Prijeđi na sadržaj

Adelijski pingvin: razlika između inačica

Izvor: Wikipedija
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
mNema sažetka uređivanja
Nema sažetka uređivanja
 
(Nije prikazano 35 međuinačica 24 suradnika)
Redak 9: Redak 9:
| phylum = [[Svitkovci|Chordata]]
| phylum = [[Svitkovci|Chordata]]
| classis = [[Ptice|Aves]]
| classis = [[Ptice|Aves]]
| ordo = [[Sphenisciformes]]
| ordo = [[Pingvinke|Sphenisciformes]]
| familia = [[Spheniscidae]]
| familia = [[Pingvinke|Spheniscidae]]
| genus = ''[[Pygoscelis]]''
| genus = ''[[Pygoscelis]]''
| species = '''''P. adeliae'''''
| species = '''''P. adeliae'''''
Redak 16: Redak 16:
| dvoimeno_autorstvo = ([[Jacques Bernard Hombron|Hombron]] i [[Honoré Jacquinot|Jacquinot]], [[1841.]])
| dvoimeno_autorstvo = ([[Jacques Bernard Hombron|Hombron]] i [[Honoré Jacquinot|Jacquinot]], [[1841.]])
}}
}}
[[File: Manchot Adélie MHNT.jpg|thumb|'' Pygoscelis adeliae'']]
'''Adelijski pingvin''' (lat. ''Pygoscelis Adeliae'') je vrsta pingvina koja je nastanjena duž obale [[Antarktika|Antarktike]] i obližnjih otoka. [[1830.]] godine francuski istraživač [[Jules Sébastien César Dumont d'Urville]] ih je nazvao po svojoj supruzi Adélie.

'''Adelijski pingvin''' ([[Latinski jezik|lat]]. ''Pygoscelis adeliae'') je vrsta pingvina koja je nastanjena duž obale [[Antarktika|Antarktike]] i obližnjih otoka. [[1830.]] godine francuski istraživač [[Jules Sébastien César Dumont d'Urville]] ih je nazvao po svojoj supruzi Adélie.


== Opis ==
== Opis ==
Adelini pingvini narastu do oko 70 cm visine<ref name="s70">[http://www.70south.com/information/antarctic-animals/antarctic-penguins/adeliepenguin -{70south.com}-, Adelijski pingvini]</ref> i oko 5,4 kg ([[mužjak|mužjaci]]) odnosno 4,7 kg ([[ženka|ženke]]) težine<ref>[http://www.penguinworld.com/types/adelie.html O adelijskim pingvinima] {{en icon}}</ref>, odnosno 3 do 6,5 kg <ref name="s70" />. Imaju karakteristične bijele „prstenove“ od perja oko očiju, po kojima ih je lako prepoznati. Rep Adelijskog pingvina je nešto duži od [[rep]]a većine drugih vrsta pingvina.
Adelini pingvini narastu do oko 70&nbsp;cm visine<ref name="s70">{{Citiranje časopisa |url=http://www.70south.com/information/antarctic-animals/antarctic-penguins/adeliepenguin |accessdate=21. listopada 2008. |title=70south.com, Adelijski pingvini |archiveurl=https://web.archive.org/web/20080130025331/http://www.70south.com/information/antarctic-animals/antarctic-penguins/adeliepenguin |archivedate=30. siječnja 2008. }}</ref> i oko 5,4&nbsp;kg ([[mužjak|mužjaci]]) odnosno 4,7&nbsp;kg ([[ženka|ženke]]) težine,<ref>[http://www.penguinworld.com/types/adelie.html O adelijskim pingvinima] {{eng oznaka}}</ref> odnosno 3 do 6,5&nbsp;kg.<ref name="s70" /> Imaju karakteristične bijele „prstenove“ od perja oko očiju, po kojima ih je lako prepoznati. Rep Adelijskog pingvina je nešto duži od [[rep]]a većine drugih vrsta pingvina.


Adelijski pingvini dolaze na prostor razmnožavanja u listopadu. Mužjaci dozivaju ženke grgutanjem, nakon kojeg slijedi jak krik.
Adelijski pingvini dolaze na prostor razmnožavanja u listopadu. Mužjaci dozivaju ženke grgutanjem, nakon kojeg slijedi jak krik.


Gnijezda grade tako što nogama iskopaju male rupe u zemlji, i oko njega postave oblo kamenje. Ponekad, u borbi za prostor gdje će se razmnožavati, ženke Adelijskih pingvina kradu kamenje sa drugih gnijezda i od njih grade svoja.
Gnijezda grade tako što nogama iskopaju male rupe u zemlji, i oko njega postave oblo kamenje. Ponekad, u borbi za prostor gdje će se razmnožavati, ženke Adelijskih pingvina kradu kamenje s drugih gnijezda i od njih grade svoja.


Ženka izleže po dva zelenosmeđa jajeta. Oba roditelja griju jaja naizmjenično. Dok jedan roditelj grije jaje, drugi ide po hranu i obrnuto. Roditelj koji trenutno grije jaje ne jede donijetu hranu. Nakon oko 35 dana, jaja pucaju i izlaze mladi. Tada je na [[Antarktik]]u najtoplije, i temperatura iznosi oko -2 °C.
Ženka izleže po dva zelenosmeđa jajeta. Oba roditelja griju jaja naizmjenično. Dok jedan roditelj grije jaje, drugi ide po hranu i obrnuto. Roditelj koji trenutno grije jaje ne jede donijetu hranu. Nakon oko 35 dana, jaja pucaju i izlaze mladi. Tada je na [[Antarktik]]u najtoplije, i temperatura iznosi oko -2&nbsp;°C.


Adelijski pingvini se hrane uglavnom [[kril]]om dok se brinu o mladuncima, katkad i [[lignja]]ma i [[ribe|ribom]]. Gledano po [[fosil]]noj građi iz posljednjih 38 tisuća godina, ovi pingvini su naglo prešli s ribe na kril prije oko 200 godina. Ovome je, vjerojatno, uzrok smanjenje broja antarktičkih krznatih [[tuljan]]a od kasnih 1700-ih i [[kit]]ova u 20. stoljeću. Smanjenje broja ovih životinja je uzrokovalo povećan broj krila, što Adelijski pingvini sada koriste jer ih je lakše uloviti nego ribe.<ref>[http://www.pnas.org/cgi/content/abstract/104/28/11666 Zapisi Narodne akademije znanosti Sjedinjenih Američkih Država] {{en icon}}</ref>.
Adelijski pingvini se hrane uglavnom [[kril]]om dok se brinu o mladuncima, katkad i [[lignja]]ma i [[ribe|ribom]]. Gledano po [[fosil]]noj građi iz posljednjih 38 tisuća godina, ovi pingvini su naglo prešli s ribe na kril prije oko 200 godina. Ovome je, vjerojatno, uzrok smanjenje broja antarktičkih krznatih [[tuljan]]a od kasnih 1700-ih i [[kit]]ova u 20. stoljeću. Smanjenje broja ovih životinja je uzrokovalo povećan broj krila, što Adelijski pingvini sada koriste jer ih je lakše uloviti nego ribe.<ref>[http://www.pnas.org/cgi/content/abstract/104/28/11666 Zapisi Narodne akademije znanosti Sjedinjenih Američkih Država] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20071112122558/http://www.pnas.org/cgi/content/abstract/104/28/11666 |date=12. studenoga 2007. }} {{eng oznaka}}</ref>


== Izvori ==
== Izvori ==
{{reflist}}
{{izvori}}


== Vanjske poveznice ==
== Vanjske poveznice ==
{{commons|Pygoscelis adeliae}}
{{commons|Pygoscelis adeliae}}


[[Kategorija:Ptice]]
[[Kategorija:Pingvini]]

[[ar:بطريق آديلي]]
[[cs:Tučňák kroužkový]]
[[da:Adeliepingvin]]
[[de:Adeliepinguin]]
[[en:Adelie Penguin]]
[[et:Adeelia pingviin]]
[[es:Pygoscelis adeliae]]
[[eo:Adeliopingveno]]
[[fr:Manchot Adélie]]
[[he:אדלי שחור לבן]]
[[it:Pygoscelis adeliae]]
[[lb:Adeliepinguin]]
[[lt:Adelės pingvinas]]
[[hu:Adélie-pingvin]]
[[nl:Adéliepinguïn]]
[[ja:アデリーペンギン]]
[[no:Adeliepingvin]]
[[pl:Pingwin Adeli]]
[[pt:Pinguim-de-adélia]]
[[ru:Пингвин Адели]]
[[sk:Tučniak okatý]]
[[sl:Adelijski pingvin]]
[[sr:Аделин пингвин]]
[[fi:Jääpingviini]]
[[sv:Adeliepingvin]]
[[tr:Adelie pengueni]]
[[uk:Пінгвін Аделі]]
[[zh:阿德利企鵝]]

Posljednja izmjena od 12. veljača 2024. u 14:03

Adelijski pingvin
Adelijski pingvin
Status zaštite

Status zaštite: Najmanja zabrinutost (lc)
Sistematika
Carstvo:Animalia
Koljeno:Chordata
Razred:Aves
Red:Sphenisciformes
Porodica:Spheniscidae
Rod:Pygoscelis
Vrsta:P. adeliae
Dvojno ime
Pygoscelis adeliae
(Hombron i Jacquinot, 1841.)
Rasprostranjenost
Baze podataka
Pygoscelis adeliae

Adelijski pingvin (lat. Pygoscelis adeliae) je vrsta pingvina koja je nastanjena duž obale Antarktike i obližnjih otoka. 1830. godine francuski istraživač Jules Sébastien César Dumont d'Urville ih je nazvao po svojoj supruzi Adélie.

Adelini pingvini narastu do oko 70 cm visine[1] i oko 5,4 kg (mužjaci) odnosno 4,7 kg (ženke) težine,[2] odnosno 3 do 6,5 kg.[1] Imaju karakteristične bijele „prstenove“ od perja oko očiju, po kojima ih je lako prepoznati. Rep Adelijskog pingvina je nešto duži od repa većine drugih vrsta pingvina.

Adelijski pingvini dolaze na prostor razmnožavanja u listopadu. Mužjaci dozivaju ženke grgutanjem, nakon kojeg slijedi jak krik.

Gnijezda grade tako što nogama iskopaju male rupe u zemlji, i oko njega postave oblo kamenje. Ponekad, u borbi za prostor gdje će se razmnožavati, ženke Adelijskih pingvina kradu kamenje s drugih gnijezda i od njih grade svoja.

Ženka izleže po dva zelenosmeđa jajeta. Oba roditelja griju jaja naizmjenično. Dok jedan roditelj grije jaje, drugi ide po hranu i obrnuto. Roditelj koji trenutno grije jaje ne jede donijetu hranu. Nakon oko 35 dana, jaja pucaju i izlaze mladi. Tada je na Antarktiku najtoplije, i temperatura iznosi oko -2 °C.

Adelijski pingvini se hrane uglavnom krilom dok se brinu o mladuncima, katkad i lignjama i ribom. Gledano po fosilnoj građi iz posljednjih 38 tisuća godina, ovi pingvini su naglo prešli s ribe na kril prije oko 200 godina. Ovome je, vjerojatno, uzrok smanjenje broja antarktičkih krznatih tuljana od kasnih 1700-ih i kitova u 20. stoljeću. Smanjenje broja ovih životinja je uzrokovalo povećan broj krila, što Adelijski pingvini sada koriste jer ih je lakše uloviti nego ribe.[3]

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. a b 70south.com, Adelijski pingvini. Inačica izvorne stranice arhivirana 30. siječnja 2008. Pristupljeno 21. listopada 2008. journal zahtijeva |journal= (pomoć)
  2. O adelijskim pingvinima (engl.)
  3. Zapisi Narodne akademije znanosti Sjedinjenih Američkih DržavaArhivirana inačica izvorne stranice od 12. studenoga 2007. (Wayback Machine) (engl.)

Vanjske poveznice

[uredi | uredi kôd]
Logotip Zajedničkog poslužitelja
Logotip Zajedničkog poslužitelja
Zajednički poslužitelj ima stranicu o temi Adelijski pingvin