Idi na sadržaj

Ronnie O'Sullivan

Ovo je bio istaknuti članak mjeseca.
S Wikipedije, slobodne enciklopedije

Ronnie O'Sullivan
Rođenje (1975-12-05) 5. decembar 1975 (48 godina),
Wordsley[1]
Država Engleska
NadimakThe Rocket[2]
Profesionalni početak1992.
Najbolje mjesto na listi1.
Trenutno mjesto na listi
1 (4. 12. 2023)
Najveći brejk147 (15 puta)[3]
Trocifreni brejkovi1250 (do 6. 3. 2024)
Pobjede na turnirima
Rangirne titule41
Manje titule3
Ostale titule38
Svjetski prvak2001, 2004, 2008, 2012, 2013, 2020, 2022.
Veb-sajtronnieosullivan.tv
Ažurirano: 10. 3. 2024.

Ronald Antonio "Ronnie" O'Sullivan, OBE,[4] profesionalni je engleski snukeraš. Poznat je po brzoj igri, zbog čega je dobio nadimak The Rocket (Raketa).[5] Sedmerostruki je svjetski prvak[6] (2001, 2004, 2008, 2012, 2013, 2020, 2022), a od turnirskih nagrada zaradio je više od 13,5 miliona funti, najviše od svih u historiji. Sedam puta dolazio je na prvo mjesto liste najboljih snukeraša, osvojio je 41 rangirni turnir i na prvom je mjestu po broju trocifrenih brejkova. Postigao je i rekordnih 15 maksimalnih brejkova na profesionalnim turnirima.

Mnogi njegovi ljubitelji, kritičari i kolege snukeraši, uključujući i Stephena Hendryja i Stevea Davisa, smatraju ga prirodno najtalentiranijim igračem u historiji snukera.[7] Također je bio uključen u nekoliko kontroverznih incidenata tokom karijere.[7]

Karijera

[uredi | uredi izvor]

Rana karijera

[uredi | uredi izvor]

O'Sullivanova postignuća u snukeru počela su dosta rano. Prvi trocifreni brejk (117) postigao je kad je imao deset godina, prvo "čišćenje cijelog stola" (nanizavši pritom 142 poena) ostvario je s 12 godina, a s 13 je postao pobjednik britanskog prvenstva za igrače mlađe od 16 godina. Na televiziji je debitirao sa 14 godina u Thames Snooker Classicu, a meč je komentirao Steve Davis.[8] Prvi maksimalni brejk ostvario je s 15 godina u finalu Britanskog amaterskog prvenstva 1991, a iste godine osvojio je IBSF Svjetsko prvenstvo u snukeru U-21. U profesionalce je prešao sa 16 godina.[9][10] Sezonu 1992/93. počeo je dobivši 74 od svojih prvih 76 profesionalnih mečeva[11], od čega 38 uzastopno, što je rekord koji još nije srušen.[12][13] U kvalifikacijama za Grand Prix pobijedio je Jasona Curtisa 5–0 za 43 minute i 36 sekundi, postavivši i sad važeći rekord za najbržu pobjedu u mečevima na 5 dobijenih frejmova.[13] Nakon ovoga mu je Alan Hughes dao nadimak Raketa.[14] U septembru 1992, sa 16 godina, postao je najmlađi igrač u historiji koji se kvalificirao za Svjetsko prvenstvo.[15] U Crucibleu je debitirao 18. aprila 1993. u dobi od 17 godina i 134 dana i još je treći najmlađi igrač koji se takmičio na SP-u, iza Brecela i Hendryja.[16][17] Izgubio je u prvom kolu od Alana McManusa 7–10. Ipak, dobio je nagradu za najboljeg mladog igrača godine za 1993. godinu.[14]

U sezoni 1993/94. postao je najmlađi pobjednik nekog rangirnog turnira u historiji kad je sedmicu prije svog 18. rođendana osvojio UK Championship 1993[13], pobijedivši u finalu Hendryja, započevši tako jedno od najpoznatijih sportskih rivalstava. Ponovo se susreo s njim u finalu European Opena 1993, ali je ovog puta izgubio 5–9.[18] Do druge rangirne titule došao je na British Openu 1994. pobjedom u finalu protiv Jamesa Wattane (9–4).[14] Na SP-u 1994. došao je do 2. kola, gdje ga je potpuno nadigrao John Parrott rezultatom 3–13.[19] U sezonu je krenuo s 57. mjesta WPBSA-liste, a završio ju je na 9. mjestu[20], a proglašen je i WPBSA igračem godine za 1994.[14]

1994/1995–1997/1998.

[uredi | uredi izvor]

Tokom sezone 1994/95. nije osvojio nijedan rangirni turnir, ali je stalno imao dobre nastupe, došavši do četvrtfinala Grand Prixa[21], UK Championshipa[22] i Welsh Opena[23], zatim do polufinala na Dubai Classicu[24] i European Openu[25] te do finala na Thailand Openu[26] i British Openu.[27] 1995. osvojio je svoj prvi Masters, savladavši u finalu Johna Higginsa 9–3[28] i postavši najmlađi pobjednik ovog turnira ikad u dobi od 19 godina i 69 dana.[29][30] Također se plasirao u svoje prvo četvrtfinale na svjetskim prvenstvima, ali ga je pobijedio Hendry 8–13. Na kraju svoje treće profesionalne sezone O'Sullivan je bio svjetski broj 3, iza Hendryja i Davisa.[20]

U sezoni 1995/96. došao je do četvrtfinala na UK Championshipu, u kojem je poražen 7–9 od Andyja Hicksa.[31] Na Mastersu je igrao finale, ali i tu je izgubio 5–10 od Hendryja.[28] Na SP-u 1996. plasirao se u svoje prvo polufinale na ovom turniru, ali je izgubio i taj meč 14–16 od Petera Ebdona.[32] Vrhovna snukerska organizacija proglasila ga je krivim za fizički napad na Mikea Ganleya, službenika za medije, tokom SP-a.[33] Dobio je 2 godine uvjetne zabrane igranja, kažnjen je sa 20.000 funti, te mu je savjetovano da donira još 10.000 funti u dobrotvorne svrhe.[1]

U sezoni 1996/97. osvojio je 2 rangirna turnira; u finalu Asian Classica savladao je Briana Morgana 9–8, a na German Openu je u finalu bio bolji od Alaina Robidouxa 9–7. U februaru 1997. treći put uzastopno ušao je u finale Mastersa, u kojem je igrao protiv Davisa. Nakon što je O'Sullivan dobio prva dva frejma trocifrenim brejkovima od 116 i 113 poena, treći frejm je prekinula Lianne Crofts, koja je potpuno naga utrčala u prostor za igrače, što je bio prvi takav slučaj u historiji snukera.[34] Davis je kasnije rekao da je ovaj incident poremetio O'Sullivanovu koncentraciju, što mu je omogućilo da se vrati u meč.[35] Popodnevna sesija završila je 4–4. O'Sullivan je večernju sesiju počeo silovito, osvojivši četiri frejma za 49 minuta i povevši 8–4[35], ali Davis se nije predao i uzvratio je dobivši sljedećih šest frejmova, što mu je donijelo pobjedu 10–8.[28][36] 21. aprila 1997. u meču 1. kola SP-a protiv Micka Pricea postigao je najbrži zabilježeni maksimalni brejk. Za to mu je trebalo 5 minuta i 20 sekundi – u prosjeku jedan udarac svakih 8,8 sekundi.[13] Ovo mu je bio i prvi maksimalni brejk na profesionalnim turnirima. Ipak, ispao je već u narednom kolu izgubivši u odlučujućem frejmu od Darrena Morgana 12–13.[32]

U sezoni 1997/98. došao je do druge titule na UK Championshipu, pobijedivši u finalu Hendryja 10–6.[37] U februaru je igrao četvrtfinale Mastersa i izgubio 3–6 od Davisa.[38] Kasnije istog mjeseca osvojio je Scottish Open nadigravši Higginsa u finalu 9–5. Narednog mjeseca u finalu Irish Mastersa pobijedio je Kena Dohertyja 9-3, ali je diskvalificiran i titula mu je oduzeta nakon što je na doping-testu bio pozitivan na marihuanu. Titula je naknadno dodijeljena Dohertyju.[39] Na SP-u 1998. došao je do svog drugog polufinala, u kojem je bolji bio Higgins 9–17.[32]

1998/1999–2000/2001.

[uredi | uredi izvor]

U sezoni 1998/99. nije branio titulu na UK Championshipu. Povukao se s turnira nedugo prije meča 1. kola; njegov menadžer je izjavio da su razlog za povlačenje bili fizička i nervna iscrpljenost i da su ljekari naredili O'Sullivanu da se odmara.[40] U drugim izvještajima spominjalo se da pati od depresije.[41] Na Mastersu je stigao do četvrtfinala, gdje ga je zaustavio Doherty rezultatom 2–6.[42] Na SP-u 1999. došao je do trećeg polufinala u 4 godine, gdje je izgubio od Hendryja 13-17.[32] Tokom meča postigli su ukupno 8 trocifrenih brejkova (po 4 obojica). Kad je Hendry u 21. i 22. frejmu napravio brejkove od 101 i 108 poena, O'Sullivan je odgovorio brejkom od 134 poena u 23. frejmu, zamalo promašivši posljednju ružičastu kuglu na srednjoj rupi u pokušaju da postigne maksimalni brejk.[43] U narednom frejmu O'Sullivan je napravio još jedan trocifreni brejk (110), što je bio 4. uzastopni frejm u ovom meču koji je dobijen trocifrenim brejkom.[44]

U sezoni 1999/2000. osvojio je 2 rangirna turnira, China Open, gdje je u finalu savladao Stephena Leeja 9–2[45], i Scottish Open, na kojem je u finalu bio bolji od Marka Williamsa 9–1.[46] Treću godinu zaredom poražen je u četvrtfinalu Mastersa, ovog puta 3–6 od Parrotta.[47] O'Sullivanova obećavajuća kampanja u ovoj sezoni završila se razočarenjem. Bio je favorit za osvajanje SP-a 2000, naročito nakon Hendryjevog neočekivanog poraza od Stuarta Binghama u 1. kolu, ali je i sam poražen u 1. kolu od Davida Graya, koji je nadoknadio zaostatke 1–5 i 7–9 i na kraju pobijedio 10–9[48], uprkos tome što je O'Sullivan postao prvi igrač koji je postigao 5 trocifrenih brejkova (od čega 3 uzastopno) u mečevima na 10 dobijenih frejmova.[49]

Tokom sezone 2000/2001. osvojio je 6 turnira i ušao u finale još jednog. Pobijedio je na Champions Cupu savladavši u finalu Marka Williamsa 7–5[50] i došao do finala na Grand Prixu, ali mu se tu Williams revanširao 5–9.[51] Zatim je odbranio titulu na China Openu ponovo pobijedivši Williamsa, ovog puta 9–3.[52] Uslijedilo je osvajanje Irish Mastersa, gdje je u finalu savladao Hendryja 9–8, da bi zatim došao do svog prvog naslova svjetskog prvaka (koji je posvetio svom ocu[53]), pobijedivši u finalu Johna Higginsa 18–14.[54][55] Sezonu je završio osvojivši Premijer ligu. Nakon što je završio na 2. mjestu u ligaškom dijelu ovog takmičenja, u polufinalu je pobijedio Higginsa 6–3, a u finalu je bio bolji od Hendryja 9–7.[56]

2001/2002–2003/2004.

[uredi | uredi izvor]

Sezonu 2001/2002. počeo je kao broj 1 na listi najboljih snukeraša svijeta. U decembru je treći put osvojio UK Championship (10–1 protiv Dohertyja).[37] Na SP-u 2002. O'Sullivana je u polufinalu očekivao meč protiv Hendryja. U izjavi prije meča malo se narugao Hendryju.[57] U samom meču prvu sesiju dobio je O'Sullivan 8-5, ali je Hendry bio bolji u drugoj i izjednačio na 12-12. Hendry je nastavio s dobrom igrom i u 3. sesiji i na kraju pobijedio 17-13. Nakon meča O'Sullivan je optužio Hendryja za loše sportsko ponašanje, aludirajući na Hendryjevo ponašanje nakon jednog promašenog udarca na jednom prijašnjem turniru.[58] Hendry nije komentirao O'Sullivanovu izjavu, iako je zbog nje O'Sullivan dobio neke kritike od Stevea Davisa, Dennisa Taylora i Clivea Evertona. Kasnije se izvinio Hendryju zbog svojih komentara.[59] Sezonu je okončao odbranivši titulu u Premijer ligi. U ligaškom dijelu ovog takmičenja bio je prvi, da bi zatim u polufinalu nadigrao Jimmyja Whitea 6–2, a u finalu Higginsa 9–4.[60]

I sezona 2002/2003, koju je počeo kao svjetski broj 1[20], bila je uspješna za O'Sullivana. Osvojio je Scottish Masters, Malta Cup i Irish Masters te je SP 2003. počeo kao glavni favorit za titulu. Međutim, treći put u karijeri poražen je u 1. kolu, ovaj put od nepostavljenog Marca Fua, iako je imao 4 trocifrena brejka, uključujući i 1 maksimalni. Zbog ovog poraza sezonu je završio na 3. mjestu liste.

2004. O'Sullivanov otac telefonirao je šestostrukom svjetskom prvaku iz 1970-ih, Rayu Reardonu, i pitao ga može li dati neke savjete Ronnieju.[61] Uz Reardonovu podršku O'Sullivan se vratio u formu i osvojio SP, uvjerljivo pobijedivši u finalu Graemea Dotta 18–8, iako je izgubio prvih 5 frejmova, što je pripisao "mentalnim igrama" Dottovog trenera (O'Sullivanovog bivšeg), koji je ušao u O'Sullivanovu svlačionicu nekoliko minuta prije početka meča.[62] U polufinalu je pobijedio Hendryja čak 17-4, što je bilo najjednostranije polufinale SP-a ikad.[63] O'Sullivan je u sljedećim dvjema sezonama bio rangiran na 1. mjestu liste.

2004/2005.

[uredi | uredi izvor]

Sljedeća 2 turnira koja je osvojio bili su Masters i Welsh Open. Ipak, zbog medicinskih razloga nije učestvovao na China Openu. Na ovo je kritiku uputio Anthony Hamilton, koji je rekao da O'Sullivan ima dužnost da promovira snuker.[64]

Na SP-u O'Sullivana je u četvrtfinalu porazio Peter Ebdon 13–11, nadoknadivši zaostatak od 2-8; Ebdon je igrao veoma odlučno i ustrajno, a mnogi su mu posmatrači prigovorili da je namjerno usporavao ritam igre kako bi poremetio O'Sullivanovu brzu igru.[65] Nakon meča O'Sullivan je izjavio za štampu da se vjerovatno neće takmičiti naredne sezone i da će se možda potpuno povući iz snukera.[66] Međutim, u septembru 2005. objavio je da će ipak nastupati u sezoni 2005/2006, ali ne na svim turnirima, i da će provesti neko vrijeme u SAD-u takmičeći se u bilijaru "osmici" u okviru elitnog International Pool Toura.[67]. Ali, ispalo je da se IPT-turnir na kojem je O'Sullivan trebao debitirati preklapa sa završnim turnirom u okviru Premijer lige, gdje je branio titulu pobjednika. O'Sullivan je zbog toga promijenio planove i odbranio titulu, "pomevši" Hendryja 6-0, uz 4 trocifrena brejka.

2005/2006.

[uredi | uredi izvor]

Nakon teškog poraza 2-9 od Higginsa u finalu Grand Prixa, O'Sullivan je stigao do finala Mastersa, gdje ga je opet porazio Higgins (9–10). Tokom većeg dijela meča 1. kola UK Championshipa protiv Marka Kinga O'Sullivan je sjedio s mokrim peškirom preko glave.[68] King je dobio meč 9–8.

Na SP-u 2006. u 1. kolu pobijedio je Davea Harolda 10-4, a nešto se više namučio u 2. kolu protiv Velšanina Ryana Daya (13-10). Sličan meč uslijedio je i u četvrtfinalu protiv Marka Williamsa. Pred posljednju sesiju O'Sullivan je vodio 10–6. Zatim se Williams vratio u meč, dobivši 5 uzastopnih frejmova, ali je O'Sullivan uspio sačuvati živce i pobijediti 13–11. U polufinalu ga je čekao Dott, koji je napravio vodstvo na početku, ali je rezultat nakon 2 sesije bio 8–8. O'Sullivan je tokom prvenstva imao problema s vrhom svog štapa, što se nastavilo i protiv Dotta, uključujući i slučaj u kojem je TV-snimak pokazao da O'Sullivan namjerno uklanja vrh sa svog štapa. To mu je osiguralo 15-minutnu pauzu da ponovo stavi vrh, nakon čega je "počistio" stol brejkom od 124 poena. Direktor turnira Mike Ganley prihvatio je O'Sullivanovo objašnjenje da je vrh jednostavno otpao te nije bilo nikakve kazne.[69] Ovaj incident kritizirao je Dott, kao i Steve Davis i John Parrott.[70] Dott je zatim dobio svih 8 frejmova u 3. sesiji i trebao mu je još samo jedan za ulazak u njegovo drugo finale u 3 godine. U posljednjoj sesiji O'Sullivan je osvojio prva 3 frejma, ali je zatim napravio grešku koja je omogućila Dottu da završi meč ubacivši crnu kuglu. Nakon Dottove pobjede O'Sullivan je poklonio svoj štap i kutiju jednom dječaku u publici.[71] BBC navodi da je O'Sullivan tokom prvenstva promijenio 21 vrh štapa[69]; O'Sullivan je kasnije izjavio da je prije prvenstva koristio 7 vrhova i još 8 tokom prvenstva te da će od sljedeće sezone igrati novim štapom.[71] Njegova odluka da ne nastupi na Malta Cupu koštala ga je gubitka 1. mjesta na listi za narednu sezonu.[72]

2006/2007.

[uredi | uredi izvor]

Na putu do finala Northern Ireland Trophyja, u kojem je poražen 6–9 od Dinga Junhuija, u polufinalu je "pomeo" Dominica Dalea 6-0 za samo 53 minute, što je rekord za mečeve na 6 dobijenih frejmova.[73]

U decembru 2006, u četvrtfinalu UK Championshipa protiv Hendryja, O'Sullivan je na pomalo dramatičan način predao meč u 6. frejmu (meč se igrao na 9 dobijenih). Nakon jakog starta Hendryja zaostajao je 0–4, prije no što je uspio osvojiti 1 frejm. 6. frejm otvorio je brejkom od 24 poena, ali je tada napravio grešku i ostavio sebi težak udarac s crne na crvenu kuglu. Nakon što je promašio crvenu, O'Sullivan se mirno rukovao s Hendryjem (rekavši mu da "mu je dosta meča, druže") i sudijom Janom Verhaasom te otišao iz dvorane, zapanjivši sve prisutne. Ovaj incident uzrokovao je manje smetnje Graemeu Dottu i Steveu Davisu, koji su na susjednom stolu igrali svoj četvrtfinalni meč. Dott je kasnije rekao da je u početku pomislio da su O'Sullivan i Hendry započeli svađu ili tuču kad je čuo da je neko iz publike dobacio "Stisni malo, Ronnie".[74] Kasnije je službeno potvrđeno da je O'Sullivan predao meč, koji je registriran rezultatom 9-1 za Hendryja. Svjetska snukerska asocijacija objavila je da će navijačima koji su doputovali da gledaju ovaj meč biti date besplatne karte za mečeve sljedećeg dana, kao vid kompenzacije.[75] O'Sullivan je kasnije tog dana izdao izjavu kojom se izvinio zbog svog postupka, rekavši da će se "uskoro vratiti na noge i boriti jače nego ikad".[74] 31. 5. 2007. Asocijacija je kaznila O'Sullivana sa 20.800 funti i oduzela mu 900 bodova na listi najboljih snukeraša zbog ovog incidenta.[76][77]

O'Sullivan se vratio u akciju na Mastersu, a reakcija publike bila je podijeljena: neki su mu aplaudirali, a neki zviždali. Dobio je meč 1. kola protiv Alija Cartera 6-1, uz 2 trocifrena brejka. Međutim, ponovo je izazvao kontroverze kad se nije pojavio na konferenciji za štampu nakon meča.[78] Doduše, dao je kratki intervju za BBC, u kojem je rekao da je puno sretniji nego na UK Championshipu i da ponovo igra dobro. Sir Rodney Walker kasnije je izdao izjavu u kojoj se kaže da je O'Sullivanu bilo opravdano izbjegavanje medija zbog okolnosti u kojima se tada nalazio.[79] Ovu odluku kritizirali su Shaun Murphy[80] i Ken Doherty. O'Sullivan je na kraju osvojio turnir, pobijedivši u finalu Junhuija. Steve Davis primijetio je O'Sullivanovo dobro sportsko ponašanje tokom finala, naročito kad je utješio Junhuija nakon 12. frejma, u kojem je Junhuija vidljivo uznemirio jedan čovjek iz publike, koji je ubrzo izbačen iz dvorane. O'Sullivan je tada vodio 9–3 i dobio je i sljedeći frejm za pobjedu 10–3.[81]

Na Malta Cupu O'Sullivana je već u 1. kolu porazio Michael Holt (3–5). Kasnije, tokom Welsh Opena, O'Sullivan je objavio kako će njegova tehnika doživjeti značajnije promjene jer nije bio zadovoljan posljednjim rezultatima, u koje spada i poraz od Neila Robertsona 4–5 u četvrtfinalu ovog turnira. U istoj fazi Irish Mastersa O'Sullivan je protiv Joea Swaila postigao maksimalni brejk na putu do tijesne pobjede 5–4. Međutim, pošto stol na kojem su igrali nije imao službeno ratificirane rupe, ovaj brejk ne računa se u njegov ukupni broj maksimalnih brejkova. Organizatori su u početku ponudili automobil igraču koji postigne maksimalni brejk, ali nisu bili u mogućnosti održati to obećanje. Kasnije te večeri O'Sullivan je u još jednom tijesnom meču pobijedio Higginsa 6–5, a zatim u finalu lahko savladao Barryja Hawkinsa 9–1, postavši tako prvi osvajač novog trofeja Paul Hunter, koji mu je uručila Hunterova udovica Lyndsey.

Tik prije početka SP-a 2007, na kojem mu je u 1. kolu protivnik opet bio Junhui, O'Sullivan je rekao da je žrijeb namješten, što je World Snooker negirao[82] i O'Sullivan je kasnije povukao optužbe.[83] Na kraju je lahko dobio taj meč 10-2. Dobio je i Robertsona u 2. kolu 13–10, unatoč tome što je tokom meča izgubio 6 uzastopnih frejmova, ali ga je u četvrtfinalu porazio kasniji pobjednik, Higgins, rezultatom 9–13.

2007/2008.

[uredi | uredi izvor]

O'Sullivan se povukao s prvog rangirnog turnira u sezoni, Shanghai Mastersa, navevši kao razlog probleme s leđima, zbog kojih su mu liječnici savjetovali da ne putuje. Također je odlučio ne nastupiti na pozivnom turniru Pot Black.

Na Grand Prixu došao je do finala, u kojem je izgubio od Fua 6–9. Tokom Northern Ireland Trophyja postavio je novi rekord, postigavši 5 trocifrenih brejkova u pobjedi 5–2 protiv Cartera, uključujući i njegov 7. službeni maksimalni brejk. Međutim, odmah u narednom kolu porazio ga je Fergal O'Brien. 2. decembra 2007. osvojio je 4. uzastopnu (i rekordnu sedmu ukupno) titulu pobjednika Premijer lige, pobijedivši u finalu Higginsa 7–4.

15. decembra postigao je svoj 8. maksimalni brejk na službenim takmičenjima u odlučujućem frejmu polufinala UK Championshipa u Telfordu protiv Marka Selbyja, izjednačivši se po tome sa Hendryjem.[84] Time je također postao tek treći igrač u historiji profesionalnih takmičenja koji je došao do pobjede ostvarivši maksimalni brejk u posljednjem odigranom frejmu datog meča. Prvi je to učinio Hendry upravo protiv O'Sullivana 1997. u finalu Charity Challengea, a drugi Mark Williams u 1. kolu SP-a 2005. O'Sullivan je i drugi igrač (nakon Higginsa) koji je postigao maksimalne brejkove na dvama uzastopnim rangirnim turnirima. Na kraju je osvojio turnir pobjedom protiv Stephena Maguirea 10–2 (nakon 1. sesije vodio je 8–0), primivši ček na 100.000 funti za prvi osvojeni rangirni turnir nakon skoro 3 godine čekanja.

Maguire mu se revanširao 12. januara 2008. u 1. kolu Mastersa. Maguire je vodio 4–1 prije no što se O'Sullivan vratio na 5–5, ali je odlučujući frejm osvojio Maguire, nakon što O'Sullivan nije ubacio plavu kuglu koristeći pomoćni štap.[85]

Nakon povlačenja s pozivnog Malta Cupa O'Sullivan se vratio na Welsh Openu u februaru. Odigrao je dobar turnir i došao do finala, ali ga je tu pobijedio Selby 9–8, iako je O'Sullivan vodio 8–5.[86]

Zatim je došao na China Open, gdje ga je već u 1. kolu porazio Fu (4–5). Međutim, na konferenciji za štampu nakon meča O'Sullivan je davao lascivne komentare, pozvavši jednog novinara da izvede fellatio na njemu, a zatim se smijao s portparolom World Snookera. Također se šalio o veličini i obimu svog penisa, nakon čega je simulirao spolni čin na mikrofonu.[87] U junu 2008. WPBSA kaznila ga je oduzimanjem novca i poena koje je zaradio na ovom turniru.

Na SP-u 2008, u meču 2. kola protiv Williamsa, postigao je rekordni 9. maksimalni brejk na službenim takmičenjima.[88] To mu je bio 3. maksimalni brejk u ovoj sezoni te treći u Crucible Theatreu. Također, to je bio 4. maksimum ostvaren u frejmu kojim je dobijen meč. U intervjuu nakon ove pobjede (13–7) rekao je: "Konačno mogu kupiti Bentley Continental GT."[89] Ubrzo nakon što je O'Sullivan ubacio završnu crnu kuglu, snukerska legenda Dennis Taylor nazvao ga je "totalnim genijem".[90] Ipak, već narednog dana i Carter je postigao maksimum, pa je O'Sullivanu pripala "samo" polovina nagrade za maksimalni i najveći brejk, koje su inače iznosile 147.000, odnosno 10.000 funti.[91] Osim Williamsa, O'Sullivan je na putu do finala pobijedio još Liu Chuanga, Liang Wenboa i Hendryja. U finalu ga je čekao Carter; Ronnie je na kraju slavio 18–8 i tako 3. put postao svjetski prvak. U kasnijem intervjuu nagovijestio je kako možda neće nastupati u narednoj sezoni, ali i da bi mogao pokušati osvojiti još koju titulu svjetskog prvaka.[92]

Na kraju sezone O'Sullivan je, zajedno s Williamsom i Maguireom, napustio menadžersku kompaniju 110sport i prešao u Grove Leisure, čije je sjedište u Romfordu (predgrađe Londona).[93]

2008/2009.

[uredi | uredi izvor]

Novu sezonu počeo je osvajanjem Northern Ireland Trophyja, pobijedivši u finalu Davea Harolda 9–3. O'Sullivan je jedini igrač u posljednje 4 godine koji je osvojio 2 uzastopna rangirna turnira.[94]

Zatim je došao do finala u Shanghaiju, pobijedivši u polufinalu Maguirea uz brejkove od 141 i 145 poena. Međutim, u finalu ga je pobijedio kvalifikant Ricky Walden 8–10. O'Sullivan je vodio 8–6, ali je Walden dobio 4 frejma zaredom i tako osvojio turnir.

U Premijer ligi pobijedio je Selbyja 7-2, što je značilo da je osvojio ovo takmičenje 8. put u karijeri i 5. put uzastopno. Ipak, nije uspio odbraniti titulu na UK Championshipu, izgubivši u 2. kolu od Joea Perryja 5–9. U ovom meču O'Sullivan je predao 12. frejm, čime je Perry poveo 5-7, iako je Perry u tom trenutku imao samo 23 poena prednosti. Komentirajući poslije, O'Sullivan je rekao da je "možda izgledalo kao da sam izgubio glavu, ali siguran sam da ću se vratiti".[95] Zbog ovoga je kasnije kažnjen s 300 funti i naređeno mu je da plati 1.000 funti dodatnih troškova.[96][97][98]

Na Mastersu je došao do finala preko Perryja, Cartera i Maguirea. U napetom finalu protiv Selbyja, koji je branio titulu, nijedan od njih nije mogao napraviti značajnije vodstvo, a frejmovi su dobijani i velikim brejkovima i u tijesnim završnicama. Nakon O'Sullivanovog vodstva 3-1, 1. sesija ipak se završila 4–4. Selby je zatim došao do vodstva 7-5, osvojivši 3 frejma zaredom, a O'Sullivan mu se odmah nakon toga revanširao na isti način i poveo 8–7. Iduća 2 frejma su podijelili, a pri rezultatu 9–8, nakon što su obojica propustili prilike, O'Sullivan je napravio brejk od 55 poena za pobjedu 10-8 i njegovu 4. titulu na ovom turniru. Time je postao tek drugi igrač (nakon Hendryja) koji je osvojio ovaj turnir više od 3 puta. U intervjuu nakon meča O'Sullivan je ovu pobjedu, ostvarenu štapom koji je dobio tek 7–8 dana ranije, proglasio svojim najvećim postignućem u snukeru. Na putu do 4. titule na Mastersu oborio je Hendryjev rekord u broju trocifrenih brejkova na ovom turniru, došavši do ukupnog zbira od 44 (do 2009). Također je doprinio u postizanju rekordna 32 trocifrena brejka na turniru ukupno, što je za 6 frejmova više od rekorda iz 2007.

Na SP-u 2009. u 1. kolu pobijedio je Binghama, uz brejkove od 140, 104 i 103 poena. No, u 2. kolu od njega je bio bolji Mark Allen 11–13, nakon što je O'Sullivan vodio 9–7.[99]

2009/2010.

[uredi | uredi izvor]

Sezonu je počeo osvajanjem Shanghai Mastersa, pobijedivši u finalu Wenboa 10-5. Do finala je izgubio samo 6 frejmova (pobijedio je Dotta 5–0, Fua 5–2, Junhuija 5–3 i Higginsa 6–1).[100] Nakon ovog turnira pridružio se novoosnovanoj Asocijaciji snukeraša (Snooker Players Association). Na sljedećem rangirnom turniru, Grand Prixu, u 1. kolu pobijedio je Jamieja Burnetta, a zatim je tijesno poražen od Higginsa (4–5). 29. novembra nije uspio zadržati titulu u Premijer ligi jer ga je u finalu porazio Murphy 7–3.[101] Nakon pobjede protiv Matthewa Stevensa u 1. kolu UK Championshipa (9–3), O'Sullivan je ponovo uzrokovao kontroverze na konferenciji za štampu nakon meča, opisavši način na koji je WPBSA rukovodila svijetom snukera kao "rak koji se širi kroz snuker", a također je rekao: "Leukemija se ukorijenila." Dao je svoju podršku novoj eri u snukeru, predvođenu Barryjem Hearnom.[102] Zatim je dobio 2 naredna meča, protiv Ebdona i Selbyja, ali ga je u polufinalu opet pobijedio Higgins 9–8 (iako se O'Sullivan iz zaostatka 2–8 vratio na 8–8).[103]

Odbranu titule na Mastersu počeo je pobjedom protiv Robertsona 6–4, iako je gubio 0–3.[104] Nakon ovoga je pobijedio Ebdona 6-3 i ušao u polufinale, u kojem je bio bolji od Williamsa 6–5 i tako došao do svog 6. finala na Mastersu u 7 godina. Tu ga je drugu godinu zaredom čekao Selby, koji je ovog puta slavio 10–9, iako je O'Sullivan vodio 9–6.[105] Na Welsh Openu došao je do polufinala, u kojem je bolji bio Higgins 4–6. Prethodno je pobijedio Binghama, Copea i Marka Allena.

U 1. kolu China Opena O'Sullivana je rezultatom 3–5 porazio 22-godišnji Tian Pengfei, koji je igrao s pozivnicom organizatora. U 8. frejmu O'Sullivan je promašio završnu crnu kuglu (kojom bi izjednačio rezultat na 4–4); kugla je završila blizu rupe i O'Sullivan je predao frejm i meč. Ovim porazom izgubio je priliku da odbrani 1. mjesto na listi najboljih snukeraša. Na SP-u, u 1. kolu porazio je Wenboa 10–7[106], u 2. kolu savladao je Williamsa 13–10[107], ali ga je u četvrtfinalu porazio Selby 11–13.[108]

2010/2011.

[uredi | uredi izvor]

O'Sullivan je ovu sezonu počeo na 1. takmičenju iz serije Players Tour Championship, gdje je u četvrtfinalu poražen od Copea 0–4.[109] Sljedeći nastup imao je na 4. takmičenju iz ove serije, gdje ga je u finalu pobijedio Barry Pinches 3–4.[110] Na World Openu postigao je svoj 10. službeni maksimalni brejk u posljednjem frejmu meča protiv Marka Kinga, koji je dobio 3–0. Međutim, sudija Verhaas morao ga je nagovoriti da ubaci završnu crnu kuglu jer na turniru nije bilo posebne nagrade za maksimalni brejk, samo 4.000 funti za najveći brejk. Čak i tada O'Sullivan je crnu kuglu odigrao prilično nonšalantno.[111] Time je izbio na 1. mjesto liste igrača s najviše službenih maksimalnih brejkova. Nakon toga je na putu do finala pobijedio Jimmyja Whitea, Hendryja, Maguirea i Ebdona. Ali u finalu je bolji bio Robertson 1–5. Zatim je učestvovao u Premijer ligi. U polufinalu se revanširao Robertsonu, a u finalu je pobijedio Murphyja 7–1 i tako čak 9. put u karijeri osvojio ovo takmičenje.[112] Na UK Championshipu u decembru porazio ga je Bingham već u 1. kolu (6–9).[113]

Isto mu se desilo i na Mastersu mjesec dana kasnije. Ovaj put pobijedio ga je Allen 4–6.[114] Na Snooker Shoot-Outu došao je do polufinala, u kojem je bolji bio Robert Milkins. Zatim je na sljedećim dvama rangirnim turnirima također poražen u 1. kolu: na Welsh Openu i China Openu (oba puta pobijedio ga je Day).[115][116] Na SP-u došao je do četvrtfinala, pobijedivši prvo Dalea 10–2, pa Murphyja 13–10, ali ga je zatim savladao Higgins 10–13.[117]

2011/2012.

[uredi | uredi izvor]
O'Sullivan s trofejem za pobjednika German Mastersa (2012)

Novu sezonu počeo je kao i prošlu, na 1. takmičenju u okviru Players Tour Championshipa, gdje je u finalu pobijedio Perryja 4-0.[118] Na Paul Hunter Classicu, u meču protiv Adama Duffyja, postigao je svoj 11. službeni maksimalni brejk, čime je još malo popravio rekord.[119] Došao je do polufinala turnira, ali je tu bolji bio Selby (3-4).[120] Sljedeći nastup imao je na Shanghai Mastersu. Tu ga je u 2. kolu pobijedio Anthony Hamilton (3–5).[121] Nakon ovoga je osvojio 7. takmičenje u okviru PTC-a, pobijedivši u finalu Stevensa 4–2.[122] U novembru se plasirao u finale Antwerpen Opena, gdje ga je porazio Judd Trump 3–4.[123] Nakon svih 12 PTC-turnira O'Sullivan je u ukupnom poretku zauzeo 2. mjesto, upravo iza Trumpa.[124] Kasnije je 10. put u karijeri osvojio Premijer ligu, pomevši u finalu Junhuija 7–1, a prethodno je na tabeli u ligaškoj fazi zauzeo 1. mjesto.[125][126] Njegov naredni turnir bio je UK Championship, gdje ga je u 2. kolu ponovo izbacio Trump (5–6).[127] Na Mastersu ga je još jednom porazio Trump, ovaj put 2–6 u četvrtfinalu.[128] Na German Mastersu je došao do svog prvog finala na rangirnom turniru još od World Opena 2010. Pobijedio je 9–7 protiv Maguirea, iako je još u 1. kolu zaostajao 0–4 u meču protiv Andrewa Higginsona.[129] Nakon ovoga je stigao do polufinala na Welsh Openu, u kojem je bolji bio Selby (2–6)[130], i četvrtfinala na China Openu, gdje ga je porazio Maguire 4–5.[131]

Na SP-u 2012. u prva 3 meča porazio je 3 bivša svjetska prvaka: Ebdona (10–4), Williamsa (13–6) i Robertsona (13–10).[132] U polufinalu je bio bolji od Stevensa 17–10 i plasirao se u svoje 4. finale na svjetskim prvenstvima. Finalni meč bio je repriza finala iz 2008, kad mu je protivnik bio Carter. O'Sullivan je slavio i ovaj put (18–11) i u dobi od 36 godina postao najstariji svjetski prvak još od Reardona, koji je imao 45 godina kad je osvojio titulu 1978.[133][134][135] U 8. frejmu finala napravio je brejk od 141 poena, najveći ikad u finalima u Crucibleu (od 1977).[136][137] Sezonu je završio na 9. mjestu WPBSA-liste.[138] 10. maja 2012. proglašen je igračem sezone, a uveden je i u Kuću slavnih, zajedno s Walterom Donaldsonom, Markom Williamsom i Johnom Higginsom.[139]

2012/2013.

[uredi | uredi izvor]

6. juna WPBSA objavila je da O'Sullivan nije potpisao službeni ugovor (koji igrači moraju potpisati sa WPBSA ako žele nastupati na rangirnim turnirima) i da se zbog toga neće moći takmičiti u sezoni 2012/13. sve dok ne potpiše.[140][141] Istog dana O'Sullivan je izjavio da ugovor smatra "preteškim" i da u ovom trenutku u karijeri "ne želi preuzeti takve obaveze".[142] Međutim, početkom augusta O'Sullivan se ipak predomislio i potpisao igrački ugovor[143], iako je polovinom jula slomio nogu prilikom trčanja.[144] Vratio se u akciju na 3. turniru PTC-serije, gdje je izgubio od Simona Bedforda 3–4, iako je vodio 3–2.[145] Nakon Shanghai Mastersa ispao je iz najboljih 16 prvi put nakon što je tu ušao u sezoni 1994/95.[146][147] Njegov povratak snukeru na inauguralnom International Championshipu u Kini bio je kratkog vijeka jer se povukao s turnira nakon što mu je liječnik savjetovao da ne putuje.[148][149] 6. novembra objavljeno je da se O'Sullivan povukao sa svih turnira za koje je bio prijavljen i da neće nastupati u ostatku sezone.[150] Ipak, 26. februara 2013. O'Sullivan je sazvao konferenciju za novinare u Londonu na kojoj je objavio da će se vratiti u snuker i braniti titulu svjetskog prvaka.[151][152] U 1. kolu savladao je Marcusa Campbella 10–4, zatim Cartera 13–8 (repriza finala SP-a iz 2008. i 2012), da bi zatim "pregazio" Stuarta Binghama 13–4. U polufinalu je bio bolji od Trumpa 17–11[153], a u finalu od Hawkinsa 18–12, postavši tako prvi igrač koji je odbranio titulu svjetskog prvaka nakon Hendryja 1996.[154]

2013/2014.

[uredi | uredi izvor]

Sezonu 2013/14. počeo je na 19. mjestu WPBSA-liste.[155] Iz ličnih razloga povukao se s prvog rangirnog turnira sezone, Wuxi Classica, nedugo prije kvalifikacijskog meča koji je trebao igrati protiv Michaela Wasleya.[156] U junu 2013. nastupio je na Bulgarian Openu, što mu je bio prvi turnir izvan Engleske u posljednjih 15 mjeseci, ali je izgubio 2–4 u polufinalu od Higginsa.[157] U augustu je objavio svoj raspored za nastupe u ostatku sezone, koji uključuje UK Championship, German Masters, Welsh Open i Masters, te povratak u Crucible i još jedan pokušaj odbrane titule svjetskog prvaka.[158] U istom mjesecu došao je do 1/16 finala Bluebell Wood Opena, gdje je doživio iznenađujući poraz 1–4 od Petera Linesa[159], ali je zatim dominantno osvojio Paul Hunter Classic porazivši u finalu Gerarda Greenea 4–0.[160] Nakon toga se kvalificirao za International Championship pobijedivši Joela Walkera 6–1. U 1. kolu savladao je Anthonyja McGilla 6-2, ali je u 1/16 finala izgubio od Wenboa 4-6.[161] Zatim je došao do finala na Antwerp Openu, ali je izgubio 3–4 od Selbyja, iako je vodio 3–1.[162] Na turniru Champion of Champions pobijedio je Junhuija i Robertsona u odlučujućem frejmu, da bi na kraju došao i do titule pobjedom u finalu protiv Binghama 10–8.[163] Na UK Championshipu stigao je do četvrtfinala, ali mu se Bingham tu revanširao 4–6, iako je O'Sullivan napravio brejkove od 135 i 127.[164]

Na Mastersu je u 1. kolu savladao Milkinsa 6–1.[165] U narednom meču, četvrtfinalnom okršaju protiv Waldena, demonstrirao je sve svoje umijeće "pomevši" protivnika 6–0 za svega 57 minuta i 48 sekundi, postigavši pritom 556 uzastopnih poena (novi rekord na bilo kojem profesionalnom turniru), popravivši prethodni rekord od 495 poena koji je postavio Junhui u Premijer ligi 2007. Walden je u cijelom meču postigao svega 39 poena.[166][167][168] U polufinalu je savladao Maguirea 6–2 i tako se 10. put plasirao u finale ovog turnira, u kojem ga je čekao branilac titule Selby.[169] O'Sullivan je dominirao 1. sesijom povevši čak 7–1. Selby je nakratko uspio uzvratiti, ali na kraju je rezultat glasio 10–4, čime je O'Sullivan došao do 5. titule na ovom prestižnom turniru.[170]

22. januara 2014. Disciplinska komisija WPBSA izdala je izjavu u kojoj se kaže da je O'Sullivan prekršio pravila članstva ove organizacije.[171] Kažnjen je sa 6.000 funti i naređeno mu je da plati još 1.000 funti zbog tri objave na njegovom ličnom profilu na Twitteru iz septembra i oktobra 2013. za koje je WPBSA smatrala da štete ugledu snukera. Prva objava odnosila se na optužbe za namještanje mečeva, druga na sugestiju da koristi doping, a treća je smatrana "uvredljivom".[172] Komisija je kaznila O'Sullivana sa dodatnih 1.000 funti zbog "pogrdnih, uvredljivih i neučtivih" komentara na račun sudije Jana Verhaasa tokom kvalifikacija za German Masters u decembru 2013. Incident se desio nakon što je Verhaas zatražio od O'Sullivana da utrpa košulju u pantalone tokom meča. O'Sullivan se izvinio zbog svog ponašanja prema sudiji izjavivši da se nije osjećao dobro tog dana i da je u dvorani bilo previše toplo.[173][174]

Na Welsh Openu O'Sullivan je u osmini finala porazio Waldena 4–1[175] u četvrtfinalu Higginsa 5–1[176], a u polufinalu Hawkinsa 6–2.[177] U finalu ga je čekao Ding Junhui, ali ni protiv njega nije imao puno problema. Pobijedio ga je 9–3 i osvojio svoju 3. titulu na ovom turniru[178] i 26. rangirni turnir u karijeri.[179] Da stvar bude još bolja, u posljednjem frejmu napravio je svoj 12. maksimalni brejk na profesionalnim turnirima i tako se ponovo odvojio od Hendryja na vrhu vječne liste po broju maksimalnih brejkova.[180][181] Tokom sezone nastupao je i na turnirima iz PTC-serije i završio na 2. mjestu u ukupnom poretku evropske serije ovih turnira[182][183], čime se kvalificirao za finalni turnir. Na njemu je porazio Scotta Donaldsona 4–0 u 1/16 finala, ali je u idućem kolu izgubio 3–4 od Yu Delua[184], uprkos tome što je napravio brejk od 140 poena, što je ostao najveći brejk na turniru.[185]

Odbranu titule na Svjetskom prvenstvu počeo je pobjedom 10–4 protiv Robina Hulla.[186] U meču 2. kola protiv Perryja hvatao je Perryjevo vodstvo u prve 2 sesije, ali je u trećoj preokrenuo rezultat i prošao dalje (13–11).[187] U svom 16. četvrtfinalu na svjetskim prvenstvima, koje je igrao protiv Murphyja, O'Sullivan je dobio 13 od posljednjih 14 frejmova za konačni rezultat 13–3, završivši meč s jednom sesijom manje.[188] U polufinalu, koje je bilo repriza lanjskog finala, pobijedio je Hawkinsa 17–7, također s jednom sesijom manje, i ušao u svoje 6. finale na svjetskim prvenstvima.[189] Suočivši se sa Selbyjem u finalu, O'Sullivan je krenuo snažno i došao do vodstva 10–5, ali je zatim izgubio 10 od narednih 12 frejmova i došao u zaostatak 12–15. Tada je uspio dobiti 2 frejma zaredom, ali Selby se opet odlijepio dobivši naredna 3 frejma, došavši tako do svoje prve titule svjetskog prvaka rezultatom 14–18. O'Sullivanu je ovo bio prvi poraz u finalima svjetskih prvenstava.[190] Iste večeri kad je igrano finale, tačnije, oko 1:30 po lokalnom vremenu, vraćajući se kući sa svojim šestogodišnjim sinom, O'Sullivan je doživio saobraćajnu nesreću na autoputu M1 u blizini Leicestera nakon što je sportski automobil koji je vozio naletio na lokvu vode i udario u zaštitnu ogradu.[191] Obojica su prošla bez povreda.[192] Nakon Svjetskog prvenstva na snagu je stupio novi rangirni sistem, zasnovan na osvojenim novčanim nagradama u toku posljednje 2 sezone umjesto na bodovima, kao što je prije bio slučaj. To je značilo da je O'Sullivan završio sezonu na 4. mjestu WPBSA-liste.[193]

2014/2015.

[uredi | uredi izvor]

U sezonu je krenuo na Paul Hunter Classicu, ali je u osmini finala iznenađujuće izgubio od Tian Pengfeija 2–4.[194] Prvi rangirni turnir na kojem je nastupio bio je Shanghai Masters, gdje je izgubio od McManusa 3–5.[195] Zatim se takmičio na International Championshipu u Chengduu, koji se navodi kao najveći turnir u Aziji; prethodno je u kvalifikacijama[196] pobijedio Jamesa Cahilla.[197] Nakon što se u 1. kolu nešto više mučio protiv Woollastona (6–4) iduća 2 meča dobio je 6–1 (protiv McGilla i Li Hanga).[198] To ga je dovelo do četvrtfinala i meča protiv Marka Williamsa, čovjeka koji ga nije pobijedio 12 godina; međutim, nakon što je zaostajao 0–3, Williams je osvojio narednih 5 frejmova, a na kraju i meč rezultatom 6–5.[199] O'Sullivan je zatim nastupio na takmičenju Šampion šampiona, na kojem je bio branilac titule. Odbranu je počeo porazom 4–2 protiv Binghama, ali je kasnije pomeo Fua 6–0 i ušao u polufinale, u kojem je savladao Junhuija 6–4. U finalu ga je čekao Trump. Nadigrao je i njega 10–7, postigavši 4 trocifrena brejka i 11 brejkova preko 50 poena tokom meča. 4. decembra 2014. u meču 4. kola UK Championshipa protiv Matthewa Selta postigao je svoj 13. maksimalni brejk na profesionalnim turnirima.[3] Tri dana kasnije došao je do svoje pete titule na ovom turniru pobijedivši Trumpa 10–9. Nakon što je zaostajao 1–5 i 4–9, Trump je osvojio 5 frejmova zaredom, ali je O'Sullivan ipak dobio odlučujući uprkos tome što je igrao sa slomljenim gležnjem (slomio ga je sedmicu prije dok je trčao).[200][201]

U 1. frejmu četvrtfinalnog meča na Mastersa protiv Fua postigao je 776. trocifreni brejk u karijeri i tako pretekao Hendryja na 1. mjestu vječne liste. Dobio je ovacije od publike, a meč je dobio 6–1.[202] Međutim, u polufinalu je istim rezultatom izgubio od Robertsona i to je bio prvi put da je poražen u ovoj fazi Mastersa nakon 10 prethodnih pobjeda, a prekinut je i njegov niz od 15 uzastopnih pobjeda u svim takmičenjima.[203]

Na SP 2015. u 1. kolu savladao je Craiga Steadmana 10–3, a u drugom Stevensa 10–5, ali je u četvrtfinalu doživio iznenađujući poraz od Binghama 9–13.[204] Tokom prvenstva bio je uključen u nekoliko incidenata. U meču protiv Steadmana prekršio je pravilo odijevanja kad je skinuo neudobne cipele i nakratko igrao u čarapama prije nego što je posudio druge cipele od Mikea Ganleya, direktora SP-a.[205] U meču protiv Stevensa, frustriran zbog jednog promašaja, zamalo je prelomio svoj štap udarivši njime po stolu.[206] U četvrtfinalu protiv Binghama postavio je kredu na stol i upotrijebio je da proračuna udarac. Kontroverzno, sudija Terry Camilleri nije ga kaznio za ovo iako su mnogi komentatori, među kojima i bivši svjetski prvak Ken Doherty i bivša sutkinja Michaela Tabb, rekli da je, prema pravilima snukera, trebao dosuditi prekršaj od 7 poena.[207] Ovi incidenti naveli su Hendryja da kaže da O'Sullivan nije bio potpuno fokusiran. "Lično mislim da je ovo znak da su mu na umu druge stvari", rekao je Hendry. "Nije adekvatno fokusiran na osvajanje Svjetskog prvenstva."[208]

2015/2016.

[uredi | uredi izvor]

Nakon poraza u četvrtfinalu SP-a 2015. O'Sullivan se nije pojavljivao na turnirima u idućih 8 mjeseci. Odbio je braniti titulu na Šampionu šampiona i UK Championshipu[209][210] rekavši da pati od oslabljujuće nesanice[211], ali se pojavio kao stručni komentator u studiju tokom UK Championshipa zajedno sa Jimmyjem Whiteom.[212] Vratio se igri u decembru 2015. u kvalifikacijama za German Masters pobijedivši Hamzu Akbara 5–1 u 1. kolu[213], ali je u 2. kolu izgubio 3–5 od Stuarta Carringtona.[214]

Prilikom tradicionalne novogodišnje dodjele titula, ordena i počasti u Ujedinjenom Kraljevstvu proglašen je oficirom Reda Britanskog carstva za svoj doprinos snukeru.[215]

U meču protiv Hawkinsa u sklopu Grupe 1 Championship Leaguea postigao je 800. trocifreni brejk u karijeri, a zatim je u polufinalu grupe pobijedio Waldena 3–0, a u finalu Milkinsa istim rezultatom i plasirao se u finalnu grupu.[216] Na Mastersu je u 1. kolu savladao Marka Williamsa 6–5[217], u četvrtfinalu Selbyja 6–3[218] i u polufinalu Binghama 6–3, plasiravši se tako u svoje 11. finale na ovom turniru.[219] U njemu je "pomeo" Hawkinsa 10–1 i izjednačio se sa Hendryjem po broju titula na Mastersu (6).[220]

Na Welsh Openu je u 1. kolu porazio Barryja Pinchesa 4–1. U posljednjem frejmu ovog meča odbio je priliku da postigne maksimalni brejk, ubacivši ružičastu kuglu nakon pretposljednje crvene i upotpunivši brejk od 146 poena. Nakon meča je izjavio da nagrada od 10.000 funti (+ još 2000 za najveći brejk na turniru) nije bila vrijedna maksimalnog brejka. Prvi čovjek World Snookera Barry Hearn nazvao je O'Sullivanovu odluku "neprihvatljivom" i "neučtivom".[221] U 2. kolu "pomeo" je Tian Pengfeija 4–0 za samo 39 minuta brejkovima od 110, 90, 112 i 102 poena. Kinez je u cijelom meču imao svega 37 poena.[222] U 3. kolu slično je prošao i Jimmy Robertson, koji je izdržao 16 minuta duže. O'Sullivan je postigao brejkove od 94 i 131 poena kao dio niza od 300 poena bez odgovora protivnika.[223][224] U osmini finala pobijedio je Yu Delua 4–1,[225], a zatim svjetskog broja 1, Selbyja, 5–1 u četvrtfinalu, završivši meč brejkom od 132 poena.[226] Pobjedom 6–3 nad Perryjem u polufinalu osigurao je finalni meč protiv Neila Robertsona.[227] Iako je u jednom trenutku zaostajao 2–5, O'Sullivan je dobio 7 frejmova uzastopno (1 u popodnevnoj i 6 u večernjoj sesiji), okončavši meč brejkom od 141 poena za konačnih 9–5, čime se izjednačio sa Johnom Higginsom po broju titula na ovom turniru (4).[228] To je bila njegova 28. rangirna titula, što ga je dovelo na diobu 2. mjesta sa Higginsom i Steveom Davisom po broju osvojenih rangirnih titula. Na cijelom turniru dobio je 36 od 47 frejmova koje je odigrao, postigavši pritom 10 trocifrenih brejkova.[229]

U Championship Leagueu poražen je 3–2 u finalu od Trumpa. Tokom ovog turnira Mark Williams prekinuo je O'Sullivanov niz od 24 pobjede savladavši ga 3–0. O'Sullivan je zatim nastupio na World Grand Prixu i izgubio 4–3 u 1. kolu od Michaela Holta.[230]

U 1. kolu Svjetskog prvenstva pobijedio je Davida Gilberta 10–7. Nakon meča je odbio učestvovati na obaveznoj konferenciji za novinare, a također je odbio razgovarati sa BBC-jem. Dobio je formalno upozorenje od World Snookera i rečeno mu je da će daljnja kršenja ugovora dovesti do kazni.[231] U 2. kolu izgubio je 12–13 od Barryja Hawkinsa, što mu je bio prvi poraz od ovog igrača u 14 godina i tek drugi put u 13 godina da nije uspio doći do četvrtfinala na Svjetskom prvenstvu.[232]

2016/2017.

[uredi | uredi izvor]

U augustu 2016. O'Sullivan se pristao takmičiti u novoj seriji turnira pod nazivom Home Nations Series.[233] Nastupio je na Shanghai Mastersu, porazivši Liang Wenboa 5–4 u 1. kolu. To mu je bio prvi meč na profesionalnom turniru u pet mjeseci.[234] U 2. kolu izgubio je od Michaela Holta 5–2.[235]

Na inauguralnom European Mastersu savladao je Davida Gilberta 4–1 u 1. kolu,[236] Marka Allena 4–2 u 2. kolu[237] i Marka Davisa 4–1 u četvrtfinalu.[238] Potonji meč završio je svojim prvim trocifrenim brejkom u sezoni (129) iako je dotad odigrao više od 50 frejmova. Nakon toga je "pomeo" Neila Robertsona 6–0 u polufinalu[239] i plasirao se u svoje 41. finale na rangirnim turnirima u karijeri, u kojem ga je čekao Judd Trump. Iako je nakon 1. sesije vodio 5–3, O'Sullivan je na kraju izgubio finale 8–9.[240] Na prvom turniru iz nove serije Home Nations, English Openu, O'Sullivan je došao do 1/16 finala. Porazio je Jimmyja Robertsona 4–0 u prvom i Zhao Xintonga 4–3 u 2. kolu,[241] ali je u trećem izgubio od Chrisa Wakelina 3–4.[242] Na International Championshipu u 1. kolu savladao je Xiao Guodonga 6–4[243] te Kurta Maflina 6–4 u drugom[244] i plasirao se u 1/8 finala. Međutim, tu ga je pobijedio Michael Holt 4–6,[245] što mu je bio treći uzastopni poraz od Holta u 2016. godini.

O'Sullivan nije nastupio na inauguralnom China Championshipu povukavši se prije turnira,[246] ali se vratio u akciju na Šampionu šampiona. Bio je pobjednik svoje grupe nakon pobjeda protiv Robina Hulla 4–2 u prvom i Martina Goulda 6–2 u drugom kolu, nakon čega je u polufinalu nadigrao Marka Allena prikazavši impresivnu igru, uključujući tri trocifrena brejka.[247] Međutim, takvu igru nije uspio ponoviti u finalu i poražen je 7–10 od Higginsa.[248] Na inauguralnom Northern Ireland Openu O'Sullivan je u 1. kolu savladao Davida Johna 4–1,[249] Jimmyja Whitea 4–1 u drugom[250] i Zhang Andu 4–0 u trećem da bi ga u četvrtom tijesno pobijedio Kyren Wilson 3–4 nakon što se O'Sullivan vratio iz zaostatka 0–3 ostvarivši tri uzastopna trocifrena brejka.[251]

Na UK Championshipu O'Sullivan je dominirao u prvim kolima porazivši Boonyarita Keattikuna 6–0 u prvom,[252] Rhysa Clarka u drugom (također 6–0)[253] i Michaela Georgioua 6–1 u trećem.[254] Zatim je pobijedio Matthewa Stevensa 6–2 u 4. kolu,[255] Marka Williamsa 6–2 u četvrtfinalu,[256] i Marca Fua 6–5 u napetom polufinalu, dobivši odlučujući frejm brejkom od 130 poena.[257] U finalu ga je čekao Selby. U prvoj sesiji, nakon što je O'Sullivan poveo 2–1, Selby je iskoristio O'Sullivanove greške i dobio pet frejmova zaredom. Međutim, u visokokvalitetnoj drugoj sesiji O'Sullivan se vratio i približio na samo jedan frejm zaostatka (7–8), ali Selby je zatim dobio naredna dva i osvojio titulu. U posljednjih šest frejmova ovog finala igrači su napravili pet trocifrenih brejkova, od čega O'Sullivan dva (134 i 130). Ovo je O'Sullivanu bio prvi poraz u finalima UK Championshipa i treći uzastopni poraz u nekom većem finalu u 2016. godini.[258]

Godinu je završio na Scottish Openu. U 1. kolu nadigrao je Matthewa Selta 4–2,[259] u drugom Adama Stefanowa 4–1,[260] u trećem Jimmyja Whitea 4–2 i u četvrtom Marka Allena 4–2[261] da bi ga u četvrtfinalu savladao Higgins 2–5.[262]

U novoj godini O'Sullivan se vratio na Masters kao branilac titule. U dramatičnom meču 1. kola porazio je Liang Wenboa 6–5. U 10. frejmu Liang je promašio završnu crnu kuglu u brejku koji bi mu donio pobjedu. Nakon što je ubacio crnu kuglu O'Sullivan je napravio brejk od 121 u odlučujućem frejmu i prošao dalje.[263] Nakon toga je savladao Neila Robertsona 6–3 u četvrtfinalu[264] i Fua 6–4 u polufinalu i tako ušao u svoje 12. finale na Mastersu.[265] U finalu je porazio Joea Perryja 10–7 i sedmi put osvojio Masters, postavivši rekord po broju titula na ovom turniru.[266]

Stil igre

[uredi | uredi izvor]

O'Sullivan igra brzo i napadački. Jako je uspješan u pravljenju velikih brejkova i taktički je solidan igrač, iako je izjavio da prezire duge, razvučene partije jer one štete snukeru kao igri.[267] Dobro igra kad je u vodstvu, a kada zaostaje i kad ga ne ide, sklon je demoralizaciji i često zna izgubiti po nekoliko uzastopnih frejmova.[268] Kad zaostaje u rezultatu i kad su mu potrebni snukeri, predaje frejmove češće od drugih igrača, iako nakon trenerskih savjeta Raya Reardona izgleda da češće nastavlja s igrom u frejmu nego što je to radio ranije.

Dešnjak je, ali može i lijevom rukom igrati na visokom nivou. Iako nema jednaku snagu u lijevoj ruci, njegova "dvoručnost" omogućava mu da udarce koji bi inače zahtijevali korištenje pomoćnog štapa odigrava lijevom rukom. O'Sullivan ponekad igra koristeći različite "mostove" (položaj ruke na koju se pri udarcu oslanja štap).

Kad je prvi put prikazao svoju mogućnost igranja lijevom rukom na SP-u 1996. u meču protiv Alaina Robidouxa, ovaj Kanađanin optužio ga je za omalovažavanje. O'Sullivan je odgovorio da on bolje igra lijevom rukom nego što Robidoux može igrati desnom.[12] Nakon Robidouxove službene pritužbe, O'Sullivan je pozvan na disciplinsko saslušanje, gdje je morao dokazati da može igrati lijevom rukom na visokom nivou. Odigrao je 3 frejma protiv Rexa Williamsa, nekadašnjeg finaliste SP-a, i dobio sva tri. Optužba za narušavanje ugleda snukera kao igre nakon ovoga je povučena.[269]

Status

[uredi | uredi izvor]

O'Sullivana mnogi smatraju prirodno najtalentiranijim igračem u historiji[270], a neki ga nazivaju i "genijem".[271][272] Nekoliko njegovih kolega smatra ga najvećim igračem ikad[61][273][274][275], iako mu se zbog temperamenta nekad desi da izgubi samopouzdanje ili interes[1]; tokom njegove kontroverzne karijere forma mu je često bila nestalna[276], a posmatrači su uočili da u njegovom karakteru postoje "2 Ronnieja".[277] Prema riječima Stephena Hendryja nakon njegovog poraza od O'Sullivana na SP-u 2008 (17-6), "O'Sullivan je daleko najbolji igrač na svijetu".[278] Tokom karijere postigao je 747 trocifrenih brejkova (više ih ima samo Hendry).[279]

O'Sullivan je jedan od najpopularnijih igrača[280] i poznat je kao "šoumen".[281] Od svih igrača on možda i najviše privlači publiku snukeru[282] i pomogao je da se u javnosti poboljša slika o snukeru.[271][283] O'Sullivan je sam rekao da ima želju zabaviti publiku te da spore, rastrzane partije odvraćaju gledaoce od snukera.[284] Često ga porede s Alexom Higginsom i Jimmyjem Whiteom, i zbog popularnosti i zbog talenta.

Televizijski rad

[uredi | uredi izvor]

U martu 2014. Eurosport je objavio da je potpisao ekskluzivni ugovor s O'Sullivanom, po kojem će on biti globalni ambasador snukera s ciljem da se poveća zanimanje za snuker na međunarodnom planu.[285] Kao dio ugovora, O'Sullivan je vodio ekskluzivnu seriju emisija o snukeru pod nazivom The Ronnie O'Sullivan Show, koja je uključivala njegov pogled na snuker, razgovore s ostalim profesionalnim igračima i savjete za igranje. Također je pisao za stranicu Eurosport-Yahoo! i njenu mobilnu aplikaciju tokom SP-a 2014.[286]

Lični život

[uredi | uredi izvor]

O'Sullivan je rođen u Wordsleyu[1], a odrastao je i još živi u Chigwellu (Essex), predgrađu Londona u kojem žive bogatiji stanovnici.[287] Pohađao je srednju školu u Wansteadu (također predgrađe Londona).[288] Njegovi roditelji vodili su seks-šopove u Sohu[287]; majka mu je sa Sicilije[289], a njegov djed s očeve strane porijeklom je iz Corka u Irskoj. Njegov otac, Ronnie stariji, zatvoren je 1992. zbog ubistva i pušten 18 godina kasnije.[290] Svoju bivšu djevojku, Jo Langley, upoznao je na sastancima Anonimnih ovisnika[291] i s njom ima kćer Lily Jo (2006) i sina Ronnieja mlađeg (2007).[292] Izviješteno je da su se on i Langley razišli početkom juna 2008.[293] Iz prethodne veze O'Sullivan ima još jednu kćer, Taylor-Ann (1997).[294][295] U februaru 2013. zaručio se s Lailom Rouass, glumicom i nekadašnjom takmičarkom u šouu Strictly Come Dancing, s kojom je u vezi od početka 2012.[296]

Smatraju ga perfekcionistom[297], a veoma je samokritičan[298], čak i u pobjedi.[92][299] Patio je od kliničke depresije, a imao je i neke probleme povezane sa drogom[300], ali trenutno radi sa sportskim psihologom Steveom Petersom, koji mu je pomogao da savlada njegove promjene raspoloženja.[287][301] Poznat po tome što je više puta izjavio da će napustiti snuker[302], O'Sullivan je tokom sezone 2012/2013. radio na farmi svinja.[303]

2003. godine neki su mediji objavili da je O'Sullivan prešao na islam, ali uprkos njegovom samoproglašenom zanimanju za vjeru, ovi su se izvještaji pokazali netačnima.[304][305][306][307] Pokazao je zanimanje i za budizam[291], boravivši na dosta ručkova u Londonskom budističkom centru u distriktu Bethnal Green. Ipak, negirao je čvrstu pripadnost ijednoj religiji.[308]

O'Sullivan je ljubitelj nogometa i navijač je Arsenala.[309] Jedan od njegovih hobija jest i automobilizam. 2004. godine pojavio se u emisiji Top Gear kao "Zvijezda u automobilu razumne cijene". Na testnoj stazi postigao je vrijeme 1:47.3 vozeći Suzuki Aerio.[310] Također je uspio "očistiti" stol na kojem su bile 4 crvene plus sve obojene kugle prije nego što je Stig završio 1 krug na testnoj stazi vozeći O'Sullivanov Mercedes SL 500 s registarskom tablicom "147". 15. i 16. augusta 2009. na Volkswagen Racing Cupu u Silverstoneu odvezao je 2 20-minutne ture u Jetti (broj na Jetti također je bio 147).[311] U prvoj je završio u šljunčanoj zamci, dok je u drugoj vozio bolje, završivši na 14. mjestu.[312] Pored navedenog, također mnogo voli trčati[313] i nastupa za klub Woodford Green with Essex Ladies. Njegov lični rekord na 10 km iznosi 34:54, što ga je svrstalo među najboljih 1.500 trkača na 10 km u Velikoj Britaniji 2008.[314] O'Sullivan uživa i u kuhanju[315] i rekao je da bi, kad bi se vratio u školu, izučavao kuhanje.[316]

Uspjeh po sezonama

[uredi | uredi izvor]
Turnir 1992/
93. 		1993/
94. 		1994/
95. 		1995/
96. 		1996/
97. 		1997/
98. 		1998/
99. 		1999/
00. 		2000/
01. 		2001/
02. 		2002/
03. 		2003/
04. 		2004/
05. 		2005/
06. 		2006/
07. 		2007/
08. 		2008/
09. 		2009/
10. 		2010/
11. 		2011/
12. 		2012/
13. 		2013/
14. 		2014/
15. 		2015/
16. 		2016/
17.
Rejting[317] NR[a] 57. 9. 3. 8. 7. 3. 4. 4. 2. 1. 3. 1. 1. 3. 5. 1. 1. 3. 11. 9. 19. 4. 5. 10.
Rangirni turniri
World Grand Prix[b] 1K 1K ČF 1K 2K 3K 3K ČF F ČF ČF 2K P F ČF F ČF 2K F POV N N Nije održan N
Shanghai Masters Nije održan POV F P POV 2K N N 1K N 2K
European Masters Nije održan F
European Masters[c] ČF F PF 1K 1K Nije održan ČF P ČF 2K N 1K NR Nije održan F
English Open Nije održan 3K
International Championship Nije održan POV 2K ČF N 3K
Northern Ireland Open Nije održan 1K Nije održan 4K
UK Championship 1K P ČF ČF 1K P POV ČF PF P ČF PF 2K 1K ČF P 2K PF 1K 2K N ČF P N F
Scottish Open[d] 2K KV 3K 1K ČF P 2K P 2K 2K 3K ČF Nije održan MR Nije održan ČF
German Masters[e] Nije održan 1K P PF NR Nije održan POV P N KV ČF KV
World Grand Prix Nije održan NR 1K
Welsh Open 1K 1K ČF 2K 2K 4K PF 3K 2K 2K ČF P P 2K ČF F 2K PF 1K PF N P 3K P
PTC - finale Nije održan NKV POV NKV 2K NKV N
China Open[f] Nije održan NR 2K P P ČF Nije održan POV 1K PF 1K ČF 1K 1K ČF N N POV N
Svjetsko prvenstvo 1K 2K ČF PF 2K PF PF 1K P PF 1K P ČF PF ČF P 2K ČF ČF P P F ČF 2K
Nerangirni turniri
Šampion šampiona Nije održan P P POV F
Masters N POZ P F F ČF ČF ČF 1K ČF ČF F P F P 1K P F 1K ČF N P PF P P
Championship League Nije održan N N G G N N N POV F N
Bivši rangirni turniri
Dubai Classic[g] KV PF PF 1K P Ne održava se
Malta Grand Prix Ne održava se N N N N N ČF N Ne održava se
Thailand Masters[h] 2K 1K F 2K PF 2K 1K 1K 2K PF NR Nije održan NR Ne održava se
British Open KV P F PF 1K ČF 3K PF ČF PF 3K F PF Ne održava se
Irish Masters Nije bio rangirni P ČF P NO NR Ne održava se
Northern Ireland Trophy Nije održan NR F ČF P Ne održava se
Bivši nerangirni turniri
China Open Nije održan PF Rangirni Nije održan Rangirni
Champions Cup[i] Nije održan ČF P F F F PF P G Nije održan
Scottish Masters N N N PF ČF ČF P ČF P F P Ne održava se
Irish Masters N N 1K ČF PF DKV ČF PF P ČF Rangirni turnir NO P Ne održava se
Premijer liga[j] G G G G P G PF PF P P PF N P P P P P F P P N Ne održava se
World Grand Prix Nije održan F R
Bivši turniri snukerskih varijanti
Shoot-Out Nije održan PF N N N 2K N RV
Legenda za gornju tabelu
KV poraz u kvalifikacijama #R poraz u ranoj fazi turnira
(POZ = kolo za igrače s pozivnicom, G = grupna faza) 		ČF četvrtfinale
PF polufinale F finale P osvojio turnir
NKV nije se kvalificirao N nije učestvovao POV povukao se s turnira
DKV diskvalificiran
NO/ Nije održan turnir nije održan
NR/ Nije bio rangirni turnir nije (više bio) rangirni
R/Rangirni turnir je (bio) rangirni
RV/Rangirni i Turnir varijante turnir je (bio) rangirni i turnir varijante
MR/Manji rangirni turnir je (bio) manji rangirni
  1. ^ Novi igrači na Main Touru nemaju rejting.
  2. ^ Turnir se održavao pod različitim imenom kao Grand Prix (1992/1993–2000/2001. i 2004/2005–2009/2010), LG Cup (2001/2002–2003/2004), World Open (2010/2011) i Haikou World Open (2011/2012–2013/2014).
  3. ^ Turnir se održavao pod imenom European Open (1992/93–1996/97. i 2001/02–2003/04) i Malta Cup (2004/05–2007/08).
  4. ^ Turnir je održavan pod različitim imenima kao International Open (1992/1993–1996/1997) i Players Championship (2003/2004).
  5. ^ Turnir se održavao pod različitim imenom kao German Open (1995/1996-1997/1998).
  6. ^ Turnir je održavan pod različitim imenima kao China International (1998/1999).
  7. ^ Turnir je održavan pod različitim imenima kao Thailand Classic (1995/1996) i Asian Classic (1996/1997).
  8. ^ Turnir je održavan pod različitim imenima kao Asian Open (1992/1993) i Thailand Open (1993/94-1996/97).
  9. ^ Turnir je održavan pod nazivom Charity Challenge (1994/1995–1998/1999).
  10. ^ Turnir je održavan pod različitim imenima kao Evropska liga (1992/1993-1996/1997).

Finala

[uredi | uredi izvor]

Rangirni turniri: 63 (41–22)

[uredi | uredi izvor]
Legenda
Svjetsko prvenstvo (7–1)
UK Championship (8–1)
Ostala (26–20)
Ishod Br. Godina Turnir Protivnik u finalu Rezultat Ref.
Pobjednik 1. 1993. UK Championship Škotska Stephen Hendry 10–6 [318]
Finalist 1. 1993. European Open Škotska Stephen Hendry 5–9 [319]
Pobjednik 2. 1994. British Open Tajland James Wattana 9–4 [320]
Finalist 2. 1995. Thailand Open Tajland James Wattana 6–9 [321]
Finalist 3. 1995. British Open Škotska John Higgins 6–9 [320]
Pobjednik 3. 1996. Asian Classic Engleska Brian Morgan 9–8 [322]
Pobjednik 4. 1996. German Open Kanada Alain Robidoux 9–7 [319]
Pobjednik 5. 1997. UK Championship (2) Škotska Stephen Hendry 10–6 [318]
Pobjednik 6. 1998. Scottish Open Škotska John Higgins 9–5 [323]
Pobjednik 7. 1999. China Open Engleska Stephen Lee 9–2 [324]
Pobjednik 8. 2000. Scottish Open (2) Vels Mark Williams 9–1 [323]
Finalist 4. 2000. Grand Prix Vels Mark Williams 5–9 [325]
Pobjednik 9. 2000. China Open (2) Vels Mark Williams 9–3 [324]
Pobjednik 10. 2001. Svjetsko prvenstvo Škotska John Higgins 18–14 [326]
Pobjednik 11. 2001. UK Championship (3) Irska Ken Doherty 10–1 [318]
Pobjednik 12. 2003. European Open Škotska Stephen Hendry 9–6 [319]
Pobjednik 13. 2003. Irish Masters Škotska John Higgins 10–9 [327]
Finalist 5. 2003. British Open (2) Škotska Stephen Hendry 6–9 [320]
Pobjednik 14. 2004. Welsh Open Engleska Steve Davis 9–8 [328]
Pobjednik 15. 2004. Svjetsko prvenstvo (2) Škotska Graeme Dott 18–8 [326]
Pobjednik 16. 2004. Grand Prix Engleska Ian McCulloch 9–5 [325]
Pobjednik 17. 2005. Welsh Open (2) Škotska Stephen Hendry 9–8 [328]
Pobjednik 18. 2005. Irish Masters (2) Vels Matthew Stevens 10–8 [327]
Finalist 6. 2005. Grand Prix (2) Škotska John Higgins 2–9 [325]
Finalist 7. 2006. Northern Ireland Trophy Kina Ding Junhui 6–9 [329]
Finalist 8. 2007. Grand Prix (3) Hong Kong Marco Fu 6–9 [325]
Pobjednik 19. 2007. UK Championship (4) Škotska Stephen Maguire 10–2 [318]
Finalist 9. 2008. Welsh Open Engleska Mark Selby 8–9 [328]
Pobjednik 20. 2008. Svjetsko prvenstvo (3) Engleska Ali Carter 18–8 [326]
Pobjednik 21. 2008. Northern Ireland Trophy Engleska Dave Harold 9–3 [329]
Finalist 10. 2008. Shanghai Masters Engleska Ricky Walden 8–10 [324]
Pobjednik 22. 2009. Shanghai Masters Kina Liang Wenbo 10–5 [324]
Finalist 11. 2010. World Open[a] (4) Australija Neil Robertson 1–5 [330]
Pobjednik 23. 2012. German Masters (2) Škotska Stephen Maguire 9–7 [129]
Pobjednik 24. 2012. Svjetsko prvenstvo (4) Engleska Ali Carter 18–11 [331]
Pobjednik 25. 2013. Svjetsko prvenstvo (5) Engleska Barry Hawkins 18–12 [154][331]
Pobjednik 26. 2014. Welsh Open (3) Kina Ding Junhui 9–3 [332]
Finalist 12. 2014. Svjetsko prvenstvo Engleska Mark Selby 14–18 [333]
Pobjednik 27. 2014. UK Championship (5) Engleska Judd Trump 10–9 [334]
Pobjednik 28. 2016. Welsh Open (4) Australija Neil Robertson 9–5 [335]
Finalist 13. 2016. European Masters Engleska Judd Trump 8–9 [336]
Finalist 14. 2016. UK Championship Engleska Mark Selby 7–10 [337]
Pobjednik 29. 2017. English Open Engleska Kyren Wilson 9–2 [338]
Pobjednik 30. 2017. Shanghai Masters (2) Engleska Judd Trump 10–3 [339]
Pobjednik 31. 2017. UK Championship (6) Engleska Shaun Murphy 10–5 [340]
Pobjednik 32. 2018. World Grand Prix Kina Ding Junhui 10–3 [341]
Pobjednik 33. 2018. Players Championship Engleska Shaun Murphy 10–4 [342]
Finalist 15. 2018. Northern Ireland Open Engleska Judd Trump 7–9 [343]
Pobjednik 34. 2018. UK Championship (7) Sjeverna Irska Mark Allen 10–6 [344]
Pobjednik 35. 2019. Players Championship (2) Australija Neil Robertson 10–4 [345]
Pobjednik 36. 2019. Tour Championship Australija Neil Robertson 13–11 [346]
Finalist 16. 2019. Northern Ireland Open (2) Engleska Judd Trump 7–9 [347]
Pobjednik 37. 2020. Svjetsko prvenstvo (6) Engleska Kyren Wilson 18–8 [348]
Finalist 17. 2020. Northern Ireland Open (3) Engleska Judd Trump 7–9 [349]
Finalist 18. 2020. Scottish Open Engleska Mark Selby 3–9 [350]
Finalist 19. 2021. Welsh Open (2) Sjeverna Irska Jordan Brown 8–9 [351]
Finalist 20. 2021. Players Championship Škotska John Higgins 3–10 [352]
Finalist 21. 2021. Tour Championship Australija Neil Robertson 4–10 [353]
Pobjednik 38. 2021. World Grand Prix (2) Australija Neil Robertson 10–8 [354]
Finalist 22. 2022. European Masters (2) Kina Fan Zhengyi 9–10 [355]
Pobjednik 39. 2022. Svjetsko prvenstvo (7) Engleska Judd Trump 18–13 [6]
Pobjednik 40. 2023. UK Championship (8) Kina Ding Junhui 10–7 [356]
Pobjednik 41. 2024. World Grand Prix (3) Engleska Judd Trump 10–7 [357]
  1. ^ World Open je nastavak Grand Prixa, ali u drugačijem formatu.

Manji rangirni turniri: 6 (3–3)

[uredi | uredi izvor]
Ishod Br. Godina Turnir Protivnik u finalu Rezultat Ref.
Finalist 1. 2010. Players Tour Championship 2010/2011 - 4. turnir Engleska Barry Pinches 3–4 [358]
Pobjednik 1. 2011. Players Tour Championship 2011/2012 - 1. turnir Engleska Joe Perry 4–0 [359]
Pobjednik 2. 2011. Players Tour Championship 2011/2012 - 7. turnir Vels Matthew Stevens 4–2 [122]
Finalist 2. 2011. Antwerpen Open Engleska Judd Trump 3–4 [123]
Pobjednik 3. 2013. Paul Hunter Classic Sjeverna Irska Gerard Greene 4–0 [160]
Finalist 3. 2013 Antwerp Open (2) Engleska Mark Selby 3–4 [162]

Nerangirni turniri: 57 (38–19)

[uredi | uredi izvor]
Legenda
Masters (8–6)
Šampion šampiona (4–2)
Premijer liga (10–1)[a]
Ostala (16–10)
Diskvalificiran (1)
Ishod Br. Godina Turnir Protivnik u finalu Rezultat Ref.
Pobjednik 1. 1993. Nescafé Extra Challenge Tajland James Wattana [b] [360]
Pobjednik 2. 1993. Benson & Hedges Championship Škotska John Lardner 9–6 [361]
Pobjednik 3. 1995 Masters Škotska John Higgins 9–3 [362]
Finalist 1. 1995. Tenball Engleska Jimmy White 1–3 [363]
Pobjednik 4. 1996. Charity Challenge Škotska John Higgins 9–6 [364]
Finalist 2. 1996. Masters Škotska Stephen Hendry 5–10 [362]
Finalist 3. 1997. Charity Challenge Škotska Stephen Hendry 8–9 [364]
Finalist 4. 1997 Masters (2) Engleska Steve Davis 8–10 [362]
Pobjednik 5. 1997. Evropska liga Škotska Stephen Hendry 10–8 [365]
Povjednik 6. 1997. Superstar International Engleska Jimmy White 5–3 [360]
Finalist 5. 1998. Charity Challenge (2) Škotska John Higgins 8–9 [364]
Diskvalificiran [c] 1998. Irish Masters Irska Ken Doherty 9–3 [327]
Pobjednik 7. 1998. Scottish Masters Škotska John Higgins 9–7 [366]
Finalist 6. 1999. Charity Challenge (3) Škotska John Higgins 4–9 [364]
Finalist 7. 1999. Millennium Cup Engleska Stephen Lee 2–7 [360]
Pobjednik 8. 2000. Champions Cup (2) Vels Mark Williams 7–5 [364]
Pobjednik 9. 2000. Scottish Masters (2) Škotska Stephen Hendry 9–6 [366]
Pobjednik 10. 2001. Irish Masters Škotska Stephen Hendry 9–8 [327]
Pobjednik 11. 2001. Premijer liga[d] (2) Škotska Stephen Hendry 9–7 [365]
Finalist 8. 2001. Scottish Masters Škotska John Higgins 6–9 [366]
Pobjednik 12. 2002. Premijer liga (3) Škotska John Higgins 9–4 [365]
Pobjednik 13. 2002. Scottish Masters (3) Škotska John Higgins 9–4 [366]
Finalist 9. 2004. Masters (3) Engleska Paul Hunter 9–10 [362]
Pobjednik 14. 2005. Masters (2) Škotska John Higgins 10–3 [362]
Pobjednik 15. 2005. Premijer liga (4) Vels Mark Williams 6–0 [365]
Pobjednik 16. 2005. Premijer liga (5) Škotska Stephen Hendry 6–0 [365]
Finalist 10. 2006. Masters (4) Škotska John Higgins 9–10 [362]
Pobjednik 17. 2006. Premijer liga (6) Engleska Jimmy White 7–0 [365]
Pobjednik 18. 2007. Masters (3) Kina Ding Junhui 10–3 [362]
Pobjednik 19. 2007. Irish Masters (2) Engleska Barry Hawkins 9–1 [367]
Pobjednik 20. 2007. Premijer liga (7) Škotska John Higgins 7–4 [365]
Pobjednik 21. 2008. Hamm Invitational Engleska Barry Hawkins 6–2 [368]
Pobjednik 22. 2008. Premijer liga (8) Engleska Mark Selby 7–2 [365]
Pobjednik 23. 2009. Masters (4) Engleska Mark Selby 10–8 [362]
Finalist 11. 2009. Premijer liga Engleska Shaun Murphy 3–7 [365]
Finalist 12. 2010. Masters (5) Engleska Mark Selby 9–10 [362]
Pobjednik 24. 2010. Premijer liga (9) Engleska Shaun Murphy 7–1 [365]
Pobjednik 25. 2011. Premijer liga (10) Kina Ding Junhui 7–1 [365]
Pobjednik 26. 2013. Šampion šampiona Engleska Stuart Bingham 10–8 [163]
Pobjednik 27. 2014. Masters (5) Engleska Mark Selby 10–4 [369]
Pobjednik 28. 2014. Šampion šampiona (2) Engleska Judd Trump 10–7 [370]
Finalist 13. 2015. World Grand Prix Engleska Judd Trump 7–10 [371]
Pobjednik 29. 2016. Masters (6) Engleska Barry Hawkins 10–1 [372]
Finalist 14. 2016. Championship League Engleska Judd Trump 2–3 [373]
Finalist 15. 2016. Šampion šampiona Škotska John Higgins 7–10 [374]
Pobjednik 30. 2017. Masters (7) Engleska Joe Perry 10–7 [375]
Finalist 16. 2017. Hong Kong Masters Australija Neil Robertson 3–6 [376]
Finalist 17. 2017. Šampion šampiona Engleska Shaun Murphy 8–10 [377]
Pobjednik 31. 2018. Shanghai Masters (3) Engleska Barry Hawkins 11–9 [378]
Pobjednik 32. 2018. Šampion šampiona (3) Engleska Kyren Wilson 10–9 [379]
Finalist 18. 2019. Masters (6) Engleska Judd Trump 4–10 [380]
Pobjednik 33. 2019. Shanghai Masters (4) Engleska Shaun Murphy 11–9 [381]
Pobjednik 34. 2022. Hong Kong Masters Hong Kong Marco Fu 6–4 [382]
Pobjednik 35. 2022. Šampion šampiona (4) Engleska Judd Trump 10–6 [383]
Pobjednik 36. 2023. Shanghai Masters (5) Belgija Luca Brecel 11–9 [384]
Pobjednik 37. 2024. Masters (8) Engleska Ali Carter 10–7 [385]
Pobjednik 38. 2024. World Masters of Snooker Belgija Luca Brecel 5–2 [386]
  1. ^ O'Sullivan je Premijer ligu osvojio 10 puta, ali se u izdanju za 2011. nije igralo po standardnim pravilima snukera.
  2. ^ I O'Sullivan i Wattana imali su po dvije pobjede, ali je O'Sullivan imao bolju frejm-razliku (na turniru su učestvovala četiri igrača, a igralo se po liga-sistemu).
  3. ^ Iako je pobijedio 9–3, O'Sullivanu je naknadno oduzeta titula i diskvalificiran je s turnira zbog pozitivnog testa na doping.
  4. ^ Premijer liga je nastavak Evropske lige.

Ekipna takmičenja: 1 (1–0)

[uredi | uredi izvor]
Ishod Br. Godina Turnir Protivnik u finalu Rezultat Ref.
Pobjednik 1. 2000. Kup nacija (za Engleska Englesku) Vels Vels 6–4 [387]

Amaterska finala: 4 (3–1)

[uredi | uredi izvor]
Ishod Br. Godina Turnir Protivnik u finalu Rezultat Ref.
Pobjednik 1. 1988. Britansko prvenstvo U-16 [388]
Finalist 1. 1991. Englesko amatersko prvenstvo Engleska Steve Judd 10–13 [389]
Pobjednik 2. 1991. IBSF Svjetsko prvenstvo u snukeru U-21 Belgija Patrick Delsemme 11–4 [389]
Pobjednik 3. 1991. Juniorski Pot Black Irska Declan Murphy [390]

Varijante snukera: 3 (2–1)

[uredi | uredi izvor]
Legenda
Premijer liga (1–0)
Ostale (1–1)
Ishod Br. Godina Turnir Protivnik u finalu Rezultat Ref.
Pobjednik 1. 2010. Power Snooker Kina Ding Junhui 572–258 [391]
Finalist 1. 2011. Power Snooker Engleska Martin Gould 258–286 [392]
Pobjednik 2. 2011. Premijer liga Kina Ding Junhui 7–1 [393]

Maksimalni brejkovi

[uredi | uredi izvor]
Datum Protivnik Turnir Video
1. 21. 4. 1997. Engleska Mick Price Svjetsko prvenstvo [1][a]
2. 29. 1. 1999. Tajland James Wattana Welsh Open [2]
3. 13. 1. 1999. Škotska Graeme Dott Grand Prix [3]
4. 5. 4. 2000. Australija Quinten Hann Scottish Open [4]
5. 17. 10. 2001. Škotska Drew Henry LG Cup [5]
6. 22. 4. 2003. Hong Kong Marco Fu Svjetsko prvenstvo [6]
7. 8. 11. 2007. Engleska Ali Carter Northern Ireland Trophy [7]
8. 15. 12. 2007. Engleska Mark Selby UK Championship [8]
9. 28. 4. 2008. Vels Mark Williams Svjetsko prvenstvo [9]
10. 20. 9. 2010. Engleska Mark King World Open (KV) [10]
11. 26. 8. 2011. Engleska Adam Duffy Paul Hunter Classic [11]
12. 2. 3. 2014. Kina Ding Junhui Welsh Open [12]
13. 4. 12. 2014. Engleska Matthew Selt UK Championship [13]
14. 3. 4. 2018. Engleska Elliot Slessor China Open [14]
15. 17. 10. 2018. Engleska Allan Taylor English Open [15]
  1. ^ Ujedno i najbrži maksimalni brejk u historiji.

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. ^ a b c d "Rocket goes off again". BBC Sport. 14. 12. 2006. Pristupljeno 21. 4. 2007.
  2. ^ "Ronnie O'Sullivan". WPBSA. 11. 1. 2015. Pristupljeno 2. 4. 2018.
  3. ^ a b Hafez, Shamoon (4. 12. 2014). "UK Championship 2014: Ronnie O'Sullivan makes 147 break". BBC Sport. Pristupljeno 4. 12. 2014.
  4. ^ "O'Sullivan Awarded OBE". Pristupljeno 18. 1. 2016.
  5. ^ "Gloucester MP plays snooker ace Ronnie O'Sullivan". thisisgloucestershire.co.uk. 16. 11. 2009. Arhivirano s originala, 26. 4. 2012.
  6. ^ a b "O'Sullivan Beats Trump For Magnificent Seventh". World Snooker. 2. 5. 2022. Pristupljeno 3. 5. 2022.
  7. ^ a b Steve Wilson (3. 5. 2008). "Is Ronnie O'Sullivan the greatest of all time?". Telegraph.co.uk. Pristupljeno 24. 1. 2016.
  8. ^ "Ronnie O'Sullivan". Sports Life Stories. ITV4.
  9. ^ Hirst, Paul (26. 2. 2013). "Ronnie's return! O'Sullivan confirms he will defend World Championship in April". Mail Online. Pristupljeno 26. 2. 2013.
  10. ^ "Profile: Ronnie O'Sullivan, "The Rocket"". Snooker Club. Arhivirano s originala, 16. 7. 2011. Pristupljeno 22. 7. 2013.
  11. ^ Hayton, Eric (2004). The CueSport Book of Professional Snooker. Suffolk: Rose Villa Publications. str. 65, 775–776. ISBN 978-0-9548549-0-4.
  12. ^ a b "Ronnie O'Sullivan, 'The Rocket'" Arhivirano 16. 7. 2011. na Wayback Machine, snookerclub.com
  13. ^ a b c d "Razni snukerski rekordi". Arhivirano s originala, 10. 2. 2013.
  14. ^ a b c d "Ronnie the record breaker". BBC Sport Academy. 16. 4. 2003. Pristupljeno 15. 7. 2013.
  15. ^ Hendon, David (13. 4. 2012). "Hendry's Big Weekend". Snooker Scene Blog. Pristupljeno 24. 7. 2013.
  16. ^ Downer, Chris (2012). Crucible Almanac. str. 132.
  17. ^ "World Snooker: Stephen Hendry wins Crucible qualifier". BBC Sport. Pristupljeno 10. 6. 2012.
  18. ^ "Hall of Fame (European Open)". Snooker.org. Pristupljeno 30. 4. 2014.
  19. ^ "1994 World Championships Results". Snooker Database. Arhivirano s originala, 9. 11. 2013. Pristupljeno 30. 4. 2014.
  20. ^ a b c Historija rejtinga, WWW Snooker.
  21. ^ "1994 New Skoda Grand Prix". Snooker.org. Pristupljeno 30. 4. 2014.
  22. ^ "1994 Royal Liver Assurance UK Championship, Preston". Snooker.org. Pristupljeno 30. 4. 2014.
  23. ^ "1995 Regal Welsh". Snooker.org. Pristupljeno 30. 4. 2014.
  24. ^ "1994 Dubai Duty Free Classic". Snooker.org. Pristupljeno 30. 4. 2014.
  25. ^ "1994 Humo European Open". Snooker.org. Pristupljeno 9. 5. 2014.
  26. ^ "1995 Kloster Thailand Open". Snooker.org. Pristupljeno 30. 4. 2014.
  27. ^ "1995 Castella Classic British Open". Snooker.org. Pristupljeno 30. 4. 2014.
  28. ^ a b c "Masters roll of honour". London: BBC Sport. 7. 1. 2008. Arhivirano s originala, 7. 11. 2010. Pristupljeno 25. 2. 2008.
  29. ^ Dee, John (7. 2. 2004). "Snooker: O'Sullivan eases into semi-finals". The Daily Telegraph.
  30. ^ Turner, Chris. "On this Week: White becomes Brown". Eurosport UK. Arhivirano s originala, 2. 6. 2011. Pristupljeno 24. 5. 2011.
  31. ^ "Royal Live Assurance UK Open". Snooker.org. Pristupljeno 30. 4. 2014.
  32. ^ a b c d "Ronnie O'Sullivan at the World Championship". Snooker Database. Arhivirano s originala, 2. 12. 2013. Pristupljeno 17. 7. 2013.
  33. ^ Yates, Phil (4. 5. 2007). "Top five controversial incidents". London: The Times. Arhivirano s originala, 1. 12. 2010. Pristupljeno 22. 6. 2007.
  34. ^ Charles, Chris (22. 4. 2004). "Winning streak continues". BBC Sport. Pristupljeno 14. 8. 2013.
  35. ^ a b "1997 Masters Final". Masterpieces. BBC.
  36. ^ "Benson & Hedges Masters 1996". Snooker.org. Pristupljeno 20. 1. 2012.
  37. ^ a b Ashenden, Mark (28. 11. 2002). "UK Championship history". London: BBC Sport. Arhivirano s originala, 7. 11. 2010. Pristupljeno 25. 2. 2008.
  38. ^ "Benson & Hedges Masters 1998". Snooker.org. Pristupljeno 30. 4. 2014.
  39. ^ "Bad Boys: Ronnie O'Sullivan". BBC Sport. 7. 5. 2003. Pristupljeno 15. 6. 2006.
  40. ^ "O'Sullivan pulls out 'exhausted'". The Independent. Independent Print Limited. 19. 11. 1998. Pristupljeno 13. 3. 2013.
  41. ^ "Ronnie O'Sullivan to defend snooker world title". BBC Sport. 26. 2. 2013. Pristupljeno 22. 8. 2013.
  42. ^ "Benson & Hedges Masters 1999". Snooker.org. Pristupljeno 30. 4. 2014.
  43. ^ "SNOOKER: HIGGINS CURSED; Crucible voodoo on champ strikes again". Sunday Mirror na HighBeam Researchu. Arhivirano s originala, 25. 1. 2013. Pristupljeno 11. 5. 2012.(potrebna pretplata)
  44. ^ "Embassy World Championship 1999". Snooker.org. Pristupljeno 28. 10. 2010.
  45. ^ "1999 China Open Results". Snooker Database. Arhivirano s originala, 7. 10. 2011. Pristupljeno 29. 4. 2011.
  46. ^ "Regal Scottish Open 2000". Snooker.org. Pristupljeno 11. 2. 2012.
  47. ^ "Benson & Hedges Masters 2000". Snooker.org. Pristupljeno 30. 4. 2014.
  48. ^ "Embassy World Championship 2000". Snooker.org. Pristupljeno 11. 2. 2012.
  49. ^ Sethi, Geet (18. 4. 2000). "Gray outwits O'Sullivan". Chennai: The Hindu. Arhivirano s originala, 15. 6. 2013. Pristupljeno 11. 2. 2012.
  50. ^ "Champions Cup 2000". Snooker.org. Pristupljeno 11. 2. 2012.
  51. ^ "Grand Prix". Snooker Scene. Arhivirano s originala, 24. 1. 2013. Pristupljeno 11. 2. 2012.
  52. ^ "China Open". Snooker Scene. Arhivirano s originala, 24. 1. 2013. Pristupljeno 11. 2. 2012.
  53. ^ "O'Sullivan dedicates win to father". BBC Sport. 8. 5. 2001. Pristupljeno 11. 2. 2012.
  54. ^ "Embassy World Championship". Snooker Scene. Arhivirano s originala, 24. 1. 2013. Pristupljeno 11. 2. 2012.
  55. ^ "Framewatch: O'Sullivan v Higgins". BBC Sport. 7. 5. 2001. Pristupljeno 28. 10. 2010.
  56. ^ "Premier Snooker League 2001". Matchroom Sport. Arhivirano s originala, 26. 1. 2002. Pristupljeno 18. 5. 2014.
  57. ^ "O'Sullivan has no regrets", BBC Sport, 4. 5. 2002.
  58. ^ John Dee (29. 4. 2004). "Snooker: Hendry talks up O'Sullivan ahead of Embassy clash". Telegraph.co.uk. Pristupljeno 24. 1. 2016.
  59. ^ Yates, Phil (29. 4. 2004). "Hendry ready to resume O'Sullivan rivalry". The Guardian. Pristupljeno 24. 1. 2016.
  60. ^ "May 11–12, 2002". Matchroom Sport. Arhivirano s originala, 26. 10. 2002. Pristupljeno 18. 5. 2014.
  61. ^ a b "'Magic' Ronnie wows Reardon", BBC Sport, 2. 5. 2004.
  62. ^ "O'Sullivan angered by mind games", Sportling Life, 4. 5. 2004.
  63. ^ "O'Sullivan rides form wave", BBC Sport, 1. 5. 2004.
  64. ^ "Hamilton hits out at O'Sullivan", BBC Sport, 28. 3. 2005.
  65. ^ Clive Everton, "O'Sullivan ground down and out", The Guardian, 28. 4. 2005.
  66. ^ "Tired O'Sullivan considers break", BBC Sport, 27. 4. 2005.
  67. ^ "O'Sullivan to play US pool events", BBC Sport, 5. 10. 2005.
  68. ^ "King hands O'Sullivan shock loss", BBC Sport, 10. 12. 2005.
  69. ^ a b "O'Sullivan avoids cue-tip censure", BBC Sport, 28. 4. 2006.
  70. ^ "Cue more O'Sullivan controversy", Sporting Life, 29. 4. 2006.
  71. ^ a b "O'Sullivan dismayed after defeat", BBC Sport, 29. 4. 2006.
  72. ^ Dvogodišnji ranking za sezone 2005/06., Global Snooker Centre.
  73. ^ "O'Sullivan storms to record win", BBC Sport, 19. 8. 2006.
  74. ^ a b "O'Sullivan sorry for York walkout", BBC Sport, 14. 12. 2006.
  75. ^ "O'Sullivan regret after walkout" Arhivirano 5. 6. 2011. na Wayback Machine, This is London, 15. 12. 2006.
  76. ^ "O'Sullivan receives massive fine", BBC Sport, 31. 5. 2007.
  77. ^ "O'Sullivan accepts walk-out fine", BBC Sport, 4. 7. 2007.
  78. ^ "O'Sullivan tarnishes Masters win", BBC Sport, 16. 1. 2007.
  79. ^ "O'Sullivan to escape Masters rap", BBC Sport, 17. 1. 2007.
  80. ^ "Murphy slams O'Sullivan decision", BBC Sport, 20. 1. 2007.
  81. ^ "Masters final - frame by frame", BBC Sport, 21. 1. 2007.
  82. ^ "O'Sullivan draw fix claim denied", BBC Sport, 17. 4. 2007.
  83. ^ Brian Viner, "Interview: Snooker player Ding Junhui" Arhivirano 9. 2. 2010. na Wayback Machine, The Independent, 20. 4. 2007.
  84. ^ "O'Sullivan fires 147 to pip Selby", BBC Sport, 15. 12. 2007.
  85. ^ "O'Sullivan exits in Masters epic", BBC Sport, 13. 1. 2008.
  86. ^ "Selby comeback stuns O'Sullivan", BBC Sport, 17. 2. 2008.
  87. ^ "O'Sullivan under fire after making lewd remarks", The Guardian, 27. 3. 2008.
  88. ^ Nick Harris, "Snooker: O'Sullivan pockets record ninth 147" Arhivirano 4. 3. 2016. na Wayback Machine, The Independent, 29. 4. 2008.
  89. ^ "O'Sullivan 147 sees off Williams", BBC Sport, 28. 4. 2008.
  90. ^ "Sport on TV: Cue Ronnie, conducting his music of the spheres", The Independent, 10. 5. 2008.
  91. ^ "Carter hits historic Crucible 147", BBC Sport, 29. 4. 2008.
  92. ^ a b Saj Chowdhury, "O'Sullivan triumph 'not his best'", BBC Sport, 6. 5. 2008.
  93. ^ "O'Sullivan quits 110Sport", Snooker Scene Blog, 3. 7. 2008.
  94. ^ "Classy O'Sullivan wins NI Trophy", BBC Sport, 31. 8. 2008.
  95. ^ "Dismal O'Sullivan falls to defeat", BBC Sport, 17. 12. 2008.
  96. ^ "Rocket fined for quitting frame", Sporting Life, 18. 8. 2009.
  97. ^ "Contrite O'Sullivan handed fine", BBC Sport, 7. 8. 2009.
  98. ^ "Quick quit decision costly for Ronnie O'Sullivan" Arhivirano 6. 10. 2009. na Wayback Machine, This is London, 7. 8. 2009.
  99. ^ "Awesome Allen shocks O'Sullivan", BBC Sport, 25. 4. 2009.
  100. ^ "O'Sullivan seals Shanghai Masters", BBC Sport, 13. 9. 2009.
  101. ^ "Murphy ends Ronnie's reign", Sky Sports, 30. 11. 2009.
  102. ^ "Ronnie Slams Snooker's Old Regime" Arhivirano 7. 10. 2011. na Wayback Machine, Supreme Snooker, 8. 12. 2009.
  103. ^ Mark Ashenden, "John Higgins edges Ronnie O'Sullivan to make UK final", BBC Sport, 12. 12. 2009.
  104. ^ "O'Sullivan hits back to beat Robertson in the Masters", BBC Sport, 12. 1. 2010.
  105. ^ "Mark Selby shocks Ronnie O'Sullivan at Masters final", BBC Sport, 18. 1. 2010.
  106. ^ "O'Sullivan survives scare", Eurosport, 19. 4. 2010.
  107. ^ "Brilliant O'Sullivan marches on", Eurosport, 26. 4. 2010.
  108. ^ "Superb Selby stuns O'Sullivan" Arhivirano 23. 7. 2012. na Wayback Machine, Eurosport, 28. 4. 2010.
  109. ^ "Star Xing Pai PTC 1", WWW Snooker.
  110. ^ "Star Xing Pai PTC 4", WWW Snooker.
  111. ^ "Ronnie O'Sullivan hits cheeky 147 break in World Open", BBC Sport, 20. 9. 2010.
  112. ^ "2010 PartyCasino.com Premier League Snooker Play-Offs" Arhivirano 1. 12. 2010. na Wayback Machine, Premier League Snooker.
  113. ^ "Ronnie O'Sullivan loses to Stuart Bingham in UK Champs", BBC Sport, 6. 12. 2010.
  114. ^ Clive Everton, "Mark Allen condemns Ronnie O'Sullivan to first-round defeat in Masters", The Guardian, 11. 1. 2011.
  115. ^ "Wyldecrest Park Homes Welsh Open", WWW Snooker.
  116. ^ China Open (2011), WWW Snooker.
  117. ^ "World Championship scores and results", BBC Sport, 22. 4. 2011.
  118. ^ "Players Tour Championship Event One (2011)", WWW Snooker.
  119. ^ "Rocket Hits Max At PTC", worldsnooker.com.
  120. ^ "Players Tour Championship Event Four (2011)", WWW Snooker.
  121. ^ "Shanghai Masters (2011)", WWW Snooker.
  122. ^ a b "Players Tour Championship Event Seven (2011)". WWW Snooker. Pristupljeno 13. 9. 2011.
  123. ^ a b "Players Tour Championship Event Nine (2011)". WWW Snooker. Pristupljeno 24. 10. 2011.
  124. ^ PTC-poredak nakon svih 12 turnira Arhivirano 21. 1. 2012. na Wayback Machine, World Snooker.
  125. ^ "Super Rocket takes tenth PLS title" Arhivirano 31. 12. 2011. na Wayback Machine, premierleaguesnooker.com
  126. ^ "PartyCasino.com Premier League Finals", WWW Snooker.
  127. ^ "UK Championship 2011", WWW Snooker.
  128. ^ Žrijeb Mastersa 2012, World Snooker.
  129. ^ a b "2012 PartyPoker.net German Masters results". worldsnooker.com. WPBSA. Arhivirano s originala, 16. 10. 2011. Pristupljeno 1. 2. 2012.
  130. ^ Žrijeb Welsh Opena 2012., World Snooker.
  131. ^ Rezultati China Opena 2012., World Snooker, WPBSA.
  132. ^ "Betfred.com World Championship (2012)", Snooker.org.
  133. ^ Shamoon Hafez, "World Snooker 2012: Ronnie O'Sullivan beats Matthew Stevens", BBC Sport, 5. 5. 2012.
  134. ^ "Ronnie O'Sullivan reaches exquisite heights to defeat Neil Robertson", The Guardian, 3. 5. 2012.
  135. ^ Davor Budimir, "Ronnie O’Sullivan je svjetski prvak"[mrtav link], Bilijar.info, 8. 5. 2012.
  136. ^ "O'Sullivan rockets to seven-frame lead as Carters' Crucible challenge crumbles", Daily Mail, 7. 5. 2012.
  137. ^ "Superb O'Sullivan claims fourth world title", Eurosport, 7. 5. 2012.
  138. ^ Službena rang-lista za sezonu 2012/2013 Arhivirano 16. 6. 2013. na Wayback Machine, World Snooker.
  139. ^ "Rocket Named Player of the Year" Arhivirano 16. 5. 2012. na Wayback Machine, World Snooker, 11. 5. 2012.
  140. ^ "World Snooker Statement – Ronnie O’Sullivan", World Snooker, 6. 6. 2012.
  141. ^ Davor Budimir, "Hearn 'otjerao' O'Sullivana" Arhivirano 12. 11. 2012. na Wayback Machine, Bilijar.info, 7. 6. 2012.
  142. ^ "Ronnie O’Sullivan: statement", grovesnooker.co.uk, 6. 6. 2012.
  143. ^ "Vratio se!"[mrtav link], bilijar.info, 8. 8. 2012.
  144. ^ O'Sullivan slomio nogu"[mrtav link], bilijar.info, 15. 7. 2012.
  145. ^ "O'Sullivan slumps to defeat to world No 76 Bedford in first match since winning worlds", Daily Mail, 8. 9. 2012.
  146. ^ Historija plasmana na WPBSA-listi, snooker.org
  147. ^ "Ronnie O'Sullivan drops out of snooker top 16 for first time", Irish Independent, 26. 9. 2012.
  148. ^ "O'Sullivan Withdraws From International Championship", World Snooker, 26. 10. 2012.
  149. ^ "Ronnie O’ Sullivan withdraws from the International Championschip", Grove Leisure, 26. 10. 2012.
  150. ^ "World Snooker Statement - Ronnie O'Sullivan", World Snooker, 6. 11. 2012.
  151. ^ "Ronnie O'Sullivan to defend snooker world title". BBC Sport. Pristupljeno 26. 2. 2013.
  152. ^ "O'Sullivan to defend world title". Eurosport UK. Pristupljeno 26. 2. 2013.
  153. ^ Davor Budimir, "O'Sullivan u svom petom finalu" Arhivirano 7. 5. 2013. na Wayback Machine, bilijar.info, 4. 5. 2013.
  154. ^ a b Davor Budimir, "Ronnie OSullivan je novi stari svjetski prvak" Arhivirano 9. 5. 2013. na Wayback Machine, bilijar.info, 6. 5. 2013.
  155. ^ "The WPBSA official World Snooker ranking list for the 2013/2014 season" (PDF). worldsnooker.com. WPBSA. Arhivirano (PDF) s originala, 8. 5. 2013. Pristupljeno 8. 5. 2013.
  156. ^ "Ronnie O'Sullivan withdraws last-minute from first event of season". Yahoo! Sport. 27. 5. 2013. Pristupljeno 31. 5. 2013.
  157. ^ "John Higgins wins Bulgarian Open and O'Sullivan reaches semi-finals". BBC Sport. 9. 6. 2013. Pristupljeno 28. 6. 2013.
  158. ^ "O'Sullivan WILL defend world title as snooker king reveals season schedule". Daily Mail. 16. 8. 2013. Pristupljeno 18. 8. 2013.
  159. ^ "O'Sullivan's return to the table ends in defeat in Doncaster as Lines causes shock". Daily Mail. 16. 8. 2013. Pristupljeno 18. 8. 2013.
  160. ^ a b "European Tour Event Four (2013)". Snooker.org. Pristupljeno 29. 7. 2013.
  161. ^ "International Championship (2013)". Snooker.org. Pristupljeno 25. 9. 2013.
  162. ^ a b "European Tour Event Seven (2013)". Snooker.org. Pristupljeno 11. 11. 2013.
  163. ^ a b "888casino Champion of Champions (2013)". Snooker.org. Pristupljeno 23. 11. 2013.
  164. ^ "UK Championship: Ronnie O'Sullivan loses to Stuart Bingham". BBC Sport. 5. 12. 2013. Pristupljeno 5. 12. 2013.
  165. ^ "UK Championship: Masters 2014: Ronnie O'Sullivan eases past Robert Milkins". BBC Sport. 17. 1. 2014. Pristupljeno 14. 1. 2014.
  166. ^ McGovern, Thomas (17. 1. 2014). "Awesome O'Sullivan Smashes Record". worldsnooker.com. WPBSA. Pristupljeno 17. 1. 2014.
  167. ^ "Ronnie O'Sullivan beats Ricky Walden 6-0 to reach Masters semi". BBC Sport. 17. 1. 2014. Pristupljeno 17. 1. 2014.
  168. ^ "O'Sullivan romps to record points haul victory, Maguire through". ESPN. 17. 1. 2014. Arhivirano s originala, 2. 2. 2014. Pristupljeno 17. 1. 2014.
  169. ^ "Masters 2014: Mark Selby to face Ronnie O'Sullivan in final". BBC Sport. 18. 1. 2014. Pristupljeno 18. 1. 2014.
  170. ^ "Ronnie O'Sullivan wins fifth Masters title by beating Mark Selby". BBC Sport. 19. 1. 2014. Pristupljeno 19. 1. 2014.
  171. ^ "WPBSA Statements – Ronnie O'Sullivan". worldsnooker.com. WPBSA. 22. 1. 2014. Pristupljeno 4. 2. 2014.
  172. ^ "Ronnie O'Sullivan is fined £6,000 over Twitter comments". The Guardian. 22. 1. 2014. Pristupljeno 3. 2. 2014.
  173. ^ "Ronnie O'Sullivan fined for comments on Twitter". Daily Express. 23. 1. 2014. Pristupljeno 3. 2. 2014.
  174. ^ "Snooker: Ronnie O'Sullivan hit with fine over Twitter rage". BBC Sport. 22. 1. 2014. Pristupljeno 3. 2. 2014.
  175. ^ "Welsh Open: Ronnie O'Sullivan wins, Maguire suffers shock exit". BBC Sport. 27. 2. 2014. Pristupljeno 28. 2. 2014.
  176. ^ "Ronnie O'Sullivan reaches Welsh Open semi-finals". BBC Sport. 28. 2. 2014. Pristupljeno 28. 2. 2014.
  177. ^ "Welsh Open 2014: Ronnie O'Sullivan to face Ding Junhui in final". BBC Sport. 1. 3. 2014. Pristupljeno 1. 3. 2014.
  178. ^ "'Rocket' Ronnie O'Sullivan crowns Welsh Open triumph with brilliant 147 maximum". Wales Online. Pristupljeno 2. 3. 2014.
  179. ^ "Ronnie O'Sullivan beats Ding Junhui in Welsh Open final". BBC Sport. 2. 3. 2014. Pristupljeno 2. 3. 2014.
  180. ^ "Ronnie O'Sullivan wins Welsh Open with 12th maximum". The Daily Telegraph. 3. 3. 2014. Pristupljeno 3. 3. 2014.
  181. ^ "Rocket Soars in Wales". worldsnooker.com. WPBSA. Pristupljeno 3. 3. 2014.
  182. ^ "Order of Merit after the Gdynia Open (ET8) 2014" (PDF). worldsnooker.com. WPBSA. 10. 2. 2014. Arhivirano (PDF) s originala, 11. 3. 2014. Pristupljeno 15. 2. 2014.
  183. ^ "European Order of Merit 2013/2014". Snooker.org. Pristupljeno 9. 2. 2014.
  184. ^ "Wyldecrest Park Homes Players Championship Grand Final (2014)". Snooker.org. Pristupljeno 14. 3. 2014.
  185. ^ "Players Championship: century breaks". worldsnookerdata.com. WPBSA. Arhivirano s originala, 29. 3. 2014. Pristupljeno 29. 3. 2014.
  186. ^ "World Snooker Championship: Ronnie O'Sullivan beats Hull". BBC Sport. 5. 5. 2014. Pristupljeno 19. 4. 2014.
  187. ^ "Ronnie O'Sullivan into World Snooker Championship quarters". BBC Sport. 26. 4. 2014. Pristupljeno 26. 4. 2014.
  188. ^ Nunns, Hector (30. 4. 2014). "O'Sullivan blows Murphy away". Inside Snooker. Pristupljeno 30. 4. 2014.
  189. ^ "Ronnie O'Sullivan eases past Barry Hawkins as quest to regain title continues". Irish Independent. 2. 5. 2014. Pristupljeno 2. 5. 2014.
  190. ^ "World Snooker final: Mark Selby beats Ronnie O'Sullivan 18-14". BBC Sport. 5. 5. 2014. Pristupljeno 5. 5. 2014.
  191. ^ "Ronnie O'Sullivan and six-year-old son in car crash hours after World Snooker final". Daily Mail. 6. 5. 2014. Pristupljeno 6. 5. 2014.
  192. ^ "Ronnie O'Sullivan in M1 car crash on way home from snooker final". BBC Sport. 6. 5. 2014. Pristupljeno 6. 5. 2014.
  193. ^ "World Rankings". WPBSA. 8. 5. 2014.
  194. ^ "Paul Hunter Classic 2014 (ET2) draw & results" (PDF). WPBSA. 24. 8. 2014. Arhivirano s originala (PDF), 24. 8. 2014. Pristupljeno 24. 8. 2014.
  195. ^ "Shanghai Masters: Ronnie O'Sullivan falls to Alan McManus". BBC Sport. 8. 9. 2014. Pristupljeno 10. 9. 2014.
  196. ^ World Snooker promijenio je pravilo po kojem je prvih 16 sa WPBSA-liste oslobođeno kvalifikacija, tako da sad i najbolji igrači moraju odigrati makar jedno kolo kvalifikacija.
  197. ^ "International Championships". World Snooker. Pristupljeno 1. 11. 2014.
  198. ^ "Williams and O'Sullivan into Quarters". World Snooker. Pristupljeno 1. 11. 2014.
  199. ^ "Williams beat O'Sullivan in China". BBC Sport. Pristupljeno 1. 11. 2014.
  200. ^ Shamoon, Hafez (7. 12. 2014). "UK Championship final: Ronnie O'Sullivan beats Judd Trump". BBC Sport. Pristupljeno 7. 12. 2014.
  201. ^ "O'Sullivan Wins UK Classic". worldsnooker.com. WPBSA. 7. 12. 2014. Pristupljeno 7. 12. 2014.
  202. ^ "Ronnie O'Sullivan passes Stephen Hendry's century record on his way to thrashing Marco Fu in Masters quarter-finals". Daily Mail. Pristupljeno 18. 1. 2015.
  203. ^ "Neil Robertson sweeps Ronnie O'Sullivan aside to reach Masters final". The Guardian. Pristupljeno 18. 1. 2015.
  204. ^ "World Championship: Ronnie O'Sullivan stunned by Bingham". BBC Sport. 29. 4. 2005.
  205. ^ "Ronnie O'Sullivan plays first-round world championship match in his socks". The Guardian. 21. 4. 2015.
  206. ^ "Ronnie O'Sullivan nearly snaps cue but leads Matthew Stevens". Eurosport. 25. 4. 2015.
  207. ^ "World Championship: Ronnie O'Sullivan chalk incident closed". BBC Sport. 29. 4. 2015.
  208. ^ "World Championship would be poorer without O'Sullivan - Hendry". BBC Sport. 29. 4. 2015.
  209. ^ "Ronnie O'Sullivan will not defend Champion of Champions title". BBC Sport. 12. 10. 2015.
  210. ^ "Ronnie O'Sullivan will not defend UK Snooker Championship title". The Guardian. 29. 10. 2015.
  211. ^ "Ronnie O'Sullivan: I'm listening to my doctor. Insomnia makes it difficult for me to make 20 break". Eurosport. 15. 10. 2015.
  212. ^ "Ronnie O'Sullivan to make full punditry debut live on Eurosport for UK Championship". Eurosport. 29. 10. 2015.
  213. ^ "Ronnie O'Sullivan: Five-time world champion wins on tour return". BBC Sport. 19. 12. 2015.
  214. ^ "Ronnie O'Sullivan loses to Stuart Carrington in Masters qualifier". BBC Sport. 20. 12. 2015.
  215. ^ "Supplement: 61450 Page: N14". The London Gazette. 30. 12. 2015. Pristupljeno 24. 1. 2016.
  216. ^ "Ronnie O'Sullivan hits 800th century break in Championship League". BBC Sport. 5. 1. 2016.
  217. ^ "Masters: Ronnie O'Sullivan beats Mark Williams in first round". BBC Sport. 12. 1. 2016.
  218. ^ "Masters: Ronnie O'Sullivan through to Masters semis". BBC Sport. 14. 1. 2016.
  219. ^ "Masters: Ronnie O'Sullivan to play Barry Hawkins in final". BBC Sport. 16. 1. 2016.
  220. ^ "Masters: Ronnie O'Sullivan beats Barry Hawkins to win sixth title". BBC Sport. 17. 1. 2016.
  221. ^ "Ronnie O'Sullivan criticised after turning down 'too cheap' 147 at Welsh Open". BBC Sport. 16. 2. 2016. Pristupljeno 18. 2. 2016.
  222. ^ "Rapid Rocket Punishes Peng". worldsnooker.com. WPBSA. 16. 2. 2016. Pristupljeno 18. 2. 2016.
  223. ^ "'Bored' O'Sullivan Into Last 16". worldsnooker.com. WPBSA. 17. 2. 2016. Pristupljeno 18. 2. 2016.
  224. ^ "Ronnie O'Sullivan, John Higgins and Mark Selby win at Welsh Open". BBC Sport. 17. 2. 2016. Pristupljeno 18. 2. 2016.
  225. ^ "Ronnie O'Sullivan wins at Welsh Open but John Higgins is out". BBC Sport. 18. 2. 2016. Pristupljeno 19. 2. 2016.
  226. ^ "Ding Junhui tumbles out after making 147 as Ronnie O'Sullivan coasts into last four". Eurosport. 19. 2. 2016. Pristupljeno 19. 2. 2016.
  227. ^ "Ronnie O'Sullivan to play Neil Robertson in Welsh Open final". BBC Sport. 20. 2. 2016. Pristupljeno 20. 2. 2016.
  228. ^ "Ronnie O'Sullivan beats Neil Robertson to win a fourth Welsh Open title". BBC Sport. 21. 2. 2016. Pristupljeno 21. 2. 2016.
  229. ^ "Rocket Romps to Welsh Title". worldsnooker.com. WPBSA. 21. 2. 2016. Pristupljeno 21. 2. 2016.
  230. ^ "Ronnie O'Sullivan to play in World Grand Prix in Wales". BBC Sport. 24. 2. 2016. Pristupljeno 1. 3. 2016.
  231. ^ "Ronnie O'Sullivan warned for failing to face media in world championship". The Guardian. 19. 4. 2016. Pristupljeno 21. 4. 2016.
  232. ^ "World Snooker Championship: Ronnie O'Sullivan loses to Barry Hawkins". BBC Sport. 26. 4. 2016. Pristupljeno 26. 4. 2016.
  233. ^ "Ronnie O'Sullivan signs up for Home Nations series, starting in Manchester". BBC News. 17. 8. 2016. Pristupljeno 28. 9. 2016.
  234. ^ "Shanghai Masters: Ronnie O'Sullivan beats Liang Wenbo". BBC News. 20. 9. 2016. Pristupljeno 28. 9. 2016.
  235. ^ "Ronnie O'Sullivan and Judd Trump out of Shanghai Masters". BBC News. 22. 9. 2016. Pristupljeno 28. 9. 2016.
  236. ^ "Mark Allen sets up last-16 meeting with Ronnie O'Sullivan at European Masters". BBC News. 4. 10. 2016. Pristupljeno 9. 10. 2016.
  237. ^ "Mark Allen loses to Ronnie O'Sullivan at European Masters". BBC News. 5. 10. 2016. Pristupljeno 9. 10. 2016.
  238. ^ "Mark Selby, Judd Trump and Ronnie O'Sullivan impress to reach European Masters semi-finals". Eurosport. 8. 10. 2016. Pristupljeno 9. 10. 2016.
  239. ^ "Ronnie O'Sullivan routs Neil Robertson at European Masters". BBC News. 8. 10. 2016. Pristupljeno 9. 10. 2016.
  240. ^ "Judd Trump beats Ronnie O'Sullivan in European Masters final". BBC News. 9. 10. 2016. Pristupljeno 9. 10. 2016.
  241. ^ "Ronnie O'Sullivan: Snooker tournaments 'are like buses'". BBC News. 13. 10. 2016. Pristupljeno 29. 11. 2016.
  242. ^ "Ronnie O'Sullivan beaten by Chris Wakelin at English Open". BBC News. 13. 10. 2016. Pristupljeno 29. 11. 2016.
  243. ^ "Ronnie O'Sullivan says he is 'not good enough' to compete with world's best". BBC News. 24. 10. 2016. Pristupljeno 29. 11. 2016.
  244. ^ "International Championship: Ronnie O'Sullivan beats Kurt Maflin to reach last 16". BBC News. 25. 10. 2016. Pristupljeno 29. 11. 2016.
  245. ^ "International Championship: John Higgins through to last eight but Ronnie O'Sullivan out". BBC News. 26. 10. 2016. Pristupljeno 29. 11. 2016.
  246. ^ "Williams joins China Championship Line-up". World Snooker. 5. 10. 2016. Pristupljeno 29. 11. 2016.
  247. ^ "Champion of Champions: Mark Allen crushed by Ronnie O'Sullivan". BBC News. 11. 11. 2016. Pristupljeno 29. 11. 2016.
  248. ^ "Champion of Champions final: John Higgins beats Ronnie O'Sullivan 10-7". BBC News. 12. 11. 2016. Pristupljeno 29. 11. 2016.
  249. ^ "Ronnie O'Sullivan through to face Jimmy White at Northern Ireland Open". BBC News. 15. 11. 2016. Pristupljeno 29. 11. 2016.
  250. ^ "Northern Ireland Open: O'Sullivan too strong for White as Higgins hits 147". BBC News. 16. 11. 2016. Pristupljeno 29. 11. 2016.
  251. ^ "Northern Ireland Open: O'Sullivan knocked out by Wilson as Williams beats Higgins". BBC News. 18. 11. 2016. Pristupljeno 29. 11. 2016.
  252. ^ "UK Championship 2016: Ronnie O'Sullivan romps into second round in 56 minutes". BBC News. 23. 11. 2016. Pristupljeno 29. 11. 2016.
  253. ^ "Ronnie O'Sullivan claims he is now more a snooker pundit than a player". BBC News. 27. 11. 2016. Pristupljeno 29. 11. 2016.
  254. ^ "UK Championship 2016: Ronnie O'Sullivan powers on at UK Championship". BBC News. 29. 11. 2016. Pristupljeno 29. 11. 2016.
  255. ^ "UK Championship 2016: Ronnie O'Sullivan says pro tour should be cut". BBC News. 30. 11. 2016. Pristupljeno 30. 11. 2016.
  256. ^ "UK Championship 2016: Ronnie O'Sullivan beats Mark Williams to reach semis". BBC News. 2. 12. 2016. Pristupljeno 2. 12. 2016.
  257. ^ "UK Championship 2016: Ronnie O'Sullivan beats Marco Fu to set up Mark Selby final". BBC News. 3. 12. 2016. Pristupljeno 3. 12. 2016.
  258. ^ "Mark Selby beats Ronnie O'Sullivan to win UK Championship final". BBC News. 4. 12. 2016. Pristupljeno 5. 12. 2016.
  259. ^ "Ronnie O'Sullivan eases through at Scottish Open along with Jimmy White". BBC News. 13. 12. 2016. Pristupljeno 13. 12. 2016.
  260. ^ "Ronnie O'Sullivan and John Higgins progress at Scottish Open". BBC News. 14. 12. 2016. Pristupljeno 14. 12. 2016.
  261. ^ "John Higgins faces Ronnie O'Sullivan in Scottish Open quarter-finals". BBC News. 15. 12. 2016. Pristupljeno 15. 12. 2016.
  262. ^ "John Higgins beats Ronnie O'Sullivan at Scottish Open". BBC News. 16. 12. 2016. Pristupljeno 16. 12. 2016.
  263. ^ "Masters 2017: Ronnie O'Sullivan beats Liang Wenbo in first-round thriller". BBC News. 15. 1. 2017. Pristupljeno 15. 1. 2017.
  264. ^ "Masters 2017: Ronnie O'Sullivan beats Neil Robertson to reach semis". BBC News. 19. 1. 2017. Pristupljeno 19. 1. 2017.
  265. ^ "Ronnie O'Sullivan in 12th Masters final with win over Marco Fu". BBC News. 21. 1. 2017. Pristupljeno 21. 1. 2017.
  266. ^ "Ronnie O'Sullivan beats Joe Perry to win record seventh Masters title". BBC News. 22. 1. 2017. Pristupljeno 22. 1. 2017.
  267. ^ Alan David, "Ding breaks test limits of O'Sullivan's patience", The Guardian, 21. 8. 2006.
  268. ^ Willie Thorne, "How to beat Ronnie O'Sullivan", BBC Sport, 21. 2. 2005.
  269. ^ "Snooker: Bad breaks mount up for a troubled soul" Arhivirano 11. 11. 2020. na Wayback Machine, The Independent, 15. 12. 2006.
  270. ^ Profil na Sporting Lifeu
  271. ^ a b "No ordinary genius", BBC Sport, 1. 5. 2001.
  272. ^ "Steve Davis hails 'genius' champion Ronnie O'Sullivan", Daily Record, 7. 5. 2008.
  273. ^ Dan Warren, "O'Sullivan 'may be greatest'", BBC Sport, 4. 5. 2004.
  274. ^ "Superb Higgins blows Rocket away", BBC Sport, 16. 10. 2005.
  275. ^ "Whirlwind Q&A", BBC Sport, 20. 4. 2007.
  276. ^ Nick Harris, "Snooker: O'Sullivan needs consistency to match talent", The Independent, 5. 5. 2004.
  277. ^ Lee Honeyball, "O'Sullivan no value in wide-open contest", The Guardian, 19. 4. 2007.
  278. ^ "O'Sullivan best in the world", BBC Sport, 2. 5. 2008.
  279. ^ Spisak igrača s najviše trocifrenih brejkova Arhivirano 10. 2. 2013. na Wayback Machine, Snukerska arhiva Chrisa Turnera.
  280. ^ "White stuns O'Sullivan", BBC Sport, 8. 2. 2001.
  281. ^ "Ronnie O'Sullivan", BBC Sport, 21. 1. 2002.
  282. ^ Simon Hattenstone, "Ronnie's runner", The Guardian, 15. 12. 2006.
  283. ^ "Ronnie O'Sullivan On the Spot", BBC Sport, 19. 5. 2003.
  284. ^ John Duncan, "Rocket fired up to conquer a new world", The Guardian, 29. 7. 2006.
  285. ^ "O'Sullivan takes up TV challenge". The Times (Malta). 10. 3. 2014. Pristupljeno 13. 3. 2014.
  286. ^ "Snooker – Ronnie O'Sullivan signs for Eurosport". Eurosport UK. 7. 3. 2014. Pristupljeno 13. 3. 2014.
  287. ^ a b c Hunter-Tilney, Ludovic (11. 10. 2013). "Lunch with the FT: Ronnie O'Sullivan". Financial Times. Pristupljeno 12. 10. 2013.
  288. ^ "Rocket Ron eyes new wheels after a brilliant 147". This Is Local London. Newsquest. 28. 4. 2008. Arhivirano s originala, 21. 6. 2011. Pristupljeno 6. 5. 2008.
  289. ^ Hitchen, Alexander (17. 5. 2001). "Ronnie love child; Snooker champ meets the secret daughter he always denied was his". London: The People na HighBeam Researchu. Arhivirano s originala, 3. 1. 2013. Pristupljeno 29. 9. 2010. (potrebna pretplata)
  290. ^ "Ronnie O'Sullivan Sr freed after 18 years in prison". BBC Sport. 19. 11. 2010. Pristupljeno 20. 1. 2014.
  291. ^ a b "Ronnie O'Sullivan on how he changed his life", The Observer, 31. 10. 2004.
  292. ^ "Ronnie wieder Papa", Eurosport, 13. 6. 2007 (de)
  293. ^ "Ronnie love split with partner Jo" Arhivirano 22. 1. 2009. na Wayback Machine, The Sun, 11. 6. 2008.
  294. ^ Masters, Dave (30. 11. 2010). "The 3 Ronnies". London: The Sun. Pristupljeno 11. 2. 2011.
  295. ^ Majendie, Matt (26. 10. 2010). "How being a father has given tough-guy Ronnie O'Sullivan a soft side". London: Evening Standard. Pristupljeno 11. 2. 2011.
  296. ^ "Snooker star Ronnie rockets to happiness after proposing to Laila Rouass". Hello. 4. 2. 2013. Pristupljeno 22. 8. 2013.
  297. ^ "O'Sullivan admits he strives for perfection" Arhivirano 17. 3. 2016. na Wayback Machine, The Scotsman, 16. 2. 2007.
  298. ^ "O'Sullivan calls for support", BBC Sport, 12. 11. 2002.
  299. ^ "Awesome O'Sullivan wins Masters", BBC Sport, 20. 2. 2007.
  300. ^ "Tale of two Ronnies", BBC Sport, [[8. 5. 2001.
  301. ^ "World Snooker 2012: Ronnie O'Sullivan ready to retire". BBC Sport. 5. 5. 2012. Pristupljeno 7. 5. 2012.
  302. ^ Liew, Jonathan. "Ronnie O'Sullivan into World Championship final after beating Judd Trump at Crucible". The Daily Telegraph. Pristupljeno 5. 5. 2013.
  303. ^ Nunns, Hector. "Ronnie O'Sullivan: I'm trying so hard". Daily Star Sunday. Pristupljeno 5. 5. 2013.
  304. ^ "Snooker's Ronnie on love, life and drugs", Smart Web, 16. 11. 2003.
  305. ^ "O'Sullivan denies Muslim claim", BBC Sports, 6. 10. 2003.
  306. ^ Simon Hattenstone, "O'Sullivan denies conversion to Islam", The Guardian, 3. 10. 2003.
  307. ^ "Rocket Man: Ronnie O'Sullivan interview", BBC South Yorkshire, 27. 4. 2004.
  308. ^ Inside Sport, BBC, BBCWorld News, 8. 12. 2008.
  309. ^ "Last weekend: Ronnie O'Sullivan in London". The Guardian. 20. 5. 2006. Pristupljeno 1. 5. 2013.
  310. ^ Top Gear Arhivirano 21. 1. 2010. na Wayback Machine, Suzuki, 14. 8. 2009.
  311. ^ "Ronnie Turb-O'Sullivan" Arhivirano 13. 8. 2009. na Wayback Machine, Global Snooker, 14. 8. 2009.
  312. ^ "O'Sullivan Puts the Wheels in Motion", Snooker Scene Blog, 16. 8. 2009.
  313. ^ McRae, Donald (14. 4. 2009). "How Ronnie O'Sullivan is trying to run off 'them demons'". The Guardian. Pristupljeno 7. 5. 2013.
  314. ^ "Athlete Profile: Ronnie O'Sullivan". Power of 10. Pristupljeno 7. 5. 2013.
  315. ^ "The Big Ronnie O'Sullivan Interview – Part Two". Pro Snooker Blog. 12. 12. 2013. Pristupljeno 15. 5. 2014.
  316. ^ Hattenstone, Simon (16. 4. 2010). "Ronnie O'Sullivan awaits dad's prison release to unlock his motivation". The Guardian. Pristupljeno 15. 5. 2014.
  317. ^ "Ranking History". WWW Snooker. Pristupljeno 6. 2. 2011.
  318. ^ a b c d Turner, Chris. "UK Championship". cajt.pwp.blueyonder.co.uk. Chris Turner's Snooker Archive. Arhivirano s originala, 16. 2. 2012. Pristupljeno 18. 3. 2011.
  319. ^ a b c Turner, Chris. "Major European Tournaments". cajt.pwp.blueyonder.co.uk. Chris Turner's Snooker Archvie. Arhivirano s originala, 16. 2. 2012. Pristupljeno 18. 3. 2011.
  320. ^ a b c Turner, Chris. "British Open (including British Gold Cup, Yamaha Organs Trophy and Yamaha International Masters)". cajt.pwp.blueyonder.co.uk. Chris Turner's Snooker Archive. Arhivirano s originala, 16. 2. 2012. Pristupljeno 18. 3. 2011.
  321. ^ Turner, Chris. "Thailand Open, Thailand Classic, Thailand Masters". cajt.pwp.blueyonder.co.uk. Chris Turner's Snooker Archive. Arhivirano s originala, 16. 2. 2012. Pristupljeno 18. 3. 2011.
  322. ^ Turner, Chris. "Other Asia Ranking Events". cajt.pwp.blueyonder.co.uk. Chris Turner's Snooker Archive. Arhivirano s originala, 16. 2. 2012. Pristupljeno 18. 3. 2011.
  323. ^ a b Turner, Chris. "Scottish Open". cajt.pwp.blueyonder.co.uk. Chris Turner's Snooker Archive. Arhivirano s originala, 16. 2. 2012. Pristupljeno 11. 4. 2011.
  324. ^ a b c d Turner, Chris. "Major Snooker Events in China". cajt.pwp.blueyonder.co.uk. Chris Turner's Snooker Archvie. Arhivirano s originala, 16. 2. 2012. Pristupljeno 18. 3. 2011.
  325. ^ a b c d Turner, Chris. "Professional Players Tournament, Grand Prix, LG Cup". cajt.pwp.blueyonder.co.uk. Chris Turner's Snooker Archive. Arhivirano s originala, 16. 2. 2012. Pristupljeno 18. 3. 2011.
  326. ^ a b c Turner, Chris. "World Professional Championship". cajt.pwp.blueyonder.co.uk. Chris Turner's Snooker Archive. Arhivirano s originala, 16. 4. 2013. Pristupljeno 18. 3. 2011.
  327. ^ a b c d Turner, Chris. "Irish Masters". cajt.pwp.blueyonder.co.uk. Chris Turner's Snooker Archive. Arhivirano s originala, 16. 2. 2012. Pristupljeno 18. 3. 2011.
  328. ^ a b c Turner, Chris. "Welsh Open". cajt.pwp.blueyonder.co.uk. Chris Turner's Snooker Archive. Arhivirano s originala, 16. 2. 2012. Pristupljeno 18. 3. 2011.
  329. ^ a b Turner, Chris. "Northern Ireland Trophy". cajt.pwp.blueyonder.co.uk. Chris Turner's Snooker Archive. Arhivirano s originala, 16. 2. 2012. Pristupljeno 11. 4. 2011.
  330. ^ Turner, Chris. "World Open". cajt.pwp.blueyonder.co.uk. Chris Turner's Snooker Archive. Arhivirano s originala, 13. 3. 2012. Pristupljeno 11. 4. 2011.
  331. ^ a b Rezultati sa SP 2012 Arhivirano 9. 5. 2012. na Wayback Machine, BBC Sport.
  332. ^ "BetVictor Welsh Open (2014)". Snooker.org. Pristupljeno 9. 2. 2014.
  333. ^ "World Snooker Championship 2014: Schedule and results". BBC Sport. Pristupljeno 17. 4. 2014.
  334. ^ "Coral UK Championship (2014)". Snooker.org. Pristupljeno 7. 12. 2014.
  335. ^ "BetVictor Welsh Open (2016)". Snooker.org. Pristupljeno 22. 2. 2016.
  336. ^ "European Masters (2016)". Snooker.org. Pristupljeno 9. 10. 2016.
  337. ^ "Betway UK Championship (2016)". Snooker.org. Pristupljeno 5. 12. 2016.
  338. ^ "Dafabet English Open (2017)". Snooker.org. Pristupljeno 23. 10. 2017.
  339. ^ "Juss Sports Shanghai Masters (2017)". Snooker.org. Pristupljeno 18. 11. 2017.
  340. ^ "Betway UK Championship (2017)". Snooker.org. Pristupljeno 10. 12. 2017.
  341. ^ "Ladbrokes World Grand Prix (2018)". Snooker.org. Pristupljeno 25. 2. 2018.
  342. ^ "Ladbrokes Players Championship (2018)". Snooker.org. Pristupljeno 25. 3. 2018.
  343. ^ "BetVictor Northern Ireland Open (2018)". Snooker.org. Arhivirano s originala, 25. 11. 2018. Pristupljeno 19. 11. 2018.
  344. ^ "Betway UK Championship (2018)". Snooker.org. Arhivirano s originala, 22. 11. 2018. Pristupljeno 10. 12. 2018.
  345. ^ "Coral Players Championship (2019)". Snooker.org. Arhivirano s originala, 8. 3. 2019. Pristupljeno 11. 3. 2019.
  346. ^ "Coral Tour Championship (2019)". Snooker.org. Arhivirano s originala, 25. 3. 2019. Pristupljeno 25. 3. 2019.
  347. ^ "19.com Northern Ireland Open (2019)". Snooker.org. Pristupljeno 17. 11. 2019.
  348. ^ "Betfred World Championship 2020". Snooker.org. Pristupljeno 2. 12. 2020.
  349. ^ "Matchroom.live Northern Ireland Open 2020". Snooker.org. Pristupljeno 2. 12. 2020.
  350. ^ "Selby Storms to Scottish Open Title". World Snooker Tour. 13. 12. 2020.
  351. ^ "Brown Downs Rocket to Land Maiden Title". World Snooker Tour. 21. 2. 2021.
  352. ^ "Wonderful Higgins Thrashes O'Sullivan". World Snooker Tour. 28. 2. 2021.
  353. ^ "Relentless Robertson Storms To Tour Title". World Snooker Tour. 28. 3. 2021.
  354. ^ "Ronnie O'Sullivan Produces Stirring Evening Fightback To Beat Neil Robertson To Win Final". Eurosport. 19. 12. 2021.
  355. ^ "BetVictor European Masters (2022)". Snooker.org. Pristupljeno 4. 5. 2022.
  356. ^ "Rocket Captures Eighth UK Crown". World Snooker Tour. 3. 12. 2023.
  357. ^ "O'Sullivan Overturns Trump to Extend Trophy Sequence" (jezik: engleski). World Snooker Tour. 21. 1. 2024. Pristupljeno 22. 1. 2024.
  358. ^ Turner, Chris. "PTC". cajt.pwp.blueyonder.co.uk. Snukerska arhiva Chrisa Turnera. Arhivirano s originala, 16. 2. 2012. Pristupljeno 11. 4. 2011.
  359. ^ "Players Tour Championship Event One (2011)". WWW Snooker. Pristupljeno 22. 6. 2011.
  360. ^ a b c Turner, Chris. "Other Non-Ranking and Invitation Events (First held 1990–1999)". cajt.pwp.blueyonder.co.uk. Chris Turner's Snooker Archive. Arhivirano s originala, 16. 2. 2012. Pristupljeno 18. 3. 2011.
  361. ^ Turner, Chris. "Benson & Hedges Championship, Masters Qualifying Tournament". cajt.pwp.blueyonder.co.uk. Chris Turner's Snooker Archive. Arhivirano s originala, 16. 2. 2012. Pristupljeno 11. 4. 2011.
  362. ^ a b c d e f g h i Turner, Chris. "The Masters". cajt.pwp.blueyonder.co.uk. Chris Turner's Snooker Archive. Arhivirano s originala, 7. 1. 2012. Pristupljeno 18. 3. 2011.
  363. ^ "Tenball Tournament Results". departments.weber.edu. Arhivirano s originala, 23. 8. 2007. Pristupljeno 26. 4. 2023.
  364. ^ a b c d e Turner, Chris. "Liverpool Victoria Charity Challenge, Champions Sup". cajt.pwp.blueyonder.co.uk. Chris Turner's Snooker Archive. Arhivirano s originala, 13. 3. 2012. Pristupljeno 11. 4. 2011.
  365. ^ a b c d e f g h i j k Turner, Chris. "Premier / Matchroom League". cajt.pwp.blueyonder.co.uk. Chris Turner's Snooker Archive. Arhivirano s originala, 16. 2. 2012. Pristupljeno 18. 3. 2011.
  366. ^ a b c d Turner, Chris. "Scottish Masters". cajt.pwp.blueyonder.co.uk. Chris Turner's Snooker Archive. Arhivirano s originala, 16. 2. 2012. Pristupljeno 18. 3. 2011.
  367. ^ Hendon, David (12. 3. 2007). "O'Sullivan smashes 147 on way to Irish Masters title". London: guardian.co.uk. Pristupljeno 8. 3. 2010.
  368. ^ Rocket Hits Hamm! na YouTubeu
  369. ^ "Masters snooker 2014: Scores, results and schedule". BBC Sport. Arhivirano s originala, 18. 1. 2014. Pristupljeno 15. 1. 2014.
  370. ^ "Dafabet Champion of Champions (2014)". Snooker.org. Pristupljeno 10. 11. 2014.
  371. ^ "888.com World Grand Prix (2015)". Snooker.org. Pristupljeno 22. 3. 2015.
  372. ^ "Dafabet Masters (2016)". Snooker.org. Pristupljeno 18. 1. 2016.
  373. ^ "Championship League - Winners' Group (2016)". Snooker.org. Pristupljeno 3. 3. 2016.
  374. ^ "Dafabet Champion of Champions (2016)". Snooker.org. Pristupljeno 12. 11. 2016.
  375. ^ "Dafabet Masters (2017)". Snooker.org. Pristupljeno 22. 1. 2017.
  376. ^ "Hong Kong Masters (2017)". Snooker.org. Pristupljeno 24. 7. 2017.
  377. ^ "188BET Champion of Champions (2017)". Snooker.org. Pristupljeno 13. 11. 2017.
  378. ^ "Shanghai Masters (2018)". Snooker.org. Arhivirano s originala, 28. 1. 2019. Pristupljeno 16. 9. 2018.
  379. ^ "ManBetX Champion of Champions (2018)". Snooker.org. Arhivirano s originala, 6. 11. 2018. Pristupljeno 12. 11. 2018.
  380. ^ "Dafabet Masters (2019)". Snooker.org. Arhivirano s originala, 21. 1. 2019. Pristupljeno 21. 1. 2019.
  381. ^ "Shanghai Masters (2019)". Snooker.org. Arhivirano s originala, 14. 8. 2019. Pristupljeno 15. 9. 2019.
  382. ^ Bisset, Roddy (9. 10. 2022). "Rocket Soars To Hong Kong Title". World Snooker (jezik: engleski). Pristupljeno 9. 10. 2022.
  383. ^ "Snooker results: Ronnie O'Sullivan wins Champion of Champions final despite Judd Trump's 147 break". Sporting Life (jezik: engleski). Pristupljeno 7. 11. 2023.
  384. ^ "Ronnie O'Sullivan beats Luca Brecel for fourth straight Shanghai Masters title" (jezik: engleski). BBC Sport. 17. 9. 2023. Pristupljeno 17. 9. 2023.
  385. ^ "Rocket Soars To Eighth Masters Crown". World Snooker (jezik: engleski). 14. 1. 2024. Pristupljeno 14. 1. 2024.
  386. ^ "Riyadh Season World Masters of Snooker: Ronnie O'Sullivan beats Luca Brecel in final" (jezik: engleski). BBC Sport. 6. 3. 2024. Pristupljeno 8. 3. 2024.
  387. ^ Turner, Chris. "Team Events". cajt.pwp.blueyonder.co.uk. Chris Turner's Snooker Archive. Arhivirano s originala, 16. 2. 2012. Pristupljeno 18. 3. 2011.
  388. ^ Turner, Chris. "Player Profile: Ronnie O'Sullivan". cajt.pwp.blueyonder.co.uk. Chris Turner's Snooker Archive. Arhivirano s originala, 1. 8. 2013. Pristupljeno 11. 4. 2011.
  389. ^ a b Turner, Chris. "Major Amateur Championships". cajt.pwp.blueyonder.co.uk. Chris Turner's Snooker Archive. Arhivirano s originala, 12. 5. 2012. Pristupljeno 11. 4. 2011.
  390. ^ Turner, Chris. "Pot Black, Junior Pot Black". cajt.pwp.blueyonder.co.ukl. Chris Turner's Snooker Archive. Arhivirano s originala, 16. 2. 2012. Pristupljeno 18. 3. 2011.
  391. ^ "Power Snooker". WWW Snooker. Pristupljeno 31. 10. 2010.
  392. ^ "2011 Power Snooker Masters". powersnooker.com. Arhivirano s originala, 22. 11. 2011. Pristupljeno 22. 11. 2011.
  393. ^ "Premier League (2011)". WWW Snooker. Arhivirano s originala, 27. 11. 2011. Pristupljeno 1. 8. 2011.

Dodatna literatura

[uredi | uredi izvor]
  • O'Sullivan, Ronnie, Hattenstone, Simon (2004): Ronnie: The Autobiography of Ronnie O'Sullivan, "Orion", London; ISBN 0-7528-5880-7

Vanjski linkovi

[uredi | uredi izvor]
Commons logo
Commons logo
Commons ima datoteke na temu: Ronnie O'Sullivan
Portal iconPortal Snuker
Preuzeto iz "https://bs.wikipedia.org/w/index.php?title=Ronnie_O%27Sullivan&oldid=3645959"