Etioplast
Etioplasti su hloroplasti koji nisu bili izloženi svjetlosti. Obično se nalaze u cvjetnica (Angiosperme) koje rastu u tami. Ako se biljka iznese u osvijetljeni prostor, za nekoliko dana etioplasti će se pretvoriti u hloroplaste i obratno. Etioplasti u tami gube pigment pa se tehnički mogu nazvati leukoplastima. Visoka koncentracija etioplasta uzrokuje da zeleni listovi postepeno žute.[1][2][3][4]
Ove biljne organele sadrže prolamelska tijela, koja su membranske agregacije polukristalne rešetke razgranatih tubula, koji nose prekursore pigmena za hlorofil. Višelamelska tijela su često (i pretpostavlja se uvijek) raspoređena u geometrijskim obrascima. .[1]
Etioplasti se pretvaraju u hloroplaste preko stimulacije sinteze hlorofila putem biljniog hormona citokinina, ubrzo nakon izlaganja svjetlu. Tilakoidi i grana, tokom ovog procesa, proizlaze iz prolamelnih organa..
Također pogledajte
[uredi | uredi izvor]Reference
[uredi | uredi izvor]- ^ a b Wise, Robert (2007). "1". The Diversity of Plastid Form and Function (PDF). Springer.[mrtav link]
- ^ Campbell N. A.; et al. (2008). Biology. 8th Ed. Person International Edition, San Francisco. ISBN 978-0-321-53616-7. Eksplicitna upotreba et al. u:
|author=(pomoć) - ^ Međedović S., Maslić E., Hadžiselimović R. (2002). Biologija 2. Svjetlost, Sarajevo. ISBN 9958-10-222-6.CS1 održavanje: više imena: authors list (link)
- ^ Bajrović K, Jevrić-Čaušević A., Hadžiselimović R., Eds. (2005). Uvod u genetičko inženjerstvo i biotehnologiju. Institut za genetičko inženjerstvo i biotehnologiju (INGEB) Sarajevo. ISBN 9958-9344-1-8.CS1 održavanje: više imena: authors list (link)
Vanjski linkovi
[uredi | uredi izvor]