Angelica Kauffmann
| Angelica Kauffmann | |
| rokoko- neoklasicizam | |
|---|---|
 Autoportret, Nacionalna galerija portreta, London. | |
| Rođenje | 30. listopada 1741. Chur, Švicarska |
| Smrt | 5. studenoga 1807. Rim |
| Vrsta umjetnosti | slikarstvo - crtež |
| Praksa | London, Rim |
| Utjecao | Caravaggio, Orazio Gentileschi |
| Utjecali | Joshua Reynolds, Antonio Zucchi |
| Poznata djela | Miranda i Ferdinand u Oluji Venera i Helena Portet mladog Goethea |
| Portal o životopisima | |
Maria Anna Angelica (Angelika) Katharina Kauffmann (Chur, 30. listopada 1741. – Rim, 5. studenoga 1807.)[1] - švicarsko-austrijska slikarica, jedna od najznačajnijih slikarica 18. stoljeća.
Rodila se u švicarskom gradu Churu. Osnove slikarstva učila je od oca Austrijanca Johanna Josepha Kauffmann, također slikara. Uz materinjski njemački jezik, naučila je i engleski, talijanski i francuski. Veći dio života provela je u Londonu i Rimu. Za vrijeme jednog od putovanja u Rim 1758. godine upoznala je njemačkoga arheologa Johanna Joachima Winckelmanna, vodeću ličnost neoklasističkog pokreta. Pod njegovim utjecajem počela je slikati povijesne i mitološke scene.
Od 1766. do 1781. godine živjela je u Londonu. Upoznala je istaknutoga slikara Sir Joshua Reynoldsa, koji joj je pomagao. Postala je članice Kraljevske akademije u Londonu 1768. godine.[2] Tamo se vjenčala za talijanskog slikara Antonia Lucchija i uskoro se s njim preselila u Rim. Njihova kuća postala je središte društvenog života. Umjetnici i poznate osobe okupljali su se u njihovom domu.
Angelica Kauffmann zbog poznavanja jezika i umjetnosti postala je vodič po rimskim muzejima, galerijama i znamenitostima mnogim uglednim ličnostima, koje su dolazili u Rim. Tako je bila pratnja Johannu Wolfgangu Goetheu za vrijeme njegova boravka u Rimu. Goethe je za nju napisao u svom djelu “Putovanje u Italiji”, da je “izuzetno talentirana slikarica i samozatajna osoba te istančanog ukusa za sve što je lijepo, vrijedno i istinito”. Johann Goettfried Herder prozvao je Angelicu Kauffmann “vjerojatno najkulturnijom ženom u Europi”.
Njezino slikarstvo bilo je na prijelazu iz razdoblja rokoko-a u neoklasicizam. Slikala je portrete poznatih osoba poput Goethea i Winckelmanna, mitološke prizore i autoportrete.
Njen sprovod 7. studenog 1807. godine u Rimu bio je s oko 100 svećenika i mnogo uzvanika iz svijeta slikarstva i umjetnosti.
-
Idealni portret Shakespearea, o. 1770. -
Portret muža (Antonio Zucchi), 1781. -
Glazba i slikarstvo, 1882. -
Miranda i Ferdinand u Oluji, 1782. -
Portret mladog Goethea, 1787. -
Venera uvjerava Helenu da ode s Parisom, 1790. -
Alkestidina smrt, 1741.-1807. -
Trojil i Kresida, bakropis po Shakespeareovoj drami iz 1895.
_-_Angelica_Kauffmann_(Hermitage,_St._Petersburg).jpg)
- Retrospektive Angelika Kauffmann (270 works, c. 450 ill. ), Düsseldorf, Kunstmuseum (Nov. 15th 1998 - Jan. 24th 1999); München, Haus der Kunst (Febr. 5th - April 18th 1999); Chur, Bündner Kunstmuseum (May 8th - July 11th 1999).
- Bettina Baumgärtel (ed.): Retrospective Angelika Kauffmann, Exh. Cat. Dusseldorf, Kunstmuseum; Munich, Haus der Kunst, Chur, Bündner Kunstmuseum, Ostfildern, Hatje 1998, ISBN 3-7757-0756-5.
- Angelica Kauffman Research Project: Forthcoming catalogue raisonné by Bettina Baumgärtel.
- ↑ Angelica Kauffman RA (1741 - 1807). Royal Academy of Arts. Pristupljeno 21. ožujka 2021.
- ↑ Stukenbrock C. & Töpper B.: 1000 Masterpieces of European Painting from 1300 to 1850., Könemann 2005.