Sinkopa

Sinkopa (grč. συγχοπὴ (συνκοπὴ) = prerezati, engl. syncopation, franc. syncope, njem. Synkope, tal. sincope) je u glazbi naziv za karakterističnu ritamsku figuru, čije je glavno obilježje isticanje, t.j. naglašavanje tona, odnosno zvuka na nenaglašenom dijelu takta, dobe ili dijela dobe.

Notni primjeri

Sinkopirani ritam u četverodobnoj mjeri: na prijelazu iz prvoga u drugi takt, sinkope su nastavljene pomoću ligature.

Sinkopirani ritam u taktu: prilikom izvedbe naglašavaju se laki dijelovi svake dobe.

Sinkopirani ritam u taktu: punktirana nota kao "uzrok" sinkope između druge i treće dobe u taktu.

Sinkopa nastala povezivanjem lakoga dijela četvrte dobe prvoga takta s prvom, teškom dobom sljedećega.

Literatura

1. Auer Sedak, Eva: »Sinkopa«, u: Kovačević, K. (ur.), Muzička enciklopedija, Zagreb: JLZ, 1977., sv. 3, str. 357.
2. Ganter, Claus: Die Dur-Moll tonale Harmonik, Zürich: Musik Hug Verlag, 1978., str. 38.
3. Petrović, Tihomir: Osnove teorije glazbe, Zagreb: HDGT, 2010., str. 25.

Nedovršeni članak Sinkopa koji govori o glazbenoj teoriji treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.