Pragmatizam (grč. pragma, djelo, djelovanje, radnja, čin, uspjeh), "1. filozofski pravac koji smatra da su praktično djelovanje i praktična korist odlučujući kriteriji za prosuđivanje smisaonosti ili istinitosti teorije, uglavnom proširen u anglosaskim zemljama. 2. U svakodnevnom životu: shvaćanje da praktična korist treba da bude vrhovni regulator ljudskog mišljenja i djelovanja; također, djelovganje koje je vođeno takvim shvaćanjem.

Pragmatizam kao filozofski pravac obuhvaća, u užem smislu, koncepcije W. Jamesa, a u širem smislu pragmaticizam Ch. S. Piercea, pragmatizam W. Jamesa, humanizam F.C.S. Schillera, eksperimentalizam ili instrumentalizam J. Deweya i srodne koncepcije G. H. Meada i drugih manje značajnih filozofa. Ch S. Pierce, koji je u početku nazivao svoju filozofiju pragmatizmom, a kasnije ju je, da bi se distancirao od W. Jamesa, nazvao 'pragmaticizmom', smatrao je pragmatiam teorijom značenja čiji je osnovni princip da je značenje suda skup praktičnih konsekvencija koje nužno slijedi ako se pretpostavi da je sud istinit. W. James shvaća pragmatizam kao metodu i teoriju istine. Pragmatizam kao metoda služi za rješavanje nerješivih metafizičkih sporova, a sastoji se u tome da se pita u čemu bi bila praktična razlika kad bi ova a ne ona sporna koncepcija bila istinita. Ako se nikakva praktična razlika ne može povući, obje su alternative podjednako dobre, a ako su njihove praktične posljedice različite, treba prihvatiti onu koja je korisnija. Pragmatizam kao teorija istine polazi od tradicionalnog pojma istine kao slaganje ideje sa stvarnošću, ali ističe da slagati se sa nekom stvarnošću znači biti vođen k njoj ili u njenu okolinu, odnosno biti stavljen u takavg radni odnos s njom da upravljamo bilo njom bilo nečim u vezi s njom. Drugim riječima, 'slagati se' sa stvarnošću znaći snalaziti se u njoj, umjeti upravljati njom, uspješno je iskorištavati. To znači da su istinite ideje koje su nam korisne u životu. Ovu 'korisnost' James ponekad shvaća široko kao socijalnu korisnost, često čak kao korisnost s gledišta razvoja ljudske spoznaje, ali je ponekad shvaća i vrlo usko, kao korist za pojedinca. U skladu s ovim posljednjim, on ponekad gotovo potpuno subjektivira i relativira istinu, pa, npr.,tvrdi da su religiozna vjerovanja istinita za onoga kome su potrebna a neistinita za onoga kome ne trebaju. Takvom subjektivističkom shvaćanju blizak je Schiller, a odbacuju ga Piere i Dewey." (G. Petrović)

___________

Pragmatizam je filozofski pravac koji potencira odnose između teorije i prakse. Pragmatici smatraju da nastavak iskustva, kao i njegova priroda, dolaze kao rezultat ranije preduzete "akcije" s ciljem da ista postane početna tačka za razmišljanje. Samo iskustvo nastaje uzajmnim procesom transakcije organizma i okoline u kojem se subjekat i predmet nadograđuju. Pragmatično saznanje se vodi interesima i vrijednostima. Budući da je realnost predmeta nemoguće spoznati bez iskustva, istinske afirmacije je jedino moguće potvrditi kroz ispunjavanje određenih eksperimentalnih uslova.

Povezano

uredi