Prijeđi na sadržaj

Mario Mandžukić

Izvor: Wikipedija
Mario Mandžukić

Mandžukić nakon pogotka kojeg je zabio Francuskoj u završnici svjetskoga prvenstva u Rusiji 2018.

Država Hrvatska
Osobni podatci
Nadimak Mandžo, Mandža, Super Mario, Đilkoš
Rođenje 21. svibnja 1986.
Slavonski Brod, Hrvatska
Visina 190 cm[1]
Broj Hrvatska
Pozicija trener (kao igrač napadač)
Mlađi uzrasti
1992. – 1996.
1996. – 2003.
2003. – 2004. 		Ditzingen
Marsonia
Željezničar Slavonski Brod
Igračka karijera*
Godina Klub Nast. (gol.)
2004. – 2005.
2005. – 2007.
2007. – 2010.
2010. – 2012.
2012. – 2014.
2014. – 2015.
2015. – 2019.
2020.
2021. 		Marsonia
Zagreb
Dinamo Zagreb
Wolfsburg
Bayern München
Atlético Madrid
Juventus
Al-Duhail
Milan 		0023 00(14)
0051 00(14)
0081 00(42)
0056 00(20)
0054 00(33)
0028 00(12)
0118 00(31)
0005 000(0)
0010 000(0)
Reprezentativna karijera**
2004. – 2005.
2007.
2006. – 2008.
2007. – 2018. 		Hrvatska do 19
Hrvatska do 20
Hrvatska do 21
Hrvatska 		0010 000(3)
0001 000(1)
0009 000(1)
0089 00(33)
Trenerska karijera
2021. – 2024. Hrvatska (pomoćni trener)
Osvojene medalje
Nogomet
Svjetska prvenstva
srebro Rusija 2018. Hrvatska
Bilješke
* Nastupi i (golovi) u profesionalnim klubovima zadnji su put ažurirani 29. listopada 2022.
** Godine u reprezentaciji: prvi nastup – zadnji/posljednji nastup.
Portal o životopisima
Portal o športu

Mario Mandžukić (Slavonski Brod, 21. svibnja 1986.) hrvatski je nogometni trener i bivši nogometaš. Tijekom svoje karijere igrao je na poziciji napadača.

Klupska karijera

[uredi | uredi kôd]

Rane godine

[uredi | uredi kôd]

Mario Mandžukić odlazi tijekom rata s obitelji iz Odžaka u Bosni u Njemačku u grad Ditzingen blizu Stuttgarta i tamo počinje trenirati nogomet u klubu u kojemu igra njegov otac.[2] Obitelj se nakon rata vraća iz Njemačke u Slavonski Brod gdje Mario od 1997. do 2003. godine igra za NK Marsoniju. Sljedeće godine, igrao je u gradskom niželigašu Željezničaru, a nakon toga, ponovno je jednu sezonu 2004./05. odigrao za Marsoniju. U lipnju 2005. prešao je u NK Zagreb.

U dresu Zagreba, na Dvoranskom prvenstvu HNL, u sezoni 2005./06. izabran je za najboljeg igrača prvenstva, a na istom natjecanju u sezoni 2006./07., bio je najbolji strijelac.

Dok ga je vodio Miroslav Blažević, nazvao ga je odmilja "đilkoš", ali u pozitivnom smislu riječi, jer je specifičan igrač, koji je jednostavno svoj, zna iznuditi faul, ali još bolje zna glumiti, ima pozitivnu drskost.[3] Mario Mandžukić je poslije u novinama zamolio sve one koji pišu o njemu neka ga prestanu oslovljavati riječju "đilkoš", bez obzira hvali li ga se ili kritizira, jer on to nije.[4]

Dinamo Zagreb

[uredi | uredi kôd]
Mandžukić u dresu zagrebačkog Dinama.

Zbog vrlo dobrih igara pod vodstvom Miroslava Blaževića u Zagrebu, koji ga je isprva napadao, pobudio je javno zanimanje gradskog rivala Dinama. Nakon dugih pregovora i odbijanja, prešao je u Dinamo početkom srpnja 2007. godine, zajedno s Ivicom Vrdoljakom

Odigrao je više odličnih utakmica u dresu Dinama, a posebno se istaknuo protiv Ajaxa u Amsterdamu, 4. listopada, kada je postigao dva pogotka i bio zaslužan za jedanaesterac za još jedan pogodak. U novinama je sljedećeg dana dobio najvišu moguću ocjenu, 10.

U sezoni 2008./09., dobio je Žutu majicu Sportskih novosti za najboljeg igrača Prve HNL. Iste godine bio je i najbolji strijelac lige, sa 16 pogodaka. Ukupno je za Dinamo odigrao 141 utakmicu, postigavši pritom 65 pogodaka.

Wolfsburg

[uredi | uredi kôd]

Dne 16. srpnja 2010. godine prešao je u redove njemačkoga prvoligaša VfL Wolfsburga[5] u kojem ostaje do pred kraj lipnja 2012. godine. U dvije godine igranja za njemački klub, Mandžukić je postigao 20 pogodaka u 56 nastupa i pokazao se kao jedan od najboljih igrača glavom u Bundesligi.

Mandžukić u dresu Bayerna.

Bayern München

[uredi | uredi kôd]

Dana 26. lipnja 2012. godine, Mario Mandžukić potpisuje četverogodišnji ugovor s njemačkim Bayern Münchenom,[6] najviše zahvaljujući odličnom nastupu na Europskom prvenstvu u Poljskoj i Ukrajini, kojem je prethodila sjajna sezona s Wolfsburgom u Bundesligi.[7][8] Nakon dolaska u klub pokazao se kao pravo pojačanje kluba jer je često bio strijelac. Time je osigurao mjesto u prvih 11, nogometnog giganta iz Münchena. Na ulasku u 2013. godinu bio je i vodeći strijelac Bundeslige.

S Bayernom je 2013. godine osvojio Ligu prvaka. U završnici protiv Borussije Dortmund postigao je prvi pogodak na utakmici i tako postao prvi Hrvat u povijesti koji je postigao pogodak u završnici tog natjecanja.[9]

Atlético Madrid

[uredi | uredi kôd]

Dana 10. srpnja 2014. godine potpisao je petogodišnji ugovor sa španjolskim velikanom Atléticom iz Madrida. Atlético je za usluge Marija Mandžukića Bayernu platio 22 milijuna eura.[10]Dana 22. kolovoza 2014. zabio je svoj prvi gol za Atlético u pobjedi nad Real Madridom u španjolskom superkupu.[11] Nakon samo jedne sezone i osvojenog španjolskog superkupa, Mario napušta Madrid.

Juventus

[uredi | uredi kôd]

Dana 22. lipnja 2015. godine Mario potpisuje ugovor s talijanskim gigantom Juventusom.[12]

Dana 25. studenoga 2015. godine Juventus je u Torinu, u dvoboju skupine D Lige pravaka 2015./16. ugostio Manchester City.[13] U dvoboju za odlazak u osminu završnice Lige prvaka, Mandžukić je na asistenciju Alexa Sandra u 18. minuti[14] zabio gol i odveo Juventus u osminu završnice Lige prvaka.[15] Iako su igrači Manchester Citiya tražili prekršaj u napadu sudac Brych nije se oglasio.[16]

Dolaskom novog trenera Juventusa Maurizia Sarrija tijekom ljeta 2019., Mandžukić je isključen iz trenerovih planova. Stoga je izostavljen iz Juventusove momčadi za UEFA Ligu prvaka 2019./20. s klupskim suigračem Emreom Canom. Nakon što nije ostvario niti jedan nastup tijekom sezonu 2019./20., Mandžukić je odlučio napustiti Juventus.

Al-Duhail

[uredi | uredi kôd]

Na Badnjak 2019. Mandžukić je odlučio prijeći u katarski klub Al-Duhail.[17][18] Pet dana kasnije službeno je postao igračem Al-Duhaila.[19]

Svoj klupski debi ostvario je 4. siječnja 2020. u ligaškoj utakmici protiv kluba Qatar SC koja je završila bez golova.[20] Svoj prvi klupski gol postigao je pest dana u utakmici katarskog kupa protiv kluba Al-Sailiya koja je završila 2:0.[21] Dana 11. veljače 2020. Mandžukić je debitirao i postigao svoj prvi gol u Azijskoj ligi prvaka i to protiv iranskog Persepolisa koji je poražen 2:0.[22] Dana 5. srpnja 2020. Mandžukić je sporazumno raskinuo ugovor s Al-Duhailom. Za klub je postigao dva gola u deset nastupa.[23]

Milan

[uredi | uredi kôd]

Nakon raskida ugovora s Al-Duhailom znatan broj klub pokazao je interes za dovođenje Mandžukića. Među tim klubovima su: Fenerbahçe, Beşiktaş, Lokomotiv Moskva, AC Milan, Benevento, Hellas Verona, Fiorentina, Aston Villa, Wolverhampton Wanderers, Marseille, Wolfsburg, Hertha Berlin i Schalke 04.[24][25][26]

Dana 19. siječnja 2021. Mandžukić je potpisao ugovor s Milanom do kraje sezone uz mogućnost produljenja ugovora na još jednu godinu.[27] U ligi je debitirao 23. siječnja protiv Atalante od koje je Milan izgubio 0:3.[28] Dok je igrao za Milan,brojne ozljede narušile su mu fizičku kondiciju i formu. Za Milan je nastupao 11 puta i to uglavnom kao zamjena. Ni jednom nije bio strijelac za klub. Dana 24. svibnja 2021. Mandukić je najavio odlazak iz Milana jer mu klupska uprava nije produžila ugovor.[29]

Dana 3. rujna 2021. Mandžukić je objavio kraj igračke karijere.[30]

Reprezentativna karijera

[uredi | uredi kôd]
Mario Mandžukić na Svjetskom nogometnom prvenstvu 2018.

Početci u reprezentaciji

[uredi | uredi kôd]

Bio je standardni član mladih hrvatskih nogometnih reprezentacija (do 19, do 20, do 21), a 21. studenoga 2007. godine debitirao je i za Hrvatsku A selekciju u kvalifikacijskoj utakmici protiv Makedonije. Prvi pogodak za hrvatsku reprezentaciju postigao je 10. rujna 2008. godine, u 77. minuti ogleda protiv Engleske (1:4), u kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo 2010. godine.[31]

Euro 2012.

[uredi | uredi kôd]

U kvalifikacijskoj skupini za Euro, Mandžukić je postigao dva pogotka za reprezentaciju, i to izjednačujući pogodak protiv Gruzije na Poljudu, kao i zadnji pogodak Hrvatske u skupini, na Kantridi protiv Latvije. U dodatnim kvalifikacijama, hrvatska je reprezentacija ždrijebana s Turskom. U izvrsnoj utakmici u Türk Telekom Areni, Mario Mandžukić je postigao drugi pogodak na utakmici i tako učvrstio vodstvo Hrvatske koje je kasnije zapečatio Ćorluka.[32]

Na završnici prvenstva, u skupini sa Španjolskom, Italijom i Republikom Irskom, Mandžukić je najavljen kao jedan od glavnih napadača nakon ozljede Ivice Olića.[33] U prvoj utakmici s Ircima, Mandžukić postiže dva pogotka, oba glavom, i tako postaje prvi Hrvat koji je postigao dva pogotka u jednoj utakmici na nekom velikom natjecanju još od Davora Šukera na Euru 1996. godine.[34] Hrvatska je na kraju pobijedila s 3:1.[34] U idućoj utakmici s Talijanima, opet postaje ključni igrač reprezentacije; nakon dominacije i vodstva Italije, Mandžukić postiže pogodak u 72. minuti i donosi novi bod Vatrenima. Tim je pogodcima Mandžukić privremeno bio najbolji strijelac prvenstva, ali Hrvatska ne uspijeva proći u četvrtzavršnicu zbog boda prednosti koju je na kraju imala reprezentacija Italije.

SP 2014.

[uredi | uredi kôd]

U kvalifikacijama prvi pogodak zabija protiv Srbije za 1:0, utakmica je završila rezultatom 2:0. U dodatnim kvalifikacijama u drugoj utakmici zabija za 1:0 protiv Islanda i Hrvatska pobjedom od 2:0 odlazi na Svjetsko prvenstvo u Brazil 2014.

Prvu utakmicu bio je suspendiran zbog crvenog kartona. U drugoj utakmici zabio je dva pogotka za Hrvatsku u pobjedi protiv Kameruna od 4:0.[35]

EP 2016.

[uredi | uredi kôd]

Hrvatski nogometni izbornik objavio je u svibnju 2016. godine popis za nastup na Europskom prvenstvu u Francuskoj, na kojem se nalazi Mandžukić.[36]

SP 2018.

[uredi | uredi kôd]

Mario je zabio u osmini finala izjednačujući pogodak Danskoj za 1:1. Rezutat se nije mijenjao pa je Hrvatska slavila boljim izvođenjem jedanaesteraca (6:5). Zabio je i odlučujući pogodak u polufinalnoj utakmici protiv Engleske u 109. minuti pa tako odveo Hrvatsku u prvo završnicu svjetskoga prvenstva (2:1) protiv Francuske, u kojem je upisao povijest. Naime, Mandžukić je jedini igrač u povijesti završnica SP-ava koji je zabio autogol. No, iskupio se golom u 69. minuti nakon pogreške francuskoga vratara koji ipak nije bio dovoljan protiv Francuske (2:4). Nakon osvajanja svjetskoga srebra, 14. kolovoza 2018. godine, u 33. godini života, oprostio se od igranja za Hrvatsku.[37]

Pogodci za reprezentaciju

[uredi | uredi kôd]
# Datum Stadion Protivnik Gol Rezultat Natjecanje
01. 10. rujna 2008. Maksimir, Zagreb, Hrvatska Engleska 1:3 1:4 kvalifikacije za SP 2010.
02. 12. listopada 2010. Maksimir, Zagreb, Hrvatska Norveška 1:1 2:1 prijateljska
03. 3. lipnja 2011. Poljud, Split, Hrvatska Gruzija 1:1 2:1 kvalifikacije za EP 2012.
04. 11. listopada 2011. Kantrida, Rijeka, Hrvatska Latvija 2:0 2:0 kvalifikacije za EP 2012.
05. 11. studenoga 2011. Türk Telekom Arena, Istanbul, Turska Turska 0:2 0:3 kvalifikacije za EP 2012.
06. 14. lipnja 2012. Miejski, Poznan, Poljska Irska 1:0 3:1 Europsko prvenstvo 2012.
07. 14. lipnja 2012. Miejski, Poznan, Poljska Irska 3:1 3:1 Europsko prvenstvo 2012.
08. 14. lipnja 2012. Miejski, Poznan, Poljska Italija 1:1 1:1 Europsko prvenstvo 2012.
09. 16. listopada 2012. Gradski vrt, Osijek, Hrvatska Wales 1:0 2:0 kvalifikacije za SP 2014.
10. 6. veljače 2013. Craven Cottage, London, Engleska Južna Koreja 1:0 4:0 prijateljska
11. 22. ožujka 2013. Maksimir, Zagreb, Hrvatska Srbija 1:0 2:0 kvalifikacije za SP 2014.
12. 6. rujna 2013. Marakana, Beograd, Srbija Srbija 0:1 1:1 kvalifikacije za SP 2014.
13. 19. studenoga 2013. Maksimir, Zagreb, Hrvatska Island 1:0 2:0 kvalifikacije za SP 2014.
14. 19. srpnja 2014. Arena Amazônia, Manaus, Brazil Kamerun 0:3 0:4 Svjetsko prvenstvo 2014.
15. 19. srpnja 2014. Arena Amazônia, Manaus, Brazil Kamerun 0:4 0:4 Svjetsko prvenstvo 2014.
16. 4. rujna 2014. Aldo Drosina, Pula, Hrvatska Cipar 1:0 2:0 prijateljska
17. 4. rujna 2014. Aldo Drosina, Pula, Hrvatska Cipar 2:0 2:0 prijateljska
18. 7. lipnja 2015. Varteks, Varaždin, Hrvatska Gibraltar 3:0 4:0 prijateljska
19. 12. lipnja 2015. Poljud, Split, Hrvatska Italija 1:0 1:1 Kvalifikacije za EP 2016.
20. 17. studenog 2015. Rostov Arena, Rostov, Rusija Rusija 1:3 1:3 prijateljska
21. 23. ožujka 2016. Groupama Arena, Budimpešta, Mađarska Mađarska 1:0 1:1 prijateljska
22. 4. lipnja 2016. Rujevica, Rijeka, Hrvatska San Marino 2:0 10:0 prijateljska
23. 4. lipnja 2016. Rujevica, Rijeka, Hrvatska San Marino 4:0 10:0 prijateljska
24. 4. lipnja 2016. Rujevica, Rijeka, Hrvatska San Marino 5:0 10:0 prijateljska
25. 6. listopada 2016. Stadion Loro Boriçi, Skadar, Albanija Kosovo 1:0 6:0 kvalifikacije za SP 2018.
26. 6. listopada 2016. Stadion Loro Boriçi, Skadar, Albanija Kosovo 2:0 6:0 kvalifikacije za SP 2018.
27. 6. listopada 2016. Stadion Loro Boriçi, Skadar, Albanija Kosovo 3:0 6:0 kvalifikacije za SP 2018.
28. 9. listopada 2016. Stadion Ratina, Tampere, Finska Finska 0:1 0:1 kvalifikacije za SP 2018.
29. 15. studenoga 2016. Windsor Park, Belfast, Sjeverna Irska Sjeverna Irska 0:1 0:3 prijateljska
30. 6. listopada 2017. Stadion Rujevica, Rijeka, Hrvatska Finska 1:0 1:1 kvalifikacije za SP 2018.
31. 1. srpnja 2018. Stadion Nižnji Novgorod, Nižnji Novgorod, Rusija Danska 1:1 1:1 osmina finala SP 2018.
32. 11. srpnja 2018. Stadion Lužnjiki, Moskva, Rusija Engleska 2:1 2:1 polufinale SP 2018.
33. 15. srpnja 2018. Stadion Lužnjiki, Moskva, Rusija Francuska 2:4 2:4 finale SP 2018.

Priznanja

[uredi | uredi kôd]

Individualna

[uredi | uredi kôd]
  • 2024. Odlukom predsjednik Republike Hrvatske Zorana Milanovića odlikovan je Poveljom Republike Hrvatske: "Za izniman uspjeh hrvatske nogometne reprezentacije, doprinos sportu i međunarodnom ugledu Republike Hrvatske te osvajanju 3. mjesta na 22. Svjetskom nogometnom prvenstvu u Državi Katru" [44]

Klupska

[uredi | uredi kôd]

Dinamo Zagreb

FC Bayern München

Atlético Madrid

Juventus

Al-Duhail

  • Qatar Stars League (1): 2019./20.

Reprezentativna

[uredi | uredi kôd]

Bilješke

[uredi | uredi kôd]
  1. ↑1 3 pogotka postigli su također Mario Gómez, Cristiano Ronaldo, Alan Džagojev, Mario Balotelli i Fernando Torres.

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. ↑ Mario Mandžukić. juventus.com
  2. ↑ Mario Mandzukic: Bayerns neuer Neuner. www.abendzeitung-muenchen.de. Pristupljeno 26. svibnja 2012.
  3. ↑ Ćiro Blažević: Uh, Hrvatska je baš jaka: Zašto sam Mandžu prozvao Đilkoš..., 24sata, 12. lipnja 2012. Pristupljeno 24. lipnja 2016.
  4. ↑ Razgovar Marija Mandžukića s Robertom Matteonijem: Mario Mandžukić zamolio: Nemojte me zvati đilkošem, imam ja svoje ime i prezime!, Sportske novosti, 13. rujna 2011. Pristupljeno 24. lipnja 2016.
  5. ↑ Mandžukić napokon u Njemačkoj. sportnet.hr. Pristupljeno 24. kolovoza 2010.
  6. ↑ Sportske novosti: Mandžukić u Bayernu do 2016., Mandža postao četvrti najskuplji hrvatski nogometaš  Arhivirana inačica izvorne stranice od 6. ožujka 2016. (Wayback Machine), preuzeto 27. lipnja 2012.
  7. ↑ (engl.) Novi Bayern München potpisao s Mandžukićem: "Sjajno je biti ovdje". Goal.com. 30. lipnja 2012. Pristupljeno 2. srpnja 2012.
  8. ↑ (engl.) Dogovoreni uvjeti s hrvatskim napadačem Mandžukićem. FC Bayern München. 27. lipnja 2012. Pristupljeno 2. srpnja 2012.
  9. ↑ Video: Mario za povijest. Mandžukić u Londonu postao prvi Hrvat koji je zabio u finalu Lige prvaka!  Arhivirana inačica izvorne stranice od 6. ožujka 2016. (Wayback Machine), Jutarnji list, 25. svibnja 2013.
  10. ↑ Mandžukić prešao u Atlético Madrid. sportske.jutarnji.hr. 10. srpnja 2014. Inačica izvorne stranice arhivirana 7. ožujka 2016. Pristupljeno 11. srpnja 2014.
  11. ↑ Mandžukić zabio za prvi trofej u Atlético Madridu. vecernji.hr. 22. kolovoza 2014. Pristupljeno 25. kolovoza 2014.
  12. ↑ Mandžukić prešao u Juventus. jutarnji.hr. 21. lipnja 2015. Pristupljeno 22. lipnja 2015.
  13. ↑ Mandžukić srušio Man. City i odveo Juve do prvog mjesta!, Gol.hr, 25. studenoga 2015.
  14. ↑ Pogba započeo, Sandro ubacio, Mandžukić zabio, Index.hr, 25. studenoga 2015.
  15. ↑ Josip Tolić, Mandžo odveo Juve u osminu! I Atlético ide dalje, United 'visi'!, 24 sata, 25. studenoga 2015.
  16. ↑ Juve i Real slavili, Mandžukić i Modrić strijelci!, Slobodna Dalmacija, 25. studenoga 2015.
  17. ↑ Krušelj, Dražen. 23. prosinca 2019. KAKO JE DOŠLO DO NAJBOGATIJEG MANDŽUKIĆEVOG TRANSFERA Dolazak u jedan od najvećih klubova već se činio gotovom stvari, a onda je proigrao mladi lav... Pristupljeno 24. prosinca 2019.
  18. ↑ MANDŽUKIĆ STAVIO POTPIS NA UGOVOR S NOVIM KLUBOM! Talijani su objavili lažnu informaciju da od posla nema ništa, jedna je fotografija prelomila sve. Sportske novosti. 24. prosinca 2019. Pristupljeno 24. prosinca 2019.
  19. ↑ Mandzukic joins Al-Duhail. Football Italia. 29. prosinca 2019.
  20. ↑ Qatar SC hold Al Duhail on Mandzukic debut. The Gulf Times. 4. siječnja 2020. Pristupljeno 30. siječnja 2020.
  21. ↑ Al Duhail Reaches Qatar Cup Final. Al Duhail (engleski). 10. siječnja 2020. Inačica izvorne stranice arhivirana 28. studenoga 2021. Pristupljeno 28. listopada 2022.
  22. ↑ VIDEO: TO JE KLASIČNI MANDŽO! TREBALO MU JE SAMO PET MINUTA DA ZABIJE U LIGI PRVAKA Pogledajte gol hrvatske legende i veliko slavlje u novom klubu. Sportske novosti. 11. veljače 2020.
  23. ↑ Former Juventus striker Mandzukic terminates Al-Duhail contract after just six months in Qatar | Goal.com. www.goal.com. Pristupljeno 5. srpnja 2020.
  24. ↑ Mandžukić totalno zaludio nogometno tržište! Javio se novi klub koji ga želi spojiti s drugim Vatrenim. Sportske novosti. 9. srpnja 2020. Pristupljeno 10. srpnja 2020.
  25. ↑ Ribery je dobio zadatak uvjeriti Mandžukića da prihvati ponudu, ali ima i onih koji ga ne žele!. Jutarnji list. 10. srpnja 2020. Pristupljeno 11. srpnja 2020.
  26. ↑ Krušelj, Dražen. 20. siječnja 2021. Mandžukić zaprepastio liječnike odmah po dolasku! Evo koliko će zaraditi u slučaju najboljeg scenarija. Sportske novosti. Pristupljeno 20. siječnja 2021.
  27. ↑ OFFICIAL STATEMENT: MARIO MANDŽUKIĆ. Associazione Calcio Milan. 19. siječnja 2021. Pristupljeno 19. siječnja 2021.
  28. ↑ Mandžukić debitirao u debaklu Milana. Umalo je zabio gol u prvom dodiru s loptom. Index.hr. 23. siječnja 2020. Pristupljeno 23. siječnja 2021.
  29. ↑ 'A pleasure to play for AC Milan' – Mandzukic bids farewell as Rossoneri spell comes to an end | Goal.com. www.goal.com
  30. ↑ Mandžukić, Mario. 3. rujna 2021. Mario Mandžukić objavio kraj igračke karijere. Hrvatski nogometni savez. Pristupljeno 3. rujna 2021.
  31. ↑ Svjetsko nogometno prvenstvo 2010. – Južna Afrika (Hrvatska – Engleska)  Arhivirana inačica izvorne stranice od 5. ožujka 2016. (Wayback Machine), vatreni.hr.info., 10. rujna 2008.
  32. ↑ Rapsodija u Istanbulu: Hrvatska osveta za Beč, Euro nam ne može pobjeći!. Sportske.jutarnji.hr. 11. studenoga 2011. Inačica izvorne stranice arhivirana 14. prosinca 2011. Pristupljeno 21. lipnja 2012.
  33. ↑ Olić neće moći, Bilić pozvao Kalinića. tportal.hr. 4. lipnja 2012. Pristupljeno 21. lipnja 2012.
  34. ↑ a b Početak iz snova: Mandžo i Jelavić torpedirali Irce, Hrvatska na vrhu skupine!. Sportske.jutarnji.hr. 10. lipnja 2012. Inačica izvorne stranice arhivirana 15. lipnja 2012. Pristupljeno 21. lipnja 2012.
  35. ↑ Dva gola Mandžukića. vecernji.hr. 19. lipnja 2014. Pristupljeno 25. kolovoza 2014.
  36. ↑ (engl.) Euro 2016: Full squads for every country. bbc.com. 5. lipnja 2016. Pristupljeno 5. lipnja 2016.
  37. ↑ "Dao sam najbolje od sebe za Hrvatsku" – Hrvatski nogometni savez. HNS. HNS. 14. kolovoza 2018. Pristupljeno 14. kolovoza 2018.
  38. ↑ tportal.hr: Tko je nasljednik Nike, Eduarda, Luke, Sammira?  Arhivirana inačica izvorne stranice od 6. srpnja 2014. (Wayback Machine), preuzeto 1. listopada 2012.
  39. ↑ Branimir Korać, Mariju Mandžukiću naslov najboljeg hrvatskog nogometaša u 2012. godini  Arhivirana inačica izvorne stranice od 20. siječnja 2013. (Wayback Machine), hrsport.net, preuzeto 3. lipnja 2013.
  40. ↑ Po izboru Sportskih novosti. Mandžukiću nagrada za njboljeg sportaša u 2013. godini, HNS, (pristupljeno 26. prosinca 2013.)
  41. ↑ Modrić u momčadi godine, Mandžukićev gol najljepši, Hrvatski nogometni savez, 5. lipnja 2017. Pristupljeno 13. srpnja 2017.
  42. ↑ Mario Mandžukić proglašen je počasnim građaninom grada Slavonskog Broda, slavonski-brod.hr, 12. srpnja 2018., pristupljeno 24. studenoga 2018.
  43. ↑ Odluka o dodjeli odlikovanja Reda kneza Branimira s ogrlicom za izniman, povijesni uspjeh hrvatske nogometne reprezentacije Narodne novine, 14. studenog 2018.
  44. ↑ narodne-novine.nn.hr: Odluka o dodjeli odlikovanja pristupljeno: 25. kolovoza 2024.
  45. ↑ McNulty, Phil. 15. srpnja 2018. France 4–2 Croatia. BBC. Pristupljeno 15. srpnja 2018.

Vanjske poveznice

[uredi | uredi kôd]
Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Mario Mandžukić
Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Mario_Mandžukić&oldid=7019415"