Prijeđi na sadržaj

Davor Šuker

Izvor: Wikipedija
Davor Šuker

Osobne informacije
Puno ime Davor Šuker
Rođenje 1. siječnja 1968.
Osijek, SFRJ (danas (Hrvatska)
Visina 181 cm
Klub
Trenutačni klub u mirovini
Pozicija napadač
Profesionalni klubovi*
Godina Klub Nastupi (golovi)
1984. - 1989.
1989. - 1991.
1991. - 1996.
1996. - 1999.
1999. - 2000.
2000. - 2001.
2001. - 2003.
NK Osijek
NK Dinamo Zagreb
Sevilla
Real Madrid
Arsenal
West Ham United
1860 München
091 (40)
060 (34)
153 (76)
086 (40)
030 (11)
011 0(2)
023 0(5)
Reprezentacija
1991.
1990. - 2002.
Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija Jugoslavija
HrvatskaHrvatska
002 0(1)
069 (45)
Osvojene medalje
Nogomet
Svjetska prvenstva
Brončana medalja – treće mjesto Francuska 1998.
Napomene

* Nastupi i (golovi) u profesionalnim klubovima
broje se samo za ligu iz koje je klub.

Davor Šuker (Osijek, 1. siječnja 1968.), bivši hrvatski nogometaš. Igrajući na mjestu napadača, Šuker je bio planetarno popularan i jedan od najboljih napadača svijeta 90-ih godina. Šuker je predsjednik Hrvatskog nogometnog saveza od 2012. godine.

Životopis

[uredi | uredi kod]

Rodio se u Osijeku. Njegova obitelj potječe iz Livna. Karijeru je započeo 1984. u rodnom mu Osijeku, igrajući za prvoligaša NK Osijek, gdje je odigrao skoro 100 utakmica i postigao 40 golova. Uslijedio je prelaz u redove jačeg hrvatskog kluba NK Dinamo. Iako je tamo ogovaran da se malo zalaže u igri i podosta je spor, uspio je zabilježiti sjajne rezultate s klubom i 1991. godine otišao je u španjolsku Primeru, u Sevillu. U tom je gradu i klubu proveo sljedećih 5 godina i u tom razdoblju postao ikona kluba, zabivši 76 pogodaka u 153 nastupa. Prije europske smotre 1996. u Engleskoj kupio ga je veliki Real Madrid. Tamo je Šuker osvojio naslov prvaka Španjolske 1997., pa onda i Ligu prvaka 1998. Tu godinu pamtit će i po Svjetskom prvenstvu u Francuskoj gdje je sa 6 golova u 7 utakmica odveo svoju zemlju do 3. mjesta u svijetu, dok je on sam dobio nagradu Zlatna kopačka koja se dodijeljuje najboljim strijelcima Svjetskog prvenstva, Srebrna lopta za drugog najboljeg igrača Svjetskog prvenstva i Brončani trofej FIFA za treće mjesto u izboru igrača sezone prema glasovanju izbornika svih svjetskih reprezentacija. Te iste godine dobitnik je nagrade za najboljeg sportaša godine u izboru Sportskih novosti, a dvostruki je dobitnik i najviše Državne nagrade za šport "Franjo Bučar" i kao pojedinac i kao član stožera reprezentacije.

Završetkom španjolske epizode karijera mu je poprimila drugačiji oblik. Kako je već ušao u 30-e, počeo je brže mijenjati klubove. Tako je bio nakratko u Arsenalu, pa je uslijedio West Ham United, zatim 1860 München. Na Europsko prvenstvo 2000. godine Hrvatska se nije uspjela plasirati, nastavljajući "prokletstvo" svjetske bronce koje je prije Hrvatske započela Bugarska, a nakon toga nastavila Turska. Na Mundialu 2002. putovao je s hrvatskom reprezentacijom, ali je odigrao tek 64 minute u porazu od Meksika, što mu je bio i posljednji nastup za izabranu vrstu.

Debi u kockastom dresu zabilježio je protiv Rumunja. U reprezentaciji je u 69 utakmica postigao 45 pogodaka i time postavio teško dostižan rekord. Prvi mu pratitelj Darijo Srna s 28 golova manje. Šuker pamti i nastupe u plavom dresu Jugoslavije. Bilo je to 1991., a odigrao je 2 utakmice i postigao 1 gol. Prije toga nastupao je u mlađim reprezentativnim kategorijama tadašnje države, a između ostalog i na završnicu Europskog U-21 prvenstva u Rusiji, gdje je jugoslavenska U-21 reprezentacija, izgubivši u finalu od domaćina, osvojila 2. mjesto, a Davor Šuker je proglašen najboljim igračem Prvenstva.

Nakon napuštanja reprezentacije 2002. i općenito profesionalnog nogometa 2003., Šuker se posvetio svojoj akademiji za mlade nogometaše u Zagrebu pod nazivom Davor Šuker Soccer Academy. 5. srpnja 2012. počinje obnašati dužnost predsjednika Hrvatskog nogometnog saveza nakon četrnaestogodišnjeg mandata Vlatka Markovića.

Kontroverze

[uredi | uredi kod]

1996. se je fotografirao pored groba Ante Pavelića.[1][2][3][4][5]

2011. je kažnjen zbog krađe antičkih novčića pronađenih na aerodromu. Umjesto da ih prijavi, dao ih je svojoj djevojci koja ih je pokušala prodati.[6][7][8]

Hrvatsko novinarsko društvo (HND) je 2015. optužilo Šukera za "sprečavanje slobode informiranja i za fizičko nasilje nad novinarima".[9]

Zanimljivosti

[uredi | uredi kod]
  • Nakon okončanja karijere osnovao je akademiju Davor Šuker Soccer Academy u Zagrebu.
  • Neko se vrijeme bavio i karijerom velikog hrvatskog talenta Nike Kranjčara.
  • Legendardni Pelé uvrstio ga je u svoj popis 125 najboljih nogometaša svih vremena.
  • Podrijetlom je Davor Šuker, kao Robert i Niko Kovač, iz Livna, BiH.
  • Ivan Šuker, bivši ministar financija Republike Hrvatske je rodom iz susjednog sela Gornji Rujani.
  • U studenom 2008. proglašen je počasnim građaninom rodnog Osijeka.

Izvori

[uredi | uredi kod]
  1. Holiga, Aleksandar. „Davor Suker: is he doing more for himself than for Croatian football?”. The Guardian. 
  2. Holiga, Aleksandar. „Euro 2012: The problem with Croatia's nationalistic fans starts at the top”. The Guardian. 
  3. Schächter, Tobias. „Kroatien fürchtet harte Sanktionen”. Süddeutsche Zeitung. 
  4. „Davor Šuker se slikao na grobu Ante Pavelića”. Kurir. Arhivirano iz originala na datum 17 November 2015. 
  5. Redžić, Dea. „Šuker pozirao na Pavelićevom grobu, a danas mora kazniti Šimunića”. Index.hr. 
  6. „Arsenal hero fined over coin theft”. Daily Mirror. 
  7. Matanović, Ilija. „Šuker: Žao mi je, nisam znao da zlatnici toliko vrijede... Sudac: Još se sjećam što ste napravili Nijemcima 1998”. Jutarnji List. Arhivirano iz originala na datum 2016-03-04. Pristupljeno 2018-07-12. 
  8. Živko, Ivana. „Davor Šuker pronašao antičke novčiće u avionu i nije ih vratio”. 24 Sata. 
  9. „Španjolski mediji: Šuker optuzen zbog nasilja nad novinarima”. HINA. Arhivirano iz originala na datum 2016-12-28. Pristupljeno 2018-07-12. 

Vanjske veze

[uredi | uredi kod]