Prijeđi na sadržaj

Interferencija

Izvor: Wikipedija

Interferencija je u fizička pojava uzajamnog utjecaja valova, čiji rezultat može biti njihovo slabljenje, pojačavanje ili poništavanje. Interferencija je vrlo složen fizički proces.

Interferencija se obično dešava pri interakciji valova koji su u korelaciji ili koherentni, bilo zato što dolaze iz istog izvora, ili zato što imaju istu ili skoro istu frekvenciju. Efekti interferencije se javljaju kod svih vrsta valova, npr. svjetlosni, radijski, akustični i valovi vodene površine.

U komunikaciji, pojam označava izmjene i smetnje u poruci koja putuje između pošiljaoca i primaoca. U psihologiji, proces proaktivnog i retroaktivnog zaboravljanja uslijed želje osobe da zaboravi.

Mehanizam

[uredi | uredi kod]
Interferencija valova iz dva točkasta izvora

Princip superpozicije valova nalaže da kada dva ili više talasa incidiraju u istoj točki, ukupni otklon je jednak vektorskoj sumi otklona individualnih valova. Ako vrh vala susreće vrh drugog vala iste frekvencije u istoj točki, onda je veličina otklona jednaka sumi individualnih otklona (konstruktivna interferencija). Ako vrh jednog vala sreće dno drugog vala onda je veličina otklona jednaka razlici individualnih veličina (destruktivna interferencija).

Kombinirani
val
Val 1
Val 2

Konstruktivna interferencija Destruktivna interferencija

Konstruktivna interferencija se javlja kada je fazna razlika između valova proizvod 2π, dok se destruktivna interferencija javlja kada je razlika π, 3π, 5π, itd. Ako je razlika između faza između ta dva ekstrema, onda je veličina otklona sumiranih valova između minimalne i maksimalne veličine.

U slučaju kada se dva identična kamena ispuste u miran bazen sa vodom na različitim mjestima, svaki kamen generira cirkularni val koji se kreće od točke gdje je kamen ispušten. Kada se dva vala preklope, konačni otklon u određenoj točki je suma otklona individualnih valova. U nekim točkama, oni će biti u fazi i davati će maksimalni otklon. U drugim točkama, valovi će biti u antifazi i neće biti konačnog otklona. Stoga, dijelovi površine će biti stacionarni — oni se vide na gornjoj slici i desno kao stacionarne plavo-zelene linije koje se radijalno šire od centra.

Literatura

[uredi | uredi kod]

Ovaj članak, ili jedan njegov segment, izvorno je preuzet iz knjige Ivan Vidanović "Rečnik socijalnog rada" uz odobrenje autora.