Yul Brynner

Yul Brynner
Yul Brynner
filmski i kazališni glumac
	Yul Brynner i Virginia Gilmore
Biografske informacije
Rođenje	Julij Borisovič Briner; 11. 7. 1920.; Vladivostok, Dalekoistočna Republika
Smrt	10. 10. 1985. (dob: 65); New York, SAD
Supružnik	Virginia Gilmore (1944-1960); Doris Kleiner (1960-1967); Jacqueline de Croisset (1971-1981); Kathy Lee (1983-1985)
Profesionalne informacije
Zanimanje	filmski i kazališni glumac
Opus
Djelatni period	1944-1980
Nagrade
	Najbolji glumac; 1956 The King and I

Yul Brynner (Sahalin, 11. srpnja 1920. - New York, 10. listopada 1985.), američki filmski glumac ruskog podrijetla. U Sjedinjenim Državama se pojavio u mnogim filmskim i kazališnim produkcijama. Najpoznatiji je po ulozi sijamskog kralja u mjuziklu Kralj i ja u kazalištu i na velikom platnu, kao i Ramzesa II. u filmu Cecila B. DeMillea Deset zapovijedi iz 1956. i Chrisa Adamsa u Sedmorici veličanstvenih.

Bio je poznat po obrijanoj glavi koju je zadržao kao osobni zaštitni znak od uloge u Kralj i ja. Tijekom života je postao sinonim za ćelavost.

Biografija

Rani život

Rođen je kao Yuliy Borisovič Brynner u Vladivostoku, Rusija. Njegova majka, Marusya Blagovidova, bila je kćer ruskog liječnika, a njegov otac, Boris Brynner, je bio inženjer i izumitelj, koji je imao švicarskog i mongolskog podrijetla. Ime je dobio po djedu s očeve strane, Julesu Brynneru.

Nakon što je Boris Brynner napustio obitelj, njegova majka uzela je Yula i njegovu sestru, Veru Brynner, i odvela ih u Harbin, Kina, gdje je pohađao školu koju je vodila kršćanska organizacija YMCA, a 1934. ih je odvela u Pariz.

Tijekom Drugog svjetskog rata (1941.-do Dana D) Brynner je radio kao francuski radijski spiker i komentator za američki Ured za ratne informacije koji je prenosio propagandu u okupiranoj Francuskoj.

Karijera

U svojim dvadesetima je počeo glumiti i raditi kao model, a u ranoj karijeri ga je golog fotografirao George Platt Lynes.

Brynnerova najbolja uloga bila je ona sijamskog kralja Mongkuta u broadwayskoj produkciji mjuzikla Kralj i ja koju je u kazalištu u karijeri izveo 4626 puta. Nastupio je u originalnoj produkciji i kasnijim turnejama, kao i u ponovnim postavama na Broadwayu 1977. i 1985. Nastupio je i u istoimenoj filmskoj verziji za što je dobio Oscara za najboljeg glumca, kao i u televizijskoj verziji (Ana i kralj) na CBS-u 1972. Brynner je jedna od sedam osoba koji su osvojili nagradu Tony i Oscar za istu ulogu.

Brynner u filmu Deset zapovijedi (1956.)

Filmsku verziju je započeo eksplozivno, pojavivši se ne samo u ekranizaciji Kralj i ja, nego i u filmovima Deset zapovijedi s Charltonom Hestonom i Anastaziji s Ingrid Bergman.

Kasnije se pojavio u filmovima kao što su biblijski spektakl Salomon i Sheba (1959.), kao Salomon, Sedmorica veličanstvenih (1960.) i Westworld (1973.). U Morituriju je nastupio s Marlonom Brandom; Katharine Hepburn mu je bila partnerica u filmu Madwoman of Chaillot, a William Shatner u ekranizaciji Braće Katamazovih. Njegov posljednji nastup bio je u nastavku Westworlda, nazvanom Futureworld s Peterom Fondom i Blythe Danner 1976.

Krajem života je obolio od trihineloze te kasnije tužio restoran Trader Vic's u hotelu Plaza u New Yorku jer su mu poslužili slabo pečenu svinjetinu, od koje je, navodno, obolio.

Fotograf, pisac i glazbenik

Osim što je bio glumac, Brynner je bio aktivan fotograf, te napisao dvije knjige. Njegova kćer Victoria sastavila je knjigu njegovih fotografija obitelji, prijatelja i glumaca, kao i onih koje je snimio dok je radio kao UN-ov specijalni konzultant o izbjeglicama. Knjiga je nazvana Yul Brynner: Photographer. Osim toga, objavio je i Bring Forth the Children: A Journey to the Forgotten People of Europe and the Middle East 1960. i The Yul Brynner Cookbook: Food Fit for the King and You 1983.

Učenik glazbe od djetinjstva, Brynner je bio hvaljeni gitarist i pjevač. U svojem ranom periodu u Europi je često svirao i pjevao romske pjesme u pariškim noćnim klubovima s Aljošom Dimitrijevičem. Neke od tih pjesama je otpjevao u filmu Braća Karamazovi. On i Dimitrijevič su 1967. objavili album The Gypsy and I: Yul Brynner Sings Gypsy Songs.

Privatni život

Yul Brynner se ženio četiri puta, a prva tri braka su završila razvodom. Imao je troje djece te posvojio još dvoje.

Njegova prva supruga, Virginia Gilmore (1944.-1960.), bila je glumica. Imali su jedno dijete, Yula Brynnera II. (rođenog 23. prosinca 1946.), kojem je otac kad je imao šest godina dao nadimak "Rock" u čast boksaču Rockyju Grazianu, koji je osvojio srednjoteškaški naslov 1947. Rock je povjesničar, romanopisac i sveučilišni profesor povijesti. Napisao je knjigu o svojem ocu i povijesti njegove obitelji nazvanu "Brynnerovi".
Lark Brynner (rođena 1958.) rođena je izvan braka, a odgojila ju je majka.
Njegova druga žena, Doris Kleiner (1960.-1967.), bila je čileanski model, s kojom se oženio na setu tijekom snimanja Sedmorice veličanstvenih 1960. Dobili su jedno dijete, Victoriju Brynner (rođena u studenom 1962.), čija je kuma bila Audrey Hepburn.
Njegova treća žena, Jacqueline de Croisset (1971.-1981.), bila je francuska aristokratkinja. Bila je udovica Philippea de Croisseta, izdavača. Yul i Jacqueline su posvojili dvoje vijetnamske djece: Miu (1974.) i Melody (1975.).
Njegova četvrta žena, Kathy Lee, rođena u Maleziji, bila je plesačica u predstavi Kralj i ja. Vjenčali su se 1983.

Brynner je početkom pedsesetih bio u vezi s Marlene Dietrich.

Smrt

Brynner je umro 10. listopada 1985. u New Yorku (isti dan kad i Orson Welles, koji je također nastupio u Bitci na Neretvi). Uzrok smrti bio je rak pluća koji je bio posljedica dugogodišnjeg pušenja. Tijekom života Brynnera se često moglo vidjeti s cigaretom u ruci. U siječnju 1985., devet mjeseci prije smrti, dao je intervju u emisiji Good Morning America, izrazivši želju da snimi antipušačku reklamu. Isječak iz tog intervjua postao je dio reklame Američkog društva oboljelih od raka, objavljen nakon njegove smrti; sadrži upozorenje "Sada kad sam umro, kažem ti, nemoj pušiti."

Brynner je pokopan u groblju Saint-Michel-de-Bois-Aubry u Vienneu, Francuska.

Filmografija

Njujorška luka (1949.)
Kralj i ja (1956.)
Deset zapovijedi (1956.)
Anastazija (1956.)
Braća Karamazovi (1958.)
Gusar (1958.)
Putovanje (1959.)
Zvuk i bijes (1959.)
Salomon i Sheba (1959.)
Još jednom, s osjećajem! (1960.)
Orfejeva oporuka (1960.)
Paket iznenađenja (1960.)
Sedmorica veličanstvenih (1960.)
Zbogom opet (1961.)
Escape from Zahrain (1962.)
Taras Bulba (1962.)
Kraljevi sunca (1963.)
Flight from Ashiya (1964.)
Invitation to a Gunfighter (1964.)
Morituri (1965.)
Cast a Giant Shadow (1966.)
I mak je cvijet (1966.)
Povratak sedmorice (1966.)
Trostruki križ (1966.)
The Double Man (1967.)
The Long Duel (1967.)
Villa Rides (1968.)
The Picasso Summer (1969.)
The File of the Golden Goose (1969.)
Bitka na Neretvi (1969.)
The Madwoman of Chaillot (1969.)
The Magic Christian (1969.)
Adios, Sabata (1971.)
Svjetlo na kraju svijeta (1971.)
Romance of a Horsethief (1971.)
Catlow (1971.)
Fuzz (1972.)
Noćni let iz Moskve (1973.)
Westworld (1973.)
The Ultimate Warrior (1975.)
Death Rage (1976.)
Futureworld (1976.)

Vanjske poveznice

Yul Brynner na sajtu IMDb
Yul Brynner na Internet Broadway Database (en)
Yul Brynner na TV.com