Fizička likvidacija
Fizička likvidacija je izraz pod kojim se podrazumijeva usmrćenje, odnosno ubijanje osoba ili više njih, a iza kojih stoje prvenstveno ekonomski ili politički motivi izvršitelja, podstrekača ili naručitelja tog čina. Osobe koje trebaju biti likvidirane samim svojim postojanjem ili redovnim djelovanjem predstavljaju smetnju ključnim ili esencijalnim interesima nekog pojedinca ili organizacije, te se stoga kao "smetnja" moraju "ukloniti". Pri tome osjećaji prema likvidiranim osobama ne igraju niti trebaju igrati ikakvu ulogu, pa se tako npr. može izvršiti ili narediti likvidacija najbližih prijatelja ili članova porodice.
Ovisno o okolnostima, postoje različiti oblici fizičkih likvidacija, od onih vezanih uz obiteljske sporove oko nasljedstva, obračune u miljeu organiziranog kriminala do likvidacija koje predstavljaju jednog od glavnih obilježja političke represije iza kojih stoji eksplicitna ili prešutna podrška državne vlasti. U većini modernih država se fizička likvidacija smatra ilegalnom, odnosno tretira se kao ubistvo, a s obzirom na element predumišljaja se u pravilu smatra kvalificiranim i za sobom povlači teže kazne.
S druge strane, postoje određene okolnosti, obično vezane uz rat ili izvanredno stanje kada su fizičke likvidacije dozvoljene (npr. ubijanje komandanata neprijateljskih vojski kako bi se ona "obezglavila"). Posljednjih godina se, zbog novog fenomena asimetričnog ratovanja pojavila kontroverza praksa tzv. ciljanog ubijanja pripadnika teroristički ili subverzivnih organizacija od strane pojedinih država.
Sam izraz likvidacija potiče od istoimene riječi (ликвидация) koja se 1920-ih koristila od strane sovjetskih vlasti kao svojevrsni eufemizam za uklanjanje osoba koje su se smatrale opasnošću za tadašnji boljševički režim. Odatle se proširila u druge jezike i počela primjenjivati za ubistva koja nemaju prvenstveno političku pozadinu.