.g.. [[Kategorija:Materijali]] ▲==Dodatna literatura== ▲* Vogel, Werner. ''Chemistry of Glass''. Wiley, 1985. {{ISBN \|978-0-916094-73-7}} ==Vanjske poveznice== ▲[http://www.mas-zadar.hr/ Muzej antičkog stakla,Zadar] {{HTE\|duran-d-d\|Duran d. d.}} * {{HTE\|staklo\|Staklo}} [[Kategorija:Materijali]]