Ep o Gilgamešu

GILGAMEŠ
Originalni naziv:	Gilgameš
Autor i datum prvog izdavanja:	Nepoznat; 12. ploča 1872. na engleskom
Vrsta djela:	Ep/Epska poema
Žanr:	Herojski Ep
Jezik kojim je djelo pisano:	Sumerski, akadianski i drugi
Vrijeme i mjesto nastanka:	{{{vrijeme i mjesto nastanka}}}
Pripovijedač:	Neimenovan; objektivan
Gledište:	Treće lice; Prvo lice (Gilgameš i Utnapištim)
Vrijeme radnje:	2700. pne.
Mjesto radnje:	Mesopotamija
Glavno lice:	Gilgameš
Vrhunac:	Enkiduova smrt
Teme:	Neizbježnost smrti i druge

Nastanak

Književnost Vavilona i Mesopotamije uopće, bila je vrlo bogata. Iz tog perioda su pronađeni mnogi epovi, legende, mitovi, himne bogovima, psalmi, bajke, basne, poslovice i pripovijetke.

Najsavršeniji među epovima je ep o Gilgamešu. Za razliku od junaka iz Grčke ili Keltičke mitologije, junak iz Epa o Gilgamešu bio je historijska ličnost, kralj koji je vladao Sumerskim gradom-državom Urukom oko 2700. pne. Nastao je oko 1700. godine prije nove ere. Neki njegovi dijelovi nastali su mnogo ranije, a i cio ep je vjerovatno stariji, samo mu je oko navedene godine dat cjelovit oblik. Ep je napisan u akkadianu, babilonskom jeziku i sastoji se od 12 ploča (pjevanja) pa je prema tome i najveći. Ploče imenuju svog autora kao Sin-Leqi-Unninni, što znači:' Bog mjeseca, prihvati moju molitvu'.

Gilgameš je bio skroz zaboravljen do viktorijanskog doba. Engleski putnik, Austen Henry Layard, je 1839. iskopao više od 25.000 glinenih ploča iz ruševina Ninive. Henry Rawlinson je počeo prevoditi te ploče, prvo u Bagdadu a onda u Britanskom muzeju. Kada je Rawlinsonov učenik George Smith preveo jedanaesu ploču Epa o Gilgamešu, na engleski 1872, izazvao je veliku senzaciju. Razlog tome je bio što je u toj ploči bilo opisan potop i spašavanje jako slično onome što je opisano u Bibliji (Utnapištim je u Gilgamešu napravio brod, a u Bibliji Noa). Nekoliko godina poslije, i durge su ploče prevedene. Ipak, dvadeset posto epa nije završen, jer neki dijelovi ploča nisu pronađeni ili su oštečeni.

Zanimljivo je da ime Gilgameš,kako je utvrdeno, znači «otac-junak« ili »stari čovjek-junak«. Enkidu, pak, u poemama koje prethode ninivskoj verziji nije saborac i prijatelj Gilgamešov več njegov sluga. Značenje njegovog imena tumači se na razne načine, kao »gospodar brana i kanala«, kao »gospodar rita i močvare«, ili kao »stvorenje boga Ea(Enkija)«.

Radnja

Prolog epa govori uopće o Gilgamešu, koji je bio jedna trećina čovjek a dvije trećine bog. Gilgameš se opisuje kao jako lijep i mudar čovjek koji je gradio prelijepe hramove i velike gradske zidine. Međutim, i pored njegovih vrlina, kada je počeo svoju vladavinu bio je despot. Gilgameš je radio razne grozote svom narodu (npr. silovao je svaku ženu koja bi mu se svidjela). Bogovi su uvidjeli patnju Gilgameševog naroda i stvorili su Enkidua, čovjeka divljine, koji je bio ravan Gilgamešu.

Enkidu je bio divlji čovjek. Kada ga je jedan lovac ugledao u divljini doveo mu je svećenicu iz Ištarinog hrama da bi ga vratio u civilizirani svijet (tada se vjerovalo da seks i žene djeluju smirujuće na ljude divljine). Enkidu je stvarno postao normalan čovjek. Kada je saznao šta Gilgameš radi svome narodu, otišao je u Uruk i našao Gilgameša. Nakon što su se tukli čitavu noć, sprijateljili su se. Odlučili su zajedno ići u avanture.

Oni prvo odlaze u zabranjenu šumu da posijeku drva. Tu ih napada čudovište Humbaba, kojeg pobjeđuju. Pri povratku u Uruk, nakon što je odbio imati ljubavne odnose s božicom, bore se i pobjeđuju nebeskog bika poslanog s neba. Bogovi odluče kazniti Enkidua. Enkidu umire, a Gilgameš je emocionalno slomljen. Nakon toga Gilgameš odlazi u potragu za besmrtnošću. Ne uspijeva je dobiti i umire kao smrtnik.

Radnja po pločama

Uvod o Gilgamešu ;
Enkidu se bori sa Gilgamešom; postaju prijatelji ;
Enkiduov povratak stepi ;
Putovanje u Kedrovu šumu ;
Gilgameš i Enkidu ubijaju Humbabu; vraćaju se u Uruk ;
Ubijaju nebeskog bika ;
Enkiduova smrt ;
Tugovanje za Enkiduom ;
Gilgameševo putovanje do Utnapištima ;
Putovanje završeno ;
Gilgameš upoznaje Utnapištima ;
Gilgameš uspijeva razgovarati sa Enkiduom, i nakon toga umire...

Jezik i stil

Jezik epa odlikuje se tzv. biblijskim tonom, no on je zapravo tek kasnije prenesen u judejsku književnost. To se isto desilo i sa pričom o potopu, koja je objavljivanjem u ovom epu uzbudila cio naučni svijet. Epska ponavljanja u njemu vrlo su značajna. Često imaju svrhu da naoko primitivnim ponavljanjem jasnije predoče trajanje vremena u kome se neki jednolični događaji zbivaju (zabijanje 120 stubova u plićake smrti, Gilgameševo putovanje mračnim klancem i dr.)

Cio ep mogli bismo podijeliti na dva dijela: čovjek prema spoljašnjem svijetu i čovijek prema unutrašnjem svijetu. U prvom dijelu epa (od 1. do 7. ploče) treba istači prijateljstvo između slavljenog junaka Gilgameša i poludivljeg čovjeka polja i stepe Enkidua. Jedini predstavnici zla su čarobni nebeski bik i Humbaba, čuvar cedrove šume i Ištar koja u sumerskoj istorij izaziva sva zla i ako je ona boginja plodnosti. Njih pobijeđuju oba prijatelja, što s etičke strane predstavlja simbol pobijede dobra nad zlom. Osim ove dvije borbe u epu nema krvavih ratovanja-menstruacija, svojstvenih mnogim epovima. U dobro konstruisanoj gradaciji ep dostiže svoj vrhunac opisom smrti prijatelja Enkidua (8. ploča). Preokret koji se tim putem dešava u duši Gilgameša, tuga za prijateljem i njegov iznenadni strah pred smrću iznesen je jednostavno, a ipak tako snažno i potresno da ove stranice pripadaju među najljepše u starijoj književnosti. One tako jasno dokazuju da su čovjeka od najstarijih dana pa sve do danas mučili isti problemi. Pitanje života, urođeni strah od smrti, težnja za besmrtnošću opisani su tako da mogu uzbuditi i današnjeg čitaoca. Ovom pločom ep mijenja karakter. On postaje human, približuje se unutrašnjem čovjeku i dobiva gotovo lirski, elegički karakter. Pravu vrhunac epa nalazimo u opisu potopa (11.ploča), koji je dat na veoma realističan način. Svojom vrijednošću ona daje epu umjetnički biljeg, uz to svojom dramatičnošću oživljuje tok radnje. Ep završava pesimistički: čovjek je nemoćan da bilo što sazna o stvarima koje ga neprestano muče, a to su pitanja o životu i smrti (12.ploča).

(Glavni) Likovi

GILGAMEŠ- bio je najjači čovjek, hrabri borac, kralj Uruka. Bio je jednu trećinu čovjek a dvije trećine bog. Gilgameš pada u tugu kada njegov voljeni prijatelj, Enkidu, umre. Postaje očajan znajući da će i on umrijeti i ide na putovanje do kraja svijeta u potrazi za odgovorima o životu i smrti.

ENKIDU- bio je prijatelj i saputnik Gilgamešu. Bogovi su ga stvorili kao divljeg čovjeka koga su odgojile životinje. Enkidu je , fizički, ravan Gilgamešu. Pošto je sa Gilgamešom ubio Humbabu i nebeskog bika, bogovi ga kažnjavaju sporom i bolnom smrću.

UTNAPIŠTIM- je kralj i svećenik u Šurapaku. Na nagovor boga, gradi veliki brod i spašava sebe, svoju porodicu i po jedan primjerak svih živih bića, od velike poplave, koja je za malo uništila sav život na svijetu. Bogovi su njemu i njegovoj ženi dali vječni život.