Prodiko

Prodiko sa Keosa (grč. Πρόδικος, oko 465–415. god. st. e.) bio je antički grčki filozof, koji je pripadao prvoj generaciji sofista, odnosno tzv. starijim sofistima.

Prodiko je došao u Atinu kao dio izaslanstva sa ostrva Keosa koje se nalazi u Egejskom moru. Za stanovnike tog ostrva se govorilo da su skloni tmurnom raspoloženju, a takve sklonosti pripisivale su se i Prodiku, s obzirom na to da mu se u pseudoplatonovskom dijalogu Aksioh pripisuje mišljenje da je smrt poželjna kako bi se ljudi oslobodili svih zala života. Prema Prodiku, strah od smrti je besmislen, jer smrt se ne dotiče živih, jer dok god je neko živ, njega smrt ne dotiče, ali se ne dotiče ni mrtvih, zbog toga što su mrtvi i više ništa ne osjećaju (366c sq). Međutim, autentičnost ovih navoda još uvijek je predmet sporenja.

Prodiko je možda značajniji po svojoj teoriji o nastanku religije. Smarao je da su ljudi u početku kao božanstva poštovali Sunce, Mjesec, rijeke, jezera itd., drugim riječima, ono što im je bilo korisno i što im je donosilo hranu. Kao primjer Prodiko navodi kult Nila u Egiptu. Nakon ovog prvobitnog oblika obožavanja, uslijedio je drugi u kome su pronalazači raznih vještina – poljoprivrede, vinogradarstva, obrade metala itd. – stekli božansko poštovanje: Demetra, Dionis, Hefest i drugi. Stoga je Prodiko smatrao da je molitva izlišna, zbog čega je – kako se čini – imao i problema s atinskim vlastima (fr. 5).

Slično Protagori, Prodik se posebno bavio lingvističkim proučavanjima. U nekoliko Platonovih dijaloga spominju se Prodikove lingvističke teorije i važnost koju je pridavao ispravnom imenovanju predmeta.

Također pogledajte

• Antička filozofija
• Presokratovci
• Gorgija