Hopewellska kultura
Hopewellska kultura ili kultura Hopewell (300. pne. - 600), također poznat kao kultura grobnih humaka, je naziv za kulturu američkih domorodaca (Indijanaca) u istočnom dijelu Sjeverne Amerike, koja je nastala i razvijala se južno od jezera oblasti Velikih jezera, odnosno u dolini rijeke Ohio, istočno od rijeke Missouri i u gornjem toku rijeke Mississippi, a koji se također klasificira kao srednji period šire Woodlandske kulture. Artefakti ove kulture su zamijenili raniju Adensku kulturu, ali ih je teško definirati po etničkom ključu, iako postoje naznake da je došlo do smjene i seoba stanovništva. Hopewellsku kulturu je slijedila Misisipijska kultura, čiji se tragovi mogu pronaći među sjevernijim precima današnjih Siouxa, odnosno koji su govorili sijuksksim jezicima; sijukško-irokeška jezična grupa, koja je na sjeveroistoku graničila sa Hopewellskom kulturom, pripada sijukškoj makro-jezičnoj grupi. No, vezu Hopewellske kulture i Sijuksa je teško dokazati, a vjeruje se da je kultura bila poli-etnička. Vjeruje se da je nastalča i počela se širiti u 3. vijeku pne.
Dok dio historičara vjeruje kako smjena Adenske kulture nije bila mirna, dio vjeruje kako između tih dviju kultura postoji kontinuitet. Izgradnja grobnih humaka se proširila. Bila je karakteristično i uzgajanje posebnih sorti duhana, pri čemu se nastojalo postići halucinogeni efekt tokom pušenja; u tu svrhu se izrađivale posebne kamene cijevi sa prikazima životinja, kao što su dabrovi ili medvjedi. Od Adenske kulture su naslijeđeni običaji klasičnog pokopa aristokrata i kremiranja običnih ljudi. Vjeruje se kako je u Hopewellskoj kulturi ojačala društvena stratifikacija. Hopweerllska kultura je također poznata po izgradnji kamenih spomenika u obliku obliku kruga, kvadrata, osmerokotnika i paralelnih linija.
Na zapadu je došlo do preklapanja sa Kulturom gradnje reprezentativnih gomila. Sa sjevera se uticaj kulture Hopewell postepeno širio daleko na jug sve do Meksičkog zaljeva i Floride, ali se njegovi tragovi ne bi trebali brkati sa tragovima zasebnih kultura na jugoistoku, od kojih jedan od primjera predstvlja Swift Creek kultura, koja je pripadala srednjem Woodlandskom periodu. Kraj Hopewellske kulture nije jednostavno odrediti ni objasniti - glavna naselja su iz nikad određenih razloga napuštena oko godine 400. Može se samo špekulirati da je to bila posljedica prečestih ratova, poljoprivredne krize ili klimatskih promjena koje su dovele do društvene dezintegracije. Oko 500. Hopewellci su počeli svoje humke koristiti u obrambene svrhe, što sugerira ratnu prijetnju. S druge strane, dok je najvećih dio hopewellskih kultura na originalnom području kolabirao, područja s manje jasnim grobovima su se održala do dolaska Mississipijske kulture.
Hopewellska kultura se temeljila na rodovskim zajednicama, koje su bile široko umrežene i koje su mogle brojati i do 10.000 ljudi. Na njihovom je čelu najvjerojatnije bio nasljednji teokratski valdar. S druge strane Hopewellska kultura se sama nikada nije umrežila u jedinstvenu cjelinu. Umjesto nje su postojala velika naselja s drvenim kućama, okružena palisadama, a koja su služila kao lokalna ekonomska, vjerska i politička središta. Gradnja tako velikih naselja i grobnih humaka sugerira relativno visoki stepen društvene organizacije.
S druge strane je u Hopewellskoj kulturi lov još uvijek bio glavna privredna aktivnost, a poljoprivreda se ralativno slablo širila, i nije bila tehnološki razvijena. Vjeruje se da je zbog toga postojala šira politička autonomija, odnosno nezavisnost zajednica koje nisu imale potpuno sjedilački karakter. Glavne poljoprivredne kulture su bile dinje i tikve, ponegdje kukuruz i suncokret. S druge strane postoje tragovi relativno razvijene trgovine i obrta, koji se temeljila na grnčarija|grnčariji,te obradi [[zlato|zlata[[i bakra.
