Kraljevstvo Slavena
Kraljevstvo Slavena (tal. Il regno degli Slavi), povijesno djelo dubrovačkog benediktinskog redovnika i povjesničara Mavra Orbinija († 1614.). Puno ime djela je "Kraljevstva Slavena danas iskrivljeno nazivanih Skjavoni" (ll Regno delle Slavi hoggi corottamente detti Schiavoni). Djelo je objavljeno u Pesaru, današnja Italija 1601. godine. Orbini je u pisanju ovog djela slijedio tradiciju Hvaranina Vinka Pribojevića († iza 1532.) u humanističkom zanimanju za Slavene, radu na ujedinjenju katoličkih i pravoslavnih Slavena, povezivanju sa Slavenima koji su bili pod osmanskom okupacijom te povezivanje sa Slavenima u Rusiji.[1]
Kraljevstvo Slavena
| |
|---|---|
 Naslovna stranica "Kraljevstva Slavena" (1601.) | |
| Naziv izvornika | Il regno degli Slavi |
| Autor | Mavro Orbini |
| Jezik | talijanski |
| Vrsta djela | historiografija |
| Datum (godina) izdanja |
1601. |
| Vrijeme (mjesto) nastanka |
Dubrovačka Republika |
| Broj stranica | 384. |
Djelo je napisano u duhu kasne renesanse i humanizma. Izlaže povijest Slavena kao jedinstvene idealizirane nacije s opisima junaštva, hrabrosti i podviga pojedinaca i skupina, od davnina do autorova vremena. Govorimo o svojevrsnoj pohvali Slavena. U prvom dijelu knjige, Orbini je donio talijanski prijevod Ljetopis popa Dukljanina, a u drugom dijelu druge izvore, legende i predaje. Djelo je postiglo znatan književni uspjeh te je utjecalo na kasnije književnike poput Ivana Gundulića, Junija Palmotića, Pavla Rittera Vitezovića i Andrije Kačića Miošića.[2]
Orbini je koristio obimnom građom, na nekim mjestima nesačuvanom do danas, a unatoč tome što ponekad nedostaje točnosti i savjesnosti, djelo predstavlja značajan povijesni rad. Djelo je doživjelo brojna citiranja, preuzimanja, prijevode dijelova i cjeline, kritike, odbacivanja i priznanja. Izuzetno je važno za povijest srednjovjekovne Bosne. Kraljevstvo Slavena našlo se 1603. godine na popisu zabranjenih knjiga, a razlozi su bili uporaba zabranjenih autora i njihovih djela.
Rad je doživio tri glavna prijevoda i publikacije s komentarima: njemačko, beogradsko i zagrebačko. Beogradsko izdanje iz 1968. godine urađeno je s prijevodom Zdravka Šundrića i komentarima Sime Ćirkovića, dok je zagrebačko izdanje 1999. godine urađeno s prijevodom Snježane Husić i uvodnom studijom Franje Šanjeka.
Skraćena verzija djela utjecala je na historiografiju Rusa, Bugara i Srba.