Al Khalid

Al Khalid / MBT 2000
Namjena	Glavni borbeni tenk (MBT)
Zemlja porijekla	Kina Pakistan
Historija proizvodnje
Dizajn	Norinco, Factory 617, HIT
Razvijen na temelju	kineskog T-90
Početak razvoja	1990.
Proizvođač	Heavy Industries Taxila
Proizvodnja	2001. - 2004.
Broj primjeraka	~350
Borbena povijest
Uveden u uporabu	2001.
Status	u uporabi
Svojstva
Dužina	10,67 m
Širina	3,40 m
Visina	2,30 m
Težina	48 tona
Posada	3 (zapovjednik, topnik, vozač)
Oklop i naoružanje
Oklop	Višeslojni (sendvič) oklop debljine oko 650mm, Eksplozivno reaktivni oklop
Osnovno naoružanje	125 mm glatkocijevni top
Sekundarno naoružanje	7,62 mm suspregnuta strojnica i 12,7 mm protuavionska strojnica
Pokretljivost
Pogon	12 cilindrični dizel motor 6-TD-2 1200 KS (895 kW)
Brzina	72 km/h
Snaga/težina	26 KS/tona
Doseg	500 km
Preuzeto sa Militaryfactory.com 31.10.2009.

Al Khalid ili MBT 2000 (Tip 90-IIM) je glavni borbeni tenk koji je razvijen suradnjom Kine i Pakistana. Proizvodi se u Pakistanu za Oružane snage Pakistana. Opremljen je tročlanom kupolom s automatskim punjačem topa, 125 mm topom s modernom termovizijom i opremom za noćna djelovanja.

Na osnovi kineskog i ruskog dizajna, Al Khalid/MBT 2000 je znatno manji i lakši od većine zapadnih glavnih borbenih tenkova. Dizajn je baziran na kineskom modelu Tip 90-II, koji objedinjuje tehnologije iz nekoliko zapadnih i Sovjetskih tenkova i potomak je jednog od najbrojnijih tenkova u povijesti, T-54A. Al Khalid je prilagođen za ugradnju bilo kojeg motora i mjenjača stranog podrijetla.

U verziji Al Khalid tenka za Pakistansku vojsku ugrađuje se ukrajinski dizel motor. Prvi tenkovi su završeni 2001. godine i isporučeni su Pakistanskoj vojsci. Do 2007. proizvedeno je 600 ovakvih tenkova.

Razvoj

Početkom 1970-ih vodstvo kineske vojske zbog velike zabrinutosti oko sovjetske prijetnje, zatražilo je poboljšanje i zamjenu dotad glavnog borbenog tenka kineske vojske Tip 59. Postojeći kineski tenkovi bili su ustvari verzije i kopije sovjetskog T-54A, te je postao laka meta za tada napredne sovjetske tenkove T-62 i T-64. Tvrtke Norico i Inner Mongolia First Machine Group Corporation imale su zadatak razviti niz novih, modernih tenkova.

Nakon ispitivanja uzoraka T-72 tenkova dobivenih od Irana (zarobljeni u Iraku), kineski stručnjaci shvatili su da suvremeni kineski tenkovi ne mogu konkurirati sovjetskim. Za daljnji razvoj korištene su tehnologije T-72 i nekih zapadnih tenkova kako bi se napravila druga generacija suvremenih kineskih tenkova. Na njih je bio postavljen 125 mm glatkocijevni top, novi oblik trupa i kupole kao i novo podvozje. Tip 80 i Tip 85 tenkovi doveli su do Tipa 90. Tip 90 nije se koristio u kineskoj vojsci u velikom broju no zato je bio vrlo važan temelj za razvoj kineskih tenkova treće generacije Tip 96 i Tip 99 tenk.

Tip 90 bio je modernog dizajna: Tip II 90-verzija dijeli 10 % svojih komponenti s tenkom Tip 59, 15% s Tip 69, 20% s Tip 85/88C, te je građen s 55% novih komponenti. Ovaj model je bio na prodaju na međunarodnom tržištu.

Razvoj posla s Pakistanom je potpisan u siječnju 1990. godine. Izgrađeno je par prototipova koji su testirani u Pakistanu u kolovozu 1991. godine. Pakistan je uložio više od 20 milijuna američkih dolara za prilagodbu modela za njihove potrebe i u stvaranje mogućnosti za lokalnu proizvodnju. Dizajnerski tim prilagodio je tenk Pakistanskim potrebama i napravljeno je nekoliko prototipova koji su testirani.

U početnom stanju razvoja tenk je bio naoružan kineskim topom i SUP-om, ali je imao kinesku verziju njemačkog MTU-396 dizel motora koji je pod licencom građen u Kini. Druga verzija bila je opremljena zapadnom tehnologijom i SUP-om i bio je pokretan s dizel motorom Perkins 1200 ks (korišten u britanskom tenku Challenger) i ESM-500 automatskim prijenosom (korišten na francuskom Leclerc). Ova verzija se smatrala previše skupom. Konačna verzija pokretana je s ukrajinskim 6TD-2 dizel motorom s 1200 ks (također ugrađen u ukrajinske T-80UD). Ova verzija je odabrana kao serijska verzija tenka i nazvana je Al Khalid.

Razvijena je još jedna verzija koja ima više zapadne tehnologije i razvijena je kao izvozni proizvod. Prototip je imao 1200 ks njemački MTU-871/TCM AVDS-1790 dizel motor i prijenos LSG-3000. Ovaj koncept je napušten nakon nametnutog embarga na Pakistan nakon 1998. zbog pakistanskih nuklearnih testiranja.

Krajnji dizajn tenka proizašao nakon desetljeća razvoja je vrlo sličan kineskom Tip 90 i njegovim potomcima Tip 96 i Tip 99. Kineska tvrtka Norinco pokazala je novi Tip 90-IIM tijekom svibnja 2001. godine u Abu Dabi Defense Expo, pod izvoznim imenom MBT 2000.

Verzija pokretana ukrajinskim motorom, namijenjena za domaću proizvodnju u Pakistanu, a ime je dobio Al Khalid po generalu proroka Muhameda, Halidu ibn Validu.

Proizvodnja

Tijekom razdoblja razvoja, Heavy Industries Taxila dobila je iskustvo proizvodeći Kineski Tip 85-IIAP i pripremila se za proizvodnju Al Khalid tenka 1999. godine. Prva isporuka od 15 tenkova predana je Pakistanskoj vojsci 20. srpnja 2001. godine. Pakistan je potpisao ugovor sa ukrajinskom Malyshev tvornicom u svibnju 2002. godine o kupnji 315 6TD-2 motora u slijedeće tri godine.

Izvoz

Pakistan planira proizvesti više od 600 tenkova Al Khalid za svoje oružane snage. U svibnju 2006. jedan časopis je izvijestio kako Saudijska Arabija planira ocijeniti Al Khalid u travnju 2006. Pakistansko ministarstvo obrane reklo je da je Saudijska vlada zainteresirana za kupnju do 150 Al Khalid tenkova za 600 milijuna američkih dolara.

Opis

Vatrena moć

Al Khalid kao glavno oružje koristi 125 mm glatkocijevni top KBA-3 dužine 48 kalibra. Ovaj top je ukrajinskog porijekla, ali su cijevi topa pravljene u Pakistanu. Koristi APFSDS granate tipa "Naiza" od osiromašenog uranijuma i probojnosti 550 mm homogenog čelika na daljini od 2 km i pod uglom od 90 stepeni. Ima automatski punjač topa s 22 runde i brzinu paljbe od osam granata u minuti. Kupola je pokretana elektro-hidraulički što je zastarjelo rješenje. Tenk je također opremljen s 7,62 mm suspregnutom strojnicom, protuavionskom 12,7 mm strojnicom na krovu kupole i bacačima dimne zavjese.

Demonstrirani prototipovi imali su SUP-ove različitog podrijetla neki kineskog, neki zapadnih zemalja.

Topnik je opremljen s dva periskopa, a zapovjednik je opremljen panoramskim periskopom koji se okreće u 360 stupnjeva. Oba imaju digitalnu stabilizaciju slike i laserski daljinomjer. SUP može automatski pratiti cilj što mu povećava vjerojatnost pogađanja prvom granatom. Topnik i zapovjednik opremljeni su i termovizijom za djelovanje tenka u noćnim i lošim vremenskim uvjetima. Serijski Al Khalid opremljen je SUP-om zapadnog podrijetla. Proizvođač tvrdi da je tenk sposoban pogoditi ciljeve u pokretu na udaljenostima do 2000 metara.

• Domet: 200 m do 5000 m
• Senzori: Laserski daljinomjer od 200 m do 9990 m
• Automatsko vođenje, pucanje četiri vrste streljiva, termovizija za topnika, ...

Oklop

Al Khalid ima kompozintni oklop i eksplozivno–reaktivni oklop, nuklearno-biološku-kemijsku zaštitu, učinkovitu dimnu zavjesu. Ugrađen je i sustav za gašenje požara i protiv eksplozije tenka. Također ima napredni sustav detekcije laserskih zraka proizveden u Al Tehnique Corparation.

Pokretljivost

Serijski model Al Khalid-a ima ukrajinski 6TD-2 turbo dizel motor s 1200 KS i poluautomatskim prijenosom. Mala težina od samo 48 tona mu omogućava veću pokretljivost od npr. M1 Abrams koji ima 70 tona. Zbog male težine se tenk lakše transportira na bojište, a uz omjer snage i težine 26 ks/t postiže maksimalnih 72 km/h s ubrzanje od 0 - 30 za manje od 10 sekundi.

S disalicom Al Khalid može savladati vodenu prepreku dubine do 5 metara.

Korisnici

Pakistan

• Oko 500 Al-Khalida u službi, oko 600 planirano

Maroko

• 54 VT-1A u službi 2011, još 96 naručeno iz Kine.

Bangladeš

• 44 VT-1A i 3 ARV-a u službi u Junu 2011

Šri Lanka

• 22 VT-1A naručena.

Mjanmar

• Nepoznat broj VT-1A u službi

Kina

• 3 VT-1A u službi kao vozila za obuku.

Izvori

Al Khalid na Wikimedijinoj ostavi