Krvna plazma

Krvna plazma (stgrč. πλάσμα: oblikovanje, tvorba) je žućkasta tekućina u sastavu krvi. Može se dobiti centrifugiranjem pune krvi s dodanim antikoagulansom pri čemu ostaje na vrhu sedimentiranih krvnih stanica.

Krvna plazma

Ovu je stranicu potrebno oblikovati kao Wikipedijin članak. (Rasprava)Format članaka treba slijediti Wikipedijin stil.

Vrećica donirane krvne plazme

Koristi se u medicini kao lijek i znanstvenim istraživanjima.

Čovjek posjeduje oko 41 ml plazme po kilogramu tjelesne mase, što čini više od polovice ukupnog volumena njegove krvi. Količina pada pri pojačanom znojenju, a tijekom trudnoće može se povećati i do 30 %.

Sastav

Po kemijskom sastavu krvna plazma je vodena otopina različitih soli i bjelančevina. Maseni udio vode je oko 90 % vode, a među solima dominira natrijev klorid (0.9 %, tj. 0.15 M). Od ostalih kationa bitni su kalijevi, kalcijevi i magnezijevi kationi. Najvažniji anioni su: kloridi, hidrogenkarbonati, fosfati i sulfati. Oligoelementi su: željezo, bakar, mangan, kobalt, jod i drugi.

Bjelančevina ukupno ima oko 65 g/L. Među bjelančevinama ističu se: albumini, globulini i fibrinogen. Albumina ima 35-50 g/L, globulina 25-45 g/L, a fibrinogena 1,8-3,5 g/L.

Plazma sadrži i ugljikohidrate, najviše glukozu čiji je prosječni maseni udjel 0.1 % ili 5,5 mmol/L) čija se koncentracija strogo održava homeostazom jer je glavni nutrijent stanica. Nakon velikog obroka poveća se dvostruko, a za nekoliko sati smanji se na prosječnu vrijednost.

U plazmi ima i sitnih kapljica lipida čija koncentracija varira o vremenskom razmaku koje je proteklo od obroka do trenutka uzorkovanja krvi te vrsti pojedene hrane.

Vitamini su u krvnoj plazmi zastupljeni u vrlo malim koncentracijama:

• vitamin A 250 μg/L
• vitamin B1 5 μg/L
• vitamin B2 8 μg/L
• vitamin B3 300 μg/L
• vitamin B5 120 μg/L
• vitamin B9 17 μg/L
• vitamin C 7500 μg/L

Enzimi krvne plazme potječu od rada gušterače, jetre, mišića i krvnih stanica, a najpoznatiji su: fosfataze, peptidaze, amilaze i transaminaze.

U krvnoj plazmi nalaze se hormoni svih endokrinih žlijezda. Njihove količine su vrlo male.

Svojstva

Boja krvne plazme je žućkasta i potječe od bilirubina i karotena. Zasićenost te boje može se povećati kod poremećaja rada bubrega u intenzivno žutu ili tamnožutu, a nijansa može prijeći u ružičastu ili crvenu kod patološki visokog raspadanja eritrocita zbog ispuštanja hemoglobina.

Specifična gustoća plazme manja je od krvne i kreće se u rasponu 1.015-1.030 te ovisi o koncentraciji otopljenih bjelančevina.

Viskoznost se kreće u normalnom rasponu 1.50 -1.72 mPas i tri puta je manja od viskoznosti krvi. Ovisi o odnosu koncentracija albumina i globulina, a proporcionalna je povećanju koncentracije globulina.

Osmotski tlak plazme je gotovo isti kao i kod krvi. Kao koligativno svojstvo, ovisi o broju otopljenih čestica: kationa i aniona raznih elektrolita, molekula organskih spojeva i koloidnih čestica. Ukupni osmotski tlak krvne plazme je oko 6000 mmHg.

pH plazme je 7,5-7,6. Plazma je blago bazična jer se pri centrifugiranju iz nje gubi dio ugljikovog dioksida.

Uloga

Uloga krvne plazme je višestruka.

Transportna uloga se sastoji u prijenosu mnogobrojnih tvari do i od pojedinih tkiva i organa.

Obrambena uloga se ostvaruje preko gama-globulina iz kojih se stvaraju antitjela protiv mikroorganizama.

Uloga u održavanju acidobazne ravnoteže i pH krvi osigurava se preko organskih i anorganskih sastojaka.

Uloga u hemostazi ostvaruje se preko fibrinogena koji je ključan u zgrušavanju krvi.