Elvis Scoria
Elvis Scoria | ||
---|---|---|
| ||
Osobni podatci | ||
Puno ime | Elvis Scoria | |
Rođenje | 5. srpnja 1971. Pula, Hrvatska | |
Pozicija | trener | |
Igračka karijera* | ||
Godina | Klub | Nast. (gol.) |
1989. – 1994. 1994. 1995. – 1996. 1996. – 1997. 1998. – 1999. 1999. – 2000. |
HNK Rijeka Dinamo Zagreb Istra Zagreb Lleida Istra |
|
Trenerska karijera | ||
2002. – 2004. 2004. – 2005. 2006. 2007. – 2009. 2010. – 2011. 2011. 2012. – 2013. 2014. |
NK Istra 1961 HNK Rijeka Slaven Belupo NK Istra 1961 HNK Rijeka Kavala HNK Rijeka Slaven Belupo | |
Bilješke | ||
* Nastupi i (golovi) u profesionalnim klubovima zadnji su put ažurirani 10. veljače 2017. ** Godine u reprezentaciji: prvi nastup – zadnji/posljednji nastup.
| ||
Portal o životopisima | ||
Portal o športu |
Elvis Scoria (Pula, 5. srpnja 1971.), bivši je hrvatski nogometaš i sadašnji nogometni trener.
Igrao za hrvatske klubove HNK Rijeka, NK Croatia (Zagreb), NK Istra (Pula) i NK Zagreb te španjolski klub Lleida.
Trenersku karijeru je započeo u Puli u klubu Uljanik (sadašnja NK Istra 1961). Sezone 2002./2003., je s Uljanikom, tada drugoligašem stigao do završnice kupa, što je još uvijek najveći klupski uspjeh. Sezone 2004./2005., uspio je s Rijekom otići stepenicu više te osvojiti kup pobjedom protiv splitskoga Hajduka u završnici. HNK Rijeka je te sezone pod Scorijinim vodstvom igrala odličan nogomet, te se je borila i za naslov prvaka države. Scoria je postao miljenik riječkih navijača, koji su mu skandirali i poslije kada je bio trener drugih klubova. Sezone 2006./2007. opet je, ovaj puta s Slaven Belupom, igrao u završnici kupa. Iste je sezone u tom klubu ostvario 5. mjesto u hrvatskom prvenstvu. U sezoni 2007./2008. vraća se u Istru 1961, te nakon sezone i pol uspijeva klub uvesti u Prvu ligu. Zbog niza nelakotnih okolnosti i loših rezultata u Prvoj HNL, Elvis 2. studenoga 2009. godine sporazumno raskida ugovor s NK Istrom 1961. Da se očekuje neka nova suradnja s Elvisom u budućnosti potvrđuje i komentar izvršnog dopredsjednika NK Istre 1961 Ivana Heraka nakon sporazumnog raskida ugovora: "Sve je ispalo više nego korektno, i s naše i s njegove strane. U prvom planu bili su interesi kluba i upravo će zbog toga, koliko god to danas zvučalo nestvarno, vrata našeg kluba Elvisu Scoriji, kada je u pitanju buduća suradnja, uvijek biti otvorena." Elvis Scoria sada ponovno trenira Rijeku. Zbog neslaganja s upravom, pred početak sezone 2011./2012., Scoria sporazumno raskida ugovor. Na novi angažman ne čeka dugo, u kolovozu 2011. godine potpisuje dvogodišnji ugovor s grčkim prvoligašem FC Kavala. Međutim, tri dana prije početka prvenstva Kavalu zbog namještanja utakmica grčki nogometni savez izbacuje u četvrtu ligu iako je već bila kažnjena s minus osam bodova u prvoj ligi, te Scoria napušta klub.[1]
Elvis Scoria preuzeo je 2. svibnja 2012. godine[2] trenersku palicu u Rijeci, koja je u trenutku preuzimanja bila u lošoj situaciji i prijetilo joj je ispadanje iz prve lige.
U veljači 2014. godine preuzeo je koprivnički Slaven Belupo.[3]
30. listopada 2014. godine smijenjen je s mjesta trenera Slaven Belupa, nakon ispadanja iz Kupa od NK Vinogradara.[4]
U veljači 2017. je Scoria trebao preuzeti klupu RNK Splita, međutim bivši trener Slavena Belupa izjavio je kako nije bio spreman.[5]
- Hrvatski nogometni kup (1): 2004./2005.
Njegov otac Sergio Scoria također je trener, te je u više navrata bio na klupi NK Istre, a trenutačno radi kao skaut za omladinsku školu Istre 1961.
- ↑ 'Nisam ni dobio priliku da dokažem koliko vrijedim' Arhivirana inačica izvorne stranice od 28. listopada 2011. (Wayback Machine) sportski.net.hr, pristupljeno 24. rujna 2011.
- ↑ Elvis Scoria novi trener Rijeke! gol.dnevnik.hr, pristupljeno 2. svibnja 2012.
- ↑ Elvis Scoria na klupi Belupa! Arhivirana inačica izvorne stranice od 31. listopada 2014. (Wayback Machine) sportske.jutarnji.hr, pristupljeno 24. veljače 2014.
- ↑ Elvis Scoria smijenjen s klupe Belupa rtl.hr, pristupljeno 30. listopada 2014.
- ↑ Scoria se predomislio, Akrapović novi trener RNK Splita. hrt.hr. 12. veljače 2017. Inačica izvorne stranice arhivirana 23. veljače 2017. Pristupljeno 22. veljače 2017.