Idi na sadržaj

Deimos (satelit)

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Deimos
Otkriće
OtkrioAsaph Hall
Datum otkrića12. august 1877.
Osobine putanje
Srednji poluprečnik putanje23.460 km [1]
Ekscentricitet0.000 2
Orbitalni period1.262 44 d
(30.30 h)
Prosječna orbitalna brzina1.35 km/s
Inklinacija0.93° (prema Marsovom ekvatoru)
1.793° (prema lokalnoj Laplaceovoj ravni)
27.58° (prema ekliptici)
Prirodni satelitMars
Fizikalne osobine
Dimenzije15 × 12.2 × 10.4 km [2]
Poluprečnik6.2 km [3]
Masa1.48×1015 kg[4]
(0.25 n planete Zemlje)
Prosječna gustoća1.471 g/cm3 [3]
Ekvatorijalna površinska gravitacija0.003 9 m/s2 (3.9 mm/s2)
0.000 40 g (400 µg)
Brzina oslobađanja5.6 m/s (20 km/h)[4]
Period rotacijeSinhronizirana rotacija
Albedo0.068[3]
Temperatura na površini≈233 K
Prividna magnituda12.4[3][5]

Deimos (grčki: Δείμος) manji je i dalji od dva Marsova prirodna satelita (drugi je Fobos). Ime je dobio po Deimosu, figuri koja je predstavljala užas u grčkoj mitologiji.[6] Pretpostavlja se da su po svom postanku asteroidi nastali u vanjskim dijelovima sunčeva sistema i zarobljeni Marsovim gravitacionim poljem. Fobos i Deimos mogli su se formirati kao Mjesec, rastvaranjem materijala rastrganog s Marsa udarom patuljastog planeta prema numeričkim simulacijama.

Deimos ima srednji poluprečnik od 6,2 km (3,9 mi) i potrebno mu je oko 30,3 sata da kruži oko Marsa.[7] Deimos je udaljen 23,460 km od Marsa, što je daleko od Marsovog drugog mjeseca, Fobosa.[8]

Slabo je vidljiv sa Zemlje, ako ne kao svijetla točka, bio je predmet pomnih promatranja tokom svemirskog istraživanja Crvene planete. Njegova površina, fotografirana gotovo u cijelosti, prekrivena je debelim slojem regolita crvenkaste boje i ima svjetlije pruge koji se fokusiraju na grebene malih visoravni i reljefi. Iako je vrlo krateriran, Deimos zapravo izgleda vrlo glatko, vjerovatno je prošao proces seizmičke degradacije.[9]

Njegov sastav, za koji se vjeruje da je sličan sastavu asteroida tipa D i izumrlih jezgara kometa, predstavlja ozbiljne poteškoće znanstvenicima koji žele objasniti njegovo porijeklo.

Otkriće

[uredi | uredi izvor]
Asaph Hall, otkrivač Deimosa.

Deimos je otkrio Asaph Hall 12. augusta 1877. u 7:48.[7][10][11][12] Hall je istovremeno otkrio i Fobos nakon sistemske potrage za Marsovim satelitima.

Imena za ove satelite predložio je Henry Madan (1838–1901)[6], doktor nauka na Etonu, i odnose se na 15. pjevanje Ilijade, gdje Ares (odnosno rimski bog Mars) poziva Užas (Deimos) i Strah (Fobos).[13]

Fizikalne karakteristike

[uredi | uredi izvor]
Slika Deimosa s Vikinga 2, 5. oktobar 1977.[14]

Deimos, poput Marsovog drugog mjeseca Fobosa, ima elektromagnetni spektar, albedo i gustinu slične onima asteroida C-tipa ili asteroida D-tipa. Poput mnogih tijela njegove veličine, Deimos je izuzetno nepravilnog oblika dimenzija 15 × 12.2 × 10.4 km.Masa mu je 1,8 × 1015 kg (6 puta manje od Fobosa). Orbitalna brzina iznosi 13,5 km/h, a brzina oslobađanja iznosi 0,01 km/s. Mars obiđe za oko 1 dan (30 sati). Sastavljen je od stijena bogatih ugljičnim materijalom, poput asteroida C-tipa i ugljično-hondritnih meteorita. Pokriven je udarnim kraterima, ali mu je površina glatkija od Fobosove, čemu je uzrok djelomično punjenje kratera regolitom. Regolit je visoko porozan i radarska ispitivanja gustine pokazuju vrijednosti od samo 1.1 g/cm3.[15] Dva najveća kratera jesu Swift i Voltaire, svaki širok oko 3 km. Unatoč maloj gravitaciji, zabilježeno je klizanje materijala nizbrdo.

Orbitalne karakteristike

[uredi | uredi izvor]

Deimosova orbita gotovo je kružna i blizu je Marsove ekvatorijalne ravni. Prema nekim hipotezama, moguće je da je Marsov dalji satelit zapravo asteroid koji je Jupiter izbacio u orbitu koja je dozvolila "zarobljavanje" od strane Marsa. Ova je hipoteza još uvijek kontraverzna i osporavana. I Deimos i Fobos imaju dosta kružne orbite koje leže gotovo tačno na Marsovoj ekvatorijalnoj ravni i stoga je njihovo "hvatanje" u orbitu pretpostavljalo početno kruženje veoma ekscentričnim orbitama, te podešavanje inklinacije (nagiba) na ekvatorijalnu ravan. Ovo je vjerovatno uspjelo zahvaljujući kombinaciji atmosferskih privlačnih i plimnih sila[16], mada nije u potpunosti jasno da li ima dovoljno raspoloživog vremena da bi se navedeno dogodilo i Deimosu.

Gledano s Deimosa, Mars bi se pojavljivao 1.000 puta veći i 400 puta svjetliji nego pun Mjesec posmatran sa Zemlje, te bi pokrivao 11. dio nebeske sfere.

Posmatran s Marsa, Demos bi imao ugaoni prečnik ne veći od 2.5 minuta (60 minuta čine 1 stepen) i činio bi se gotovo poput zvijezde.[17] U trenutcima najjačeg sjaja ("pun mjesec") činio bi se sjajnim poput Venere posmatrano sa Zemlje; u prvoj ili trećoj četvrtini njegova bi se svjetlost mogla uporediti sa svjetlošću Vege. Pomoću malog teleskopa posmatrač s Marsa mogao bi vidjeti Deimosove faze, što bi trajalo 1.2648 dana (Deimosov sinodički orbitalni period).[17]

Orbite Fobosa i Deimosa (u razmjeri).

Za razliku od Fobosa, čije je okretanje oko Marsa toliko brzo da on zapravo izlazi na zapadu, a zalazi na istoku, Deimos izlazi na istoku, a zalazi na zapadu. Međutim, sinodički orbitalni period Deimosa je oko 30.4 sata i veći je od Marsovog sunčevog dana (sola), koji je dug oko 24.7 sati, tako da je potrebno da prođe oko 2.7 dana od Deimosovog izlaska do njegovog zalaska (za posmatrača koji se nalazi na Marsovom ekvatoru). Zbog toga što je Deimosova orbita relativno blizu Marsu i ima veoma malu inklinaciju na Marsov ekvator, taj satelit ne vidi se s geografske širine veće od 82.7°.

Marsov najbliži mjesec Fobos će za 10 do 20 milijuna godina biti rastrgan na komadiće plimnim silama radi Marsove gravitacijske sile. Deimos, za razliku od njega, će ostati postojan.[18]

Solarni tranzit

[uredi | uredi izvor]
Deimosov astronomski tranzit Sunca, viđen s marsohoda Opportunity.

Za posmatrača s Marsa Deimos prolazi pravilno ispred Sunca. Satelit je premali da bi izazvao totalno pomračenje i primjećivao bi se jedino kao mala crna tačka na Sunčevoj površini. Njegov ugaoni prečnik je veličine 2.5 prečnika Venere posmatrano sa zemlje. 4. marta 2004. tranzit Deimosa fotografiran je s marsohoda Opportunity, a 13. marta s marsohoda Spirit.

Porijeklo

[uredi | uredi izvor]

Porijeklo Marsovih mjeseca još je uvijek kontraverzna tema.[19] I Fobos i Deimos imaju mnogo zajedničkog sa karbonatnim asteroidima C-tipa, te s elektromagnetnim spektrom, albedom i gustinom sličnim onima asteroida C-tipa ili D-tipa. Jedna od pretpostavki, koja se poziva na navedenu sličnost, kaže da bi oni mogli biti "zarobljeni" asteroidi iz glavnog asteroidnog pojasa.[20][21] Oba mjeseca imaju veoma kružne orbite koje leže gotovo tačno na Marsovoj ekvatorijalnoj ravni i stoga je njihovo "hvatanje" u orbitu pretpostavljalo početno kruženje veoma ekscentričnim orbitama, te podešavanje inklinacije (nagiba) na ekvatorijalnu ravan.

"Zarobljavanje" također zahtijeva rasipanje energije. Trenutna Marsova atmosfera previše je rijetka da bi mogla uhvatiti objekt veličine Fobosa atmosferskim kočenjem.[19] Geoffrey Landis istakao je da se moglo dogoditi i zarobljavanje binarnog asteroida, koji se potom razdvojio pod utjecajem plimnih sila.[21]

Fobos bi mogao biti objekt Sunčevog sistema druge generacije nastao akrecijom (skupljanjem) u orbiti nakon formiranja Marsa. Postoje mišljenja da je to vjerovatnije nego ideja da je Fobos nastao iz istog oblaka materije iz kojeg je nastao Mars.[22]

Druga hipoteza kaže da je Mars nekad bio okružen velikim brojem objekata veličine Fobosa i Deimosa, vjerovatno izbačenim u orbitu nakon udarca velikog planetezimala na površinu planete.[23]

Imenovane geološke strukture

[uredi | uredi izvor]
Dva imenovana kratera na Deimosu

Samo dvije geološke strukture na Deimosu dobile su imena. Krateri Swift i Voltaire dobili su imena po piscima koji su nagađali o postojanju Marsovih satelita prije no što su ti sateliti otkriveni.[24]

Krater Imenovan po Koordinate Prečnik (m)
Swift Jonathan Swift 12.5 S - 358.2 Z 1000
Voltaire Voltaire 22 S - 3.5 Z 1900[25]

Također pogledajte

[uredi | uredi izvor]

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. ^ "NASA Celestia". Arhivirano s originala, 9. 3. 2005. Pristupljeno 18. 5. 2011.
  2. ^ "Mars: Moons: Deimos". NASA Solar System Exploration. 30. 9. 2003. Arhivirano s originala, 16. 9. 2008. Pristupljeno 18. 8. 2008.
  3. ^ a b c d "Planetary Satellite Physical Parameters". JPL (Solar System Dynamics). 13. 7. 2006. Pristupljeno 29. 1. 2008.
  4. ^ a b use a spherical radius of 6.23 km; density of 1.471 g/cm3 yields a mass (m=d*v) of 1.48e15 kg and an escape velocity (sqrt((2*g*m)/r)) of 5.6 m/s (20 km/h)
  5. ^ "Classic Satellites of the Solar System". Observatorio ARVAL. Arhivirano s originala, 25. 8. 2011. Pristupljeno 28. 9. 2007.
  6. ^ a b Blunck, Jürgen (2009). "The Satellites of Mars; Discovering and Naming the Satellites". Solar System Moons: Discovery and Mythology. Springer. str. 5. ISBN 3540688528.
  7. ^ a b Morley, T. A.; A Catalogue of Ground-Based Astrometric Observations of the Martian Satellites, 1877-1982, Astronomy and Astrophysics Supplement Series (ISSN 0365-0138), Vol. 77, No. 2 (February 1989), pp. 209–226 (Table II, p. 220: first observation of Deimos on 1877-08-12.32526)
  8. ^ "Deimos, moon of Mars - The Solar System on Sea and Sky". www.seasky.org. Pristupljeno 12. 5. 2020.
  9. ^ Thomas, P. C.; Adinolfi, D.; Helfenstein, P.; Simonelli, D.; Veverka, J. (1. 10. 1996). "The Surface of Deimos: Contribution of Materials and Processes to Its Unique Appearance". Icarus (jezik: engleski). 123 (2): 536–556. doi:10.1006/icar.1996.0177. ISSN 0019-1035.
  10. ^ Hall, A.; Observations of the Satellites of Mars, Astronomische Nachrichten, Vol. 91, No. 2161 (October 17, 1877, signed September 21, 1877) pp. 11/12–13/14
  11. ^ Notes: The Satellites of Mars, The Observatory, Vol. 1, No. 6 (September 20, 1877), pp. 181–185
  12. ^ The Discovery of the Satellites of Mars, Monthly Notices of the Royal Astronomical Society, Vol. 38, No. 4, (February 8, 1878), pp. 205–209
  13. ^ Hall, A.; Names of the Satellites of Mars, Astronomische Nachrichten, Vol. 92, No. 2187 (March 14, 1878, signed February 7, 1878), p. 47/48
  14. ^ "Deimos - Viking 2 Orbiter". NASA NSSDC. Pristupljeno 12. 7. 2009.
  15. ^ Busch, M. W..; et al. (2007). "Arecibo Radar Observations of Phobos and Deimos". Icarus. 186 (2): 581–584. Bibcode:2007Icar..186..581B. doi:10.1016/j.icarus.2006.11.003. Eksplicitna upotreba et al. u: |author= (pomoć)
  16. ^ Cazenave, A.; Dobrovolskis, A.; Lago, B. (1980). "Orbital history of the Martian satellites with inferences on their origin". Icarus. 44 (3): 730–744. Bibcode:1980Icar...44..730C. doi:10.1016/0019-1035(80)90140-2. Referenca sadrži prazan nepoznati parametar: |month= (pomoć)CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link) CS1 održavanje: više imena: authors list (link)
  17. ^ a b Richardson, R. S., If You Were on Mars, Astronomical Society of the Pacific Leaflets, Vol. 4, Leaflet No. 178 (December 1943), pp. 214–221
  18. ^ "Mars će izgubiti mjesec, a dobiti prsten poput Saturna – Svemir i vrijeme – ZNANOST". znano.st (jezik: hrvatski). Arhivirano s originala, 23. 4. 2020. Pristupljeno 12. 5. 2020.
  19. ^ a b Burns, J. A. "Contradictory Clues as to the Origin of the Martian Moons," in Mars, H. H. Kieffer et al., eds., U. Arizona Press, Tucson, 1992
  20. ^ "Close Inspection for Phobos". One idea is that Phobos and Deimos, Mars's other moon, are captured asteroids.
  21. ^ a b Landis, G. A. "Origin of Martian Moons from Binary Asteroid Dissociation," American Association for the Advancement of Science Annual Meeting; Boston, MA, 2001; abstract.
  22. ^ Martin Pätzold and Olivier Witasse (4. 3. 2010). "Phobos Flyby Success". ESA. Pristupljeno 4. 3. 2010.
  23. ^ Craddock, R. A.; (1994); The Origin of Phobos and Deimos, Abstracts of the 25th Annual Lunar and Planetary Science Conference, held in Houston, TX, March 14–18, 1994, p. 293
  24. ^ Gazetteer of Planetary Nomenclature, USGS Astrogeology Research Program
  25. ^ Deimos Nomenclature: Crater, craters
Commons logo
Commons logo
Commons ima datoteke na temu: Deimos (satelit)
Preuzeto iz "https://bs.wikipedia.org/w/index.php?title=Deimos_(satelit)&oldid=3637147"