Prijeđi na sadržaj

Aleksandar Aljehin

Izvor: Wikipedija

Aleksandar Aleksandrovič Aljehin (rus. Алекса́ндр Алекса́ндрович Але́хин) (31. listopada 1892., – 24. ožujka 1946., Estoril) bio je rusko-francuski šahist i četvrti po redu svjetski šahovski prvak. Smatra ga se jednim od najboljih šahista svih vremena.

Aleksandar Aljehin
Aleksandar Aljehin
Puno ime Aleksandar Aleksandrovič Aljehin
Država Rusko Carstvo → SSSR (1892. – 1921.)
Francuska (1821. – 1946.)
Rođenje 31. listopada 1892.
Smrt 24. ožujka 1946.
Važnija djela Moj put do svjetskog prvaka
Međunarodni šahovski turniri u New Yorku 1924. i 1927.
Svjetski prvak 1927. – 1935.
1937. — 1946.

Životopis

[uredi | uredi kôd]

Sa šahom se upoznao u ranom djetinjstvu. Iako nije bio odličan đak, već je u gimnaziji mogao igrati šah na slijepo.[1] Već je s 22 godine bio među najboljim šahistima svijeta. Dvadesetih godina 20. stoljeća pobjeđivao je gotovo na svim turnirima na kojima je nastupao, a 1927. g. je postao i svjetskim šahovskim prvakom, četvrtim po redu, porazivši dotadašnjeg prvaka Capablancu kojeg se smatralo nepobjedivim.

Aljehin (lijevo) i José Raúl Capablanca na svjetskom šahovskom prvenstvu u Buenos Airesu 1927. godine na kojem je Aljehin porazio do tada nepobjedivog Capablancu i postao svjetskim prvakom.

Za Francusku je nastupao na četiri šahovske olimpijade i na svakoj je dobivao pojedinačna odličja. Sredinom 1930.-tih njegovi nastupi na turnirima postaju čudni, a njegovo nazadovanje pripisuje se alkoholizmu.

Iako se godinama dogovarao njegov ponovni susret s Capablancom, na što je Aljehin postavljao mnoge uvjete, on se nije održao. 1929. i 1934. g. obranio je titulu svjetskog prvaka porazivši Bogoljubova.

Međutim, 1935. g. gubi naslov prvaka porazom od Euwea, ali ga dvije godine poslije pobijedio i ponovno postao svjetskim prvakom. Dogovore o susretu s Keresom i Botvinikom prekinuo je Drugi svjetski rat.

Aljehin je tijekom rata ostao u okupiranoj Francuskoj. Nakon rata mu se predbacivalo sudjelovanje na turnirima koje su organizirali nacisti i antisemitski članci potpisani njegovim imenom. Aljehin se branio tvrdnjom da su te članke nacisti krivotvorili. Unatoč tome što je bio u dobrim odnosima s nekoliko židovskih šahista i što mu je četvrta žena bila židovka, na turnirima nakon rata nije bio prihvaćen. Ipak, 1946. g. nastavljeni su pregovori o susretu s Botvinikom, ali je iste godine Aljehin umro, u Portugalu, u nerazjašnjenim okolnostima.

abcdefgh
8
a8 black rook
b8 black knight
c8 black bishop
d8 black queen
e8 black king
f8 black bishop
h8 black rook
a7 black pawn
b7 black pawn
c7 black pawn
d7 black pawn
e7 black pawn
f7 black pawn
g7 black pawn
h7 black pawn
f6 black knight
e4 white pawn
a2 white pawn
b2 white pawn
c2 white pawn
d2 white pawn
f2 white pawn
g2 white pawn
h2 white pawn
a1 white rook
b1 white knight
c1 white bishop
d1 white queen
e1 white king
f1 white bishop
g1 white knight
h1 white rook
8
77
66
55
44
33
22
11
abcdefgh
Aljehinova obrana

Stil igre i šahovska ostavština

[uredi | uredi kôd]

U šahu je Aljehin ostao zapamćen po vatrenom i maštovitom napadačkom stilu te izuzetnom pozicijskom igrom i završnicama. Uveo je i mnoge novitete kod šahovskih otvaranja. S obzirom na to da se sustav natjecanja u šahu kroz povijest često mijenjao, teško je odrediti njegov rejting tako da se prema različitim ljestvicama “svih vremena” svrštava između četvrtog i osamnaestog mjesta. Bio je proglašen “neprijateljem Sovjetskog Saveza”, ali je 1950.-tih rehabilitiran i svrstan u osnivače “sovjetske škole šaha” koja je desetljećima dominirala u toj igri.

Aljehin je vrlo cijenjen šahovski pisac i teoretičar. Prema njemu je nazvano i nekoliko šahovskih otvaranja, najpoznatija je Aljehinova obrana, a i neki termini šahovskih završnica.

Aljehin i hrvatski šahisti

[uredi | uredi kôd]

Turneje po hrvatskim gradovima

[uredi | uredi kôd]

Aljehin je posjetio neke hrvatske gradove i u njima igrao u više navrata. Prvi put je 1930. g. bio na turneji po hrvatskim gradovima Osijeku, Zagrebu i Splitu u kojima je igrao simultanke po šahovskim klubovima koji su ga pozvali i ispunili njegove financijske uvjete.[2]

Drugi put je Aljehin održao turneju simultanki 1936. g. U Osijeku je igrao simultanku protiv 40 slavonskih šahista od čega ih je 26 bilo iz Osijeka. Tri partije je izgubio, a još toliko ih je remizirao.[3]

Na simultanki u Zagrebu Aljehin je imao puno veći otpor domaćih šahista. Želja zagrebačkih šahista bila je poraziti Aljehina tako da ne osvoji niti 49 % bodova, na što je Aljehin odgovorio da su se jedino šahisti Rige približili postignutih 50 % bodova u srazu s njime. Partije su započete u 20:30 sati i trajale su čitavu noć. U početku su zagrebački šahisti bili u značajnoj prednosti, ali malo prije 5 sati ujutro Aljehin poravnava rezultat na 15-15 bodova.[4] Nakon toga slijede česta izjednačenja među kojima je važnu priliku propustio Matko Rojnić koji je prihvatio remi unatoč dominantnoj poziciji.[5][6] U završnim partijama velikom greškom Držislav Knežević ispušta značajnu prednost te i on remizira, a Aljehin u više navrata pobjeđuje i u 5:15 sati završava posljednju partiju čime simultanka završava njegovom pobjedom s 21 osvojenim bodom prema 19 bodova koje su osvojili zagrebački šahisti.[7]

Prilikom te iste turneje 1936. g., u Dubrovniku je Aljehin osvojio čak 33 boda, a izgubio samo 2. Splitski šahisti ostvarili su 3 pobjede i 4 remija što je bio bolji rezultat nego 1930. g. kada su postigli samo 7 remija bez ijedne pobjede. Nešto bolji rezultat ostvarili su karlovački šahisti porazivši Aljehina u 3 partije, u 6 su remizirali, a u preostalih 31 je pobijedio Aljehin.[8]

Aljehin i Rabar

[uredi | uredi kôd]

1941. g. u Münchenu su na turniru jednu partiju odigrali hrvatski šahist Braslav Rabar i Aljehin. Iako je zbog osobnih problema Aljehin bio izvan forme, ipak je pobijedio Rabara koji je cjelokupni turnir odigrao vrlo dobro pobijedivši između ostalih i Efima Bogoljubova. Veći dio partije bio je potpuno izjednačen i vodio je ka remiju, ali je Rabar u 31. potezu pogriješio i omogućio pobjedu Aljehinu.

Aljehin-Rabar: 1.e4 e6 2.d4 d5 3.Sd2 c5 4.Sgf3 Sc6 5.Lb5 a6 6.ed5 ab5 7.dc6 bc6 8.dc5 Lc5: 9.De2 Sf6 10. 0-0 0-0 11.Sb3 Le7 12.Td1 Db6 13.Se5 c5 14.c4! La6 15.Lg5 Tfd8 16.Sd2 h6 17.Lh4 Db7 18.b3 b4 19.De3 Dc7 20.Lg3 Db6 21.Se4 Lb7 22.Sf6:+ Lf6: 23.De2 Td1:+ 24.Td1: Td8 25.f3! Lc8 26.Td8:+ Dd8: 27.Dd3! Da5 28.Dd2 Lg5 29.Lf4 Lf4: 30.Df4: f6 31.Sc6 Da6? (e5!) 32.Dc7 Lb7 33.Sa5!! La8 34.Dc5: predaja crnog. Interpunkcijske znakove je stavio Aljehin osobno iznenađen Rabarovom dobrom igrom.[9]



Zanimljivosti

[uredi | uredi kôd]
  • U zagrebačkom HNK-u je 1941. u večernjoj predstavi bila izvedena partija živoga šaha prema partiji koju je on odigrao 1915.[10]

Vanjske poveznice

[uredi | uredi kôd]

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. Kakav je bio Aljehin u gimnaziji?
  2. "Vjesnik" o Aljehinovoj turneji po Hrvatskoj 1930. i 1936. g.[neaktivna poveznica]
  3. Aljehinova simultanka u Osijeku -"Vjesnik" (PDF). Inačica izvorne stranice (PDF) arhivirana 28. studenoga 2004. Pristupljeno 24. ožujka 2010. journal zahtijeva |journal= (pomoć)
  4. Aljehinova simultanka u Zagrebu 1936. g., prvi dio, "Vjesnik"[neaktivna poveznica]
  5. Aljehinova simultanka u Zagrebu 1936. g., drugi dio, "Vjesnik"[neaktivna poveznica]
  6. Aljehin - Rojnić. www.365chess.com. Pristupljeno 18. listopada 2022.
  7. Aljehinova simultanka u Zagrebu 1936. g., treći dio, "Vjesnik"
  8. Aljehinova turneja po hrvatskim gradovima 1936. g., "Vjesnik"[neaktivna poveznica]
  9. Susret Aljehin - Rabar, "Vjesnik" (PDF). Inačica izvorne stranice (PDF) arhivirana 24. kolovoza 2005. Pristupljeno 24. ožujka 2010. journal zahtijeva |journal= (pomoć)
  10. šah | Hrvatska enciklopedija. www.enciklopedija.hr. Pristupljeno 18. listopada 2022.