Robert Prosinečki
Robert Prosinečki | |||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|
Lični podaci | |||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
Datum rođenja | 12. januar 1969 | ||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
Mjesto rođenja | Schwenningen, Zapadna Njemačka | ||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
Visina | 182 cm | ||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
Pozicija | Srednji vezni | ||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
Omladinski pogoni | |||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
1974–1980. 1980–1986. | Stuttgarter Kickers Dinamo Zagreb | ||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
Profesionalni klubovi* | |||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
| |||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
Trenirani timovi | |||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
2010–2012. 2012–2013. 2014–2017. 2018–2019. 2019–2020. 2020. 2022. 2023. | Crvena zvezda Kayserispor Azerbejdžan Bosna i Hercegovina Kayserispor Denizlispor Olimpija Ljubljana Rudeš |
Robert Prosinečki hrvatski je nogometni trener i bivši jugoslavenski i hrvatski nogometni reprezentativac.
Klupska karijera
[uredi | uredi izvor]Nogometnu karijeru počeo je s pet godina u neposrednoj blizini mjesta rođenja u klubu Stuttgarter Kickers. Godine 1979. s porodicom dolazi u Hrvatsku te nastavlja u Dinamu, čiji je član do 1987. S juniorskom reprezentacijom osvaja Svjetsko prvenstvo u Čileu 1987, gdje je proglašen najboljim igračem i osvaja Zlatnu loptu.
U Dinamu je zapažen kao veliki talenat i već sa 18 godina igra u prvoj postavi. Nakon nesuglasica sa tadašnjim trenerom Miroslavom Ćirom Blaževićem odlazi u Crvenu Zvezdu i 1991. osvaja Kup evropskih šampiona. Karijeru nastavlja u Real Madridu, ali zbog teške povrede izbiva s terena više od godinu dana. S Real Madridom osvaja španski kup i Super kup. Sa Crvenom zvezdom osvojio je tri naslova državnog prvaka, domaći Kup, Kup evropskih šampiona (1991) i Interkontinentalni kup (1991). Iste godine osvaja i trofej Bravo i zauzima 2. mjesto na svijetu po anketi World Soccera.
U Španiji je još igrao za Real Oviedo, Barcelonu, Sevillu, te se u sezoni 1997/98. vratio u Hrvatsku nogometnu ligu, u Dinamo, gdje je, kao kapiten, predvodio jednu od najboljih generacija Dinama u Ligi prvaka dvije godine zaredom (1998/99. i 1999/00).
Nakon toga igrao je još za NK Hrvatski Dragovoljac, Standard Liege, Portsmouth FC, Olimpiju iz Ljubljane i NK Zagreb, gdje nakon završetka karijere ostaje na mjestu sportskog direktora.
Bio je poznat po izuzetnoj kreativnosti i čarobnim driblinzima, te su ga često nazivali "posljednjim romantičarom".
Reprezentativna karijera
[uredi | uredi izvor]Za Hrvatsku je odigrao 49 utakmica i postigao 10 golova, a za Jugoslaviju 15 utakmica uz 4 gola. 1987. je proglašen najboljim igračem U-21 Svjetskog prvenstva u Čileu, kojeg je Jugoslavija bila pobjednik. Igra za Jugoslaviju na SP 1990, a za Hrvatsku na EP 1996. te SP 1998. (treće mjesto) i SP 2002. Na SP-u 1998. postigao je dva gola, od toga jedan Holandiji u borbi za treće mjesto.
Dvostruki je dobitnik Državne nagrade za sport "Franjo Bučar", 1997. lično, te 1998. kao član reprezentacije.
Robert Prosinečki jedini je igrač u historiji koji je postigao golove na SP za 2 različite reprezentacije. 1990. je za Jugoslaviju zabio Ujedinjenim Arapskim Emiratima, a 1998. Jamajci i Holandiji.[1]
Trenerska karijera
[uredi | uredi izvor]Od 2006 do 2010 je radio kao pomoćni trener u hrvatskoj nogometnoj reprezentaciji. Zatim je počeo raditi kao trener u Crvenoj Zvezdi. Nakon Crvene Zvezde, Prosinečki nastavlja raditi kao klupski trener u Turskoj za Kayserispor. Trener Berti Vogts dobiva otkaz kod azerbejdžanske nogometne reprezentacije nakon poraza od 6-0 od Hrvatske. Prosinečki je potom postao novi selektor reprezentacije Azerbejdžana, na čijoj je klupi bio od 2014. do 2017. Početkom 2018. izabran je za selektora reprezentacije Bosne i Hercegovine. Podnio je ostavku 8. septembra 2019. nakon poraza u gostima od Armenije 4:2 u kvalifikacijama za Evropsko prvenstvo 2020.[2] Ipak, dva dana kasnije promijenio je odluku nakon što mu je Izvršni odbor N/FSBiH ukazao povjerenje na sjednici.[3]
Reference
[uredi | uredi izvor]- ^ http://www.rsssf.com/miscellaneous/prosinecki-intl.html
- ^ "Prosinečki podnio ostavku". Al Jazeera Balkans. 8. 9. 2019. Pristupljeno 10. 9. 2019.
- ^ "Prosinečki: Ostajem selektor reprezentacije BiH". Al Jazeera Balkans. 10. 9. 2019. Pristupljeno 10. 9. 2019.
Vanjski linkovi
[uredi | uredi izvor]- Robert Prosinečki na FIFA.com
- Robert Prosinečki na National-Football-Teams.com
- Robert Prosinečki na HNS-u (hr)
- Robert Prosinečki na Soccerbase
- Robert Prosinečki na reprezentacija.rs (sr)
- Razgovor s Robertom Prosinečkim, serijal (Ne)uspjeh prvaka s Mariom Stanićem, 31. 8. 2023. (YouTube)
- Rođeni 1969.
- Živi ljudi
- Hrvatski nogometaši
- Jugoslavenski nogometaši
- Hrvatski nogometni treneri
- Nogometaši Stuttgarter Kickersa
- Nogometaši Dinamo Zagreba
- Nogometaši Crvene zvezde
- Nogometaši Real Madrida
- Nogometaši Real Ovieda
- Nogometaši Seville
- Nogometaši Barcelone
- Nogometaši Hrvatskog dragovoljca
- Nogometaši Standard Liègea
- Nogometaši Portsmoutha
- Nogometaši Olimpija Ljubljane (1911-2004)
- Nogometaši Zagreba
- Igrači na Svjetskom prvenstvu u nogometu 1990.
- Igrači na Evropskom prvenstvu u nogometu 1996.
- Igrači na Svjetskom prvenstvu u nogometu 1998.
- Igrači na Svjetskom prvenstvu u nogometu 2002.
- Treneri FK Crvena zvezda
- Treneri Kayserispora
- Treneri Denizlispora
- Treneri NK Olimpija Ljubljana
- Selektori nogometne reprezentacije Azerbejdžana
- Selektori nogometne reprezentacije Bosne i Hercegovine
- Selektori nogometne reprezentacije Crne Gore
- Dobitnici Nagrade "Franjo Bučar"
- Dobitnici Nagrade "Bravo"