Jedrenski mir (1829)
| Vrsta | Mirovni sporazum |
|---|---|
| Potpisan | 14. septembar 1829. |
| Lokacija | Jedrene, Osmansko Carstvo |
| Strane | |
| Potpisnici |
|
 Адрианопольский мирный договор (1829) na Wikizvoru | |
Jedrenski mir jest mirovni sporazum kojim je okončan Rusko-turski rat 1828–1829. Potpisan je u Jedrenu (danas Edirne) 14. septembra 1829. između Ruske Imperije i Osmanskog Carstva. Njegovi uvjeti favorizirali su Rusku Imperiju, koja je dobila pristup ušću Dunava te novu teritoriju na Crnom moru, a Osmansko Carstvo moralo je dati autonomiju Kneževini Srbiji, koja je osnovana nakon Drugog srpskog ustanka, na osnovama Bukureštanskog mira iz 1812,[2] kao i Grčkoj.
S ruske strane sporazum su potpisali grof Aleksej Fjodorovič Orlov i Fjodor Palen, a s osmanlijske Abdulkadir-beg i Mehmed Sadik-efendija.[3]
Osmansko Carstvo dalo je Ruskoj Imperiji pristup tvrđavama Ahalcihe i Ahalkalaki u Gruziji. Sultan je priznao rusko posjedovanje Gruzije (s Imeretijom, Mingrelijom, Gurijom) te Jerevanskog i Nahičevanskog kanata, koje je caru ustupila Perzija Turkmenčajskim mirom godinu ranije.[4] Također su otvoreni Dardaneli za sva trgovačka plovila, omogućivši tako trgovinu žitaricama, stokom i drvom. Međutim, tek je Hunkar-iskelesijskim sporazumom (1833) konačno riješeno pitanje turskih moreuza između ta dva carstva.
Jedrenskim mirom Ruskoj Imperiji dozvoljeno je da okupira Moldaviju i Vlašku dok Osmansko Carstvo ne plati veliku odštetu; ta odšteta kasnije je dosta smanjena nakon potpisivanja Hunkar-iskelesijskog sporazuma.[5] Također je utvrđena granica između Osmanskog Carstva i Vlaške na talvegu Dunava, predajući Vlaškoj vlast nad rajama Turnu, Giurgiu i Brăila.[6][7]
Glavne odredbe sporazuma su bile:
- Kao znak priznanja Londonskog mira, prihvaćena je nezavisnost Grčke ili autonomija pod osmanlijskim sizerenstvom.
- Osmansko Carstvo zadržalo je nominalno sizerenstvo nad Moldavijom i Vlaškom, ali su one praktično bile nezavisne.
- Ruska Imperija preuzela je kontrolu nad gradovima Anape i Poti u Maloj Aziji.
- Ruski trgovci u Osmanskom Carstvu stavljeni su pod jurisdikciju ruskog ambasadora.
Također pogledajte
[uredi | uredi izvor]Reference
[uredi | uredi izvor]- ^ H. E. Stier (dir.): Grosser Atlas zur Weltgeschichte, "Westermann", 1984, str. 134; ISBN 3141009198.
- ^ Hösch 2018, str. 116.
- ^ John Emerich Edward Dalberg Acton (1907). The Cambridge Modern History. Macmillan & Co. str. 202.
- ^ Tucker, Spencer C., ured. (2010). A Global Chronology of Conflict: From the Ancient World to the Modern Middle East. ABC-CLIO. str. 1154. ISBN 978-1851096725.
The Turks recognize Russian possession of Georgia and the khanates of Yerevan (Erivan) and Nakhichevan that had been ceded by Persia to Russia the year before.
CS1 održavanje: ref=harv (link) - ^ Bilješka 285 u: Collected Works of Karl Marx and Frederick Engels: Volume 12 (Sabrana djela Karla Marxa i Friedricha Engelsa: tom 12), International Publishers, New York, 1979, str. 678.
- ^ Constantin Giurescu, Istoria Românilor, Bukurešt, 1938.
- ^ Nicolae Iorga, Istoria Românilor, Bukurešt, 1934.
Dodatna literatura
[uredi | uredi izvor]- Anderson, M. S. The Eastern Question, 1774-1923: A Study in International Relations (1966) na internetu
- Ciachir, Nicolae, "The Adrianople Treaty (1829) and Its European Implications" u: European Politics 1815–1848, "Routledge", 2017, str. 95–113.
- Kerner, Robert J., "IV. Russia's New Policy in the near East after the Peace of Adrianople; Including the Text of the Protocol of 16 September 1829", Cambridge Historical Journal 5.3, 1937, str. 280–290.
- Šedivý, Miroslav, "From Adrianople to Münchengrätz: Metternich, Russia, and the Eastern Question 1829–33", International History Review 33.2, 2011, str. 205–233.
- Hösch, Edgar (2018). Geschichte der Balkanländer; Von der Frühzeit bis zur Gegenwart (jezik: njemački). München: C. H. Beck. ISBN 978-3-406-57299-9. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link) CS1 održavanje: ref=harv (link)
