Aleksandar Aljehin
Aleksandar Aleksandrovič Aljehin (rus. Алекса́ндр Алекса́ндрович Але́хин) (31. listopada 1892., – 24. ožujka 1946., Estoril) bio je rusko-francuski šahist i četvrti po redu svjetski šahovski prvak. Smatra ga se jednim od najboljih šahista svih vremena.
| Aleksandar Aljehin | |
|---|---|
| |
| Puno ime | Aleksandar Aleksandrovič Aljehin |
| Država | Rusko Carstvo → SSSR (1892. – 1921.) Francuska (1821. – 1946.) |
| Rođenje | 31. listopada 1892. |
| Smrt | 24. ožujka 1946. |
| Važnija djela | Moj put do svjetskog prvaka Međunarodni šahovski turniri u New Yorku 1924. i 1927. |
| Svjetski prvak | 1927. – 1935. 1937. — 1946. |
Sa šahom se upoznao u ranom djetinjstvu. Iako nije bio odličan đak, već je u gimnaziji mogao igrati šah na slijepo.[1] Već je s 22 godine bio među najboljim šahistima svijeta. Dvadesetih godina 20. stoljeća pobjeđivao je gotovo na svim turnirima na kojima je nastupao, a 1927. g. je postao i svjetskim šahovskim prvakom, četvrtim po redu, porazivši dotadašnjeg prvaka Capablancu kojeg se smatralo nepobjedivim.
Za Francusku je nastupao na četiri šahovske olimpijade i na svakoj je dobivao pojedinačna odličja. Sredinom 1930.-tih njegovi nastupi na turnirima postaju čudni, a njegovo nazadovanje pripisuje se alkoholizmu.
Iako se godinama dogovarao njegov ponovni susret s Capablancom, na što je Aljehin postavljao mnoge uvjete, on se nije održao. 1929. i 1934. g. obranio je titulu svjetskog prvaka porazivši Bogoljubova.
Međutim, 1935. g. gubi naslov prvaka porazom od Euwea, ali ga dvije godine poslije pobijedio i ponovno postao svjetskim prvakom. Dogovore o susretu s Keresom i Botvinikom prekinuo je Drugi svjetski rat.
Aljehin je tijekom rata ostao u okupiranoj Francuskoj. Nakon rata mu se predbacivalo sudjelovanje na turnirima koje su organizirali nacisti i antisemitski članci potpisani njegovim imenom. Aljehin se branio tvrdnjom da su te članke nacisti krivotvorili. Unatoč tome što je bio u dobrim odnosima s nekoliko židovskih šahista i što mu je četvrta žena bila židovka, na turnirima nakon rata nije bio prihvaćen. Ipak, 1946. g. nastavljeni su pregovori o susretu s Botvinikom, ali je iste godine Aljehin umro, u Portugalu, u nerazjašnjenim okolnostima.
| a | b | c | d | e | f | g | h | ||
| 8 |              | 8 | |||||||
| 7 | 7 | ||||||||
| 6 | 6 | ||||||||
| 5 | 5 | ||||||||
| 4 | 4 | ||||||||
| 3 | 3 | ||||||||
| 2 | 2 | ||||||||
| 1 | 1 | ||||||||
| a | b | c | d | e | f | g | h | ||
U šahu je Aljehin ostao zapamćen po vatrenom i maštovitom napadačkom stilu te izuzetnom pozicijskom igrom i završnicama. Uveo je i mnoge novitete kod šahovskih otvaranja. S obzirom na to da se sustav natjecanja u šahu kroz povijest često mijenjao, teško je odrediti njegov rejting tako da se prema različitim ljestvicama “svih vremena” svrštava između četvrtog i osamnaestog mjesta. Bio je proglašen “neprijateljem Sovjetskog Saveza”, ali je 1950.-tih rehabilitiran i svrstan u osnivače “sovjetske škole šaha” koja je desetljećima dominirala u toj igri.
Aljehin je vrlo cijenjen šahovski pisac i teoretičar. Prema njemu je nazvano i nekoliko šahovskih otvaranja, najpoznatija je Aljehinova obrana, a i neki termini šahovskih završnica.
Aljehin je posjetio neke hrvatske gradove i u njima igrao u više navrata. Prvi put je 1930. g. bio na turneji po hrvatskim gradovima Osijeku, Zagrebu i Splitu u kojima je igrao simultanke po šahovskim klubovima koji su ga pozvali i ispunili njegove financijske uvjete.[2]
Drugi put je Aljehin održao turneju simultanki 1936. g. U Osijeku je igrao simultanku protiv 40 slavonskih šahista od čega ih je 26 bilo iz Osijeka. Tri partije je izgubio, a još toliko ih je remizirao.[3]
Na simultanki u Zagrebu Aljehin je imao puno veći otpor domaćih šahista. Želja zagrebačkih šahista bila je poraziti Aljehina tako da ne osvoji niti 49 % bodova, na što je Aljehin odgovorio da su se jedino šahisti Rige približili postignutih 50 % bodova u srazu s njime. Partije su započete u 20:30 sati i trajale su čitavu noć. U početku su zagrebački šahisti bili u značajnoj prednosti, ali malo prije 5 sati ujutro Aljehin poravnava rezultat na 15-15 bodova.[4] Nakon toga slijede česta izjednačenja među kojima je važnu priliku propustio Matko Rojnić koji je prihvatio remi unatoč dominantnoj poziciji.[5][6] U završnim partijama velikom greškom Držislav Knežević ispušta značajnu prednost te i on remizira, a Aljehin u više navrata pobjeđuje i u 5:15 sati završava posljednju partiju čime simultanka završava njegovom pobjedom s 21 osvojenim bodom prema 19 bodova koje su osvojili zagrebački šahisti.[7]
Prilikom te iste turneje 1936. g., u Dubrovniku je Aljehin osvojio čak 33 boda, a izgubio samo 2. Splitski šahisti ostvarili su 3 pobjede i 4 remija što je bio bolji rezultat nego 1930. g. kada su postigli samo 7 remija bez ijedne pobjede. Nešto bolji rezultat ostvarili su karlovački šahisti porazivši Aljehina u 3 partije, u 6 su remizirali, a u preostalih 31 je pobijedio Aljehin.[8]
1941. g. u Münchenu su na turniru jednu partiju odigrali hrvatski šahist Braslav Rabar i Aljehin. Iako je zbog osobnih problema Aljehin bio izvan forme, ipak je pobijedio Rabara koji je cjelokupni turnir odigrao vrlo dobro pobijedivši između ostalih i Efima Bogoljubova. Veći dio partije bio je potpuno izjednačen i vodio je ka remiju, ali je Rabar u 31. potezu pogriješio i omogućio pobjedu Aljehinu.
Aljehin-Rabar: 1.e4 e6 2.d4 d5 3.Sd2 c5 4.Sgf3 Sc6 5.Lb5 a6 6.ed5 ab5 7.dc6 bc6 8.dc5 Lc5: 9.De2 Sf6 10. 0-0 0-0 11.Sb3 Le7 12.Td1 Db6 13.Se5 c5 14.c4! La6 15.Lg5 Tfd8 16.Sd2 h6 17.Lh4 Db7 18.b3 b4 19.De3 Dc7 20.Lg3 Db6 21.Se4 Lb7 22.Sf6:+ Lf6: 23.De2 Td1:+ 24.Td1: Td8 25.f3! Lc8 26.Td8:+ Dd8: 27.Dd3! Da5 28.Dd2 Lg5 29.Lf4 Lf4: 30.Df4: f6 31.Sc6 Da6? (e5!) 32.Dc7 Lb7 33.Sa5!! La8 34.Dc5: predaja crnog. Interpunkcijske znakove je stavio Aljehin osobno iznenađen Rabarovom dobrom igrom.[9]
| Prethodnik: | Svjetski prvak 1927. – 1935. |
Nasljednik: |
| José Raúl Capablanca | Max Euwe |
| Prethodnik: | Svjetski prvak 1937. – 1946. |
Nasljednik: |
| Max Euwe | Mihail Botvinik |
- U zagrebačkom HNK-u je 1941. u večernjoj predstavi bila izvedena partija živoga šaha prema partiji koju je on odigrao 1915.[10]
| Prethodnik: | Svjetski šahovski prvak 1. 1927. – 1935. 2. 1937. – 1946. |
Nasljednik: |
| 1. José Raúl Capablanca 2. Max Euwe |
1. Max Euwe 2. Mihail Botvinik |
- ↑ Kakav je bio Aljehin u gimnaziji?
- ↑ "Vjesnik" o Aljehinovoj turneji po Hrvatskoj 1930. i 1936. g.[neaktivna poveznica]
- ↑ Aljehinova simultanka u Osijeku -"Vjesnik" (PDF). Inačica izvorne stranice (PDF) arhivirana 28. studenoga 2004. Pristupljeno 24. ožujka 2010. journal zahtijeva
|journal=(pomoć) - ↑ Aljehinova simultanka u Zagrebu 1936. g., prvi dio, "Vjesnik"[neaktivna poveznica]
- ↑ Aljehinova simultanka u Zagrebu 1936. g., drugi dio, "Vjesnik"[neaktivna poveznica]
- ↑ Aljehin - Rojnić. www.365chess.com. Pristupljeno 18. listopada 2022.
- ↑ Aljehinova simultanka u Zagrebu 1936. g., treći dio, "Vjesnik"
- ↑ Aljehinova turneja po hrvatskim gradovima 1936. g., "Vjesnik"[neaktivna poveznica]
- ↑ Susret Aljehin - Rabar, "Vjesnik" (PDF). Inačica izvorne stranice (PDF) arhivirana 24. kolovoza 2005. Pristupljeno 24. ožujka 2010. journal zahtijeva
|journal=(pomoć) - ↑ šah | Hrvatska enciklopedija. www.enciklopedija.hr. Pristupljeno 18. listopada 2022.
- o Aljehinu na bosanskohercegovačkom internet portalu[neaktivna poveznica]
- Karpov o Aljehinu u Nacionalu[neaktivna poveznica]
- Slovenski internetski portal o prvim svjetskim šahovskim prvacima Arhivirana inačica izvorne stranice od 9. kolovoza 2008. (Wayback Machine)
- Slovenski internetski portal o Aljehinu
- Vjesnik -Aljehinovo odbijanje igranja protiv njemačke reprezentacije na šahovskoj olimpijadi 1939.g.
- Aljehinova uvjetovanja mečeva