Donji Kašić

Donji Kašić
Država	Hrvatska
Županija	Zadarska
Općina/grad	Benkovac
Površina	8,5 km2
Koordinate	44°09′04″N 15°28′23″E / 44.151°N 15.473°E
Stanovništvo (2021.)
Ukupno	69
– gustoća	8 st./km2
Odredišna pošta	23420 Benkovac
Pozivni broj	+385 (0)23
Autooznaka	ZD
	Donji Kašić Donji Kašić na zemljovidu Hrvatske

Donji Kašić je naselje u Ravnim kotarima i koje u administrativnom sastavu, pripada gradu Benkovcu.

Kašić se nalazi 20 km sjeveroistočno od grada Zadra i 15 km sjeverozapadno od grada Benkovca a susjedna sela su mu Islam Grčki, Paljuv, Smilčić i Donje Biljane.

Povijest

Donji Kašić nastaje od dijela stanovništva žegarskih zaseoka koji su se 1647. godine pod vodstvom harambaše Janka Mitrovića (oca Janković Stojana, Ilije i Zaviše) naselili u Ravne kotare, najprije u Budin (bivše naselje na prostoru Podgradine), a 1670. godine naseljavaju Islam, Kašić i Zemunik. ^{[nedostaje izvor]}

Prvi put Kašić se spominje 1683. godine kao mjesto održavanja morlačkog zbora kotarskih uskoka (po predanju na mjestu današnje crkve Sv. Ilije) na kojem je donesena odluka o ustanku kotarskih uskoka i oslobađanju Dalmacije od Turaka. Organizator ustanka i prvi vođa morlačkih ratnika Ravnih kotara je bio Ilija Janković, a malo kasnije su mu se posle neuspješnog odvraćanja pridružila i braća, kotarski serdari Stojan Janković i Zaviša Janković, obojica mletački kapetani i kavaljeri Sv. Marka. Ravnokotarani u Kandijskom ratu (1645. – 1669.) sudjeluju u obrani Šibenika i Zadra, kao i u oslobađanju Klisa, a kasnije u Morejskom ratu ( 1684. – 1699.) u oslobađanju Obrovca, Plavna, Ostrovice, Benkovca, Drniša, Skradina, Knina, Sinja, Zadvarja i Makarske. ^{[nedostaje izvor]}

Oslobođeni krajevi Dalmacije su najprije Karlovačkim mirom (1699.) a kasnije Požarevačkim mirom (1718.) i novim razgraničenjem između Turske i Mletaka, linijom Mocenigo, pripali Mletačkoj Republici.

Stanovništvo

Naselje Donji Kašić: Kretanje broja stanovnika od 1857. do 2021.

broj stanovnika	218		253	196	230	317	545	482	711	750	846	823	810	765	4	63	69
	1857.	1869.	1880.	1890.	1900.	1910.	1921.	1931.	1948.	1953.	1961.	1971.	1981.	1991.	2001.	2011.	2021.

Napomena: Do 1948. iskazivano pod imenom Kašić. U 1869. podaci su sadržani u naselju Islam Grčki. Izvori: Publikacije Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske

Crkva

U Kašiću se nalazi parohijska pravoslavna crkva Sv. Ilije sagrađena 1872. godine s pomjesnim crkvenim grobljem, koje pripada stanovnicima Islama Latinskog i Grčkog, Kašića i Veljana. Paroh crkve je protonamjesnik Mile Savičić.

Crkva se obnavlja nakon velikih oštećenja u Domovinskom ratu 1991. – 1995. dobrovoljnim prilozima sadašnjih i raseljenih stanovnika Islama Latinskog i Grčkog, Kašića, Veljana, Zemunika i drugih ravnokotarskih sela. Svake godine, ispred crkve, na dan 2. kolovoza se održava veliki narodni zbor u slavu proroka Sv. Ilije.

Šesterolisna crkva

Na lokalitetu Mastirine se nalazi arheološki istražena crkva šesterolisnog tlocrta sagrađena u 9. stolječu, posvećena vjerojatno Sv. Mihovilu Arhanđelu. Crkvu je istraživao Stjepan Gunjača u razdoblju 1955. – 57. i rezultati istraživanja publicirao Dušan Jelovina (1982.) i Vedrana Delonga (1988.). Crkva na Mastirinama je jedna od skupini nekoliko šesterolisnih dalmatinskih crkava koje možemo naći u Hrvatskoj u Pridrazi, Škabrnji, Trogiru, Splitu, Brnazima i Zadru i u Rogačićima u Bosni. Ove crkve predstavljaju izraziti regionalni građevinski tip predromaničke sakralne arhitekture u ranosrednjovjekovnoj Dalmaciji.

Izvori i literatura

Histiografija.hr. Portal hrvatske histiografije. Historijski zbornik 5 (1952) Istorija kotarskih uskoka 1646–1749, sveska I–II, sabrao i objavio dr. Boško Desnica. Autor Branko Sučević.
Novak, Grga, Prošlost Dalmacije, knjiga prva i druga, Split, 2004.
Fortis, Alberto, Put po Dalmaciji 1774., priredio Dr. Josip Bratulić 1984.
Jelovina, Dušan, Starohrvatsko groblje na „Mastirinama“ u selu Kašiću kod Zadra. In Starohrvatska prosvjeta 12, 1982, s. 36-66.
Delonga, Vedrana, Starohrvatska crkva na "Mastirinama" u Kašiću kod Zadra. In Starohrvatksa prosvjeta 18, 1988, s. 39-89.