Idi na sadržaj

In Utero

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
In Utero
Studijski album Nirvane
Objavljen21. septembar 1993.
Snimljen13–21. februar 1993.
22–26. februar 1993. (miksanje)
MjestoPachyderm, Cannon Falls, Minnesota
StudioFantasy Studios
Žanr
Trajanje41:21
IzdavačDGC
Producent(i)Steve Albini
Hronologija albuma Nirvane
Incesticide
(1992) 		In Utero
(1993) 		MTV Unplugged in New York
(1994)
Singlovi s albuma In Utero
  1. "Heart-Shaped Box"
    Objavljen: 30. 8. 1993
  2. "All Apologies" / Rape Me"
    Objavljen: 6. 12. 1993
  3. "Pennyroyal Tea"
    Objavljen: april 1994. (otkazano)
    19. 4. 2014. (ponovna objava)

In Utero je treći i posljednji studijski album američke rok-grupe Nirvana. Objavljen je 21. septembra 1993. pod izdavačkom kućom DGC Records. Nakon probijanja u glavnu struju sa svojim drugim albumom Nevermind, Nirvana je unajmila Stevea Albinija da snimi In Utero, čiji je cilj bio postići složeniji, abrazivniji zvuk koji podsjeća na njihov prvi album Bleach iz 1989. Frontmen Kurt Cobain uzeo je veliku inspiraciju iz svojih problema za tekstove albuma, od kojih su mnogi izražavali osjećaje tjeskobe koji su bili uobičajeni na Nevermindu.

Album je sniman tokom dvije sedmice u februaru 1993. u studiju Pachyderm u Cannon Fallsu. Ubrzo nakon početka snimanja, pojavile su se glasine da DGC možda neće objaviti album zbog Albinijevog abrazivnog i nekomercijalnog zvuka. Kao odgovor, izdavačka kuća je angažovala producenta Scotta Litta, koji je remiksovao singlove "All Apologies", "Heart-Shaped Box" i "Pennyroyal Tea", uznemirivši i Albinija i grupu.

In Utero je ostvario ogroman komercijalni uspjeh. Kritičari su pohvalili sirov, nekonvencionalan zvuk albuma i Cobainove tekstove. Dostigao je broj jedan na američkoj Billboard 200 i UK albumskoj ljestvici; "Heart-Shaped Box" i "All Apologies" su dostigli prvo mjesto na Billboardovoj ljestvici alternativnih pjesama. Album je certificiran pet puta platinom u SAD-u i prodat u 15 miliona primjeraka širom svijeta. Bio je to Nirvanin posljednji album prije Cobainovog samoubistva 1994. "Pennyroyal Tea", koji je bio planiran kao singl prije Cobainove smrti, objavljen je 2014. dostigavši prvo mjesto na Billboardovoj Hot 100 Singles Sales ljestvici.

Pozadina

[uredi | uredi izvor]

Nirvana se probila u mainstream 1991. svojim drugim albumom Nevermind. Unatoč skromnim procjenama prodaje,[5] Nevermind je bio veliki komercijalni uspjeh, popularizirajući pokreta grungea i alternativnog roka.[6] Nirvana je izrazila nezadovoljstvo zvukom albuma, nazivajući njegovu produkciju previše uglađenom.[7] Početkom 1992, tekstopisac Kurt Cobain rekao je časopisu Rolling Stone da će Nirvanin sljedeći album pokazati "obje krajnosti" njihovog zvuka: "Neke će pjesme biti sirovije, a na nekim će biti slatkog popa. Neće biti tako jednodimenzionalno."[8] Producent Neverminda Butch Vig kasnije je rekao da je Cobain trebao raditi sa drugim producentom kako bi "povratio svoju pank etiku ili kredibilitet".[9]

Cobain je želio početi raditi sredinom 1992, ali njegovi kolege iz grupe živjeli su u različitim gradovima, a Cobain i njegova supruga Courtney Love očekivali su rođenje svoje kćeri, Frances Bean.[10] Nirvanina izdavačka kuća, DGC Records, nadala se da će objaviti novi Nirvanin album za praznike 1992; umjesto toga izdali su kompilacijski album Incesticide.[11]

U intervjuu za Melody Maker objavljenom u julu 1992, Cobain je rekao da je zainteresiran za snimanje sa Jackom Endinom, koji je producirao Nirvanin prvijenac Bleach iz 1989. i Steveom Albinijem, bivšim frontmenom noise rok grupe Big Black koji je producirao različita nezavisna izdanja.[12] U oktobru 1992. Nirvana je snimila nekoliko demo snimaka sa Endinom u Seattleu, uglavnom instrumentale, koji su uključivali pjesme kasnije presnimljene za In Utero.[13] Endino se prisjetio da grupa nije od njega tražila da producira sljedeću ploču i da su stalno razgovarali o suradnji sa Albinijem.[14] Nirvana je snimila još jedan set demo snimaka tokom turneje u Brazilu u februaru 1993.[15] "Gallons of Rubbing Alcohol Flow Through the Strip" snimio je Craig Montgomery u BMG Ariola Ltda u Rio de Janeiru tokom trodnevnog snimanja. Izvorni naslov pjesme bio je "I'll Take You Down to the Pavement", referenca na svađu između Cobaina i pjevača Guns N' Rosesa Axla Rosea na dodjeli MTV Video Music Awardsa 1992.[16]

Nirvana je na kraju izabrala Albinija za snimanje njihovog trećeg albuma. Albini je na američkoj nezavisnoj muzičkoj sceni bio na glasu kao kritičar prema muzičkoj industriji glavne struje i striktno je favorizirao analogno snimanje u odnosu na digitalno.[17] Poslao je izjavu britanskom muzičkom tisku poričući glasine o svojoj upletenosti u Nirvanu, a samo nekoliko dana kasnije nazvao ga je menadžment Nirvane.[18] Albini je odbacio Nirvanu i nazvao ih "R.E.M-om s afuzzboxom" i "nezanimljivom verzijom zvuka iz Seattlea". Međutim, prihvatio je posao jer mu ih je bilo žao, smatrajući ih "istim ljudima kao i svi male grupe s kojima je radio".[19]

Cobain je rekao da je odabrao Albinija jer je producirao dvije njegove omiljene ploče, Surfer Rosa (1988) od Pixiesa i Pod (1990) od Breedersa. Želio je upotrijebiti Albinijevu tehniku "​​hvatanja prirodnog ambijenta sobe" postavljanjem više mikrofona, nešto što prethodni producenti Nirvane nisu htjeli isprobati.[17] Prije snimanja, grupa je Albiniju poslala vrpcu demo snimaka koje su snimili u Brazilu. Zauzvrat, Albini je Cobainu poslao kopiju albuma Rid of Me (1993) PJ Harveya kako bi dobio ideju o akustici u studiju u kojem će snimati.[20]

Spisak pjesama

[uredi | uredi izvor]

Sve pjesme napisao/la i komponovao/la Kurt Cobain, osim gdje je označeno. 

Br. Naziv Trajanje
1. "Serve the Servants"   3:36
2. "Scentless Apprentice"   3:48
3. "Heart-Shaped Box"   4:41
4. "Rape Me"   2:50
5. "Frances Farmer Will Have Her Revenge on Seattle"   4:09
6. "Dumb"   2:32
7. "Very Ape"   1:56
8. "Milk It"   3:55
9. "Pennyroyal Tea"   3:37
10. "Radio Friendly Unit Shifter"   4:51
11. "Tourette's"   1:35
12. "All Apologies"   3:51
Ukupno trajanje:
 41:23
Dodatna pjesma na neameričkim CD-izdanjima
Br. Naziv Trajanje
13. "Gallons of Rubbing Alcohol Flow Through the Strip" (Cobain, Grohl, Novoselic) 7:34

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. ^ Kohrman, Miles (27. 9. 2013). "Reach Creative Nirvana With This Grunge Masterpiece". Fast Company. Arhivirano s originala, 20. 10. 2020. Pristupljeno 29. 12. 2022.
  2. ^ "10 Essential '90s Alt-Rock Albums". Treble. 25. 7. 2013. Arhivirano s originala, 11. 11. 2020. Pristupljeno 29. 12. 2022.
  3. ^ Blatt, Ruth (16. 9. 2013). "Nirvana's 'In Utero' And The Problem Of Authenticity At Work". Forbes Magazine. Arhivirano s originala, 11. 11. 2020. Pristupljeno 19. 11. 2020.
  4. ^ "Noise Rock Guide: History and Characteristics of Noise Rock". MasterClass. 24. 6. 2021. Arhivirano s originala, 25. 7. 2021. Pristupljeno 29. 12. 2022.
  5. ^ Cross, 2001. p. 193
  6. ^ Olsen, Eric. "10 years later, Cobain lives on in his music Arhivirano 23. 3. 2017. na Wayback Machine". MSNBC. April 9, 2004. Retrieved July 5, 2007.
  7. ^ Gaar, 2006. p. 70
  8. ^ Azerrad, Michael (16. 4. 1992). "Nirvana: Inside the Hear and Mind of Kurt Cobain". Rolling Stone. Pristupljeno 9. 1. 2022.
  9. ^ "Nirvana Producer Butch Vig Remembers 'Nevermind'". Billboard. 20. 9. 2011. Pristupljeno 1. 5. 2021.
  10. ^ Azerrad, 1994. p. 312
  11. ^ Gaar, Gillian G. "Verse Chorus Verse: The Recording History of Nirvana". Goldmine. February 14, 1997.
  12. ^ True, Everett. "Nirvana: Crucified By Success?" Melody Maker. July 25, 1992.
  13. ^ Gaar, 2006. p. 17
  14. ^ Gaar, 2006. p. 21–22
  15. ^ Gaar, 2006. p. 23
  16. ^ Gaar, Gillian G (2006). Nirvana's In Utero. United States: Bloomsbury Publishing USA. str. 26–27. ISBN 9781441193643. Pristupljeno 26. 3. 2020.
  17. ^ a b DeRogatis, 2003. p. 5–6
  18. ^ Azerrad, 1994. p. 313
  19. ^ Azerrad, 1994. p. 314
  20. ^ Gaar, 2006. p. 39
Preuzeto iz "https://bs.wikipedia.org/w/index.php?title=In_Utero&oldid=3482983"