Prijeđi na sadržaj

Bjelovodna rijeka

Izvor: Wikipedija
Susret voda na kojem se blijedo smeđa (bijela voda) Amazona miješa s tamnom (crnovodnom) rijekom Rio Negro

Bjelovodna rijeka je vrsta rijeke bijele boje i s visokom razinom sedimenata.

Visoka razina suspendiranih sedimenata vodi daje gotovo neutralan pH, visoku električnu vodljivost i boju nalik blijedom blatu ili kavi s vrhnjem.[1] Bjelovodne rijeke su od velike ekološke važnosti i važne su za ribolov. Glavne sezonske amazonske poplavne nizine poznate kao šume Várzea primaju vodu iz njih.[2][3]

Najpoznatije bjelovodne rijeke su one u Amazoniji, s izvorima u Andama, ali postoje i bjelovodne rijeke drugdje u Južnoj Americi i na drugim kontinentima.[1][4][5][6]

Amazonske rijeke se dijele u tri glavne kategorije: bjelovodne, crnovodne i bistrovodne. Ovaj je sustav prvi predložio Alfred Russel Wallace 1853. godine na temelju boje vode, ali tipove je preciznije, prema kemijskim i fizikalnim svojstvima, definirao Harald Sioli, od 1950-ih do 1980-ih.[7][8][9] Iako mnoge rijeke Amazonije nedvojbeno spadaju u jednu od tih kategorija, druge pokazuju kombinaciju karakteristika i mogu varirati ovisno o sezoni i razini poplave.[8][10]

Položaj

[uredi | uredi kôd]

U Južnoj Americi

[uredi | uredi kôd]
Karta porječja Amazone. Rijeke koje izviru u Andama (krajnji zapad i jugozapad u slivu) su tipično bjelovodne.

Najpoznatije bjelovodne rijeke su iz porječja Amazone i imaju svoj izvor u Andama. Glavne bjelovodne rijeke su Solimões - Amazona, Caquetá-Japurá, Putumayo, Marañón, Ucayali, Javary, Juruá, Acre, Purus, Madre de Dios i Madeira.[8] Although the Branco River traditionally is considered whitewater,[11][12] Iako se rijeka Branco tradicionalno smatra bjelovodnom,[13] ona ima brojne karakteristike (neke od njih variraju u sezoni) koje se ne uklapaju jasno u klasifikaciju, a neki je smatraju bistrovodnom rijekom.[14]

Izvan Amazonije, mali broj južnoameričkih rijeka se također smatra bjelovodnima, a ponajviše se radi o određenim pritokama Orinoka kao što su rijeke Guaviare, Meta i Apure i Parana - Paragvaj, poput rijeka Bermejo i Solado, koje imaju svoje izvorište u Andama.[4][5][15][16][17]

Na ostalim kontinentima

[uredi | uredi kôd]

Ovaj sustav nije često korišten izvan Južne Amerike, ali postoji nekoliko rijeka s jasnim karakteristikama bjelovodnih rijeka. U Africi, to je Niger i njegovo poplavno područje, Orashi,[18] Nil (osobito Plavi Nil), srednji i donji Zambezi[6] i rijeke Cross (Nigerija), Mungo (Kamerun), Sanaga i Wouri.[19] U Aziji su primjeri glavni tok Mekonga (posebno u kišnoj sezoni),[20] i nekoliko gorskih tokova u velikim riječnim slivovima na južnom i jugoistočnom dijelu kontinenta.[6] U Europi, dijelovi Dunava imaju karakteristike bjelovodne rijeke.[21]

Kemija i sedimenti

[uredi | uredi kôd]
Madeira pokazuje tipično blijedo blatnu boju bjelovodne rijeke dok teče pokraj Porto Velha u Brazilu.

U Južnoj Americi, većina bjelovodnih rijeka izvire u Andama, odakle donose sedimente bogate hranjivim tvarima, posebno ilite i montmorilonite.[9] Imaju skoro neutralni pH (obično 6,5–7), visoku razinu otopljenih krutih tvari (posebno zemnoalkalijskih metala i karbonata) i visoku električnu vodljivost.[3][8] Voda je mutna, sa slabom vidljivošću koja je obično između 20 and 60 cm.[8] U glavnom koritu rijeke Amazone je oko 82% ukupne suspendirane krute tvari i 90–95% suspendirananih sedimenata potječu iz Anda.[22] Uz njihov tok, bjelovodne rijeke su često razrijeđene zbog priljeva crnovodnih i bistrovodnih pritoka. Na primjer, Rio Negro, najveća crnovodna pritoka Amqzone, čini 14% ukupne slivne vode Amazonije, a Tapajós, najveća bistrovodna pritoka, 6%.[23] Prema tome, iako je rijeka Amazona tijekom cijelog toka bjelovodna, električna vodljivost je 120–200 µS/cm u Andama, ali kad stigne do Santarém, Pará (nakon dotoka Rio Negra, Tapajós, i nešto manjih crnovodnih i bistrovodnih pritoke), pada na 40-70 µS/cm.[8] Na visokim visinama u Andama u blizini izvora, pH bjelovodnih rijeka može biti i iznad 8.[24]

U nekim dijelovima Amazonije, gdje rijeke nisu prirodno bjelovodne, postoji "pseudo-bjelovodne rijeke" zbog erozije tla zbog aktivnosti ljudi.[3]

Prosječne fizikalno-kemijske karakteristike[8]
Juruá (tipična bjelovodna) Tapajós (tipična bistrovodna) Tefé (tipična crnovodna)
pH 7.27 6.56 5.03
Električna vodljivost (μS/cm) 191,14 14.33 7.36
Ukupne suspendirane krute tvari (mg/L) 51.42 10.56 7.90
Ca (mg/l) 32.55 0.52 0.71
Mg (mg/L) 4.42 0.26 0.22
Na (mg/L) 10.19 1.50 0.40
K (mg/L) 1.98 0.93 1.41
Ukupno P (mg/L) 0,080 0.010 0.033
CO (mg/L) 106,14 8.80 6.86
NO (mg/L) 0,031 0.040 0,014
NH (mg/L) 0,062 0.19 0.13
Ukupno N (mg/L) 0.39 0.35 0.24
SO (mg/L) 2.56 0.30 4.20
Boja (mg/Pt/L) 41.61 4.02 54.90
Si (mg/L) 5.78 5.25 0.33
Cl (mg/L) 4.75 0.53 0.85


Ekologija

[uredi | uredi kôd]
Tambaqui, važna vrsta u amazonskom ribarstvu, uzgaja se u bjelovodnim rijekama.[10]

Razlike u kemijskom sastavu i vidljivosti između različitih crnovodnih, bjelovodnih i bistrovodnih rijeka rezultiraju izrazitim razlikama u flori i fauni.[7] Iako postoji znatno preklapanje u fauni kod različitih vrste rijeka, postoje i mnoge vrste koje se nalaze samo u jednoj vrsti rijeka.[25][26][27] Mnoge crnovodne i bistrovodne vrste ograničene su na relativno male dijelove Amazone, jer su različiti sustavi crne i bistre vode odvojeni (i stoga izolirani) velikim dijelovima bijele vode.[7][26] Te se „prepreke“ smatraju glavnom silom u alopatrijskoj specifikaciji u slivu Amazone.[7]

Kao i u Južnoj Americi, i u Aziji i Africi mogu se primijetiti razlike između vrsta u crno- i bjelovodnim rijekama. Na primjer, u ribljoj fauni u afričkim bjelovodnim rijekama dominiraju šarani, somovke i Mormyridae, dok crnovodne rijeke obično imaju više Characiformes i Ciklidi.[6]

Visoka razina hranjivih sastojaka u bjelovodnim rijekama omogućuje visoku razinu perifitona (za razliku od crnovodnih rijeka siromašnih hranjivim sastojcima), ali zamućenost vode ograničava svjetlost, ograničavajući fotosintetske procese, koji su neophodni algama i potopljenim makrofitima, na gornji dio stupca vode. Proizvodnja peripitona je otprilike jednaka razini proizvodnje u umjerenim eutrofičkim jezerima[28] Obilje bakterija i količina proizvodnje otprilike su jednaki u bjelo- i crnovodnim rijekama, ali obje se razlikuju u odnosu na vodostaj i produktivnost je veća tijekom sezone visokih voda.[29]

Glavne sezonske amazonske poplavne nizine poznate kao šume Várzea primaju vodu iz bjelovodnih rijeka i dom su mnogih životinja i biljaka.[2] U brazilskom dijelu Amazonije, várzea pokriva otprilike 200,000 km2, što iznosi 4% cijelog područja (dvostruko veće površine koje pokriva igapó).[30] Pored šuma s drvećem i drugim biljkama koje su sezonski prekrivene vodom, otprilike jednu trećinu ovog poplavnog polja pokriva i velika plutajuća livada.[31] Ove plutajuće livade dom su najbogatijih amazonskih zajednica vodenih beskralješnjaka[32] i važne su za ribolov,[33] posebno vrste koje posjećuju tijekom poplavne sezone radi hranjenja ili uzgoja (manji broj vrsta riba živi u staništu tijekom cijele godine).[31] Poplave su također vrlo važne za ribarstvo. Na primjer, u brazilskom Amazoni 61% prinosa od artizanskog ribolova i lokalnog tržišnog ribarstva je iz okruga s várzeom.[3] Nekoliko najvažnijih vrsta u amazonskom ribarstvu oslanjaju se na bijelu vodu za razmnožavanje: Tambaqui (Colossoma macropomum), Prochilodus nigricans i Semaprochilodus se sele u bjelovodne rijeka u vrijeme mrijesta, a mnoge velike somovke (posebno Pimelodidae poput Brachyplatystoma) izvode duge migracije uz bjelovodne rijeke na mrijest.[10][22][34] Većina velikih gradova regije Amazonije, poput Iquitosa, Manausa, Santaréma i Beléma, smješteni su na bistrovodnim ili crnovodnim rijekama (u kojima ima manje kukaca), ali na spoju s bjelovodnim rijekama (koje su bolje za ribolov).[31] Zbog visoke razine ribljeg plijena, najveće grupe Inia riječnih dupina su upravo u dijelovima porječja Amazone i Orinoca koji su izravno pod utjecajem bijelih voda.[35]

Planktonski organizmi sakupljeni u rijekama Amazoniji[36]
Prisutne skupine životinja Crna voda Miješana voda Bijela voda
Kolnjaci 284 23 0
Rašljoticalci 5 29 43
Dvoljušturci 39 97 29
Calanoida 11 51 66
Cyclopoida 22 49 61
Chironomidae 0 3 3
Acarina (grinje) 0 0 2
Broj planktonskih organizama sakupljenih u 10 litara vode u amazonskim rijekama[36]
Crnovodne Miješane Bjelovodne
Prisutne skupine životinja Otvorena voda Šuma Otvorena voda Šuma Otvorena voda Šuma
Volvocaceae 42 38
Kolnjaci 87 5 34
Rašljoticalci 6 5 8 1
Dvoljušturci 2 11 3 7
Calanoida 23 3 10
Cyclopoida 5 27 19 1 13 1
Mysidacea 1
Dvokrilci 1
Acarina (grinje) 1 1
Larve ribe 1 1


Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. ↑ a b Harris, R.; P. Hutchison. 2007. The Amazon. 3 izdanje. Bradt Travel Guide. str. 100. ISBN 978-1841621739
  2. ↑ a b Parolin, P.; L.V. Ferreira; A.L.K.M. Albernaz; S. Almeida. 2004. Tree species distribution in Varzea Forests of Brazilian Amazonia. Folia Geobotanica. 39 (4): 371–383. doi:10.1007/bf02803209. S2CID 30470801
  3. ↑ a b c d Junk, W.J.; M.G.M. Soares; P.B. Bayley. 2007. Freshwater fishes of the Amazon River Basin: their biodiversity, fisheries, and habitats. Aquatic Ecosystem Health and Management. 10 (2): 153–173. doi:10.1080/14634980701351023. S2CID 83788515
  4. ↑ a b Vásquez, E.; J. Rey. 1989. A longitudinal study of zooplankton along the Lower Orinoco River and its Delta (Venezuela). Annales de Limnologie. 25 (2): 107–120. doi:10.1051/limn/1989011
  5. ↑ a b Padisák, J.; C.S. Reynolds; U. Sommer. 1993. Intermediate Disturbance Hypothesis in Phytoplankton Ecology: Proceedings of the 8th Workshop of the International Association of Phytoplankton Taxonomy and Ecology held in Baja (Hungary), 5–15 July 1991. Springer Science & Business Media. str. 118
  6. ↑ a b c d Winemiller, K.O.; A.A. Agostinho; É.P. Caramaschi. 2008. Fish Ecology in Tropical Streams. Dudgeon, D. (ur.). Tropical Stream Ecology. Academic Press. str. 107–146. ISBN 978-0-12-088449-0
  7. ↑ a b c d Duncan, W.P.; M.N. Fernandes. 2010. Physicochemical characterization of the white, black, and clearwater rivers of the Amazon Basin and its implications on the distribution of freshwater stingrays (Chondrichthyes, Potamotrygonidae). PanamJAS. 5 (3): 454–464
  8. ↑ a b c d e f g Ríos-Villamizar, E.A.; M.T.F. Piedade; J.G. da Costa; J.M. Adeney; J. Junk. 2013. Chemistry of different Amazonian water types for river classification: A preliminary review
  9. ↑ a b Sioli, H., ur. 1984. The Amazon: Limnology and landscape ecology of a mighty tropical river and its basin. ISBN 978-94-009-6544-7
  10. ↑ a b c Goulding, M.; M.L. Carvalho. 1982. Life history and management of the tambaqui (Colossoma macropomum, Characidae): an important Amazonian food fish. Revista Brasileira de Zoologia. 1 (2): 107–133. doi:10.1590/S0101-81751982000200001
  11. ↑ Venticinque; Forsberg; Barthem; Petry; Hess; Mercado; Cañas; Montoya; Durigan; Goulding. 2016. An explicit GIS-based river basin framework for aquatic ecosystem conservation in the Amazon. Earth Syst. Sci. Data. 8 (2): 651–661. Bibcode:2016ESSD....8..651V. doi:10.5194/essd-8-651-2016
  12. ↑ Val, A.L.; V.M.F. de Almeida-Val; D.J. Randall, ur. 2013. Fish Physiology: The Physiology of Tropical Fishes. str. 27. ISBN 978-0-12350-445-6
  13. ↑ Venticinque. 2016. An explicit GIS-based river basin framework for aquatic ecosystem conservation in the Amazon. Earth Syst. Sci. Data. 8 (2): 651–661
  14. ↑ de Souza kodra, A.; M.N. Fernandes; W.L. Paxiúba Duncan. 2014. Effect of clearwater on osmoregulation of cururu ray, Potamotrygon sp. (Chondrichthes; Potamotrogonidae), an endemic species from blackwater river. Scientia Amazonia. 3 (1): 15–24
  15. ↑ Petry, P.; J. Hales. 2002. Orinoco Llanos. Freshwater Ecoregions of the World. Inačica izvorne stranice arhivirana 16. siječnja 2017. Pristupljeno 16. srpnja 2020.
  16. ↑ Zalocar de Domitrovic, Y. 2002. Structure and variation of the Paraguay River phytoplankton in two periods of its hydrological cycle. Hydrobiologia. 472 (1): 177–196. doi:10.1023/A:1016304803431. S2CID 189775082
  17. ↑ Scarabotti, P.A.; J.A. López; M. Pouilly. 2011. Flood pulse and the dynamics of fish assemblage structure from neotropical floodplain lakes. Ecology of Freshwater Fish. 20 (4): 605–618. doi:10.1111/j.1600-0633.2011.00510.x
  18. ↑ Thieme, M.L.; R. Abell; N. Burgess; B. Lehner; E. Dinerstein; D. Olson. 2005. Freshwater Ecoregions of Africa and Madagascar: A Conservation Assessment. Island Press. str. 60–62. ISBN 1-55963-365-4
  19. ↑ Brummett, R.; M. Stiassny; I. Harrison. 2011. Background. Allen, D.J.; E.G.E. Brooks; W.R.T. Darwall (ur.). The Status and Distribution of Freshwater Biodiversity in Central Africa. Gland, IUCN. str. 1–20. ISBN 978-2-8317-1326-7
  20. ↑ Baird, I.G.; B. Phylavanh; B. Vongsenesouk; K. Xaiyamanivong. 2001. The ecology and conservation of the smallscale croaker Bosemania microlepis (Bleeker 1858-59) in the mainstream Mekong River, Southern Laos. Nat. Hist. Bull. Siam Soc. 49: 161–176
  21. ↑ Markert, B.; S. Fränzle; S. Wünschmann. 2015. Chemical Evolution: The Biological System of the Element. Springer International Publishing. str. 111–112. ISBN 978-3-319-14354-5
  22. ↑ a b McClain, M.E.; R.J. Naiman. 2008. Andean Influences on the Biogeochemistry and Ecology of the Amazon River. BioScience. 58 (4): 325–338. doi:10.1641/B580408
  23. ↑ Waters. Amazon Waters. Inačica izvorne stranice arhivirana 29. lipnja 2018. Pristupljeno 30. prosinca 2016.
  24. ↑ Whitewater Rivers. Amazon Waters. Pristupljeno 26. prosinca 2016.
  25. ↑ Saint-Paul, U.; J. Zuanon; M.A. Villacorta Correa; M. García; N.N. Fabré; U. Berger; W.J. Junk. 2000. Fish communities in Central Amazonian white and blackwater floodplains. Environmental Biology of Fishes. 57 (3): 235–250. doi:10.1023/A:1007699130333. S2CID 25361090
  26. ↑ a b Kullander, S.O. 1986. Cichlid fishes of the Amazon River drainage of Peru. Swedish Museum of Natural History. ISBN 91-86510-04-5
  27. ↑ Henderson, P.A.; W.G.R. Crampton. 1997. A comparison of fish diversity and abundance between nutrient-rich and nutrient-poor lakes in the Upper Amazon. Journal of Tropical Ecology. 13 (2): 175–198. doi:10.1017/s0266467400010403
  28. ↑ Putz, R. 1997. Periphyton communities in Amazonian black- and whitewater habitats: Community structure, biomass and productivity. Aquatic Science. 59 (1): 74–93. doi:10.1007/BF02522552. S2CID 26021866
  29. ↑ Benner, R.; S. Opsahl; G. Chin-Leo. 1995. Bacterial carbon metabolism in the Amazon River system. Limnol. Oceanogr. 40 (7): 1262–1270. Bibcode:1995LimOc..40.1262B. doi:10.4319/lo.1995.40.7.1262
  30. ↑ Fernandez Piedade, M.T.; W. Junk; S.A. D'Angelo; F. Wittmann; J. Schöngart; K.M. do Nascimento Barbosa; A. Lopes. 2010. Aquatic herbaceous plants of the Amazon floodplains: state of the art and research needed. Acta Limnol. Bras. 22 (2): 165–178. doi:10.4322/actalb.02202006
  31. ↑ a b c van der Sleen, P.; J.S. Albert, ur. 2017. Field Guide to the Fishes of the Amazon, Orinoco, and Guianas. Princeton University Press. str. 20. ISBN 978-0691170749
  32. ↑ Junk, W.J., ur. 1997. The Central Amazon Floodplain: Ecology of a Pulsing System. Springer Science & Business Media. ISBN 978-3-662-03416-3
  33. ↑ Floodplain or Várzea. Amazon Waters. Inačica izvorne stranice arhivirana 31. prosinca 2016. Pristupljeno 30. prosinca 2016.
  34. ↑ Barthem, R.B.; M. Goulding. 1997. The catfish connection: ecology, migration, and conservation of Amazon predator. Columbia University Press. ISBN 978-0231108324
  35. ↑ Gomez-Salazar, C.; F. Trujillo; H. Whitehead. 2011. Ecological factors influencing group sizes of river dolphins (Inia geoffrensis and Sotalia fluviatilis). Marine Mammal Science. 28 (2): E124–E142. doi:10.1111/j.1748-7692.2011.00496.x
  36. ↑ a b Ribeiro, J.S.B.; A.J. Darwich. 1993. Produção primária fitoplanctônica de um lago de ilha fluvial na Amazônia Central (Lago do Rei, Ilha do Careiro) [Phytoplanktonic primary production of a fluvial island lake in the Central Amazon (Lago do Rei, Ilha do Careiro)]. Amazoniana. Kiel. 12 (3–4): 365–383
Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Bjelovodna_rijeka&oldid=6520730"