Čuvaši

etnička grupa

Čuvaški narod (çăvaş), množina: чӑвашсем, çăvaşsem; ruski: чува́ши) su turska etnička grupa, ogranak Ogura, porijeklom iz područja koje se proteže od regije Idel-Ural (Volga-Ural) do Sibira.

Čuvaši
чӑвашсем

çăvaşsem
bez okvira
Stari Čuvaši, početak 20. vijeka
Ukupna populacija
c. 1.5 miliona[1]
Regije sa značajnom populacijom
 Russia 1,435,872

684,930[2][3][4]
 Kazahstan 22,305[5]
 Ukraijina 10,593[6]
 Uzbekistan 10,074[7]
 Tadžikistan 3,904[8]
 Turkmenistan 2,281[9]
 Bjelorusija 2,242[10]
 Moldova 1,204[11]
 Sjedinjene Američke Države 900
 Kirgistan 848[12]
 Gruzija 542[13]
 Latvija 466–518[14][15]
 Azerbejdžan 489[16]
 Estonija 373[17]
Jezici
Čuvaški

Ruski
Religija
Većina:

Rusko pravoslavlje

Manjina:

Vattisen Yaly

Sunitski Islam
Related ethnic groups
Volga Tatars, Mari, Besermyan

Većina njih živi u Čuvašiji i okolnim područjima, iako se zajednice Čuvaša mogu naći širom Ruske Federacije. Govore Čuvaški, jedinstveni turski jezik koji se odvojio od ostalih jezika u porodici prije više od milenija. Među vjernicima Čuvaša većina su pravoslavni kršćani, iako još uvijek postoji mala zajednica koja slijedi sunitski islam.

Ne postoji univerzalno prihvaćena etimologija riječi Čuvaš ali postoji nekoliko teorija. Prva sugeriše da je Čuvaš adaptacija Suvara, etnonima ljudi koji su kontroverzno povezani sa modernim Čuvašima.[18]

Čuvaški jezik je član porodice turskih jezika i jedini je ogurski turski jezik koji je preživio.[19][20] Govori se u Čuvašiji i obližnjim regionima duž srednjeg toka rijeke Volge, u centralnom delu evropske Rusije.

Čuvaška žena u tradicionalnoj nošnji

Historija

uredi

Porijeklo

Postoje dvije suparničke škole mišljenja o porijeklu naroda Čuvaša. Jedna je da su nastali miješanjem između plemena Sabira i Finno-Ugra.[21] Drugi je da potiču od Volških Bugara. Kroz historiju su doživjeli značajnu infuziju i utjecaj, ne samo od ruskih i drugih turskih naroda već i od susjednih uralskih plemena s kojima su se vijekovima uporno i pogrešno poistovjećivali.[22]

 
Čuvaška dijaspora u Volškom federalnom okrugu
 
Grupa čuvaške djece u tradicionalnoj nošnji (Anat jenchi - Srednji niski Čuvaš)
 
Kršteni Čuvaši, 1870

Reference

uredi
  1. ^ Joshua Project
  2. ^ Census 2010
  3. ^ Census 2002
  4. ^ "Russian Census of 2021". (in Russian)
  5. ^ "Демоскоп Weekly - Приложение. Справочник статистических показателей".
  6. ^ "Всеукраїнський перепис населення 2001 - English version - Results - Nationality and citizenship - The distribution of the population by nationality and mother tongue - Selection".
  7. ^ [1][mrtav link][dead link]
  8. ^ "Chuvash".
  9. ^ "Демоскоп Weekly - Приложение. Справочник статистических показателей".
  10. ^ "НАЦИОНАЛЬНЫЙ СОСТАВ НАСЕЛЕНИЯ РЕСПУБЛИКИ БЕЛАРУСЬ (ETHNIC COMPOSITION OF POPULATION OF THE REPUBLIC OF BELARUS)".
  11. ^ "Демоскоп Weekly - Приложение. Справочник статистических показателей".
  12. ^ "Демографические тенденции, формирование наций и межэтнические отношения в Киргизии".
  13. ^ "Демоскоп Weekly - Приложение. Справочник статистических показателей".
  14. ^ "Population by ethnicity at the beginning of year – Time period and Ethnicity | National Statistical System of Latvia".
  15. ^ Latvijas iedzīvotāju sadalījums pēc nacionālā sastāva un valstiskās piederības, 01.01.2023.
  16. ^ "Демоскоп Weekly - Приложение. Справочник статистических показателей".
  17. ^ "RAHVASTIK RAHVUSE, SOO JA ELUKOHA JÄRGI, 31. DETSEMBER 2011".
  18. ^ Salmin, Anton K. The History of the Chuvash People in Ethnographic Facts (PDF). str. 1–2. Arhivirano s originala (PDF), 6. 1. 2024. Pristupljeno 31. 3. 2024.
  19. ^ Clauson, Gerard (2002). Studies in Turkic and Mongolic linguistics. Taylor & Francis. ISBN 0-415-29772-9.
  20. ^ Price, Glanville (2000). Encyclopedia of the languages of Europe. Wiley-Blackwell. ISBN 0-631-22039-9.
  21. ^ Graf, Orion M; John Mitchell; Stephen Wilcox; Gregory Livshits; and Michael H. Crawford. Chuvash origins: Evidence from mtDNA Markers. (2010). Their maternal markers appear to most closely resemble Finno-Ugric speakers rather than fellow Turkic speakers.
  22. ^ Krueger, John R. (1961). Chuvash Manual. Introduction, Grammar, Reader, and Vocabulary. Hague. str. 7–8.