Matičnjak

Matičnjak Pčelinja ljubica
Sistematika
Carstvo	Plantae
Divizija	Magnoliophyta
Razred	Eudicotyledonae
Red	Lamiales
Porodica	Lamiaceae
Rod	Melissa
Vrsta	M. officinalis
Dvojno ime
'''Melissa officinalis''' L.

Matičnjak, pčelinja ljubica, (lat. Melissa officinalis) je vrsta trajne biljke iz roda Lamiaceae prirodnog staništa u južnoj Evropi i mediteranskoj regiji. Raste u visinu od 70 do 150 cm. Listovi imaju blagi miris nalik na limun i metvicu. Krajem ljeta, na biljci se pojavljuju mali, bijeli ili svijetloplavi cvjetovi puni nektara koji privlače pčele. Zbog toga joj je latinski naziv Melissa (grč. pčela). Drugi nazivi: limunka, arbaroža.

Ekstrakt matičnjaka ima antibakterijska, antivirusna i umirujuća svojstva. Također se koristi i kao začin. Eterično ulje matičnjaka se koristi u medicinske i kozmetičke svrhe.

Žbun matičnjaka prije cvijetanja

Cvijet matičnjaka

Aktivne supstance

Listovi matičnjaka sadrže 4 - 7 % derivata hidroksicimetne kiseline, prije svega ruzmarinske kiseline (takozvanih labiatenskih tanina), ali i hlorogensku kiselinu, kofeinsku kiselinu i eterično ulje od 0,05 do 0,3 %, kod uzgojnih vrsta i do 0,8%. Važnije komponente su citral (40 - 70 %, kao mješavina geraniola i nerala), citronelal (1 - 20 %) i β-karofilen (5 - 15 %). Ostali sastojci su linalol, geraniol, kariofilen epoksid, germakren D, metilcitronelal, 6-metil-5-hepten-2-on, geranil acetat, α-kopaen i nerol. Sastav eteričnog ulja zavisi od mjesta rasta, klimi, vremenu sabiranja, kao i starosti biljke. Ostali sastojci su još gorke tvari, smola, sluzi, glukozidi, saponini i timol. U svježoj biljci ima i do 253,0 mg/100 g vitamina C.

Upotreba

Biljka se koristi kao začin, kao ljekovita, te kao medonosna i u pčelarstvu korisna biljka. Eterično ulje se koristi u kozmetici. Listovi se mogu koristiti kao začin. Ekstrakt se može koristiti u pripravljanju biljnih likera. Može se koristiti za aromatiziranje hladnih napitaka, te salata i sosova, ali i kuhanog voća. Iz biljke se može prirediti čaj, te biljno vino. Čaj djeluje umirujuće i podstiče probavu. Nakon cvjetanja biljke intenzitet mirisa na limun opada.

Za ljekovite svrhe prije svega koriste se listovi biljke u cvijetu (Melissae folium). Tradicionalno se koristi za reguliranje probave te umirenje kod nervne napetosti i preopterećenja. Čaj, te tekući ili suhi ekstrakti djeluju umirujuće, te su dobro sredstvo protiv grčeva. Mogu se koristiti kod nesanice i želučano crijevnih problema. U te se svrhe često koristi u kombinaciji sa drugim umirujuće djelujućim biljem. Može se koristiti i kao kupka kod upala kože i spolnih organa te za opuštanje.

Primjena u narodnoj medicini

Matičnjak važi kao značajna biljka za rješavanje problema vezanih za srce. Po svojstvima matičnjak podržava anatomiju srca i korisna je pomoć za sve srčane probleme bez obzira na porijeklo bolesti (Johann Franck, 1618, po Willfortu). Matičnjak pomaže i kod prehlada i podržava cirkulaciju. Sok iscjeđen iz svježeg lista pomaže dezinfekciji i zarastanju rana. Izaziva znojenje te se koristi kod groznice i visoke temperature. U ove svrhe, mješanje sa lipom i zovom pojačava dejstvo matičnjaka.

Poznati Ljubušak i travar Sadik Sadiković kaže: Kada maternica spadne ili kada je žena slaba, pa ne može da zatrudni, uzimlju se banje sa odvarom od macine trave (melisa se zove i macina trava) i pije dnevno, dulje vremena, po 3-4 šolje od macine trave, na jednake dijelove sa metvicom pomiješane u vinu ili vodi sa medom kuhane.

Sadik Sadiković navodi u knjizi i sljedeće: Ova je biljka nenatkriljivo sredstvo kod rastrojenih živaca. Banje i pranje odvarom od ove biljke poražuju i jača  živce. Kada se uzima svakog sata po 1 kašika vina u kojem se na četvrt litra 10 minuta kuhalo 8 grama lišća sa kašikom meda, obustavlja se lupanje srca , otklanja melanholija, histerija, nervozno trzanje, slabost srca, nesvjestica, strahovanje i grčenje živaca.

Čisto eterično ulje matičnjaka je vrlo skupo. Cijena je zavisno od kvalitete od 3.000 do 6.000 eura po kilogramu ulja. Zbog toga ga u kozmetici miješaju sa uljem citronele, te uljem limun trave ili kore limuna. Biljka je vrlo cijenjena i u kineskoj, te indijskoj tradicionalnoj medicini, kao i u starogrčkoj medicini (tačnije Aviceninoj /Hakim Ibn Sina/ adaptaciji iste) koja se i danas praktikuje u nekim dijelovime Indije i Afganistana (Unani Tibb). Melissa je oficijelna prema farmakopeji bivše Jugoslavije. Upotrebljava se: Folium mellisae (list melise). Također prema: Brit. Herb. Pharm (1983). Njemačka komisija E: The Complete German Commission E Monographs, 1998. Američko izdanje str. 160.

Dodatna literatura

• Wilfort, R. Ljekovito bilje i njegova upotreba, Zagreb, 1974.
• Dr. Enes Hasanagić, Ljekovito bilje i jetra, Svjetlost, Sarajevo, 1984.
• Sadik Sadiković, Narodno zdravlje, Svjetlost, Sarajevo, 1980.

Vanjski linkovi

• PFAF database Melissa officinalis
• Matičnjak – Melissa officinalis Arhivirano 8. 1. 2015. na Wayback Machine
• Pčelinja ljubica – Melissa officinalis

	U Wikimedijinu spremniku nalazi se još podataka o: Melissa officinalis
	Wikivrste imaju podatke o: Melissa officinalis