Prijeđi na sadržaj

Branko Mihaljević

Izvor: Wikipedija
Branko Mihaljević
Branko Mihaljević
Rođenje 19. siječnja 1931.
Smrt 19. rujna 2005.
Poznat(a) po skladbe i glazbeno-scenska djela za djecu, dokumentarne novinske reportaže
Zanimanje skladatelj, književnik, novinar i glazbeni urednik
Portal o životopisima

Branko Mihaljević (Zagreb, 19. siječnja 1931. – Osijek, 19. rujna 2005.), hrvatski skladatelj, književnik, novinar i radijski urednik.

Životopis

[uredi | uredi kôd]

Radni je vijek proveo u Osijeku kao urednik (od 1952) glazbenog i glazbeno-dokumentarnog programa Radio-Osijeka. Radio je i kao rukovodilac Centra za kulturu Sveučilišta za odrasle u Osijeku. Veliku popularnost stekao je kao autor pjesama za djecu, među kojima je i poznata pjesma "Zeko i potočić". Napisao je i skladbu "Moj Osijek", koja je proglašena himnom grada. Za osječko Dječje kazalište napisao je dvadesetak glazbeno-scenskih djela (dječjih opereta), najviše na libreto Ratka Zvrka. Autor je prvog slavonskog mjuzikla "Slavonska rapsodija", koji se temelji na autentičnom folkloru.

Kao novinar objavio je velik broj dokumentarnih reportaža o izvornoj narodnoj umjetnosti i običajima Slavonije i Baranje, za što mu je Hrvatsko društvo novinara 1981. dodijelilo nagradu Zlatno pero godine. Odlikovan je Redom Danice hrvatske s likom Marka Marulića, a dodijeljena mu je i nagrada Osječko-baranjske županije za životno djelo u području kulture. U dva je navrata dobio Nagradu grada Osijeka (1962., 1979.). Prema izboru slušalaca osječkog Gradskog radija, na kome je posljednjih godina života nedjeljom ujutro vodio emisiju "Branko i potočić", 2000. godine izabran je za Osječanina stoljeća. Bio je dugogodišnji član Hrvatskog društva skladatelja. Sahranjen je 21. rujna 2005. na osječkom groblju sv. Ane. Jedan od posljednjih njegovih radova bila je knjiga "Tragovima osječke glazbe", objavljenja 2002. godine, u kojoj na nostalgičan i topao način istražuje genezu osječke muzikalnosti.

Najviše će se pamtiti po pjesmi o zeki i smrznutom potočiću. Album istog naziva (Zeko i potočić) najprodavanije je dječje glazbeno izdanje svih vremena u Hrvatskoj, zbog čega mu je Croatia Records uručila platinasto priznanje. Ta pjesma nastala je 1954. godine sasvim slučajno jer je za jednu dječju priredbu u Osijeku nedostajalo dječjih pjesama.

Pedesetih i šezdesetih godina 20. stoljeća bavio se i enigmatikom. Surađivao je u beogradskoj Enigmi, osječkim enigmatskim časopisima Zagonetki i Rebusu, beogradskom IKS-u i drugdje. Objavljivao je križaljke, ispunjaljke, opetovne likove i kriptograme. Bio je član Enigmatskog kluba Osijek, gdje je vršio dužnost tajnika Upravnog odbora.

I njegov sin Mario Mihaljević je skladatelj zabavne glazbe i tekstopisac, dok je unuk Branimir Mihaljević aranžer, producent, pjevač i također skladatelj.

Djela

[uredi | uredi kôd]

Glavni mjuzikli

[uredi | uredi kôd]
  • "Zeko, Zriko i Janje", 1958. (jedan od najdugovječnijih kazališnih hitova bivše Jugoslavije svih vremena
  • "Mišić Gricko", 1960.
  • "Veliki šumski događaj", 1963.
  • "Slavonska rapsodija", 1978.
  • "Osječki karusel"

Šlageri

[uredi | uredi kôd]
  • "Bijeli sombrero"
  • "Davor i harmonika"
  • "Dok si pored mene"
  • "Golubovi"
  • "Kada je maca sama"
  • "Kauboj i Indijanci"
  • "Moj Osijek"
  • "Moj Zagreb"
  • "Pjevat će Slavonija"
  • "Ti si moj san"
  • "Uspavanka Opatiji"
  • "Zeko i potočić"

Izvori

[uredi | uredi kôd]

Vanjske poveznice

[uredi | uredi kôd]
v • u
Dobitnici Porina za životno djelo
Nikša Bareza (2008.) • Dražen Boić (posmrtno, 2013. ) • Drago Britvić (2006.) • Željko Brkanović (2014.) • Vinko Coce (posmrtno, 2014.) • Emil Cossetto (2004.) • Croatia Records (2007.) • Arsen Dedić (1999.) • Veljko Despot (2013.) • Valter Dešpalj (2014.) • Dubravko Detoni (2007.) • Drago Diklić (2011.) • Mato Došen (2010.) • Rajko Dujmić (2013. ) • Dino Dvornik (2009.) • Nikša Gligo (2015.) • Pero Gotovac (2000.) • Milan Horvat (2005.) • Đelo Jusić (2007.) • Alfi Kabiljo (2004.) • Nikica Kalogjera (2001.) • Stipica Kalogjera (2010.) • Milko Kelemen (1998.) • Tereza Kesovija (2009.) • Josip Klima (2011.) • Anđelko Klobučar (2002.) • Mišo Kovač (2012.) • Vladimir Kranjčević (2013.) • Miroslav Križić (posmrtno, 2014.) • Vladimir Krpan (2001.) • Ljubo Kuntarić (2009.) • Kvartet 4M (1995.) • Ansambl narodnih plesova i pjesama Hrvatske LADO (2002.) • Dubravko Majnarić (2014.) • Anton Marti (1994.) • Branko Mihaljević (2005.) • Stjepan Mihaljinec (2012.) • Miroslav Miletić (2009.) • Drago Mlinarec (2005.) • Tomislav Neralić (2006.) • Gabi Novak (2006.) • Đorđe Novković (1996.) • Boško Petrović (2003.) • Julije Njikoš (2010.) • Krešimir Oblak (posmrtno, 2014.) • Frano Parać (2015.) • Ruža Pospiš Baldani (2003.) • Anđela Potočnik (posmrtno, 2013. ) • Božo Potočnik (2005.) • Miljenko Prohaska (1995.) • Ivo Robić (1997.) • Zdenko Runjić (1998.) • Stanko Selak (2013. ) • Stjepan Jimmy Stanić (2013. ) • Ljubo Stipišić (2006.) • Siniša Škarica (2002.) • Zvonko Špišić (2008.) • Vjekoslav Šutej (posmrtno, 2010.) • Radojka Šverko (2014.) • Time (2012.) • Nenad Turkalj (2004.) • Dunja Vejzović (1999.) • Radovan Vlatković (2012.) • Dražen Vrdoljak (2003.) • Vice Vukov (2000.) • Zagrebački kvartet (2000.) • Zagrebački solisti (1994.)• Hrvoje Hegedušić (2016.) • Davorin Kempf (2016.) • Zrinko Tutić (2017.) • Zoran Juranić (2017.) • Klapa Lučica (2017.) • Oliver Dragojević (2018.) • Jakša Fiamengo (2018.) • Pavica Gvozdić (2018.) • Silvije Glojnarić (2019.) • Ibrica Jusić (2019.) • Paolo Sfeci (2019.) • Josipa Lisac (2020.) • Tomislav Uhlik (2020.) • Krunoslav Slabinac (postumno) (2021.) • Zdenka Kovačiček (2021.) • Silvio Foretić (2021.) • Jura Stublić (2022.) • Vera Svoboda (2022.)
Porin • Hrvatska diskografska udruga • Hrvatsko društvo skladatelja • Diskografija
Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Branko_Mihaljević&oldid=6876294"