Slava Ukrajini
»Slava Ukrajini!« (ukr. Слава Україні!, lat. Slava Ukraini) ukrajinski je nacionalni pozdrav, simbol ukrajinskoga suvereniteta i otpora stranoj agresiji. Ujedno je bojni poklič Oružanih snaga Ukrajine. Poklič je često popraćen odgovorom Slava herojima! (ukr.: Героям слава!).
Izraz se prvi put pojavio početkom 20. stoljeća u različitim inačicama, kada je postao popularan među Ukrajincima tijekom Ukrajinskog rata za neovisnost od 1917. do 1921. godine.[1] Odgovor Slava herojima! prvi se put pojavio tijekom Ukrajinskog rata za neovisnost ili kasnije 1920-ih među članovima Lige ukrajinskih nacionalista.[2] U 1930-ima postao je raširen kao slogan Organizacije ukrajinskih nacionalista (OUN)[3] te skupina ukrajinske dijaspore i izbjegličkih zajednica na Zapadu tijekom Hladnog rata. U Sovjetskome Savezu taj je izraz zabranjivala i diskreditirala kako sovjetska, tako i ruska vlast. Izraz se ponovno pojavio u Ukrajini tijekom borbe zemlje za neovisnost nakon raspada Sovjetskog Saveza. Njegova je uporaba iznova oživjela tijekom Ukrajinske revolucije 2014. i Rusko-ukrajinskog rata tijekom kojih je postao vrlo popularnim simbolom u Ukrajini.
Izraz je privukao svjetsku pažnju tijekom ruske invazije na Ukrajinu, a potom je rabljen u prosvjedima podrške Ukrajini diljem svijeta.[4] Koristili su ga u svojim govorima mnogi ukrajinski političari poput predsjednika Volodimira Zelenskog i brojnih stranih čelnika.
Ukrajinski povjesničari tvrde da pozdrav vuče korijene iz djela Tarasa Ševčenka.[5] U svojoj pjesmi Osnovianenka iz 1840. Ševčenko je upotrijebio izraz Slava Ukrajini:[6][5]
Neće umrijeti, neće propasti...
Oh tamo, ljudi, je naša slava,
Slava Ukrajini!«Prva poznata uporaba izraza Slava Ukrajini! kao pozdrava izvan pjesničkoga izražaja uz odgovor Slava širom zemlje! (ukr. По всій землі слава) bila je unutar ukrajinske studentske zajednice kasnog 19. do ranog 20. stoljeća u Harkivu.[5][7]
Izraz je uvelike stekao popularnost tijekom Ukrajinskog rata za neovisnost (od 1917. do 1921.).[8][9] U tom su se razdoblju slogani Slava Ukrajini!, kao i slični poput Živjela Ukrajina! često mogli čuti na domoljubnim skupovima i prosvjedima unutar Ukrajine i među dijasporom.[10] Prema povjesničarki Jani Primačenko koristila ju je pukovnija Crni Zaporižani u vojsci Ukrajinske Narodne Republike, kojim je zapovijedao Petro Djačenko. Poklič je korišten u obliku: Slava Ukrajini! – Slava Kozacima!, a koristile su ga i druge vojne postrojbe s nizom različitih odgovora.[5] Nakon što je hetman Pavlo Skoropadskij izveo državni udar i preuzeo vlast, odgovor u ukrajinskoj vojsci odanoj Hetmanatu bio je Slava Hetmanu!.[5][10] Status slogana u vojsci UPR-a formaliziran je 19. travnja 1920., kada su, prema naredbi vrhovnog zapovjednika Mihajla Omelijanoviča-Pavlenka koja regulira pravila vježbe u vojsci, vojnici bili obvezni odgovoriti Slava Ukrajini! kad primaju pohvale ili nagrade za svoje zasluge domovini.[10]
Pobunjenici koji su se borili u Holodnom Jaru, posljednjoj utvrdi ukrajinskog protusovjetskog otpora 1919. – 1922., također su koristili sličan pozdrav. Prema memoarima Jakiva Vodijanija objavljenim 1928. bilo je: Slava Ukrajini! i odgovor Vječna slava!. A prema memoarima Jurija Horlisa-Horskog objavljenim 1933., pobunjenici su se međusobno pozdravljali pokličem Slava Ukrajini! i odgovarajući istim.[11]
Tradicija međusobnog pozdravljanja Slava Ukrajini! nastavili su veterani ukrajinske vojske u izgnanstvu.[12] Ukrajinsko nacionalno kozačko udruženje (UNAKOTO), koje je djelovalo u Njemačkoj pod vodstvom bivšeg suradnika hetmana Skoropadskog Ivana Poltaveca-Ostrianitsa, uspostavio je 10. srpnja 1925. novi pozdrav obavezan za članove organizacije: Slava Ukrajini! – Slava Kozacima!.[12]
Pozdrav Slava Ukrajini! također su obično korištili ukrajinski nacionalisti 1920-ih i 1930-ih.[13][14] 1930-ih postao je raširen kao slogan Ukrajinske vojne organizacije (UVO), a kasnije i Organizacije ukrajinskih nacionalista (OUN).[15][16] Prema tiskovnim izvješćima, tijekom suđenja pripadnicima OUN-a nakon atentata na Bronisława Pierackog, optuženi su salutirali u fašističkom stilu uz riječi Slava Ukrajini!.[13][16][17] Na Drugom velikom kongresu OUN-a 27. kolovoza 1939. u Rimu službeno je usvojen odgovor Slava vođi!, koji je tada bio Andrij Melnik, ali je bio u uporabi među pripadnicima UVO-a najmanje od 1929.[13][16]
Slava Ukrajini! također se pojavio kao pozdrav među članovima ukrajinske skautske organizacije Plast u obliku: Slava Ukrajini! – Slava, slava, slava! gdje je postupno istisnuo izvorni pozdrav SKOB!. Taj pozdrav koriste članovi Plasta i danas.[18] Mnogi članovi Plasta pripadali su i OUN-u, što je pridonijelo popularnosti pozdrava.[18]
Prema Jani Primačenko odgovor Slava herojima! (ukr. Героям слава!) bio je u upotrebi već u godinama 1917. – 1921., tijekom ukrajinskog rata za neovisnost.[5] U memoarima Petra Djačenka navodi se da je na sastanku Legije ukrajinskih nacionalista (LUN), koja je djelovala od 1925. do 1929., Jurij Artjušenko predložio usvajanje pozdrava Crnih Zaporižana Slava Ukrajini! – Slava Kozacima!. Ovaj je prijedlog prihvaćen uz promjenu odgovora na općenitiji Slava herojima!.[19] Međutim, u memoarima samog Artjušenka takvih informacija nema, ali se spominje prihvaćanje pozdrava Slava Ukrajini! i odgovor Slava Ukrajini, slava!.[20]
Tijekom njemačke okupacije Poljske nakon rujna 1939., ukrajinske su organizacije bile slobodne razviti svoje aktivnosti. Aktivisti OUN-a bili su uključeni u rad Ukrajinskog centralnog komiteta i njegovih lokalnih ogranaka. Nakon nekog vremena to je pridonijelo razvoju nacionalne svijesti kod mnogih Ukrajinaca u generalnoj guverneriji i širenju pozdrava OUN-a.[21] U srpnju 1940., ukrajinski promatrač iz područja Włodawe zabilježio je: Još nismo vidjeli u našim životima tako obrazovanu, tako organiziranu seosku omladinu. Svako dijete koje je prolazilo pored nas podiglo je ruku i pozdravilo: Slava Ukrajini.[21]
U travnju 1941. u Krakovu pod njemačkom okupacijom, mlađi dio OUN-a odvojio se od matične organizacije i osnovao vlastitu organizaciju nazvanu OUN-B po svom vođi Stepanu Banderi. Skupina je prihvatila pozdrav podizanja ruke u fašističkom stilu uz povike Slava Ukrajini! i uzvraćajući Slava herojima!.[13][22][23][24] Tijekom neuspjelog pokušaja izgradnje ukrajinske državeu zemljama koje je Treći Reich okupirao nakon invazije na Sovjetski Savez u lipnju 1941., slavoluci s natpisom Slava Ukrajini! zajedno s drugim sloganima podignuti su u brojnim ukrajinskim gradovima. Prema povjesničaru Grzegorzu Rossolińskom-Liebeu, promatrač se prisjetio kako su mnogi obični Ukrajinci napustili uobičajeni kršćanski pozdrav Slava Isusu Kristu u korist novog pozdrava OUN-a.[13] Iz tog je razloga grkokatolički metropolit nadbiskup Andrej Šepticki kritizirao OUN zbog pozdrava.[13] Ukrajinska ustanička armija stvorena u drugoj polovici 1942. od strane OUN-a izostavila je podizanje desne ruke iznad glave.[13]
U Sovjetskom Savezu slogan Slava Ukrajini! zabranjena je i diskreditirana desetljećima dugom propagandnom kampanjom zajedno s ukrajinskim nacionalistima u dijaspori koji su ju koristili.[25][26] Sovjetske vlasti su ih nazivale ukrajinskim buržoaskim nacionalistima, banderovcima i nacističkim pristašama.[25]
Krajem 1980-ih i početkom 1990-ih ovaj se poklič počeo pojavljivati na skupovima i prosvjedma.[27] Nakon što je Ukrajina 1991. godine proglasila neovisnost, izraz Slava Ukrajini! postala uobičajen domoljubni pozdrav. Godine 1995. predsjednik Sjedinjenih Američkih Država Bill Clinton upotrijebio je izraz u govoru u Kijevu[28] (zajedno s Bog blagoslovi Ameriku).[29]
Izraz Slava Ukrajini! je u novije vrijeme doživio preporod i postao popularni i istaknuti refren tijekom ukrajinske revolucije 2014., simbol demokracije i otpora protiv Putinove Rusije nakon ruske invazije na Ukrajinu.[30] Andreas Umland 2013. popularnost slogana pripisuje glumcu Jevhenu Niščuku, koji je bio jedan od vođa Euromajdana i žestoko je skandirao taj poklič.[31] Po njegovom mišljenju, prezastupljenost etnonacionalističkih skupina poput stranke Svoboda, Kongresa ukrajinskih nacionalista, Ukrajinske platforme Sobor i Desnog sektora također je pridonijela njegovom širenju među sudionicima Euromajdana.[31] Dr. Serhij Kvit, bivši ministar obrazovanja i znanosti Ukrajine, ne slaže se u potpunosti s Umlandom i tvrdi da je slogan postao popularan ne zato što je bezbroj puta ponovljen s pozornice Majdana i ne zbog neke kampanje etničke superiornosti , već zbog svoje povezanosti s prkosnim duhom borbe protiv svih neprilika.[32] Nešto kasnije 2017. godine, Umland zajedno s Julijom Jurčuk piše da su nacionalistički simboli tijekom Euromajdana dobili novo značenje: bili su reakcija na sovjetsku i postsovjetsku represiju ukrajinske kulture i povijesti. Pozdrav je postao i simbolom žalosti za žrtve Euromajdana. Nakon što je počeo rat u Donbasu, Ukrajinci su poginule ukrajinske vojnike pozdravljali sa Slava Ukrajini.[33][34] Ukrajinsko-kanadski povjesničar Serhij Jekelčik piše da je nacionalistički pozdrav iz 1940-ih […] dobio novo značenje na Majdanu te da kada su ga koristili prosvjednici, [slogan] se odnosio na demokratsku i prozapadnu Ukrajinu i smatra herojima sve one koji su pali služeći tom idealu.[35]
Prema politologu Vjačeslavu Lihačevu, čak su i varijacije koje su imale krajnje desničarske konotacije izgubile to značenje tijekom Euromajdana. Primjerice, gotovo svaki javni govor, kao i javni pozdravi započinjali su/završavali sa Slava Ukrajini – slava herojima! Napomenuo je da će čak na godišnjemu LGBTQ+ događaju Maršu jednakosti u Kijevu 2021. sudionici spontano pjevati varijacije tog pozdrava poput Slava naciji – smrt neprijateljima!. Pozdrav je odavno postao dovoljno sveprisutan da izgubi svako agresivno značenje.[36]
Dana 9. kolovoza 2018. ukrajinski je predsjednik Petro Porošenko objavio da je Slava Ukrajini! postao službeni poklič Oružanih snaga Ukrajine, zamjenjujući Zdravo drugovi (ukr.: Вітаю товариші).[37] Pozdrav je korišten tijekom parade povodom Dana neovisnosti u Kijevu 24. kolovoza 2018.[38] Ukrajinski parlament odobrio je predsjednikov prijedlog zakona o promjeni pozdrava (u prvom čitanju) 6. rujna i 4. listopada 2018.[39] Parlament je također proglasio Slava Ukrajini službenim pozdravom Nacionalne policije Ukrajine.[40]
Popularizacija pozdrava ponekad je bila kontroverzna u inozemstvu. Nakon pobjede Hrvatske na Svjetskom prvenstvu u nogometu 2018. godine, FIFA-a je kaznila pomoćnog trenera Hrvatske nakon što je objavio video u kojem je koristio taj pozdrav. Kao odgovor, 10. srpnja 2018. ukrajinski navijači preplavili su FIFA-inu Facebook stranicu s više od 158 000 komentara, a većina njih je napisala Slava Ukrajini!. Rusija tvrdi da pjesma ima ultranacionalističke konotacije.[41] Nogometni savez Ukrajine objavio je u priopćenju da je 'Slava Ukrajini' uobičajeno korišten pozdrav u Ukrajini, te da ga ne treba tumačiti kao čin agresije ili provokacije.[42]
Ovaj je pozdrav postao izuzetno popularan među ukrajinskim vojnicima i njihovim pristašama kao način podizanja morala nakon ruske invazije na Ukrajinu.[43][44] Slogan su širom svijeta koristili prosvjednici u znak solidarnosti s Ukrajinom, pogotovo ispred ruskih veleposlanstava i relevantnih nacionalnih vlada, tražeći primjerice isključivanje Rusije iz sustava platnog prometa SWIFT i zatvaranja zračnog prostora iznad Ukrajine.[45]
Koristili su ga u govorima brojni ukrajinski političari, uključujući i predsjednika Volodimira Zelenskog.[46] Također su ga koristili strani čelnici, primjerice predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen,[47] bivši britanski premijer Boris Johnson,[48] bivša premijerka Novog Zelanda Jacinda Ardern,[49] nizozemski premijer Mark Rutte,[50] hrvatski premijer Andrej Plenković,[51] bivša predsjednica američkog parlamenta Nancy Pelosi[52] i stalna predstavnica Ujedinjenog Kraljevstva pri UN-u Barbara Woodward.[53] Koristili su ga komentatori i mediji poput The Timesa.[54]
Službeni skladatelj norveških oružanih snaga Marcus Paus skladao je pjesmu Slava Ukraini!, djelomično inspiriranu ukrajinskom nacionalnom himnom. Paus je djelo objavio na Facebooku[55] 27. veljače 2022. i opisao ga kao pjesmu otpora; dva dana kasnije snimio ju je litavsko-norveški violist Povilas Syrrist-Gelgota iz Filharmonije u Oslu, a emitirala ju je nedugo nakon toga televizijska kuća norveške vlade NRK.[56][57][58][59][60] Paus je rekao da se čini da djelo pogađa mnoge ljude, uključujući i one koji su usred zone bitke. Za glazbu nema plemenitijeg zadatka nego spajati i tješiti ljude.[56]
Izvan Europe, pjesma Glory to Hong Kong pjevana u prosvjedima u Hong Kongu 2019. – 1920. crpila je inspiraciju iz ukrajinskog pozdrava.[61] Kinesko izdanje Deutsche Wellea proglasilo je Slava Hong Kongu himnom prosvjeda u Hong Kongu.[62] Opisujući pjesmu, kineske televizijske vijesti iz Tajvana istaknule su da je pjesma imala miroljubive vokale povezane sa scenama krvavih sukoba između hongkonške policije i naroda te da su stvaranjem pjesme Slava Hong Kongu stanovnici Hong Konga zabilježili svoju povijest borbe za demokraciju i slobodu.[63]
Prigodni kovani novac od 2 eura koji je izdala Banka Estonije 2022. sadrži slogan Slava Ukraini, a dizajnirala ga je ukrajinska izbjeglica Daria Titova, koja studira na Estonskoj akademiji umjetnosti.[64][65]
- ↑ Yuriy Yuzych. "Glory to Ukraine!": Who and when was the slogan created?. Istorychna Pravda. Inačica izvorne stranice arhivirana 25. veljače 2022. Pristupljeno 21. lipnja 2020.
- ↑ Why Is the International Media Still Repeating Kremlin Propaganda about Ukraine? , Atlantic Council (13 July 2018) "Glory to Ukraine!" – the story of the slogan of the struggle for independence , Radio Free Europe (19 June 2017)
- ↑ Radeljić, Branislav. 18. siječnja 2021. The Unwanted Europeanness?: Understanding Division and Inclusion in Contemporary Europe (engleski). Walter de Gruyter GmbH & Co KG. ISBN 978-3-11-068425-4. Inačica izvorne stranice arhivirana 8. ožujka 2023. Pristupljeno 5. siječnja 2023..
Primjerice, poklič "Slava Ukrajini!" praćen sa "Slava herojima!" vuče svoje korijene u nacionalnoj revoluciji Ukrajine od 1917. do 1920. godine, ali se široko rasprostranio kao slogan Organizacije ukrajinskih nacionalista (OUN) pod vodstvom Stepana Bandere.
- ↑ 'Glory to Ukraine': hundreds of thousands march against Russian invasion. France 24. 27. veljače 2022. Inačica izvorne stranice arhivirana 28. veljače 2022. Pristupljeno 28. veljače 2022.
- ↑ a b c d e f Yermolenko 2019.
- ↑ До Основ'яненка. Тарас Шевченко. Повне зібрання творів. Том. 1. Inačica izvorne stranice arhivirana 7. veljače 2014. Pristupljeno 10. ožujka 2021.
- ↑ Yuriy Yuzych. "Glory to Ukraine!": Who and when was the slogan created?. Istorychna Pravda. Inačica izvorne stranice arhivirana 25. veljače 2022. Pristupljeno 21. lipnja 2020.
- ↑ Why Is the International Media Still Repeating Kremlin Propaganda about Ukraine? , Atlantic Council (13 July 2018) k"Glory to Ukraine!" – the story of the slogan of the struggle for independence , Radio Free Europe (19 June 2017)
- ↑ Radeljić, Branislav. 18. siječnja 2021. The Unwanted Europeanness?: Understanding Division and Inclusion in Contemporary Europe (engleski). Walter de Gruyter GmbH & Co KG. ISBN 978-3-11-068425-4. Inačica izvorne stranice arhivirana 8. ožujka 2023. Pristupljeno 5. siječnja 2023..
Primjerice, poklič "Slava Ukrajini!" praćen sa "Slava herojima!" vuče svoje korijene u nacionalnoj revoluciji Ukrajine od 1917. do 1920. godine, ali se široko rasprostranio kao slogan Organizacije ukrajinskih nacionalista (OUN) pod vodstvom Stepana Bandere..
- ↑ a b c Yuriy Yuzych. "Glory to Ukraine!": Who and when was the slogan created?. Istorychna Pravda. Inačica izvorne stranice arhivirana 25. veljače 2022. Pristupljeno 21. lipnja 2020.
- ↑ Yuriy Yuzych. "Glory to Ukraine!": Who and when was the slogan created?. Istorychna Pravda. Inačica izvorne stranice arhivirana 25. veljače 2022. Pristupljeno 21. lipnja 2020.
- ↑ a b Yuriy Yuzych. "Glory to Ukraine!": Who and when was the slogan created?. Istorychna Pravda. Inačica izvorne stranice arhivirana 25. veljače 2022. Pristupljeno 21. lipnja 2020.
- ↑ a b c d e f g Rossoliński-Liebe 2014.
- ↑ Norris, Stephen M. 3. studenoga 2020. Museums of Communism: New Memory Sites in Central and Eastern Europe (engleski). Indiana University Press. str. 91. ISBN 978-0-253-05031-1. Inačica izvorne stranice arhivirana 8. ožujka 2023. Pristupljeno 3. siječnja 2023..
Na suđenju se također prvi put da desilo su članovi OUN-a u javnosti salutirali fašističkim pozdravom: ok je stajala na optuženičkoj klupi, Vira Svijentsitska se okrenula prema svojim suoptuženicima, podigla desnu ruku i uzviknula "Slava Ukraini!". Svi optuženici proglašeni su krivima i osuđeni na doživotni zatvor. Na kraju presude, Bandera je uzviknuo "Željezo i krv će odlučiti između nas." Njegovi suoptuženici iz OUN-a odgovorili su uzvikom "Slava Ukraini!"
- ↑ Radeljić, Branislav. 18. siječnja 2021. The Unwanted Europeanness?: Understanding Division and Inclusion in Contemporary Europe (engleski). Walter de Gruyter GmbH & Co KG. ISBN 978-3-11-068425-4. Inačica izvorne stranice arhivirana 8. ožujka 2023. Pristupljeno 5. siječnja 2023.
- ↑ a b c Yuriy Yuzych. "Glory to Ukraine!": Who and when was the slogan created?. Istorychna Pravda. Inačica izvorne stranice arhivirana 25. veljače 2022. Pristupljeno 21. lipnja 2020.
- ↑ New 'Glory to Ukraine' army chant invokes nationalist past. Deutsche Welle. 24. kolovoza 2018. Inačica izvorne stranice arhivirana 7. rujna 2018. Pristupljeno 6. rujna 2018.
- ↑ a b Yuriy Yuzych. "Glory to Ukraine!": Who and when was the slogan created?. Istorychna Pravda. Inačica izvorne stranice arhivirana 25. veljače 2022. Pristupljeno 21. lipnja 2020.
- ↑ Джулай, Дмитро; Набока, Марічка. 4. lipnja 2019. «Слава Україні!» – історія гасла боротьби за незалежність. Радіо Свобода (ukrajinski). Pristupljeno 7. lipnja 2023.
- ↑ Yuriy Yuzych. "Glory to Ukraine!": Who and when was the slogan created?. Istorychna Pravda. Inačica izvorne stranice arhivirana 25. veljače 2022. Pristupljeno 21. lipnja 2020.
- ↑ a b Zajączkowski 2015.
- ↑ Why Is the International Media Still Repeating Kremlin Propaganda about Ukraine? , Atlantic Council (13 July 2018) k"Glory to Ukraine!" – the story of the slogan of the struggle for independence , Radio Free Europe (19 June 2017)
- ↑ Rudling, Per Anders. 30. rujna 2017. www.german-foreign-policy.com interviewed Per Anders Rudling about the roots that gave rise to the Ukrainian far right. Inačica izvorne stranice arhivirana 30. rujna 2017. Pristupljeno 31. kolovoza 2022.
- ↑ Radeljić, Branislav. 18. siječnja 2021. The Unwanted Europeanness?: Understanding Division and Inclusion in Contemporary Europe (engleski). Walter de Gruyter GmbH & Co KG. ISBN 978-3-11-068425-4. Inačica izvorne stranice arhivirana 8. ožujka 2023. Pristupljeno 5. siječnja 2023.
- ↑ a b New 'Glory to Ukraine' army chant invokes nationalist past. Deutsche Welle. 24. kolovoza 2018. Inačica izvorne stranice arhivirana 7. rujna 2018. Pristupljeno 6. rujna 2018.
- ↑ Why Is the International Media Still Repeating Kremlin Propaganda about Ukraine? , Atlantic Council (13 July 2018) k"Glory to Ukraine!" – the story of the slogan of the struggle for independence , Radio Free Europe (19 June 2017)
- ↑ Why Is the International Media Still Repeating Kremlin Propaganda about Ukraine? , Atlantic Council (13 July 2018) k"Glory to Ukraine!" – the story of the slogan of the struggle for independence , Radio Free Europe (19 June 2017)
- ↑ Broder, John M. 13. svibnja 1995. Clinton Lauds Kiev for 'Taking the Hard Road' (engleski). Inačica izvorne stranice arhivirana 9. svibnja 2022. Pristupljeno 9. svibnja 2022.
- ↑ Jehl, Douglas. 13. svibnja 1995. Thousands Turn Out to Cheer Clinton in Ukraine. The New York Times. Inačica izvorne stranice arhivirana 7. lipnja 2021. Pristupljeno 10. srpnja 2018.
- ↑ New 'Glory to Ukraine' army chant invokes nationalist past. Deutsche Welle. 24. kolovoza 2018. Inačica izvorne stranice arhivirana 7. rujna 2018. Pristupljeno 6. rujna 2018.
- ↑ a b Andreas Umland: How spread of Banderite slogans and symbols undermines Ukrainian nation-building - Dec. 28, 2013. Kyiv Post. 28. prosinca 2013. Pristupljeno 12. lipnja 2023.
- ↑ Kvit, Dr Serhiy. 29. studenoga 2014. The Ideology of the Euromaidan. Social, Health, and Communication Studies Journal (engleski). 1 (1): 27–40. ISSN 2369-6303
- ↑ Umland, Andreas; Yurchuk, Yuliya. 1. siječnja 2017. The Organization of Ukrainian Nationalists (OUN) in Post‐Soviet Ukrainian Memory Politics, Public Debates, and Foreign Affairs. Journal of Soviet and Post-Soviet Politics and Society
- ↑ Kasianov, Georgiy. 27. ožujka 2023. Nationalist Memory Narratives and the Politics of History in Ukraine since the 1990s. Nationalities Papers (engleski): 1–20. doi:10.1017/nps.2023.10. ISSN 0090-5992. Inačica izvorne stranice arhivirana 12. lipnja 2023. Pristupljeno 11. srpnja 2023.CS1 održavanje: bot: nepoznat status originalnog URL-a (link)
- ↑ Yekelchyk, Serhy. 24. studenoga 2020. Ukraine: What Everyone Needs to Know (engleski). Oxford University Press. str. 97. ISBN 978-0-19-753210-2. Inačica izvorne stranice arhivirana 3. travnja 2023. Pristupljeno 9. svibnja 2022.
- ↑ Likhachev, Vyacheslav. 1. veljače 2022. Mörner, Ninna (ur.). Far Right, Revolution and Symbols in Ukraine. Centre for Baltic and East European Studies. 2021: 177–185. ISBN 978-91-85139-13-2. Inačica izvorne stranice arhivirana 8. ožujka 2023. Pristupljeno 12. lipnja 2022. Prenosi diva
- ↑ Poroshenko, Petro. President: The words "Glory to Ukraine! Glory to the Heroes!" will be the official greetings of the Armed Forces of our state. PRESIDENT OF UKRAINE Official website. Government of Ukraine. Inačica izvorne stranice arhivirana 22. travnja 2019. Pristupljeno 11. kolovoza 2018.
- ↑ Ukraine's Independence Day military parade in Kyiv. The Ukrainian Week. Inačica izvorne stranice arhivirana 22. siječnja 2021. Pristupljeno 24. kolovoza 2018.
- ↑ Ukraine's parliament approves new army, police greeting Arhivirana inačica izvorne stranice (Wayback Machine), UNIAN (4 October 2018)
- ↑ Rada approves salute 'Glory to Ukraine' in Ukrainian army Arhivirana inačica izvorne stranice (Wayback Machine), Interfax-Ukraine (4 October 2018)
- ↑ World Cup 2018 Gets Political: The Nazi and anti-Russian Roots of 'Glory to Ukraine'. Ha'aretz (engleski). 15. srpnja 2018. Inačica izvorne stranice arhivirana 16. listopada 2021. Pristupljeno 27. listopada 2018.
- ↑ Angry Ukraine Fans Deluge FIFA's Facebook Page With Posts. The New York Times (engleski). Inačica izvorne stranice arhivirana 11. srpnja 2018. Pristupljeno 11. srpnja 2018.
- ↑ Schreck, Carl. 7. rujna 2018. 'Glory To Ukraine!' Is The New National Team's Soccer Slogan A Rallying Cry Or A Fascist Call?. rferl.org. Inačica izvorne stranice arhivirana 8. veljače 2022. Pristupljeno 14. lipnja 2021.
- ↑ Stevis-Gridneff, Matina. 11. ožujka 2022. Europe's Trains Take Fighters to Ukraine, and Bring Back Refugees. The New York Times. Inačica izvorne stranice arhivirana 24. ožujka 2022. Pristupljeno 11. ožujka 2022..
'Slava Ukraini,' he whispered, repeating the rallying cry 'Glory to Ukraine' that's galvanized the country.
- ↑ Articles, The Times Leading. The Times view on Ukraine's courage: Slava Ukraini!. The Times (engleski). ISSN 0140-0460. Inačica izvorne stranice arhivirana 5. ožujka 2022. Pristupljeno 27. veljače 2022.
- ↑ 'We won't put down weapons': Zelenskyy vows to fight on in Kyiv. Al Jazeera English. Inačica izvorne stranice arhivirana 28. veljače 2022. Pristupljeno 1. ožujka 2022.
- ↑ Speech by President von der Leyen at the European Parliament Plenary on the Russian aggression against Ukraine. European Commission. Inačica izvorne stranice arhivirana 1. ožujka 2022. Pristupljeno 2. ožujka 2022.
- ↑ PM statement to the House of Commons on Ukraine: 24 February 2022. Gov.uk. Inačica izvorne stranice arhivirana 28. veljače 2022. Pristupljeno 1. ožujka 2022..
And in that spirit I join you in saying slava Ukraini.
- ↑ Russia invasion of Ukraine: 'Slava Ukraini' - NZ Parliament condemns 'bully' Putin. NZ Herald. Inačica izvorne stranice arhivirana 1. ožujka 2022. Pristupljeno 1. ožujka 2022.
- ↑ Rutte spreekt Oekraïners toe in videoboodschap: 'Slava Ukraini!' (nizozemski). RTL Nieuws. 3. ožujka 2022. Inačica izvorne stranice arhivirana 5. ožujka 2022. Pristupljeno 4. ožujka 2022.
- ↑ Danas smo svi Ukrajinci! Slava Ukrajini! O sudbini Kijeva ovisi budućnost Europe!. Inačica izvorne stranice arhivirana 5. ožujka 2022. Pristupljeno 4. ožujka 2022.
- ↑ 'Slava Ukraini': Zelenskyy becomes Congress' great unifier. AP News. Inačica izvorne stranice arhivirana 17. ožujka 2022. Pristupljeno 17. ožujka 2022.
- ↑ If we do not stand up now, then every nation is at risk: UK statement to the General Assembly on Ukraine. Gov.uk. Inačica izvorne stranice arhivirana 1. ožujka 2022. Pristupljeno 1. ožujka 2022..
Dakle, naša poruka danas je jednostavna: nudimo svoju nedvosmislenu podršku Ukrajini i ukrajinskom narodu. Pozivamo predsjednika Putina da zaustavi ovaj besmisleni rat i potičemo sve kolege članove Ujedinjenih naroda da se zauzmu za Ukrajinu i da obrane Povelju. Slava Ukraini!
- ↑ The Times view on Ukraine's courage: Slava Ukraini!. The Times. Inačica izvorne stranice arhivirana 28. veljače 2022. Pristupljeno 1. ožujka 2022.
- ↑ Paus, Marcus. Slava Ukraini!. Facebook. Inačica izvorne stranice arhivirana 5. ožujka 2022. Pristupljeno 27. veljače 2022.
- ↑ a b Marcus Paus om sitt nye verk: – Jeg skrev 'Slava Ukraini!' fordi jeg ikke kunne la være [Marcus Paus on his new work: I wrote 'Slava Ukraini!' because I had to]. Kulturplot. Norwegian News Agency. 4. ožujka 2022. Inačica izvorne stranice arhivirana 5. ožujka 2022. Pristupljeno 4. ožujka 2022.
- ↑ Klassisk vorspiel: Marcus Paus – Slava Ukraini. NRK. 4. ožujka 2022. Inačica izvorne stranice arhivirana 5. ožujka 2022. Pristupljeno 4. ožujka 2022.
- ↑ Marcus Paus: Slava Ukraini!. Norsk Musikforlag. Inačica izvorne stranice arhivirana 5. ožujka 2022. Pristupljeno 28. veljače 2022.
- ↑ Syrrist-Gelgota, Povilas. Marcus Paus "Slava Ukraini" for viola solo. YouTube. Inačica izvorne stranice arhivirana 1. ožujka 2022. Pristupljeno 1. ožujka 2022.
- ↑ Paus, Marcus. Slava Ukraini!. Inačica izvorne stranice arhivirana 30. siječnja 2022. Pristupljeno 1. ožujka 2022.
- ↑ Hong Kong Protesters Draw Inspiration from Ukraine's Maidan | Wilson Center. Inačica izvorne stranice arhivirana 3. siječnja 2020. Pristupljeno 3. travnja 2020.
- ↑ 香港抗议运动的"主题曲" (kineski). Deutsche Welle. 1. rujna 2019. Inačica izvorne stranice arhivirana 13. rujna 2019. Pristupljeno 12. rujna 2019.
- ↑ 港人自創"願榮光歸香港" MV撼人心 (kineski). Chinese Television System. 6. rujna 2019. Inačica izvorne stranice arhivirana 23. rujna 2019. Pristupljeno 12. rujna 2019.
- ↑ Ukrainian refugee's 'Slava Ukraini' design chosen for new Estonian €2 coin. ERR News. 5. svibnja 2022. Inačica izvorne stranice arhivirana 5. svibnja 2022. Pristupljeno 5. svibnja 2022.
- ↑ The two-euro coin for Ukraine will use a design by a student refugee from the war. The Bank of Estonia. 5. svibnja 2022. Inačica izvorne stranice arhivirana 5. svibnja 2022. Pristupljeno 5. svibnja 2022.
- Lipovetsky, Sviatoslav. 2010. Організація українських націоналістів (бандерівці): фрагменти діяльності та боротьби [The Organisation of Ukrainian Nationalists (Banderites): A Collage of Deeds and Struggles] (engleski)
- Rossoliński-Liebe, Grzegorz. 2014. Stepan Bandera: The Life and Afterlife of a Ukrainian Nationalist: Fascism, Genocide, and Cult. Columbia University Press. ISBN 978-3838266848
- Yermolenko, Volodymyr, ur. 2019. Re-Vision of History. Russian Historical Propaganda and Ukraine. Kyiv. ISBN 978-617-684-247-7
- Zajączkowski, Mariusz. 2015. Ukraińskie podziemie na Lubelszczyźnie w okresie okupacji niemieckiej 1939–1944 [Ukrainian underground in the Lublin region during the German occupation 1939-1944] (poljski). Lublin-Warsaw