Artjom Borovik
Artjom Borovik | |
|---|---|
Артём Генрихович Боровик | |
 | |
| Rođenje | Artjom Genrihovič Borovik 13. septembar 1960. |
| Smrt | 9. mart 2000 (39 godina) |
| Uzrok smrti | avionska nesreća |
| Mjesto počivanja | Novodeviči groblje |
| Nacionalnost | Rus |
| Državljanstvo | SSSR Rusija |
| Zanimanje | novinar, pisac |
| Djeca | Maximilian (1995) Christian (1998) |
| Roditelji | Genrih Borovik (otac) |
| Nagrade | Medalja "Branitelj slobode Rusije" Medalja "U znak sjećanja na 850. godišnjicu Moskve" Medalja "Za vojne zasluge" |
| Veb-sajt | sovsekretno |
Artjom Genrihovič Borovik (ruski: Артём Ге́нрихович Борови́к; 13. septembar 1960 – 9. mart 2000) bio je ruski novinar i medijski magnat. Bio je sin sovjetskog novinara Genriha Borovika, koji je dugi niz godina radio kao strani dopisnik u SAD-u.
Novinarstvo
[uredi | uredi izvor]Prvi put se pojavio na sovjetskoj televiziji krajem 1980-ih kao jedan od voditelja progresivnog Vzgliada (što se doslovno prevodi kao Pogled), svojevrsne satirične televizijske emisije koju sedmično prati 100 miliona ljudi.[1] Ostala sidra bila su Vladislav Listjev, Aleksandar Ljubimov i Aleksandar Politkovski.
Bio je pionir istraživačkog novinarstva u Sovjetskom Savezu tokom početaka Glasnosti. Radio je za CBS-ov program 60 Minutes tokom 1990-ih i počeo izdavati vlastite mjesečne istražne novine Top Secret, koje su prerasle u kompaniju za masovne medije koja se bavi izdavanjem knjiga i televizijskom produkcijom. 1999. godine Artjom je pokrenuo istražni program nazvan Versia u partnerstvu s američkim vijestima i svjetskim izvještajem.
Njegov najtajniji TV program često se fokusirao na slučajeve korupcije koji uključuju rusku političku i ekonomsku elitu. Program, kao i Borovikove tiskane publikacije Top Secret i Versia, otvoreno su kritizirali Vladimira Putina. Borovik se također usprotivio Prvom i Drugom čečenskom ratu. Njegova posljednja istraga odnosila se na rusko bombardovanje stanova 1999. godine, za koje je on i drugi tvrdio da ih je zapravo dirigovao ruski FSB.[2] U jednom od svojih posljednjih radova citirao je Vladimira Putina, koji je rekao: "Postoje tri načina da se utječe na ljude: ucjena, votka i prijetnja ubistvom."[3] Ovaj citat Borovik zasnovan je na njemačkim časopisima Der Spiegel i Stern.[4]
Nagrada Artjom Borovik za istraživačko novinarstvo dodjeljuje se svake godine u Moskvi. Ovu nagradu dobila je i Ana Politkovska.
Smrt
[uredi | uredi izvor]Poginuo je u padu aviona na međunarodnom aerodromu Šeremetjevo 9. marta 2000. Jakovljev Jak-40 unajmio je izvršni direktor čečenske naftne industrije Zija Bažaev za let za Kijev. Svih devet ljudi u avionu, uključujući petero posade, stradalo je u nesreći.[5][6][7] Prvobitno planirani avion trebao je poletjeti u 8:00 ujutro, 9. marta 2000; međutim, zbog odlaganja planiranog leta, Bažaev je ponudio Boroviku mjesto u njegovom avionu.
Službena istraga međudržavnog vazduhoplovnog komiteta o padu otkrila je da dok se uklanjao snijeg s vanjske strane aviona, nije primjenjivana tečnost za odmrzavanje. Posada nije tražila dozvolu za ulazak na rulnu stazu, što je učinjeno prebrzom brzinom za ledene uslove, a klapne su postavljene na 11°, umjesto na 20 °. Letjelica je postigla brzinu od 165 km/h, kada je posada počela rotirati letjelicu, u kojoj je fazi dosegla napadni ugao od 13°, zaustavila se na 8-10 metara od tla i dosegla visinu od 63 metra, prije pada.[8][9][10]
Prema historičaru Juriju Felštinskiu i politikologu Vladimiru Pribilovskiu, Borovikova smrt može biti povezana s njegovim publikacijama o Vladimiru Putinu neposredno pred predsjedničke izbore koji su se održali 26. marta.[11] Umro je tri dana prije zakazanog objavljivanja materijala o Putinovom djetinjstvu. U to je vrijeme proveo i istragu bombaških napada u Moskvi 1999. godine.[2][12] Borovik je proučavao tvrdnje Vera Putina-e.[11][13]
Borovik je sahranjen na groblju Novodeviči u Moskvi.
Njegova literatura
[uredi | uredi izvor]Borovik je objavio nekoliko knjiga, uključujući Skriveni rat, o sovjetsko-afganistanskom ratu.
- Artjom Borovik. Rus u američkoj vojsci. Hippocrene Books, Inc. 1990.ISBN 0-87052-627-8
- Artjom Borovik. Skriveni rat: Izvještaj ruskog novinara o sovjetskom ratu u Afganistanu. Grove / Atlantic, Inc. 1992.ISBN 0-87113-283-4ISBN 0-87113-283-4
Reference
[uredi | uredi izvor]- ^ Clines, Rancis X. (12. 1. 1991). "Soviet Press Curbs Hint at a Retreat". The New York Times. Pristupljeno 9. 10. 2009.
- ^ a b "Incident #1: Borovik's 'Top Secret'" Arhivirano 31. 5. 2019. na Wayback Machine.
- ^ Radio Free Europe/Radio Liberty, Business Watch, "Oleg Kalugin: 'Man In The News' Once Again" Arhivirano 7. 1. 2009. na Wayback Machine, 9 April 2002.
- ^ Sovsekretno
- ^ Leading journalist killed in plane crash Arhivirano 8. 1. 2013. na: Archive.today - IFEX
- ^ Mystery death of Kremlin critic, The Guardian, 10 March 2000
- ^ Russian crash: search for terrorist link, BBC News.
- ^ "Accident description". Aviation Safety Network. Arhivirano s originala, 12. 6. 2010. Pristupljeno 5. 4. 2010.
- ^ Neradko, Alexander (18. 2. 2002). "О катастрофе самолёта Як-40Д RA-88170 09 марта 2000 г. в аэропорту Шереметьево" (jezik: ruski). Inter-Industry Aviation Association. Arhivirano s originala, 30. 1. 2005. Pristupljeno 5. 4. 2010.
- ^ СОСТОЯНИЕ БЕЗОПАСНОСТИ ПОЛЕТОВ В ГРАЖДАНСКОЙ АВИАЦИИ ГОСУДАРСТВ-УЧАСТНИКОВ СОГЛАШЕНИЯ О ГРАЖДАНСКОЙ АВИАЦИИ И ОБ ИСПОЛЬЗОВАНИИ ВОЗДУШНОГО ПРОСТРАНСТВА В 2000 ГОДУ (jezik: ruski). Interstate Aviation Committee. Arhivirano s originala, 20. 7. 2011. Pristupljeno 5. 4. 2010.
- ^ a b Yuri Felštinski i Vladimir Pribilovski Doba atentatora: uspon i uspon Vladimira Putina, Gibson Knjige, London, 2008, ISBN 1-906142-07-6, str. 116-121.
- ^ BBC News, "Russian crash: search for terrorist link", 10 March 2000.
- ^ "Could this woman be Vladimir Putin's real mother?". The Telegraph. 12. 12. 2008.