Biološko oružje

Inačica 4110089 od 24. lipnja 2013. u 00:42 koju je unio Otmv (razgovor | doprinosi)

Biološko oružje je oružje za masovno uništenje koje se koristi u ratu i koje djeluje putem patogenih mikroorganizama (bakterija, virusa, toksina ili drugih organizama koji izazivaju bolesti). Može imati za cilj ubiti, onesposobiti ili narušiti borbene sposobnosti neprijatelja. To podrazumijeva i mjere obrane od takvih aktivnosti.

Simbol za biološku opasnost
Potpisnici konvencije o zabrani biološkog oružja (države koje je nisu potpisale označene su crvenom bojom)

Proizvodnja i skladištenje biološkog oružja zabranjeni su godine 1972. temeljem Konvencije o biološkom oružju, koju je potpisalo preko 100 država. Konvencija je još uvijek na snazi.

Kao razlog za postizanje sporazuma navodi se nastojanje da se izbjegnu strahovite posljedice uspješnog biološkog napada koje bi mogle uzrokovati smrt milijuna ljudi, odnosno poremećaje ili mogući nestanak cijelih društava i ekonomija.

Konvencija zabranjuje proizvodnju i skladištenje, ali ne i korištenje biološkog oružja.

Najčešći biološki agensi koji se koriste su agensi — velikih boginja, antraksa, kuge, mutiranih virusa gripe i raznih toksina, poput toksina botulizma. Virus velikih boginja, pak, smatra se najpogodnijim bioterorističkim oružjem, zbog čega su Amerikanci 2002. predmnijevajući tu opasnost počeli razvoj nove generacije cjepiva za velike boginje,a vodeće su zapadne zemlje već nabavile dovoljan broj doza cjepiva za kompletno stanovništvo. Antraks čovječanstvu nije ekstremno opasan za čovječanstvo. Za lokalnu porabu treba sofisticirana preobrazba spora, dok je vrlo opasan aerosolni oblik antraksa, koji mogu proizesti ssamo najrazvijenije institucije. Kuga ne zabrinjava stručnjake, jer ju se može liječiti antibioticima. Zabrinjavajući su mutirani oblici gripe.[1]

bioterorizam i Hrvatska

Hrvatska je 1990-ih bila izložena bioterorizmu. Početkom Domovinskog rataiz spremnika je migova JNA ispuštana tzv. paučina. Onda je to zastrašivalo pučanstvo, a nitko nije znao reći što je posrijedi. Danas stručni krugovi znaju da je to bilo "terensko istraživanje" koje je pokazalo kako se može umjetno proizvesti pravilni molekularni niz polimera pogodnih za "nalijepiti" razne viruse i druge bioagense na nih. Prema mišljenju stručnjaka, ovaj je pokus JNA izvela "za račun neke strane zemlje". [2]

Epidemiolozi i obavještajci smatraju da su zoonoze koje su se u ono vrijeme pojavile, posebice u Slavoniji, "uvezene" (npr. trihineloza).[3]

Stručnjaci hrvatske obavještajne zajednice smatraju da je velika opasnost za sigurnost Hrvatske ideja britanske politike preoma kojoj bi Hrvatske bila "skladište" za izbjeglice koje nadiru prema EU-u. Planirano je da "skladišta" budu Hrvatska i Albanija, a Albanija je navodno još ranih 2000-ih pristala, dok srećom hrvatska Vlada nije bila pristala.[4] Ipak, stručnjaci su upozorili na "veliki rizik za nacionalnu sigurnost" koji će predstavljati olako uvođenje otvorenoga viznog režima Hrvatske sa Srbijom i ostalim istočnim susjedstvom. [5]

Povezani članci

Izvori