Claudio Gentile

Claudio Gentile (Tripoli, Libija, 27. rujna 1953.) je talijanski nogometni trener te bivši nogometaš i nacionalni reprezentativac. S Azzurima je nastupio na dva svjetska prvenstva, 1978. u Argentini i 1982. u Španjolskoj te je na ovom potonjem osvojio naslov svjetskog prvaka. Većinu klupske karijere proveo je u Juventusu gdje je odigrao gotovo tristotinjak prvenstvenih utakmica, osvojivši pritom šest nacionalnih titula te dva europska trofeja.

Claudio Gentile

Država Italija
Osobni podatci
Puno ime Claudio Gentile
Rođenje 27. rujna 1953.
Tripoli
Visina 182 cm
Pozicija branič
Igračka karijera*
Godina Klub Nast. (gol.)
1971. - 1972.
1972. - 1973.
1973. - 1984.
1984. - 1987.
1987. - 1988.
Arona
Varese
Juventus
Fiorentina
Piacenza
34 (4)
34 (1)
283 (9)
70 (0)
20 (0)
Reprezentativna karijera**
1988. - 1990.
1991. – 1998.
Italija 71 (1)
Trenerska karijera
2000. – 2006.
2014.
Italija U21
Sion
Portal o životopisima
Portal o športu

Igrao je u obrani te je bio poznat kao jedan od najboljih braniča svoje generacije te jedan od najvećih talijanskih nogometaša na toj poziciji. U Juventusu je sa suigračima Cabrinijem i Scireaom u obrani te Dinom Zoffom kao vratarem činio jednu od najjačih obrambenih linija na svijetu. Magazin The Times ga je 2007. godine stavio na osmo mjesto ljestvice 50 najjačih nogometaša u nogometnoj povijesti.[1]

Karijera

uredi

Klupska karijera

uredi

Na početku nogometne karijere, Gentile je igrao za niželigaše Aronu i Varese prije nego što je 1973. godine postao igrač Juventusa koji mu je obilježio najveći dio karijere. Tijekom jedanaest godina u klubu, osvojio je šest nacionalnih naslova te dva europska trofeja (Kup UEFA i Kup pobjednika kupova) dok je 1983. igrao finale Lige prvaka protiv njemačkog HSV-a.

U ljeto 1984. godine prešao je u redove Fiorentine[2] iskoristivši tako nova pravila vezana uz puštanje igrača iz matičnih klubova.[3] Ondje je naišao na probleme u vidu navijača (dolazak iz rivalske momčadi)[4] te sukobe s trenerom Aldom Agroppijem.[5] Kraj igračke karijere dočekao je u Piacenzi nakon čega se umirovio 1988. godine.[6]

Reprezentativna karijera

uredi

Gentile je kao talijanski reprezentativac nastupio na Svjetskom prvenstvu 1978. gdje je odigrao sve utakmice. Također, bio je dio reprezentacije na EURU 1980. na kome je Italija bila domaćin. Najveći uspjeh s Azzurima ostvario je 1982. osvajanjem svjetske titule. Ondje se posebno istaknuo u utakmici protiv Argentine gdje je čuvao velikog Maradonu. Samo u prvom poluvremenu napravio je jedanaest prekršaja na njemu[7] a Italija je pobijedila s 2:1.

Ukupno, Gentile je za Azzure nastupio 71 puta te je zabio jedan pogodak.

  »Nogomet nije za balerine. Claudio Gentile nakon utakmice protiv Argentine.[8]«

Trenerska karijera

uredi

Kao trener, Gentile je preuzeo talijansku U21 reprezentaciju 2000. godine. U razdoblju od samo četiri godine, s njome je osvojio europski naslov u Njemačkoj[9] dok su se na Olimpijadi u Ateni, Azzurini okitili brončanom kolajnom.[10]

Mladu reprezentaciju vodio je do 2006. godine dok je kratko razdoblje bio trener Siona.

Osvojeni trofeji

uredi

Klupski trofeji

uredi
Klub Trofej Godina
  Italija
Juventus Scudetto 1974./75.
Juventus Scudetto 1976./77.
Juventus Kup UEFA 1976./77.
Juventus Scudetto 1977./78.
Juventus Coppa Italia 1979.
Juventus Scudetto 1980./81.
Juventus Scudetto 1981./82.
Juventus Coppa Italia 1983.
Juventus Scudetto 1983./84.
Juventus Kup pobjednika kupova 1983./84.

Reprezentativni trofeji

uredi
Turnir Trofej Godina
Svjetsko prvenstvo u Španjolskoj Zlato 1982.

Individualni trofeji

uredi
Trofej Godina
Najbolja momčad EP-a u Italiji 1980.
Najbolja momčad SP-a u Španjolskoj 1982.

Trenerski trofeji

uredi
Turnir Trofej Godina
Europsko U21 prvenstvo Zlato 2004.
Olimpijske igre u Ateni Bronca 2004.

Izvori

uredi