Šleska
Šleska
| |
---|---|
U sastavu | Poljska Njemačka Češka |
Glavni grad | Wrocław |
Površina | 40.400 km² |
Stanovništvo | 8.000.000 |
Gustoća | 198.020 stanovnika na km² |
Šleska ili Šlezija je historijska regija u srednjoj Evropi koja se danas većim dijelom nalazi u Poljskoj, a manjim dijelom u Češkoj i Njemačkoj.
Najveći šleski gradovi su Wrocław i Katowice u Poljskoj i Ostrava u Češkoj. Najveća rijeka koja protječe Šleskom je Odra. Zauzima površinu od 1.717 km2 i ima oko 3 miliona stanovnika.
Šleska se nalazi uz gornji i srednji tok rijeke Odre i jasno je ograničena na jugu planinskim lancem Sudeta. Njegov historijski glavni grad i glavno središte je grad Wrocław (nj. Breslau), a na području historijske Sleške nalaze se gradovi Ostrava (Ostrau), Katowice (Kattowitz), Gliwice (Gleiwitz), Bytom (Beuthen), Zabrze (Hindenburg), Syców (Groß Wartenberg), Namysłów (Namslau), Tychy (Tichau), Opole (Oppeln), Wałbrzych (Waldenburg), Zielona Góra (Grünberg), Chorzów (Königshütte), Brzeg (Brieg), Legnica (Liegnitz), Kłodzko (Glatz), Jelenia Góra (Hirschberg), Lubin (Lüben), Głogów (Glogau), Świdnica (Schweidnitz), Bolesławiec (Bunzlau), Oleśnica (Oels), Mysłowice (Myslowitz), Będzin (Bendsburg), Racibórz (Ratibor), Havířov (Hawierow), Český Těšín (Teschen), Görlitz.
Razni nazivi ove pokrajine su prilično slični u raznim jezicima i povezana su s imenom rijeke (danas rijeka Ślęza) i brda (planina Ślęża) u srednjo-južnoj Šleskoj, koja je služila kao mjesto kulta za pogane prije pokrštavanja. Neki polonisti naziv Ślęża [ˈɕlɛ̃ʐa] ili Ślęż [ɕlɛ̃ʂ] svode na sa staropoljskim riječima ślęg [ɕlɛŋk] i śląg [ɕlɔŋk], što znači vlaga ili slično.[1]
- Gornja Šleska, glavni grad: Opole;
- Donja Šleska, glavni grad: Wrocław;
- Češka Šleska (Moravska Šleska) i Austrijska Šleska, glavni gradovi: Opava i Ostrava.
- polj. Śląsk
- češ. Slezsko
- njem. Schlesien
- njemšl. Schläsing
- šl. Ślůnsk
- dlsrp. Šlazyńska
- glsrp. Šleska
- lat. Silesia
- fr. Silésie
- niz. Silezië
- it. Slesia
- svk. Sliezsko
- kaš. Sląsk
- ↑ Rudolf Fischer, Onomastica slavogermanica, Uniwersytet Wrocławski, 2007, t. XXVI, 2007, str. 83.