Idi na sadržaj

Rabat

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Rabat
الرِّبَاط
Grad
Mozaik grada
Država  Maroko
Regija Salé-Zemmour-Zaer
Nadmorska visina 53 m
Površina 117 km2
Stanovništvo 577,827 (2014)
 - Metro 2,120,192
Osnovan 1146.
Vremenska zona UTC+0
Poštanski broj 10000
Pozivni broj (+212)-534
Veb-sajt: www.rabat.ma

Rabat (arapski: الرباط; tamazight: ar-Rabāṭ ili ar-Ribāṭje, što znači "Utvrđena palača"; francuski: Ville de Rabat; španski: Ciudad de Rabat) je glavni grad, političko i upravno središte, te treći po veličini grad Maroka. Uz Fes, Meknès i Marrakech, jedan je od četiri „kraljevska grada“ Maroka.

Položaj

[uredi | uredi izvor]

Rabat se nalazi na ušću rijeke Bou Regreg u Atlantski okean, oko 92 km od jugozapadno od Casablance i 280 km sjeveroistočno od Tangera, i pripada pokrajini Rabat-Salé-Zemmour-Zaer. S druge strane rijeke nalazi se, uglavnom stambeni, satelitski grad Salé, a s njim i obližnjim gradom Temara Rabat tvori metropolijsko područje s oko 1,8 miliona stanovnika.

Historija

[uredi | uredi izvor]

Rabat su nedaleko od ruševina rimskog naselja Sala Colonia (koju su oko 250. god. Rimljani napustili i prepustili lokalnim vladarima[1]) izgradili kao tvrđavu Almohadi (12. vijek) u toku borbi sa Špancima. Treći almohadski sultan, Jakub al-Mansur (oko 1160. - 1199.), preselio je tu svoju prijestolnicu i nazvao je Ribat al-Fath (Pobjednička utvrda), iz tog naziva izvedeno je ime današnjeg grada, Rabat. On je podigao i veliki zid unutar kojeg se razvilo historijsko središte grada, Kazba Udaja i 1196. godine započeo izgradnju munumentalne džamije, koja je trebala biti najveća na svijetu, ali ju nije uspio dovršiti jer je u međuvremenu preminuo,[1] od nje je do danas ostao Hasnov toranj, poludovršeni minaret[2]. Od 13. vijeka počela je stagnacija Rabata jer je prijestolnica postao grad Fes. Nakon 1609. godine ujedinjeni gradovi Rabat i Salé, poznati kao Sale Jadida, postali su utočište velikom broju protjeranih andaluzijskih Maura iz Španije. Oni su 1627. godine osnovali zajedničku državicu poznatu kao Bou Regreg, koja je postala jedno od najjačih uporišta sjevernoafričkih Berberskih pirata koji su opasno ugrozili plovidbu uz afričku obalu, ali i po Mediteranu.

Sultan Ismail Ibn Šarif pokušao je 1672. godine smanjiti njihov profit visokim porezima i tako ograničiti njihovu aktivnost, ali je tek odlučna akcija evropskih pomorskih zemalja 1768. godine urodila plodom, tako da je ona gotovo prestala pred kraj 18. vijeka. Piratska država Bou Regreg se raspala 1818. godine, a Rabat je postao ponovno centar piratstva, zbog čega ga je 1829. godine bombardirala austrijska mornarica.[2]

Godine 1911. okupirali su ga Francuzi pa je od 1912. godine sjedište francuske kolonijalne uprave (Francuski protektorat Maroko). Po nalogu francuskog guvernera, generala Louisa Huberta Lyauteya, počeo se graditi novi dio Rabata za administaciju, Ville Nouvelle, u stilu francuskih gradova, koji je i danas centar grada[2].

Tridesetih godina 20. vijeka žarište je otpora marokanskog naroda kolonijalizmu. Cilj je savezničke invazije u novembru 1942. godine. Nakon rata američka ratna avijacija preuzelo je bivšu francusku zračnu bazu Rabat - Salé, koja je bila izuzetno značajna kao odskočna daska strateških bombardera Boeing B-47 Stratojet.

Godine 1956. postaje glavnim gradom nezavisnog Maroka[2]. Nakon što je korišena za intervenciju u Libanonu 1958. godine, Marokanci su zatražili da Amerikanci napuste bazu Rabat-Salé. Oni su je napustili 1960. godine preselivši strateške bombardere u Španiju.

Rabat ima ugodnu Mediteransku klimu po Köppenovoj klasifikaciji klime, sa blagim zimama (prosječno 9,5 °C), toplim ljetima i noćima koje su uvijek svježe.[3]

Mjesec Jan Feb Mar Apr Maj Juni Juli Aug Sep Okt Nov Dec
Prosječna maksimalna temp. °C 17.2 17.7 19.2 20.0 22.1 24.1 26.8 27.1 26.4 24.0 20.6 17.7
Prosječna minimalna temp. °C 8.0 8.6 9.2 10.4 12.7 15.4 17.6 17.7 16.7 14.1 11.1 8.7
Izvor: hko.gov.hkArhivirano 9. 3. 2012. na Wayback Machine

Znamenitosti

[uredi | uredi izvor]

Noviji dio Rabata čine moderne četvrti u kojima je i sultanova palača te kraljevski dvor, a okolo se nalaze raskošni parkovi. U starom dijelu Rabata je sačuvano mnoštvo kulturno-historijskih spomenika.[4]

  • Mauzolej Muhameda Petog, moderan spomenik izgrađen u tradicionalnom marokanskom stilu. Mauzolej je podigao Hasan Drugi svom ocu Muhamedu Petom, inače prvom marokanskom kralju poslije dobijanja nezavisnosti 1956. godine.
  • Toranj Hasan i džamija, je najpoznatije obilježje Rabata i najambicioznija od svih arhitektonskih lokacija Almohada. Sultan Jakub al-Mansur otpočeo je izgradnju ovog ogromnog minareta 1195. godine, sa namjerom da postigne visinu od 60 metara, čineći ga najvišim u muslimanskom svijetu. Ova ambiciozna džamija i minaret, bili su napušteni kada je al-Mansur umro. Danas i dalje stoji na 40 metara. Susjedna džamija je uništena u zemljotresu, a samo nekolicina ponovo podignutih stubova i dalje stoji. Neki od najveličanstvenijih stubova su rimske ruševine, koje su preseljene iz oblasti Volubilisa. Minaret je veličanstven prizor, koji dominira u svakom pogledu na prijestonicu.
  • Bab Oudaia, je glavna kapija za stari grad i jedno od najupečatljivijih mjesta u Rabatu. Bab Udaja se smatra jednim od najljepših spomenika maorske kulture. Kapiju je izgradio halifa Jakub al-Mansur, 1195. godine. Njena svrha je bila više ceremonijalna nego odbrambena.
  • Muzej i andaluzijski vrt, muzej umjetnosti Maroka nalazi se u palati Almohad. Palata je sagrađena u 17. vijeku od strane Mulaj Ismaila, prvog Almohad sultana koji je ujedinio zemlju. Muzej prikazuje interesantne eksponate marokanske umjetnosti i kulture. Ogromna centralna terasa, daje pristup privatnim četvrtima i prijemnim sobama koje sadrže eksponate. Postoji dvorana, koja sadrži orijentalne tepihe napravljene u Rabatu i izložbena dvorana za muzičke instrumente i salon rezervisan za običaje i rituale. Andaluzijski vrt u Rabatu je lijepa francuska bašta, a nalazi se u utvrđenju Kazba Udaja. Veran tradiciji Andaluzije, sa svojim zelenilom i cvijećem, ove bašte čine idealno mjesto za popodnevnu šetnju u bilo kom dijelu godine. Vrt su izgradili Francuzi u 20. vijeku.
  • Bab al-Rouah, Zid Almohada, koji vodi skroz od Kazba Udaja u Kraljevskom dvoru u Rabatu. Monumentalan po veličini i skladan u svom dizajnu, nalazi se naspram Hasan tornja. Unutra, kapija ima tri komore, koje su služile kao odbrambeni kompleks. Ovdje se održavaju izložbe i otvorene su za javnost.
  • Arheološki muzej, najvažniji muzej Maroka, u kome možete tragati za historijom zemlje, još od bronzanog doba. Muzej nudi fascinantan prikaz bogate marokanske historije.[5]

U gradu djeluje veliki broj sportskih klubova. Najpopularniji sportovi su fudbal i košarka. Najveći stadion u gradu je Prince Moulay Abdellah, izgrađen 1983. godine. Najčešće se koristi za fudbalske utakmice i atletska takmičenja. Kapacitet stadiona je 52.000 gledalaca.

Fudbal

[uredi | uredi izvor]
  • FAR de Rabat
  • FUS de Rabat
  • Stade Marocain
  • Hilal de Rabat
  • Union de Touarga
  • Youssoufia Club de Rabat

Rukomet

[uredi | uredi izvor]
  • FUS de Rabat
  • Le Stade Marocain
  • Les FAR de Rabat

Košarka

[uredi | uredi izvor]
  • FUS de Rabat
  • FAR de Rabat
  • Moghreb de Rabat

Odbojka

[uredi | uredi izvor]
  • FUS de Rabat
  • FAR de Rabat
  • Crédit agricole Rabat

Poznate ličnosti

[uredi | uredi izvor]

Međunarodni odnosi

[uredi | uredi izvor]

Galerija

[uredi | uredi izvor]

Vanjski linkovi

[uredi | uredi izvor]

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. ^ a b "Rabat" (jezik: engleski). Encyclopædia Britannica. Pristupljeno 29. 1. 2012.
  2. ^ a b c d " Rabat - History" (jezik: engleski). Africa Travelling. Arhivirano s originala, 10. 11. 2005. Pristupljeno 29. 1. 2012.
  3. ^ * http://www.hko.gov.hk/wxinfo/climat/world/eng/africa/mor_al/rabat_e.htm Arhivirano 9. 3. 2012. na Wayback Machine
  4. ^ * http://www.najputovanja.com/putovanja-informacije/Maroko/Rabat Arhivirano 10. 11. 2013. na Wayback Machine
  5. ^ * http://putovanjeokosveta.rs/destinacije_grad_detalji.php?&k=115&z=366&g=368 Arhivirano 5. 3. 2016. na Wayback Machine