Charles Dickens

Čarls Dikens (Charles Dickens) (7. februar 1812. - 9. jun 1870.) je najznačajniji engleski romanopisac XIX vijeka. Njegova djela pripadaju ranoj fazi realizma. Dok je bio djete njegova porodica je često mjenjala mjesto boravka u potrazi za poslom. Na kratko se školovao u privatnoj školi. Nakon što mu je otac uhapšen zbog nevraćanja dugova, Čarls 10 sati dnevno radi u fabrici laštila za cipele.

Charles Dickens
Charles Dickens se smatra jednim od najvećih svjetskih romanopisaca
Biografske informacije
Rođenje	(1812-02-07)7. 2. 1812. Portsmouth, Engleska
Smrt	9. 6. 1870. (dob: 58) Gad's Hill Place, Higham, England
Obrazovanje
Zanimanje	romanopisac
Opus
Znamenita djela
Oliver Twist, A Christmas Carol, A Tale of Two Cities
Inspiracija
Od Honoré de Balzac, Miguel de Cervantes, Victor Hugo, Washington Irving, William Shakespeare
Na T. Coraghessan Boyle, Fjodor Dostojevski, George Gissing, Thomas Hardy, John Irving, Edgar Allan Poe, Tom Wolfe, G. K. Chesterton, George Orwell, Ray Bradbury
Potpis

Kad je odrastao počeo je da radi kao novinar. Napisao je više obimnih romana. O tome koliko je njegov rad bio popularan u njegovo vrijeme govori to da se sva njegova dela, od prvog objvljivanja, stalno nadoštampavaju.

Novela Oliver Tvist je najpoznatije Dikensovo djelo. Iako govori o jako ozbiljnoj temi, Oliver Tvist je pun sarkazma i crnog humora. Dikens je za svoje najbolje djelo smatrao Dejvida Koperfilda, roman koji sadrži dosta autobiografskih elemenata. Zagonetnost i tajanstvenost fabula njegovih romana tragovi su prethodne stilske formacije romantizma.

Dickens je slikar engleskog srednjeg i nižeg građanskog staleža i osnivač socijalnog romana. Njegova djela odražavaju sklonost humoru i satiri, ali i primjesama romantičnog i sentimentalnog.

Rani život

Rođen je 07. veljače 1812. u Landportu, Portsea, kao drugo od osmero djece Johna i Elizabeth Dickens. Otac mu je bio činovnik. Ubrzo nakon Charlesova rođenja obitelj se seli u Norfolk Street, Bloomsbury, te kada mu je bilo četiri godine u Chatham, pa u Kent, gdje je boravio sve do dobi od 11. Puno vremena je provodio vani, ali je i vrlo rado čitao, naročite romane Tobias Smolletta i Henry Fielding. Kratko vrijeme u kome je otac radio kao činovnik u mornaričkom uredu za plaće (engl. "Navy Pay Office"), školovao se u privatnim školama.

Njegovo školovanje u privatnim školama naglo je prekinuto, zbog financijski problema u obitelji zbog kojih se obitelj preselila iz Kenta u Camden Town u London 1822. Sklon životu iznad svojih mogućnosti John Dickens je zatvoren zbog dugova u Southwarku u Londonu 1824. Ubrzo su s njime zatvorena njegova supruga i najmlađa djeca, kao što je bio običaj u to vrijeme. Charles tada star 12 godina dodijeljen je obiteljskoj prijateljici Elizabeth Roylance u Camden Townu. Kasnije je stanovao na tavanu kuće agenta za insolvenciju Archibald Russella. Oboje su mu kasnije poslužili kao predlošci za likove.

Nedjelje je sa sestrom Frances, kada je bila slobodna od obaveza na Kraljevskoj glazbenoj akademiji, provodio u zatvoru Marshalsea. Da bi platio svoj smještaj i pomogao obitelji bio je primoran napustiti školu te raditi po 10 sati na dan u tvornici ljepeći naljepnice na posude crnila za cipele, za 6 šilinga tjedno. Teški, a često i okrutni radni uvjeti ostavili su trajan trag na Dickensu što je kasnije utjecalo na njegove romane i eseje, te postalo osnova za njegov interes u socioekonomsku reformu i uvjete rada.

Nakon nekoliko mjeseci u zatvoru Marshalsea, umrla je Elizabeth Dickens, baka John Dickensa po ocu i ostavila mu imetak od 450 £. Zbog preuzimanja John je pušten iz zatvora. Podmiriviši svoja dugovanja, obitelj Dickens napustila je zatvor.

Iako je Charles počeo pohađati školu Wellington House Academy u sjevernom Londonu, majka ga nije odmah izvukla iz tvornice. Taj događaj razvio je kod Dickensa osjećaj da bi očevi morali vladati obitelji, dok bi majke svoj dio utjecaja trebale zadržati unutar doma. Odbijanje njegovog zahtjeva da se vrati iz tvornice bio je značajan faktor u njegovom odnosu prema ženama. Pravednički gnjev prema situaciji i uvjetima u kojima je radna klasa ljudi živjela postala je glavna tema njegovih djela.

Radio je u pravnom urednu odvjetnika Ellisa i Blackmorea, kao mlađi činovnik od svibnja 1827. do studenoga 1828. Tada je napustio ured i postao izvjestitelj. Dalji rođak Thomas Charlton, bio je izvjestitelj na sudu engl. "Doctors' Commons" (građanski sud), te je Dickens s njime dijelio mjesto, te pisao četiri godine izvještaje sa suda. Ova iskustva prenio je u svojim djelima (romani "Nicholas Nickleby", "Dombey and Son", te posebno "Bleak House"), te u njima prikazao makinacije i birokraciju pravnog sustava širem broju ljudi, te prenio svoje stavove o teškom teretu koje čeka siromašne ljude ako su primorani ići na sud.

Godine 1830., Dickens je upoznao svoju prvu ljubav, Mariu Beadnell, za koju se smatra da je bila model za lik Dore u romanu "David Copperfield". Marijini roditelji nisu odobrili udvaranje, te su Mariju poslali na školovanje u Pariz što je prekinulo vezu.

Novinarstvo i rani romani

Godine 1832., u dobi od 20 godina, Dickens je bio energetičan, pun dobrog humora, uživao u poplarnim zabavama, bez jasne vizije što bi želio postati, ipak je znao da želi biti slavan. Privlačilo ga je kazališe, te je uspio dobiti audiciju u Covent Garden, za koju se je dobro pripremio, ali je i propustio zbog prehlade, čime su prekinute aspiracije o karijeri na pozornici. Godinu dana kasnije predao je svoju prvu priču "A Dinner at Poplar Walk" u londonski časopis "Monthly Magazine". Stanova je u iznajmljenoj sobi u prenoćištu "Furnival's Inn", postao novinar koji prati politiku, izvještavajući sa parlamentarnih rasprava i putujući Britanijom prateći izborne kampanje za novine "Morning Chronicle".

Njegovo novinarstvo u obliku crtica u časopisima, oblikovano je u njegovu prvu zbirku djela engl. "Sketches by Boz" 1836. (Boz je bio njegov obiteljski nadimak koji je koristio kao pseudonim). Dickens je navodno pseudonim preuzeo od nadimka Moses koji je on dao najmlađem bratu Augustusu Dickensu, prema liku iz djela Olivera Goldsmitha engl. "The Vicar of Wakefield". Kada je netko prehlađen htio izgovoriti "Moses" izgovorio bi "Boses", što je kasnije skraćeno u "Boz". Naime Dickens je korišteno u to vrijeme u smislu engl. "What the Dickens!" u kojem Dickens zamjenjuje riječ "devil", što bi se moglo prevesti na hrv. kao "Koga vraga!" (prvi je to koristio Shakespeare u komediji "Vesele žene windsorske"). Koristilo se i u frazi engl. "to play the Dickens" (kao "to play havoc/mischief") što bi se na hrv. moglo prevesti kao "biti nestašan/podmukao". Časopisima je pisao i uređivao ih do kraja života.

Nakon uspjeha skica izdavač "Chapman and Hall" ponudili su Dickensu da piše tekst uz ilustracije Roberta Seymoura u mjesečniku. Nakon drugog izdanja Seymour je počinio samoubojstvo, te je Dickens zaposlio Hablot Knight Browne (Phiz) da radi ilustracije. Iz te suradnje nastao je roman "The Pickwick Papers" koji se izdavao u nekoliko poglavlja mjesečno, te je u zadnjem nastavku prodan u 40000 kopija.

U studenom 1836. Dickens je prihvatio radno mjesto urednika u "Bentley's Miscellany", koje je radio tri godine dok se nije posvadio sa vlasnikom. Godine 1836. kada je izdao zadnji nastavak Pickwicka počeo je raditi dijelove "Oliver Twista", uz sav posao u Bentleyu koji je obuhvaća pisanje četiri predstave i nadgledanje njihove produkcije.

"Oliver Twist", objavljen 1838. postao je jedna od bolje poznatih Dickensovih priča, koje se je dobro adaptirala za kazalište, te je bila prvi viktorijanski roman u kojem je dijete bilo glavni lik.

Dana 02. travnja 1836. oženio je Catherine Thomson Hogarth (1816–1879), kćerku George Hogartha, urednika "Evening Chronicle". Nakon kratkog medenog mjeseca u Chalk, Kent, vratili su se u Furnival's Inn. U siječnju 1837. dobio je prvo od desetero djece, sina Charleya, a nekoliko mjeseci kasnije obitelj se smjestila u Bloomsburyu, na adresi 48 Doughty Street, London (Charles je imao trogodišnji najam za 80 £ godišnje, od 25. ožujka 1837. do prosinca 1839.). Dickensov mlađi brat Frederick i Catherinina 17-godišnja sestra Mary doselili su k njima. Dickens se vrlo vezao uz Mary, koja je umrla u njegov naručju nakon kratke bolesti 1837. Dickens je Mary idealizirao, te se smatra da su prema njoj stvoreni kasniji opisi likova Rose Maylie, Little Nell i Florence Dombey. Njegova tuga je bila tolika velika da je zakasnio sa pisanjem lipanjskih odlomaka Pickwick Papers i morao je otkazati nastavke Oliver Twista za taj mjesec.

U isto vrijeme se je nastavio njegov uspjeh sa djelima "Nicholas Nickleby" (1838–39), "The Old Curiosity Shop" i "Barnaby Rudge: A Tale of the Riots of 'Eighty" kao dio "Master Humphrey's Clock" serije (1840–41) - koji su se izdavali u nastavcima, a kasnije su izdani kao knjige.

Prvi posjet SAD-u

Godine 1840. sa suprugom je prvi puta posjetio SAD i Kanadu. U to vrijeme još jedna mlađa sestra njegove supruge Catharine, Georgina Hogart, uselila se kako bi brinula o mladoj obitelji dok su roditelji na putu. Sa njima je ostala sve do Dickensove smrti.

Svoja zapažanja i dojmove zabilježio je u putopisu engl. "American Notes for General Circulation". U djelu je u nekoliko navrata oštro osudio robovlasništvo, koje je i ranije napao u djelu "The Pickwick Papers". U New Yorku se zadržao mjesec dana, te je držao brojna predavanja. Često je postavljao i pitanje međunarodnog prava o autorstvu zbog svojih djela koja su objavljivana u američkim novinama. Po povratku u Englesku počeo je raditi na svojim božićnim pričama (1843. napisao je "A Christmas Carol", 1844. "The Chimes", a 1845. "The Cricket on the Hearth").

Nakon što je kratko živio u Italiji (1844), putovao je u Švicarsku (1846) gdje počeo raditi na djelu "Dombey and Son" (1846–48). To djelo i "David Copperfield" (1849–50) učinili su značajan umjetički biljeg u Dickensovoj karijeri i njegovi romani postali su ozbiljniji u temi i brižnije planirani od ranijih djela.

Čovjekoljublje

U svibnju 1846. Angela Burdett Coutts, nasljedinica bogatstva bankarske obitelji Coutts, predložila je Dickensu izgradnju prihvatlišta za "posrnule žene" (prostitutke) iz radne klase. Iako je prvotno odbio, Dickens je osnovao utočište "Urania Cottage" kojim je upravljao deset godina.

Srednje godine

U studenom 1851. Dickens se preselio u engl. "Tavistock House" gdje je napisao "Bleak House" (1852–53), "Hard Times" (1854) i "Little Dorrit" (1857). U novom domu zabavljao se amaterskim kazalište. Godine 1856. njegova primanja od pisanja bila su dovoljna da kupi "Gad's Hill Place" u Highamu, Kent, gdje je kao dijete često prolazio i sanjao da će jednom živjeti na takvom mjestu. Neki događaji iz Shakespeareova "Henry IV", prvi dio, odvijala su se na tome mjestu što je Dickensa također veselilo.

Godine 1857. Dickens je unajmio profesionalne glumice za predstavu "The Frozen Deep" koju je napisao njegov štićenik Wilkie Collins. Dickens se je zaljubio u jednu od njih. Ljubav prema Ellen Ternan trajala je do kraja života. Dickens je bio star 45 godina, dok je Ternan imala 18 kada se je Dickens 1858. odlučio odvojiti od supruge, što je po tadašnjim viktorijanskim konvencijama bilo vrlo neprimjereno, dok je razvod bio nezamisliv. Kada je Catherine otišla iz doma povela je jedno dijete, supruga nije više nikada vidjela, a djecu je povjerila sestri Georgini koje odlučila ostati u Gad's Hillu.

U to vrijeme iako se premišljao o javnim čitanjima, Dickensa su iz jedne bolnice (Great Ormond Street Hospital) zamolili da sudjeluje u prikupljanju sredstava kako bi izvukao bolnicu iz financijske krize. Charles West, Dickensov prijatelj koji je bio u upravnom odboru bolnice, zamolio ga je za pomoć, na što je Dickens pristao, te svojim javnim čitanjima prikupio dovoljna sredstva da osigura financijsku stabilnost bolnice za duže vrijeme. Tako je npr. samo 9. veljače 1858. prikupio 3000 £.

Nakon odvajanja od Catherine, Dickens je započeo niz vrlo popularnih turneja kroz Englesku, Škotsku i Irsku na kojima je čitao svoja djela, što je u sljedećem desetljeću zaokupilo veći dio njegove energije, te je u to vrijeme napisao samo dva romana.

Važnija djela "A Tale of Two Cities" (1859) i "Velika očekivanja" ("Great Expectations" - 1861.) bila su veliki uspjeh. U to vrijeme bio je urednik, izdavač i autor u časopisima "Household Words" (1850–1859) i "All the Year Round" (1858–1870).

U rujnu 1860. u polju iz doma Gad's Hill, Dickens je naložio veliku lomaču u koje je spalio većinu pisama, preživjela su samo ona poslovne prirode. Kako je Ellen Ternan također spalila sva Dickensova pisma trajanje i dubina njihove veze nije poznata. Thomas Wright se je tijekom 1930-ih prisjetio da je Ternan možda imala ljubavnu vezu sa Canonom Benhamom, a da je par imao i sina koji je umro kao novorođenče napomenula je Kate Perugini, Dickensova kćerka, u razgovoru pred smrt 1929., koji je objavljen. Dokazi ne postoje. Na smrti Dickens je odredio isplatu anuiteta za Ternan koji ju je učinio financijski neovisnom. U knjizi Claire Tomalin "The Invisible Woman", navodi se da je Ternan tajno žvjela sa Dickensom barem 13 godina. Knjiga je kasnije pretvorena u predstavu "Little Nell" autora Simona Graya. U to vrijeme Dickens je pokazivao pojačano zanimanje za paranormalno, te je postao jedan od prvih članova organizacije engl. "The Ghost Club".

Kasne godine

Dana 9. lipnja 1865. na povratku iz Pariza sa Ternan, vlak u kojem je Dickens putovao je sudjelovao u prometnoj nesreći. Prvih sedam vagona skliznulo je sa željeznog mosta koji je bio u popravku. Jedino je na tračnicama ostao vagon prvog razreda u kojem je bio Dickens. Prije nego što su stigli spasioci, Dickens je pomagao unesrećenima sa vodoma i brandyem. Prije odlaska sjetio se rukopisa za nedovoršeno djelo "Our Mutual Friend" koje mu je ostalo u vagonu, te se vratio po njega. To iskustvo je kasnije iskoristio u kratkoj priči o duhovima "The Signal-Man", u kojoj glavni lik predosjeća vlastitu smrt u željezničkoj nesreći. Priča se bazira i na nekoliko prijašnjih željezničkih nesreća.

Dickens je uspio izbjeći da se pojavi pred istragom o nesreći, jer kako je putovao sa Ternana i njenom majkom, to saznanje bi izazvalo skandal. Iako nije zadobio nikakve ozljede, Dickens se nikada nije oporavio od traume željezničke nesreće. Njegov rad se se sveo na završavanje započetog "Our Mutual Friend" i započimanje nikad završenog "The Mystery of Edwin Drood".

Drugi posjet SAD-u

Dana 09. studenoga 1867. Dickens je iz Liverpoola zaplovio na drugu američku turneju. Nakon što se iskrcao u Bostonu veći dio mjeseca posvetio je brojnim večerama sa uglednicima kao što su npr. Ralph Waldo Emerson, Henry Wadsworth Longfellow i njegov američki izdavač James Thomas Fields.

U prosincu su započela čitanja, trebao je održati 76 nastupa uz zaradu od 19000 £, a trebala su trajati do travnja 1868. Turneja je bila naporna, te iako bolestan, uspio je održati čitanje, te 23. travnja isplovio na put kući.

Oproštajna čitanja

Između 1868. i 1869. Dickens je organizirao turneju "oproštajnih čitanja" u Engleskoj, Škotskoj i Irskoj. Uspio je odraditi 75 od dogovorenih 100 čitanja. Zbog napada vrtoglavice i paralize, na savjet liječnika, turneju je otkazao 22. travnja 1869. Nakon što se dovoljno oporavio dogovorio je posljednji niz čitanja, kako bi nadoknadio sponzorima ono što su izgubili zbog prekida turneje. Zadnje čitanje u turneji bilo je u Londonu "St. James's Hall". Zadnji javni nastup mu je bio na banketu Kraljevske akademije uz prisutvu Prica i Princeze od Walesa, gdje je odao počast pokojnom prijatelju, ilustratoru Danielu Macliseu.

Smrt

Dana 8. lipnja 1870. Dickens je u svome domu doživio još jedan moždani udar, nakon cijelog dana rada na djelu "Edwin Drood". Nije se osvjestio te je sljedećeg dana 9. lipnja, točno pet godina nakon željezničke nesreće umro. Suprotno željama nije pokopan u jeftinom, skromnom, i strogo privatnom pogrebu u katedrali u Rochesteru, već u Westminsterskoj opatiji.

Djela

Wikicitat

Wikicitat: Charles Dickens

• "Oliver Twist",
• "David Copperfield",
• "Posmrtni spisi Pickwickova kluba",
• "Život i pustolovine Martina Chuzzlewita",
• "Staretinarnica",
• "Cvrčak na ognjištu",
• "Veliko očekivanje",
• "Božiċna priča".

Literatura

• Ackroyd, Peter (1990). Dickens. London: Sinclar-Stevenson. ISBN 1-85619-000-5. 
• Atkinson, Paul (1990). The Ethnographic Imagination: Textual Constructions of Reality. London: Routledge. ISBN 978-0-415-01761-9. 
• Bidwell, Walter Hilliard, ur. (July–December 1870). „The Eclectic Magazine: Foreign Literature”. Eclectic magazine: foreign literature, science and art. New Series (Charles Dickens Obituary) (New York: E.R.Pelton) 12: 222–224. 
• Black, Joseph Laurence (2007). „Charles Dickens”. u: Black, Joseph Laurence. The age of romanticism. The Victorian era. The twentieth century and beyond. The Broadview Anthology of British Literature. 2. Broadview Press. str. 735–743. ISBN 978-1-55111-869-7. 
• Bodenheimer, Rosemarie (2011). „London in the Victorian Novel”. u: Manley, Lawrence. The Cambridge Companion to the Literature of London. Cambridge University Press. str. 142–159. ISBN 978-0-521-72231-5. 
• Cain, Lynn (2008). Dickens, family, authorship: psychoanalytic perspectives on kinship and creativity. Ashgate Publishing. ISBN 978-0-7546-6180-1. 
• Callow, Simon (2009). Dickens' Christmas: A Victorian Celebration. Frances Lincoln Ltd. ISBN 978-0-7112-3031-6. Arhivirano iz originala na datum 2012-12-08. Pristupljeno 2015-05-02. 
• Chesterton, G. K. (2005) [1906]. Charles Dickens: A Critical Study. Kessinger Publishing. ISBN 978-1-4179-1996-3. 
• Chesterton, G. K. (1911). Appreciations and Criticisms of the Works of Charles Dickens. J. M. DentForgotten Books. ISBN 978-1-4400-9125-4. 
• Cochrane, Robertson (1996). Wordplay: origins, meanings, and usage of the English language. University of Toronto Press. ISBN 978-0-8020-7752-3. 
• Cohen, Jane R. (1980). Charles Dickens and His Original Illustrators. Ohio State University Press. ISBN 978-0-8142-0284-5. 
• Colledge, Gary L (2009). God and Charles Dickens. Baker Books. ISBN 978-1-4412-3778-1. 
• Davis, Paul (1998). Charles Dickens A to Z. Facts on File, Inc. ISBN 978-0-8160-2905-1. 
• Hartley, Jenny (2009). Charles Dickens and The House of Fallen Women. London: Methuen. ISBN 978-0-413-77643-3. 
• Morrison, Richard (3 February 2012). „Champion of the little people”. The Australian. Pristupljeno 22 April 2012. 
• Davies, James A. (1983). John Forster, a Literary Life. Rowman & Littlefield. ISBN 978-0-389-20391-9. 
• Ellmann, Richard (1988) [1987]. Oscar Wilde. London: Penguin Books. ISBN 978-0-14-009661-3. 
• Flint, Kate (2001). „The middle novels: Chuzzlewit, Dombey and Copperfield”. u: Jordan, John O. The Cambridge Companion to Charles Dickens. Cambridge University Press. ISBN 978-0-521-66964-1. 
• Forster, John (2006) [1872–1874]. Life of Charles Dickens. London: Diderot Publishing. ISBN 978-90-77932-03-2. Arhivirano iz originala na datum 2015-09-21. Pristupljeno 2015-05-02. 
• Foxcroft, Louise (2007). The Making of Addiction: The 'Use and Abuse' of Opium in Nineteenth-Century Britain. Ashgate Publishing. ISBN 978-0-7546-5633-3. 
• Furneaux, Holly (2011). „Childhood”. u: Ledger, Sally; Furneaux, Holly. Dickens in Context. Cambridge University Press. str. 186–193. ISBN 978-0-521-88700-7. 
• Glancy, Ruth (1999). Student Companion to Charles Dickens. Westport, Connecticut: Greenwood Publishing Company. ISBN 978-0-313-30611-2. 
• Grossman, Jonathan H. (2012). Charles Dickens's Networks: Public Transport and the Novel. Oxford: Oxford University Press. ISBN 978-0-19-964419-3. 
• Hauser, Arnold (1999) [1951]. The Social History of Art: Naturalism, impressionism, the film age. The Social History of Art. 4. London: Routledge. ISBN 978-0-415-19948-3. 
• Hawes, Donald (1998). Who's Who in Dickens. Psychology Press. ISBN 978-0-415-13604-4. 
• Henson, Louise (2004). „'In the Natural Course of Physical Things': Ghosts and Science in Charles Dickens's All the Year Round”. u: Henson, Louise; Cantor, Geoffrey; Dawson, Gowan i dr... Culture and Science in the Nineteenth-Century Media. Ashgate Publishing. str. 113–124. ISBN 978-0-7546-3574-1. 
• Hobsbaum, Philip (1998) [1972]. A reader's guide to Charles Dickens. Syracuse University Press. ISBN 978-0-8156-0475-4. 
• Hughes, William Richard (1891). A week's tramp in Dickens-Land: together with personal reminiscences of the 'Inimitable Boz'. Oxford: Chapman & Hall. 
• Hutton, Ronald (2001). The Stations of the Sun: A History of the Ritual Year in Britain. Oxford University Press. ISBN 978-0-19-285448-3. 
• Jackson, Kenneth T. (1995). The Encyclopedia of New York City. Yale University Press. ISBN 978-0-300-05536-8. 
• Johnson, E.D.H. (1969). Charles Dickens: An Introduction to His Novels. Random House Studies in Language and Literature. Random House. ASIN B0011BLL8W. Pristupljeno 22 April 2012. 
• Jones, Richard (2004). Walking Dickensian London. Globetrotter walking guides. London: New Holland Publishers. ISBN 978-1-84330-483-8. 
• Jones, Sam (6 February 2012). „Ebenezer Scrooge named most popular Dickens character”. The Guardian. Pristupljeno 22 April 2012. 
• Joshi, Prithi (2011). „Race”. u: Ledger, Sally; Furneaux, Holly. Dickens in Context. Cambridge University Press. str. 292–300. ISBN 978-0-521-88700-7. 
• Kucich, John; Sadoff, Dianne F. (2006). „Charles Dickens”. u: Kastan, David Scott. The Oxford Encyclopedia of British Literature, Volume. 1. Oxford University Press. str. 154–164. ISBN 978-0-19-516921-8. 
• Lodge, David (2002). Consciousness and the Novel. Harvard, Massachusetts: Harvard University Press. ISBN 978-0-674-00949-3. 
• Mackenzie, Robery Shelton (1870). Life of Charles Dickens. by R. Shelton Mackenzie. With Personal Recollections and Anecdotes;--Letters by 'Boz', Never Before Published;--And ... Prose and Verse. With Portrait and Autograph. Philadelphia: T. B. Peterson & Brothers. ISBN 978-1-4255-5680-8. Pristupljeno 10 June 2012. 
• Marlow, James E. (1994). Charles Dickens: The Uses of Time. Susquehanna University Press. ISBN 978-0-945636-48-9. 
• Mazzeno, Laurence W. (2008). The Dickens industry: critical perspectives 1836–2005. Studies in European and American literature and culture. Literary criticism in perspective. Camden House. ISBN 978-1-57113-317-5. 
• Mee, Jon (2010). The Cambridge Introduction to Charles Dickens. Cambridge Introductions to Literature. Cambridge University Press. ISBN 978-0-521-67634-2. 
• Moore, Grace (2004). Dickens and Empire:Discourses of Class, Race and Colonialism in the Works of Charles Dickens. Ashgate Publishing. ISBN 978-0-7546-3412-6. 
• Nayder, Lillian (2011). The other Dickens: a life of Catherine Hogarth. Cornell University Press. ISBN 978-0-8014-4787-7. 
• Nisbet, Ada (1952). Dickens & Ellen Ternan. University of California Press. 
• Page, Norman (1999). Charles Dickens:Family History. Routledge. ISBN 978-0-415-22233-4. 
• Patten, Robert L. (2001). „From Sketches to Nickleby”. u: Jordan, John O. The Cambridge Companion to Charles Dickens. Cambridge University Press. ISBN 978-0-521-66964-1. 
• Polloczek, Dieter (1999). „Aporias of Retribution and questions of responsibility: the legacy of incarceration in Dickens's Bleak House”. Literature and Legal Discourse: Equity and Ethics from Sterne to Conrad. Cambridge University Press. str. 124–201. ISBN 978-0-521-65251-3. 
• Pope-Hennessy, Una (1945). Charles Dickens 1812–1870. Chatto and Windus. 
• Raina, Badri (1986). Dickens and the Dialectic of Growth. University of Wisconsin. ISBN 978-0-299-10610-2. 
• Robinson, David J. (2005). Disordered personalities (3 izd.). Rapid Psychler Press,. ISBN 978-1-894328-09-8. 
• Sasaki, Toru (2011). „Modern screen adaptations”. u: Ledger, Sally; Furneaux, Holly. Dickens in Context. Cambridge University Press. str. 67–73. ISBN 978-0-521-88700-7. 
• Schlicke, Paul, ur. (1999). Oxford Reader's Companion to Dickens. Oxford University Press. ISBN 978-0-19-866213-6. 
• Slater, Michael (1983). Dickens and Women. Stanford University Press. ISBN 978-0-8047-1180-7. 
• Smiley, Jane (2002). Charles Dickens. New York: Penguin. ISBN 0-670-03077-5. 
• Smith, Grahame (2001). „The Life and Times of Charles Dickens”. u: Jordan, John O. The Cambridge Companion to Charles Dickens. Cambridge University Press. ISBN 978-0-521-66964-1. 
• Stanley, Arthur Penrhyn (1870). „Dean Stanley on Charles Dickens”. Speeches, letters, and sayings of Charles Dickens. Harper. 
• Stone, Harry (1987). Dickens' working notes for his novels. Chicago: University of Chicago Press. ISBN 978-0-226-14590-7. 
• Sutherland, John (1990). The Stanford Companion to Victorian Fiction. Stanford, California: Stanford University Press. ISBN 978-0-8047-1842-4. 
• Swift, Simon (18 April 2007). „What the Dickens?”. The Guardian. Pristupljeno 21 April 2012. 
• Tomalin, Claire (2011). Charles Dickens: A Life. Viking. ISBN 978-0-670-91767-9. 
• Tomalin, Claire (1992). The invisible woman: the story of Nelly Ternan and Charles Dickens. Vintage Books. ISBN 978-0-679-73819-0. 
• Trollope, Anthony (2007). „Charles Dickens”. u: Bloom, Harold. Charles Dickens. Bloom's Classic Critical Views. Infobase Publishing. ISBN 978-0-7910-9558-4. 
• Van De Linde, Gérard (1917). Reminiscences. Ayer Publishing. ISBN 978-0-405-10917-1. 
• Vlock, Deborah (1998). Dickens, Novel Reading, and the Victorian Popular Theatre. Cambridge Studies in Nineteenth-Century Literature and Culture. 19. Oxford University Press. ISBN 978-0-521-64084-8. 
• Werner, Alex (9 December 2011). „Exhibition in focus: Dickens and London, the Museum of London”. The Daily Telegraph. Pristupljeno 22 April 2012. 
• Wilson, Angus (1972). The World of Charles Dickens. Penguin Books. ISBN 978-0-670-02026-3. 
• Woolf, Virginia (1986). McNeillie, Andrew. ur. The Essays of Virginia Woolf: 1925–1928 (2 izd.). Hogarth Press. ISBN 978-0-7012-0669-7. 
• Ziegler, Alan (2007). The Writing Workshop Note Book: Notes on Creating and Workshopping. Counterpoint Press. ISBN 978-1-933368-70-2. Arhivirano iz originala na datum 2015-05-05. Pristupljeno 2015-05-02. 
• Bowen, John (2003). Other Dickens: Pickwick to Chuzzlewit (2 izd.). Oxford University Press. ISBN 978-0-19-926140-6. 
• Douglas-Fairhurst, Robert, "Becoming Dickens 'The Invention of a Novelist'", London: Harvard University Press, 2011
• Gold, David L. (2009). González, Félix Rodríquez; Buades, Antonio Lillo. ur. Studies in Etymology and Etiology: With Emphasis on Germanic, Jewish, Romance and Slavic Languages. Universidad de Alicante. ISBN 978-84-7908-517-9. 
• Hart, Christopher (20 May 2007). „What, the Dickens World?”. The Sunday Times (UK). Arhivirano iz originala na datum 2008-07-05. Pristupljeno 21 April 2012. 
• Heller, Deborah (1990). „The Outcast as Villain and Victim: Jews in Dickens Oliver Twist and Our Mutual Friend”. u: Cohen, Derek; Heller, Deborah. Jewish Presences in English Literature. McGill-Queen's Press. str. 40–60. ISBN 978-0-7735-0781-4. 
• Jarvie, Paul A. (2005). Ready to Trample on All Human Law: Finance Capitalism in the Fiction of Charles Dickens. Studies in Major Literary Authors. New York, NY: Routledge. ISBN 978-0-415-97524-7. 
• Johnson, Edgar, Charles Dickens: his tragedy and triumph, New York: Simon and Schuster, 1952. In two volumes.
• Joshi, Prithi (2011). „Race”. u: Ledger, Sally; Furneaux, Holly. Dickens in Context. Cambridge University Press. str. 292–300. ISBN 978-0-521-88700-7. 
• Levine, Gary Martin (2003). The merchant of modernism: the economic Jew in Anglo-American Literature, 1864–1939. London: Routledge. ISBN 978-0-415-94109-9. 
• Manning, Mick & Granström, Brita, Charles Dickens: Scenes From An Extraordinary Life, Frances Lincoln Children's Books, 2011.
• Mendelsohn, Ezra (1996). Literary Strategies: Jewish Texts and Contexts. Studies in Contemporary Jewry. 12. Oxford University Press. ISBN 978-0-19-511203-0. 
• Moore, Grace (2002). „Reappraising Dickens's 'Noble Savage'”. The Dickensian 98 (458): 236–243. 
• Nayder, Lillian (2002). Unequal Partners: Charles Dickens, Wilkie Collins, and Victorian Authorship. Cornell University Press. ISBN 978-0-8014-3925-4. 
• Dickens, Charles (1978). „Introduction”. u: Patten, Robert L.. The Pickwick Papers. Penguin Books. ISBN 978-0-415-22233-4. 
• Pointer, Michael (1996). Charles Dickens on the screen: the film, television, and video adaptations. Scarecrow Press. ISBN 978-0-8108-2960-2. 
• Slater, Michael (2009). Charles Dickens: A Life Defined by Writing. New Haven/London: Yale University Press. ISBN 978-0-300-11207-8. 
• Waller, Philip J. (2006). Writers, Readers, and Reputations: Literary Life in Britain, 1870–1918. Oxford University Press. ISBN 978-0-19-820677-4. 

Vanjske veze

Charles Dickens na Wikimedijinoj ostavi

• Works by Charles Dickens at Dickens Literature (HTML)
• Journalism at Dickens Journals Online, an online edition of Household Words and All the Year Round
• The Dickens Fellowship, an international society dedicated to the study of Dickens and his Writings
• Correspondence of Charles Dickens, with related papers, ca. 1834–1955
• Dickens Museum Situated in a former Dickens House, 48 Doughty Street, London, WC1
• Dickens Birthplace Museum Arhivirano 2011-07-09 na Wayback Machine-u Old Commercial Road, Portsmouth
• Victoria and Albert Museum The V&A's collections relating to Dickens
• Charles Dickens's Traveling Kit From the John Davis Batchelder Collection at the Library of Congress
• Charles Dickens's Walking Stick From the John Davis Batchelder Collection at the Library of Congress
• Charles Dickens Collection: First editions of Charles Dickens' works included in the Leonard Kebler gift, (dispersed in the Division's collection). From the Rare Book and Special Collections Division at the Library of Congress