Ivica Šiško je savremeni bosanskohercegovački i hrvatski slikar i grafičar. Rođen je u Livnu 24. januara 1946. godine. Završio je školu primjenjene umjetnosti 1965. godine u Sarajevu, u klasi profesorice Mice Todorović. Upisao je Akademiju likovne umjetnosti u Zagrebu 1969. godine i diplomirao 1974. godine u klasi Frane Baće. Bio je saradnik Majstorske radionice Krste Hegedušića i Ljube Ivančića od 1974. do 1978. godine. Završio je poslijediplomski studij grafike na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. Dobitnik je brojnih nagrada za svoj rad. Profesor je na Akademiji likovne umjetnosti u Zagrebu, gdje živi i stvara.

Njegove radove koristili su Hrvatska pošta i telekomunikacije u mnogobrojnim izdanjima poštanskih maraka i telefonskih kartica Republike Hrvatske.

Prof. Ivica Šiško član je Odbora za obrazovanje Hrvatskog povjerenstva za UNESCO, zaštitu kulturne baštine. Dao je svoj doprinos mnogim poklonjenim radovima za humanitarne aukcije, a jedna od značajnijih slika je donirana za aukciju namijenjenu za financiranje odbrane generala Ante Gotovine, gdje je njegova slika postigla rekordan iznos od 120 hiljada kuna.

U vlastitoj nakladi objavljuje grafičke radove, uglavnom u tehnici bakropisa, tj. takozvanim aquatinta-bakropis, i samim time sebe predstavlja kao grafičar koji voli i cijeni grafiku, i smatra je umjetnošću. Usred sumraka modernog masovnog tiskanja grafika tehnikom off-seta, bez numeriranja ili prikrivenog lažnog numeriranja, izrađuje grafike starom tehnikom bakropisa. Tom tehnikom nije moguće napraviti jednan motiv grafike više od 35 puta i time ona predstavlja umjetničko djelo. Svaki otisak nakon prvog je lošiji, dok su kod off-seta i sito tiska prvi i posljednji otisak u potpunosti jednaki. U crtežima i grafikama nastalim oko 1975. godine ekpresivnom linijom raščlanjuje pokret u prostoru ispunjenu organskim oblicima i figurativnim pojedinostima. Svojom je osebujnom maštom i fantazmagoričnom vizijom jedan od protagonista postmodernističkoga slikarstva 1980-tih godina u Hrvatskoj.

Ornamentalnim preobrazbama životinjskih i biljnih motiva približava se novoj secesiji, dok se u mitološkim prizorima prisjeća Botticellija, Cranacha, El Greca. Istančani grafizam, dinamično shvaćeni oblici i simbolika boje osnovni su nosioci energije toga slikarstva u kojemu su sublimirani prirodni procesi i vitalna snaga postojanja.

«Šiško je jedan od onih slikara koji idu u srce elementarnosti. S bijesom pustolova, istraživača i revnošću hodočasnika. Predvođen nužošću koja briše pogibelji, skriva strahove i jača ushit. Umjetnost je pustolovina pogleda i budnih ćutila.» «Slikar je pustolov modernog svjeta» Jean Jacques Levenque

Šiškov ciklus »Rajski vrt«, najpoznatiji je njegov ciklus, i zaokupljen je prepoznatljivim temama kao što su: Kameni cvijet, Fenix, Vukovar, Plavetnilo, Poskok, Crni Lopoči i dr.

Samostalno je izlagao u Livnu, Sarajevu, Zagrebu, Splitu, Dubrovniku, Šibeniku, Banjoj Luci, Krku, Sesvetama, Osijeku, Đurđevcu, Bjelovaru, Križevcima, Opatiji, Novoj Gradišci, Velikoj Gorici, Karlovcu, Crikvenici, Ivanić Gradu, Zaprešiću, Beogradu, Novom Sadu, Zrenjaninu, Somboru, Subotici, Gradišću, Beču, Novom Mestu, Križu, Bonnu.

Vanjski linkovi

uredi