Nikola Bićanić: razlika između inačica
m uklonjena promjena suradnika 85.224.47.31 (razgovor), vraćeno na posljednju inačicu suradnika AcaBot Oznaka: brzo uklanjanje |
m →Životopis: pravopis, replaced: pomoč → pomoć |
||
(Nisu prikazane 2 međuinačice 2 suradnika) | |||
Redak 1: | Redak 1: | ||
{{nedostaju izvori}} |
{{nedostaju izvori}} |
||
'''Nikola Bićanić''' ([[Gospić]], [[21. ožujka]] [[1934.]]) je [[hrvatska književnost|hrvatski]] [[političar]], [[novinar]], [[putopis]]ac, [[esej]]ist, [[novelist]], [[pjesnik]], [[humor]]ist i [[enigmatika|enigmatičar]]. |
'''Nikola Bićanić''' ([[Gospić]], [[21. ožujka]] [[1934.]]) – [[Karlobag]], [[12. kolovoza]] [[2021.]]) bio je [[hrvatska književnost|hrvatski]] [[političar]], [[novinar]], [[putopis]]ac, [[esej]]ist, [[novelist]], [[pjesnik]], [[humor]]ist i [[enigmatika|enigmatičar]]. |
||
== Životopis == |
== Životopis == |
||
Redak 8: | Redak 8: | ||
Od studentskih dana bavi se [[novinarstvo]]m i u više od 70 raznih [[časopis]]a, [[tjednik]]a, [[godišnjak]]a i domaćih i inozemnih novina objavljivao je priloge iz različitih literarnih rodova: stručne znanstvene priloge, osvrte, prikaze, reportaže, [[putopis]]e, [[esej]]e, crtice, novele, pjesme, [[humoreska|humoreske]] i [[enigmatika|enigmatske]] radove. |
Od studentskih dana bavi se [[novinarstvo]]m i u više od 70 raznih [[časopis]]a, [[tjednik]]a, [[godišnjak]]a i domaćih i inozemnih novina objavljivao je priloge iz različitih literarnih rodova: stručne znanstvene priloge, osvrte, prikaze, reportaže, [[putopis]]e, [[esej]]e, crtice, novele, pjesme, [[humoreska|humoreske]] i [[enigmatika|enigmatske]] radove. |
||
Nikola Bićanić je bio član Zajednice samostalnih pisaca „Tin“ do njene zabrane 1969. godine. Sa Zlatkom Tomičićem, Jakovom Ivaštinovićem, Jojom Ricovim i Matom Marčinkom godine 1990. pokrenuo je Hrvatsku književnu smotru Ognjište, kojoj je bio predsjednik Uredničkog vijeća. Od [[1960-ih|60-ih]] godina 20. stoljeća suradnik je i potom i član [[Hrvatsko književno društvo sv. Ćirila i Metoda|Hrvatskog književnog društva sv. Ćirila i Metoda]] (Društva sv. Jeronima) u [[Zagreb]]u. Član je [[Hrvatska paneuropska unija|Hrvatske paneuropske unije]] od njenog utemeljenja godine 1990. i u njenoj prvoj godini bio je član njenog Predsjedništva. Jedan je od 25-orice koji su 25. veljače 1990. u Zagrebu obnovili [[HSP|Hrvatsku stranku prava]], u čijem je Predsjedništvu bio zadužen za ideologiju i za redigiranje stranačkog glasila "[[Hrvatsko pravo]]", koje je kao [[glavni urednik]] vodio do stranačkog raskola u prosincu godine 1990., od kad je bio predsjednik nove starčevićanske stranke - [[Stranka hrvatskog državnog prava|Stranke hrvatskog državnog prava]]. Višegodišnji je član Hrvatskog katoličkog zbora „MI“, u kom je jedno vrijeme bio i počasni dopredsjednik. Zbog enigmatskih radova uvršten je u Leksikon zagonetača Jugoslavije. U vrijeme osamostaljivanja Hrvatske i u danima [[domovinski rat|Domovinskog rata]], Nikola Bićanić se isticao političkim nastupima u podršci nacionalno-osloboditeljskom programu dr. [[Franjo Tuđman|Franje Tuđmana]]. Zajedno s grupom [[lika|Ličana]] na poticaj danas pokojnoga Branka Butkovića bio je među utemeljiteljima Lika fonda. U Uredničkom vijeću mjesečnika „[[Vila Velebita]]“ bio je |
Nikola Bićanić je bio član Zajednice samostalnih pisaca „Tin“ do njene zabrane 1969. godine. Sa Zlatkom Tomičićem, Jakovom Ivaštinovićem, Jojom Ricovim i Matom Marčinkom godine 1990. pokrenuo je Hrvatsku književnu smotru Ognjište, kojoj je bio predsjednik Uredničkog vijeća. Od [[1960-ih|60-ih]] godina 20. stoljeća suradnik je i potom i član [[Hrvatsko književno društvo sv. Ćirila i Metoda|Hrvatskog književnog društva sv. Ćirila i Metoda]] (Društva sv. Jeronima) u [[Zagreb]]u. Član je [[Hrvatska paneuropska unija|Hrvatske paneuropske unije]] od njenog utemeljenja godine 1990. i u njenoj prvoj godini bio je član njenog Predsjedništva. Jedan je od 25-orice koji su 25. veljače 1990. u Zagrebu obnovili [[HSP|Hrvatsku stranku prava]], u čijem je Predsjedništvu bio zadužen za ideologiju i za redigiranje stranačkog glasila "[[Hrvatsko pravo]]", koje je kao [[glavni urednik]] vodio do stranačkog raskola u prosincu godine 1990., od kad je bio predsjednik nove starčevićanske stranke - [[Stranka hrvatskog državnog prava|Stranke hrvatskog državnog prava]]. Višegodišnji je član Hrvatskog katoličkog zbora „MI“, u kom je jedno vrijeme bio i počasni dopredsjednik. Zbog enigmatskih radova uvršten je u Leksikon zagonetača Jugoslavije. U vrijeme osamostaljivanja Hrvatske i u danima [[domovinski rat|Domovinskog rata]], Nikola Bićanić se isticao političkim nastupima u podršci nacionalno-osloboditeljskom programu dr. [[Franjo Tuđman|Franje Tuđmana]]. Zajedno s grupom [[lika|Ličana]] na poticaj danas pokojnoga Branka Butkovića bio je među utemeljiteljima Lika fonda. U Uredničkom vijeću mjesečnika „[[Vila Velebita]]“ bio je pomoćnik glavnog urednika. Od utemeljenja županijskog sustava u Republici Hrvatskoj bio je član Županijske skupštine [[Ličko-senjska županija|Ličko-senjske županije]] u njenom prvom mandatu. Kao ravnatelj Srednje drvodjelske škole u Zagrebu Nikola Bićanić umirovljen je godine 1997. godine. |
||
== Djela == |
== Djela == |
Posljednja izmjena od 14. travnja 2022. u 21:27
Nikola Bićanić (Gospić, 21. ožujka 1934.) – Karlobag, 12. kolovoza 2021.) bio je hrvatski političar, novinar, putopisac, esejist, novelist, pjesnik, humorist i enigmatičar.
Nikola Bićanić rodio se u hrvatskoj katoličkoj činovničkoj obitelji u Gospiću 21. ožujka 1934. U rodnom je gradu završio 4-godišnju pučku školu i 8-godišnju realnu gimnaziju, a na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu diplomirao je filozofiju. Nakon studija od 1959. do 1967. godine kao redoviti profesor predavao je više predmeta u Gimnaziji Nikole Tesle u Gospiću, gdje je na Pedagoškoj akademiji u njenom početku bio i honorarni predavač. U vrijeme socijalističke Jugoslavije isticao se kao hrvatski nacionalist i godinama je kontinuirano bio potiskivan, više puta zatvaran i osuđivan. Prisilno je 24 godine bio izvan redovitoga radnog odnosa i 19 godina bez putovnice, koju mu je SUP u Gospiću oduzeo početkom 1972. godine. Od godine 1979. živi u Zagrebu.
Od studentskih dana bavi se novinarstvom i u više od 70 raznih časopisa, tjednika, godišnjaka i domaćih i inozemnih novina objavljivao je priloge iz različitih literarnih rodova: stručne znanstvene priloge, osvrte, prikaze, reportaže, putopise, eseje, crtice, novele, pjesme, humoreske i enigmatske radove.
Nikola Bićanić je bio član Zajednice samostalnih pisaca „Tin“ do njene zabrane 1969. godine. Sa Zlatkom Tomičićem, Jakovom Ivaštinovićem, Jojom Ricovim i Matom Marčinkom godine 1990. pokrenuo je Hrvatsku književnu smotru Ognjište, kojoj je bio predsjednik Uredničkog vijeća. Od 60-ih godina 20. stoljeća suradnik je i potom i član Hrvatskog književnog društva sv. Ćirila i Metoda (Društva sv. Jeronima) u Zagrebu. Član je Hrvatske paneuropske unije od njenog utemeljenja godine 1990. i u njenoj prvoj godini bio je član njenog Predsjedništva. Jedan je od 25-orice koji su 25. veljače 1990. u Zagrebu obnovili Hrvatsku stranku prava, u čijem je Predsjedništvu bio zadužen za ideologiju i za redigiranje stranačkog glasila "Hrvatsko pravo", koje je kao glavni urednik vodio do stranačkog raskola u prosincu godine 1990., od kad je bio predsjednik nove starčevićanske stranke - Stranke hrvatskog državnog prava. Višegodišnji je član Hrvatskog katoličkog zbora „MI“, u kom je jedno vrijeme bio i počasni dopredsjednik. Zbog enigmatskih radova uvršten je u Leksikon zagonetača Jugoslavije. U vrijeme osamostaljivanja Hrvatske i u danima Domovinskog rata, Nikola Bićanić se isticao političkim nastupima u podršci nacionalno-osloboditeljskom programu dr. Franje Tuđmana. Zajedno s grupom Ličana na poticaj danas pokojnoga Branka Butkovića bio je među utemeljiteljima Lika fonda. U Uredničkom vijeću mjesečnika „Vila Velebita“ bio je pomoćnik glavnog urednika. Od utemeljenja županijskog sustava u Republici Hrvatskoj bio je član Županijske skupštine Ličko-senjske županije u njenom prvom mandatu. Kao ravnatelj Srednje drvodjelske škole u Zagrebu Nikola Bićanić umirovljen je godine 1997. godine.
Autor je knjiga:
- Jure Turić, NIRO „Školske novine“, Zagreb, 1989.
- Vila Velebita-nacionalna borba Hrvata u Lici između dva rata, HKD sv. Ćirila i Metoda, Zagreb, 1992.
- Senjske žrtve, HKD. Sv. Jeronima (Sv. Ćirila i Metoda), Zagreb, 1994.
- Hrvatski katolički stražar s Nehaja-o životu i radu dr. Frana Biničkoga, hrvatskog svećenika, rodoljuba i mučenika, HKD sv. Jeronima (Društvo sv. Ćirila i Metoda), Zagreb, 1995.
Suautor je knjiga:
- Ivan Tolj, Nikola Bićanić, Kemal Mujičić: Za Hrvatsku, Ministarstvo obrane Republike Hrvatske, Zagreb, 1992.
- Zdravko Gavran i suradnici: Moja Hrvatska-zemljom kroz prostor i vrijeme, DMD, Zagreb, 1992. te ponovljeno izdanje 1993. i izdanje na engleskom My Croatia, 1993. godine;
- Lika hrvatska dika-lički godišnjak za godinu 1993., Hrvatski zavičajni klub Gospićana u Zagrebu, Zagreb, 1992.
- Lika hrvatska dika-lički godišnjak za godinu 1994., Hrvatski zavičajni klub Gospićana u Zagrebu i Savez hrvatskih zavičajnih klubova Like „Vila Velebita“, Zagreb, 1993.
Pripremio je knjige:
- Anton Tonči Portolan: Moji snovi-s onu stranu svakidašnjeg, pripremio i predgovorom popratio Nikola Bićanić, HKD sv. Jeronima (sv. Ćirila i Metoda), Zagreb, 1994.
- Dr. Rudolf Horvat: Lika i Krbava-povijesne slike. crtice i bilješke, SV. I. i II., Matica hrvatska, Zagreb, 1941., pretisak pripremio i predgovorom popratio Nikola Bićanić, Savez hrvatskih zavičajnih klubova Like „Vila Velebita“, Zagreb, 1993.
Odlukom predsjednika Republike Hrvatske dr. Franje Tuđmana, Nikola Bićanić je 10. travnja 1996. odlikovan Redom Stjepana Radića za osobite zasluge i stradanje u borbi za nacionalna i socijalna prava i razvitak hrvatskoga naroda, a odlukom Županijske skupštine Ličko-senjske županije 21. prosinca 1999. dobio je javno županijsko priznanje.