Prijeđi na sadržaj

Völklingen

Koordinate: 49°15′N 6°50′E / 49.250°N 6.833°E / 49.250; 6.833
Izvor: Wikipedija
Inačica 7058584 od 11. studenoga 2024. u 11:53 koju je unio Argo Navis (razgovor | doprinosi)
(razl) ← Starija inačica | vidi trenutačnu inačicu (razl) | Novija inačica→ (razl)
Völklingen
Fulcolingas
Völklingen
Grb grada Völklingen
Koordinate: 49°15′N 6°50′E / 49.250°N 6.833°E / 49.250; 6.833
Država Njemačka
Savezna država Saska-Anhalt
Upravno područje Saarbrücken
Gradonačelnik Klaus Lorig (CDU)
Površina 67.06 km2
Nadmorska visina 255 m
Stanovništvo 39.784 (31. prosinca 2009.)
Gustoća stanovništva 593 stan./km2
Poštanski broj 66301–66333
Pozivni broj 06898, 06802
Registarska oznaka VK
Službena stranica voelklingen.de
Karta
Völklingen na zemljovidu Njemačke
Völklingen
Völklingen
Položaj grada na karti Njemačke

Völklingen je grad u njemačkoj pokrajini Saarland, oblast Saarbrücken, na samoj granici s Francuskom, na rijeci Saar, oko 10 km zapadno od Saarbrückena.

Grad je najpoznatiji po svojoj industrijskoj prošlosti i željezari (Völklinger Hütte).

Povijest

[uredi | uredi kôd]
Gradska vijećnica u Völklingenu.

Grad se prvi put spominje u jednom memorandumu iz 822. god. kao Fulcolingas. Tijekom Tridesetogodišnjeg rata gradu je izgubio oko 84% svojih stanovnika. Od 1679. do 1697. god. okupirao ga je francuski kralj Luj XIV. i pripojio županiji Saarbrücken. Nakon toga, ponovo dominira grof Saarbrückena. Nakon mira u Campoformidu (1797.), poput ostalih njemačkih područja zapadno od Rajne, pripada Francuskoj. Nakon Napoleonova poraza kod Waterlooa u 1815. god. Völklingen postaje dio Pruske.

U blizini postojećih ležišta željeza i ugljika, u 19. st. dolazi do rane industrijalizacije. Godine 1918., grad su ponovno okupirale francuske trupe. Na referendumu, 13. siječnja 1935., 89,8% stanovnika je glasalo za pripajanje njemačkoj pokrajini Saarland. Tijekom Drugog svjetskog rata okupirali su ga Saveznici 1945. god. što je ponovno dovelo do francuske uprave. God. 1955., stanovnici ponovno glasaju za pripojenje Njemačkoj. U rudarskoj nesreći 1962. god. poginulo je 299 radnika. U srpnju 1986. god. zatvorena je Željezara Völklingen, koja je 1995. god. upisana kao UNESCO-ova svjetska baština.

U novije vrijeme, postoje zajedljivi komentari kako grad još uvijek ima Adolfa Hitlera i ratnog zločinca Hermanna Röchlinga kao počasne građane. To je zbog toga što ekstremno desna stranka NPD redovito ima veliki izborni uspjeh u gradu.

Željezara u Völklingeru

[uredi | uredi kôd]

Željezara u Völklingeru je središnje mjesto europskog industrijske baštine i kao takvo je upisana na UNESCOv popis mjesta svjetske baštine u Europi 1994. god.

Njena povijest seže u 1873. god. kada je Julius Buch započeo graditi kompleks za proizvodnju čelika u blizini Vöklingena, na obali rijeke Saar. Kako ovi planovi nisu dovršeni, 1881. god., Carl Röchling započinje novi kompleks i dvije godine kasnije započela je raditi prva talionica. God. 1986., željezara je zatvorena.

Željezara je dans muzej, a Ferrodrome je interaktivni znanstveni centar koji je posvećen proizvodnji željeza. Posjetiteljima je dozvoljen obilazak postrojenja, a u velikim tvorničkim dvoranama postavljaju se i privremene izložbe s raznom tematikom, pa čak i glazbeni koncerti.

Željezara u Völklingeru (Völklinger Hütte)

Vanjske poveznice

[uredi | uredi kôd]
Logotip Zajedničkog poslužitelja
Logotip Zajedničkog poslužitelja
 Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Völklingen
v • u
Svjetska baština u Njemačkoj
Kulturna baština (48)
Aachenska katedrala (1978.) • Augsburški sustav vodoopskrbe (2019.) • Dvorci Augustusburg i Falkenlust u Brühlu (1984.) • Bamberg (1993.) • Mjesta Bauhausa u Dessau (Bauhaus Dessau), Weimaru (Škola umjetničkih zanata Weimar) i Bernau (ADGB škola trgovačke unije) (1996.) • Bremenska gradska vijećnica i Bremenski Roland (2004.) • Karolinški westwork i civitas opatije Corvey (2014.) • Dessau-Wörlitzersko vrtno carstvo (2000.) • Granice Rimskog Carstva - Donji germanski limes (2021.) 9) • Granice Rimskog Carstva - Dunavski limes (zapadni dio) (2021.) 10) • Kultivirana pokrajina drezdenskog dijela doline Elbe (2004.) 1) • Dvorci i vrtovi Potsdama i Berlina (Dvorac Sanssouci, Babelsberg, Cecilienhof) (1990.) • Tvornica Fagus u Alfeldu (2011.) • Fürst-Pückler park u Bad Muskau 2) (2004.) • Arheološki pogranični kompleks Hedeby i Danevirke (2018.) • Katedrala u Hildesheimu i Crkva sv. Mihovila u Hildesheimu (1985.) • Kölnska katedrala (1996.) • Arhitektonska djela Le Corbusiera, izniman doprinos modernom pokretu7) (2016.) • Limes Germanicus (Gornjogermanska i raetinska granica Rimskog Carstva) 3) (1987.) • Opatija Lorsch (1991.) • Hanzeatski grad Lübeck s gradskim vratima Holstentor (1987.) • Markgrofovska opera u Bayreuthu (2012.) • Mjesta Martina Luthera u Eislebenu i Wittenbergu (1996.) • Mathildenhöhe, umjetnička kolonija u Darmstadtu (2021.) • Opatija Maulbronn (1993.) • Muzejski otok u Berlinu (1999.) • Katedrala u Naumburgu (2018.) • Prapovijesne naseobine sojenica oko Alpa4) (2011.) • Zavjetna crkva, dvorac i stari dio grada Quedlinburga (1994.) • Gornjorajnski tok između Koblenza i Bingena (2002.) • Rudnik Rammelsberg i stari dio grada Goslara (1992.) • Stari dio grada Regensburga (2006.) • Samostanski otok Reichenau (2000.) • Rimski spomenici u Trieru (Porta Nigra, Amfiteatar u Trieru, Kaiserthermen, Konstantinova bazilika u Trieru, Barbarine toplice, Rimski most u Trieru, Igelski stup), Trierska katedrala i Gospina crkva u Trieru (1986.) • Rudarsko područje Rudne gore (2019.) • Speicherstadt i Kontorhaus s Chilehausom (2015.) • ShUM gradovi: Speyer, Worms i Mainz (2021.) • Stambena naselja berlinske moderne (2008.) • Povijesne gradske jezgre Stralsunda i Wismara (2002.) • Katedrala u Speyeru (1981.) • Špilje i umjetnost ledenog doba Švapske Jure (2017.) • Veliki lječilišni gradovi Europe (Baden-Baden, Bad Ems i Bad Kissingen) (2021.) • Željezara u Völklingenu (1994.) • Dvorac Wartburg (1999.) • Klasicistički Weimar (1998.) • Hodočasnička crkva u Wiesu (1983.) • Park Wilhelmshöhe (2013.) • Würzburška rezidencija s vrtom i rezidencijalnim trgom (1981.) • Stari rudnici Industrijski kompleks Zollverein u Essenu (2001.)
Njemačka zastava
Prirodna baština (3)
Nematerijalna svjetska baština (3)
Proizvodnja i glazba orgulja (2017.) • Sokolarstvo8) (2016.) • Ideja i praksa organizacije zajedničkih interesa u zadrugama (2016.)

1) Izbrisano s popisa 2009.  2) Zajednička svjetska baština Poljske i Njemačke  3) Zajednička svjetska baština Ujedinjenog Kraljevstva i Njemačke  4) Zajedno s pet ostalih alpskih zemalja  5) Zajednička svjetska baština 13 europskih zemalja [1]  6) Zajednička svjetska baština Nizozemske, Njemačke i Danske  7) Nematerijalna svjetska baština više zemalja [2]  8) Nematerijalna svjetska baština više zemalja [3]  9) Zajednička svjetska baština Nizozemske i Njemačke  10) Zajednička svjetska baština Austrije, Njemačke i Slovačke 

Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Völklingen&oldid=7058584"